REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Novosti

Zavalje - 13. kolovoza 2011. u 11:00 - 2. povijesno- znanstveni skup: „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana“

 

 

GOSPIĆKO- SENJSKA BISKUPIJA
SLUNJSKI DEKANAT
RKT. ŽUPA SV. FRANJE ASIŠKOG ZAVALJE



Poštovani,
dana 13. kolovoza 2011. u Zavalju s početkom u 11:00, župa Zavalje i Udruga Ličana župe Zavalje iz Zagreba organiziraju 2. povijesno- znanstveni skup: „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana“ sa temom „Župa Zavalje i Lika u komunističkoj Jugoslaviji.“

Izlagači i teme skupa su:

dr.sc. Josip Jurčević- Hrvatska u komunističkoj Jugoslaviji
dr.sc. biskup Mile Bogović- Crvka u Lici za vrijeme komunizma
Ivica Relković- Hrvatske jame
Željko Tomašević- Hrvati žrtve komunizma
Želimir Prša- Župa Zavalje u komunističkoj Jugoslaviji

10:00 svetu misu u župnoj crkvi na Zavalju predvodi biskup Mile Bogović

Zamolio bih vas da ako ste u mogućnosti da objavite ovu najavu skupa te da medijski popratite naš skup.
Sve informacije vezane za povijesno- znanstveni skup možete dobiti na broj mobitela 091/5551303 i elektroničkom poštom Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Unaprijed hvala.


Predsjednik organizacijskog odbora
Želimir Prša  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript


http://www.hkv.hr/kultura/osvrti-kultura/8067-damir-borovak-o-emu-se-malo-zna.html

Damir Borovčak: O čemu se malo zna

Utorak, 05. travnja 2011.

Tiranija nad Hrvatima Like

Franjevac Petar Žagar i tema njegove knjige Trag svetosti župe Zavalje (FS sv. Antuna Padovanskog Čuntić i Matica hrvatska u Petrinji, 2010.) dio su hrvatske povijesti koju možemo svrstati pod naziv – još jedan primjer tiranije nad Hrvatima Like. Knjiga je u osnovi biografija posvećena svećeniku vlč. Frani Dominezu, rođenom u Senju 6. svibnja 1856. i nakon 28 godina župnikovanja u Zavalju, preminulog na prvi petak 1.veljače 1924. godine u bolnici u Bihaću. To je spomen knjiga na njegovo životno djelo svećenstva koje je urodilo plodom umrlog zrna te zbog sebedarja, molitve i ljubavi prema ljudima, ponovno obilno rodilo. Nauk svećenika Domineza, zavaljskog župnika s početka 20. stoljeća, rezultirao je s 14 novih svećeničkih i redovničkih zavjeta. Jedan od njih je i autor knjige fra Petar Žagar, rođen 1949.g u Zavalju. Prisjeća se svog djetinjstva i školovanja u rodnom zavičaju a knjigom istražuje život župnika Domineza, o čijem djelovanju mu je svjedočila i njegova majka. Inače, fra Petar Žagar prvi je svećenik prognanik i stradalnik u Domovinskom ratu. Prognan je 14. srpnja 1991., iz samostana i crkve u Čuntiću, koji su zapaljeni 26. i 27. srpnja 1991.g. Čuntić, nedaleko Petrinje, spominje se još iz vremena Zrinskih, kao sastavnica utvrđenih objekata na obroncima Zrinjske gore u obrani prodora od Turaka.

 


2011_08_12_trag_svetosti_zupe_zavalje


Pisano izvješće od 16. svibnja 1836.g. zavaljskog župnika Bože Sparožića ukazuje da je Zavalje prije manje od dvije stotine godina bila granica s Turskom. Tu je boravilo tri stotine stražara, koji su se smjenjivali na stražarskim mjestima. Izvješće ukazuje da u cijelom kraju nije bilo nijedne pravoslavne crkve – župe, tek je postojao jedan mješoviti brak. Kasnije fotografije ljudi i običaja tog kraja s početka 20. stoljeća pokazuju da su Zavalje i okolica bili puni novog hrvatskog naraštaja, djece i katoličke mladeži, koje je okupljao i podučavao župnik vlč. Fran Dominez.

 


2011_08_12_trag_svetosti_zupe_zavalje_2


Predgovor knjizi napisao je Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, koji itekako razumije stradanje ličkog kraja i naroda te potiče da se uzori svetosti, zbog vjere i povijesti, prenose s naraštaja na naraštaj. Mons. dr. Stjepan Kožul, povjesnik Zagrebačke nadbiskupije, u svojoj recenziji Žagarove monografije navodi godinu 1791. kada je uspostavljeno razgraničenje između Turske carevine i Habsburške monarhije. Autor fra Petar Žagar ukazuje da je Zavalje uvijek bilo sastavni dio Like i Hrvatske, no nepravdom danas to više nije. Raspadom Monarhije 1918.g. Zavalje se nalazilo u Državi SHS te „žalosne političke igre počinju tek nakon šestosiječanjske diktature 1929.g., odnosno podjelom versajske Jugoslavije na Banovine 1931. godine, kada je župa Zavalje bila istrgnuta iz svog prirodnog i povijesnog ličkog okruženja i pripojena tada utemeljenoj Vrbaskoj banovini i Bihaćkom kotaru" (str.16). Dr. Kožul spominje žestoku pobunu četnika i partizana na tim prostorima nakon uspostave NDH te etničko čišćenje i zatiranje nekoliko župa u Lici, pri čemu su počinjeni strašni zločini. U okolnostima Drugog svjetskog rata župa Zavalje je desetkovana, partizani su okrutno poubijali 13 % pučanstva (str.41). Fra Žagar ukazuje: „Ubili su cvit mladosti župe. Godinama se o tome moralo šutjeti. (...) Sve je dobro smišljeno kako bi nestalo hrvatskog naroda s tog prostora." Godine 1946. Zavalje se nametnutom granicom ponovno istiskuje iz Like i Hrvatske te pripaja BiH. Time se čini nova okrutna nepravda stanovnicima župe Zavalje i Hrvatima cijele Like. Gledajući kartu razgraničenja Hrvatske i BiH, granica je u dijelu župe Zavalja posve nelogična. Zavaljski je kraj potezom crvene tinte istrgnut iz cjeline Like.

 


2011_08_12_trag_svetosti_zupe_zavalje_3

 

U komunističkoj represiji poslije 1945. stradava i tadašnji župnik Zavalja, Stjepan Gabrić. Osuđen je na Okružnom sudu u Gospiću, 17. siječnja 1946. na 15 godina robije s prisilnim radom. Služio je kaznu u Lepoglavi. Dozvoljeno mu je dolaziti do nadbiskupa, kojem je ministrirao kod mise. Tražili su od njega da špijunira nadbiskupa Stepinca. Bio je klevetan, progonjen i ucjenjivan. U nerazjašnjenim okolnostima našli su ga obješenog u njegovoj ćeliji 10. lipnja 1950.g. (str. 56 - 57).

Novi udar na župu Zavalje slijedi u srbokomunizmu 1960. godine kada se iseljava hrvatsko selo Baljevac, zbog navodno prevelike blizine zrakoplovne baze JNA. No, selo Željava sa srpskim stanovništvom, iako puno bliže vojnom uzletištu, nastavilo je živjeti normalnim životom (str. 42). U studenom 1994.g. zapaljena su sva sela u župi Zavalje. Narod iz župe je protjeran, spaljena je župna crkva sv. Franje Asiškog. U kolovozu 1995., kada hrvatska vojska spašava opkoljeni Bihać, oslobođeno je od okupacije i područje zavaljske župe. Slijedi povratak hrvatskih prognanika na zgarišta. Zaključno, župa Zavalje od 1837.g. pa do pred Drugi svjetski rat brojila je 3000 žitelja, kada je u prijelomnim godinama četništva, srbopartizana i komunizma, pa opet četništva, opustošena na svega 300 žitelja.

 

 

2011_08_12_trag_svetosti_zupe_zavalje_4

 

Knjiga Trag svetosti župe Zavalje povjesnica je hrvatskog napaćenog kraja Zavalja, prikazom tipičnog srbokomunističkog zatiranja hrvatskog naroda. Sadržaj knjige još je jedan tragičan primjer iz Like, gdje katolički živalj trpi kroz vjekove, najprije turske, pa austrougarske i srpske, zatim četničko-srpske i srbo-komunističke te u konačnici opet četničke krvave tiranije. Današnja hrvatska vlast, nažalost ni nakon 20 godina tzv. samobitnosti i slobode, ne želi istražiti, ni priznati, ni ublažiti, a nekmoli riješiti stoljetne nepravde nanošene vlastitom narodu. Preostali potomci i žitelji zavaljskog kraja podno planine ličke Plješivice, poslije „Oluje" i povratka na zgarišta, pokrenuli su inicijativu ispravljanja povijesne nepravde te zahtijevaju da se vrate u sastav Republike Hrvatske. Ta još jedna nepravda otimanja i prekrajanja hrvatskih krajeva po srbo-komunističkom modelu, dio je tragične ličke povijesti. Previše je zločina i nepravdi počinjeno na tim prostorima: Prijeboj, Udbina, Srb, Brotnja, Lapac, Boričevac... O sudbini župe Zavalje, najmanje se zna, no knjiga fra Franje Žagara Trag svetosti župe Zavalje razotkriva još jednu skrivenu nepravdu o prešućenoj tiraniji nad Hrvatima Like.

Damir Borovčak

Zaustavite progon branitelja i ukinite zakon o oprostu!





Iz Grubišnoga Polja s mirnoga prosvjeda oko tisuću branitelja iz cijele Hrvatske i poručilo:

Zaustavite progon branitelja i ukinite zakon o oprostu!

Branitelji upiru prst u državnu vlast zbog sudbina Veljka Marića i Tihomira Purde, te najavljuju još veći prosvjed u subotu 26. veljače u središtu Zagreba.



2011_02_20_zaustavite_progon_branitelja_grubisino_polje

 

 

Zašto političari ignoriraju i krše ravnopravnost žena?

ZAŠTO HRVATSKA POLITIČKA KLASA NEMA DRŽAVOTVORNU SVIJEST ?


Carl Schmitt;  "pravedni rat" i kriminalizirani rat u međunarodnom pravu (Hrvatska 1991. -1995.)

(Carl Schmitt)

Dr. Tomislav Sunić

 

Kakve veze ima svjetski poznati njemački pravnik, filozof i politolog Carl Schmitt, sa Domovinskim ratom u Hrvatskoj? Naizgled nikakve. No Schmitt je zanimljiv iz više razloga. Prvi razlog je taj što Schmittovo učenje omogućuje političarima da shvate pojam izvanrednog stanja. Drugi razlog je medijske naravi. Carl Schmit danas je ponovno u modi i to ne samo među svojim pristašama, desničarskim intelektualcima i nacionalističkim strankama u Americi i Europi, nego i među ljevičarskim profesorima, koji priznaju veliku Schmittovu erudiciju.

 

Sposobnost razaznati prijatelja od neprijatelja, osnovni je temelj politike. Državnik, despot, tiranin, ili diktator, koji to nije kadar točno i pravovremeno učiniti, potpisuje unaprijed vlastitu osmrtnicu. Svaki političar voli pričati o poštenju, toleranciji i humanizmu, ili se pozivati u pravnu državu kada vlada lijepo vrijeme, ili kada njegova zemlja uživa u ekonomskom blagostanju. No kada zemlju zahvate iznenadni tektonski poremećaji, tada državnik i vladajuća klasa moraju donijeti političku odluku - koja može biti kratkoročno spasonosna, ali dugoročna katastrofalna.

 

Ništa to nije novo budući da je Senat u starom Rimu u izvanrednom stanju, u trenutku velike vremenske nepogode, ili opasnosti od vojne agresije, zakonski uvodio šestomjesečnu ili jednogodišnju diktaturu. Skroman aristokrat, zemljoradnik, ali i privremeni diktator, Lucius Cincinnatus, školski je primjer izvanrednog stanja u starom Rimu. U trenutku kada zemlji prijeti nestanak sa zemljopisne karte prestaju ispraznice o pravnoj državi i napjevi "kruha i igara."

 

"Pravedni rat" ili "pravedni neprijatelj"?

Sposobnost da se prizna "pravednog neprijatelja" (justus hostis) glavni je preduvjet međunarodnog prava, piše Carl Schmitt. No danas se ratnog protivnika ne smije tolerirati: on je monstrum, on je demon, on je životinja. Budući da ratni protivnici nisu više ljudi, za njih ne vrijede ljudska prava. Njih treba staviti izvan svih ljudskih zakona. Jedno je hvalevrijedna obveza da se ratnog protivnika promatra kao "pravednog neprijatelja", no sasvim je druga stvar biti opsjednut mislima o svom vlastitom "pravednom ratu" ( bellum justum) - pojam kojeg u načelu koristi svaka strana u ratnom sukobu. Srednjevjekovno učenje o pravednom ratu i "pravednoj stvari" ( justa causa) počivalo je na temeljima kršćanskog nauka. Katolička Crkva odobravala je obrambene ratove, križarske ratove, ratove protiv "nevjernika",  poput Turaka ili Saracena, a kasnije i misionarske ratove. U načelu kršćanski su ratovi bili  "pravedni ratovi". Kneževi i narodi i druge vjere, koji se nisu podčinjavali autoritetu Crkve bili su proglašeni "vječitim neprijateljima" tj. hostes perpetui koje se moglo likvidirati po želji. Prije Vestfalskog mira, 1648. g. to je bila praksa u europskim vjerskim ratovima koji su bili poznati po svom divljaštvu. Nakon slabljenja autoriteta Crkve, sa pravne točke gledišta "pravedni neprijatelj" ulazi u zakonodavstvo suverenih nacionalnih država. Relativno humani i ograničeni ratovi, ratovi koji nisu pogađali civilno stanovništvo, velika su zasluga europskog međunarodnog prava koje se proteže od kraja 17. do početka 20. stoljeća - i to upravo zato jer sve europske države priznaju pojam "pravednog neprijatelja."

 

" Za razliku od načela pravedne stvari " (justa causa),  poredak međudržavnog međunarodnog prava polazi od načela pravednog neprijatelja ( justus hostis), te na taj način on prepoznaje u svakom međudržavnom ratu dviju punopravnih suverena, pravomoćni rat. Kroz te pravne formulacije uspjelo se dvije stote godina racionalizirati i humanizirati, t.j. drugim riječima rečeno, ograničiti rat.".

."Nasuprot toga, današnja teorija o pravednom ratu, ide prema diskriminiranju protivnika koji vodi nepravedni rat. Rat, na taj način, postaje zločin u kriminalnom smislu riječi. Agresor postaje kriminalac u apsolutnom smislu riječi; on se prikazuje kao čovjek van zakona, kao gusar."

"....  No kada rat na jednoj strani postaje kaznena ekspedicija u smislu tumačenja krivičnog prava, tada protivnik na drugoj  strani prestaje biti "justus  hostis" (pravedni neprijatelj ). Protiv njega se više ne vodi  rat. On je počinio zločin u kriminalom smislu riječi. Akcija protiv njega u tom je smislu najmanje rat -- upravo kao što to ne može biti rat policijska akcija protiv gangstera.

(Der Nomos der Erde - im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum, 1950)

 

Isticanje "pravednog rata" i kriminaliziranje protivnika odlika je modernog  međunarodnog prava. Započinje doba totalnih i diskriminirajućih ratova u kojem svaka strana govori o svom "pravednom ratu" o svojoj  "pravednoj stvari",  dok kriminalizira drugu protivničku stranu. Praksu kriminaliziranja protivnika uvodi 1919.g. Versaillski sporazum i njegovi Članci  227. i 231. o "Kaznama" ("Penalties"), pri čemu pobjednici traži da se njemačkog cara Wilhelma II isporuči pobjedničkim sudovima - a ne da mu sude njemački sudovi - što je presedan u međunarodnom pravu. Po prvi put u međunarodno pravo ulazi i klauzula o "ratnom zločinu" - a čija primjena dolazi do svog pravnog vrhunca prilikom suđenja na Sudu u Nürnbergu 1946. godine.

 

Tek kad se rat pravno zabrani - onda ratovi počinju biti  barbarski. Po Schmittu, budući da je rat i agresivnost u prirodi svakog čovjeka, jedino što se može učiniti jest ograničiti oružani sukob i izbjeći totalni rat. Ali te teorije  nisu u skladu sa visoko ideologiziranim i hipermoralističkim sistemima liberalizma i komunizma, koji ne poznaju više pravednog neprijatelja, nego u svakom neprijatelju vide totalnog "neprijatelja ljudskog roda"" (hostis generis humani). A takvog neprijatelja potrebno je slistiti.

 

Američki pravnici, između dvaju ratova, rade na klauzuli da se  "svaki rat stavi izvan zakona" (outlawry of the war), a ta pravna postavka dolazi do svog vrhunca u sporazumu američkog ministra vanjskih poslova, Franka  Kellogga, i  Francuza Arstida Brianda, pod imenom  "Kellog -Briand Pakt" , 1928. godine. Na prvi pogled njihova pravna odluka tj. da se rat "pravno zabrani" zvuči i moralno i lijepo, ali u praksi ona daje suprotne rezultate. Odsad svaki protest, svaki bunt u nekoj zemlji ili kod nekog naroda, koji remeti status quo, tumačit će se kao terorizam ili banditizam i neće dobiti potporu međunarodnog prava. Klasično europsko pravo jus gentium europaeum, nije ni pomišljalo da ratovi moraju nestati, no zato je ono uvijek nastojalo ograničiti i ublažiti ratove ograničujući ih na vojske dviju punopravnih država

Hrvatska: pravna slika izvana

 

Kao suverena država Hrvatska je međunarodno priznata početkom 1992. godine. No Domovinski rat počeo je neslužbeno krajem lipnja 1991. godine. Niti jedna strana nije službeno objavila rat suprotnoj strani. Gledajući sa međunarodnopravne perspektive sukobi u Hrvatskoj, između 1991. i 1995. nisu bili niti rat niti mir.

Novoosnovana Republika Hrvatska 1991. nije nikada proglasila izvanredno stanje, premda su za to postojali pravni i politički uvjeti nakon referenduma u svibnju 1991.

 

No čak i da je takva politička odluka donijeta, ona ne bi imala međunarodnopravnu težinu u periodu od lipnja 1991. do siječnja 1992., jer Hrvatska nije bila međunarodno priznata država. Sa stajališta međunarodnog prava Hrvatska se nalazila od 1991. do 1992. u pobuni protiv međunarodno priznate države Jugoslavije, zemlje koja je mogla ocijeniti želju Hrvata za samostalnošću kao građanski rat, neposluh, separatizam, ili oblik terorizma, a ne kao obrambeni rat.

 

Dakako da velesilama i Europskoj Unija nije bilo u interesu da se Jugoslavija raspadne, tim više što su one bile stvarale i davale desetljećima potreban ne samo legalitet nego i legitimitet Jugoslaviji; prvo nakon 1919. u Versaillesu, a krajem 1944. g. savezničkim priznanjem jugoslavenske vlasti u Beogradu. Jugoslavenski je ustav doduše jamčio svakoj saveznoj republici da se odcijepi. No ustav Jugoslavije, slično bivšem sovjetskom ustavu, bio je mrtvo slovo na papiru.

 

Hrvatska: pravna slika iznutra

 

Sudbonosna greška Hrvatske vlade i cjelokupne hrvatske političke klase bila je ta što ona nije ili znala, ili htjela, ili nije mogla, izboriti rezoluciju UN-a, u kojoj bi jasno stajalo da je "Republika Hrvatska žrtva jugoslavenske komunističke agresije i srpske oružane pobune protiv Republike Hrvatske". U nastalom međunarodnopravnom vakuumu, velikim dijelom izazvanim hrvatskom diplomatskom nemarnošću i neznanjem, Hrvatska je otvorila put ka Haagu i nehotice dovela do postupne kriminalizacije Domovinskog rata.

 

No, također nigdje u dokumentima UN-a niti EU-a ne stoji pravna klauzula da je rat u Hrvatskoj bio "građanski". Doduše, takve izraze često rabe strani mediji i stručna literatura, a dobrim dijelom i službeni dokumenti Srbije - ali nigdje nema oznake "građanskog rata" u dokumentima međunarodnih institucija.

 

Mnogo je ozbiljnije pitanje zašto hrvatska politička klasa nije pokazala jaču državotvornu svijest i jači osjećaj građanske dužnosti i maksimalno se angažirala za punopravno priznanje Hrvatske, kao i službeno dobivanje međunarodne ocjene rata kao agresije JNA-a na Hrvatsku. No to je više sociološko i psihološko pitanje, a manje pravno. Veliki dio hrvatskih vladinih službenika nije imao osjećaj za novu državu, budući da je riječ bila o službenicima koji su bili zatečeni povijesnim događajima.

 

Veliki dio visoke hrvatske diplomacije ionako se sastojao od službenika iz bivšeg jugoslavenskog sustava, koji su svega nekoliko godina ranije, u komunističkoj Jugoslaviji, radili na pravnom i medijskom suzbijanu svakog poimanja samostalnosti Hrvatske. Kako očekivati od ljudi da vode proaktivnu politiku u korist novonastale države Hrvatske, ako su ti isti ljudi do 1991.g. kriminalizirali svaki mogući oblik hrvatske državne samostalnosti?

 

Svaka želja za hrvatskom samostalnošću, sve do 1991., stavljala se službeno uz bok "terorističke NDH".  Hrvatsko pravosuđe ionako su činili ljudi koji su do 1990., na temelju Čl. 133, Jugoslavenskog krivičnog zakona, osuđivali državotvorne Hrvate na zatvorske kazne.

 

Ostaje i dodatni paradoks da je u vlasti nove Republike Hrvatske bio veliki broj ljudi na visokim pozicijama, pogotovo u policiji i vojnom osiguranju, a koji su imali slične visoke pozicije u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. Njihov rad je nakon 1991. godine bio radikalno suprotan njihovom radu prije 1991. godine: suzbijanje hrvatskog nacionalizma i represija protiv svakog oblika hrvatske samostalnost. Retoričko pitanje: "Kako je Savezna Udba rušila Jugoslaviju i stvarala slobodnu Hrvatsku protiv republičke Udbe SR Hrvatske?", neće biti retoričko pitanje kada i ako svi jugoslavenski dokumenti od 1988. do 1990. iziđu u javnost. No ono što se empirijski može potvrditi je da su vladajuće strukture u Srbiji i Hrvatskoj, 1991.g. pretežno bile sastavljena od bivših komunističkih funkcionara. Dakle sa međunarodnopravnog gledišta, raspad Jugoslavije mogao bi se također protumačiti kao rat izazvan od bivših jugoslavenskih komunista.

 

Od tri čimbenika u Domovinskom ratu; srpski pobunjenici, JNA, i hrvatska vojska -  svaka strana je bila uvjerena u svoj "pravedan rat" i svoju "pravednu stvar" -ali niti jedna nije priznavala "pravednog neprijatelja" - što objašnjava neviđeno divljaštvo tog rata. Pojam "pravednog neprijatelja" moguć je samo u međunarodnoj priznatoj državi - koju Hrvati tada još nisu imali. Službena jugoslavenska (Srbija) strana gledala je na svoju ulogu do 1992. kao na zakonsku dužnost nastavka borbe protiv hrvatskog separatizma; srpski pobunjenici u Hrvatskoj kao opravdanu pobunu protiv nove "ustaške vlasti". A tromost rane hrvatske vlade u inozemstvu samo je opravdavao tromost europskih sila da ne donesu rezoluciju o "agresiji na Hrvatsku".

 

Ako se danas već traži prauzrok raspada bivše komunističke Jugoslavije i uzroke agresije na Hrvatsku, 1991.godine, tada treba krivično pravno pozvati na odgovornost pripadnike bivše jugoslavenske komunističke vlasti, njene medije i njene historiografe, koji su punih 45 godine mitologizirali partizanski pokret i antifašizam, a koji nikada nisu ozbiljno željeli riješiti nacionalna pitanje u komunističkoj Jugoslaviji. Konačno, optuženi Ratko Mladić, Božidar Vučurević ili Mile Martić, samo su pravomoćni nasljednici, ali u puno manjem i blažem obliku, svojih velikih jugoslavenskih, partizanskih i komunističkih učitelja i likvidatora iz 1944. i 1945. godine u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji.

 

Nakon 1945. godine NDH je postala predmetom totalnog kriminaliziranja u stranoj i domaćoj historiografiji (i u međunarodnom pravu), dok je svaka želja Hrvata za samostalnom državom bila opisivana kao "teroristički i fašistički revizionizam." Nije isključeno da će ljudi i događaji koji su stvarali Hrvatsku od 1991. do 1995. doživjeti sličnu povijesnu sudbinu.

Ovaj članak je djelomično autorov sažetak s istoimenog predavanja 13. travnja, 2011., u Kulturno  informativnom centru, Zagreb, kao i glavna teza njegove knjige, La Croatie; un pays par défaut ?, Paris, 2010. (www.tomsunic.info)

ZAŠTO DOMOVINSKI RAT NIJE BIO GRAĐANSKI RAT !


U zadnje vrijeme mnoštvo je polemika na temu označavanja karaktera i definicije krvavih zbivanja našeg Domovinskog rata, uz podršku povijesnih, formalno pravnih i drugih logističkih i relativizirajućih  elemenata. Naravno da je rezultat tih interpretacija teoretski vrlo šarolik.

Zašto dolazite predsjedniče Tadiću?


U Zagrebu: 31.listopada 2010.

Izgleda da se Predsedniku probudila žal za žrtvama, samo ne sme to službenom posetom da potvrdi u rodnom kraju jer bi mu brzo došao kraj mandatu, kao i Đinđiću. Zato bit će, dolazi neslužbeno. Gospodine Predsedniče, a zašto onda dolazite? Zaista nije potrebno da dolazite zbog žrtve.  Žrtve znaju da ih žalite.

Zašto biste neizostavno trebali biti nazočni tribini HKV-a pod nazivom „Nove agresije na hrvatski jezik"


 
Podzemni, prizemni, znanstveno neargumentirani, pritajeni i javni napadi na hrvatski jezik počeli su prije deset godina, a u zadnjih nekoliko godina poprimili su zastrašujuće oblike. Oni dolaze iznutra i izvana. U samoj Hrvatskoj na djelu su prepoznatljive tendencije u crvenožutom tisku, ali i u komercijalnim elektronskim medijima (u rukama stranaca) da se hrvatski jezik što više "prilagodi" ostalim južnoslavenskim jezicima, a smisao te težnje je u kolonijalnom razmišljanju, političkoj (doista opasnoj) namjeri, ali ima i financijsku pozadinu. Za sada nitko od tih poslenika ne osporava ustavnu odredbu o hrvatskome jeziku u službenoj uporabi, ali ju u praksi omalovažava, što nije čudno jer se radi o apologetima jugoslavenstva pa time i nepostojećega srpskohrvatskog jezika.

Zaštitimo branitelje od njihovih zaštitnika

 

 

ivica_sola

 

 

 

 

Piše: Ivica Šola

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript


Objavljeno: 15.6.2011

Premijerki Kosor puna su patetična usta branitelja. Preko njihove krvi i kostiju, u čemu svakako nije jedina, izgradila je velik dio svoga imidža i političkog kapitala. Sada bi njihova prava zaštitila i Ustavom.

No ova provincijalna euforija oko zaključenja pregovora s EU pokazuje Kosoričino drugo lice s obzirom na branitelje, baš kao što je uhićenje Ante Gotovine pokazalo drugo Sanaderovo od onog zajapurenog sa splitske rive. Tako će Kosorica istovremeno za unutarnju uporabu drviti o ustavnoj zaštiti branitelja, dok će u Londonu pri posjetu britanskom premijeru Cameronu glatko obećati daljnje progone hrvatskih branitelja. Mediji o tome ni retka.


Politika mrkve i batine

Naime, Hrvatsku čeka famozni monitoring, tj. nastavak politike mrkve i batine. Čeka je i ratifikacija nacionalnih parlamenata glede punopravnog članstva. Prema svim diplomatskim izvorima, Englezi kao uvjet ratifikacije traže ustrojavanje četiri suda za ratne zločine, u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, da bi se "udruženi zločinački pothvat" izglancao do zadnjeg Tihomira Purde. No tu nije kraj. Kako se može čuti u razgovorima s nekim važnim veleposlanicima EU zemalja u Zagrebu, supervizor tih hrvatskih sudova bit će nadležno tijelo u - Sarajevu! Optimisti bi rekli, dobro, moglo je biti i gore, tu ulogu mogao je dobiti i Beograd, na što bi naši "europejci" jednako tako pristali, pa onda patetično za domaću uporabu nastavili populističko samosažalijevanje i čuđenje nad bjelosvjetskim nepravdama, ili pimplali priču "politike pomirenja".

Kako se cijeli hrvatski pristupni proces EU vodio oko hrvatskih generala i ratnih zločina, po istim notama plesat ćemo i monitoring. Kada su "locirali i identificirali" Gotovinu, otvoreni su pregovori. Kada je Gotovina oderan za udruženi zločinački pothvat zajedno s cijelim civilnim i vojnim vrhom, "najednom" smo ekspresno završili pregovore. Sada na ova četiri suda treba proizvesti još nekoliko stotina hrvatskih vojnika ratnih zločinaca koji će vjerojatno dostajati za konačno punopravno članstvo u EU.


Utemeljiteljska epopeja

Istovremeno će, a to je konstantni hadezeovski cinizam, bilo Sanadera bilo Kosorice, branitelje zaštititi uvrštavajući ih u Ustav i inim srceparajućim parolama. Ta manipulacija hrvatskim braniteljima u zadnjih osam godina hadezeovske vlasti nije samo opasna zbog njihovih individualnih i obiteljskih sudbina. Riječ je o sustavnom rastakanju države i njezina dostojanstva i na ovoj razini. Svaka država, svaka nacija ima svoj utemeljiteljski mit ili epopeju, bilo da se radi o osobi ili događaju. Taj utemeljiteljski mit ili epopeja ujedno je izvorište vrijednosti oko koje se neka zajednica okuplja, iz koje izvire dostojanstvo naroda. Hrvatska je, nakon nacizma, fašizma i komunizma i inih monstruoznosti prošlih stoljeća proživjela epopeju, dane ponosa i slave, obrambeni rat, borbu za demokraciju i slobodu. To je utemeljiteljska epopeja Republike Hrvatske. No ona je prodana zbog Europske unije i učinjena udruženim zločinačkim pothvatom. Za to nam nisu krivi ni Englezi, ni Srbi, ni... Krivi su tzv. naši tzv. politički tzv. lideri. Koji će, eto, poput Kosorice, branitelje učiniti ustavnom kategorijom, da bi ih još žešće zaštitili. Od koga?

 

 

ZANIMLJIVI CLANCI


Nakon laganja prof. Ive Josipovica o (ne) podrsci Save Strbca, nacionalnosti njegove supruge, njegovoj pomoci Haaskom sudu sa optuznicama generalima RH i ostalim honorarima koje je primio, iako je redoviti prof. Pravnog Fakultete, a nebi imao pravo ih primiti, te milijunskim iznosima (u eurima) koje on kontrolira kao Predsjednik udruge HDS-ZAMP za autorska prava ... sada vidim da bi trebao definitivno izaci pred detektor lazi!

Zamolba za pomoć sveučilištarskoj mladeži Hrvatskoga kulturnog društva Napretka Mostar

Zakazano saslušanje Tihomira Purde

 

Za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, danas će u Tužiteljstvu BiH u Sarajevu biti saslušan Tihomir Purda

 

2011_02_21_tihomir_purdaSrbijansko pravosuđe Purdu tereti za navodno sudjelovanje u ubojstvu dvojice pripadnika bivše JNA i teškom ranjavanju jednog pripadnika tijekom borbi oko Borova naselja 1991. godine.

Zbog toga je za njim 2008. raspisana međunarodna tjeralica na temelju koje je Purda i uhićen u BiH. Prvostupanjsko vijeće Suda BiH dopustilo je Purdino izručenje Srbiji ocijenivši kako su ispunjene formalnopravne pretpostavke da se taj postupak provede. Obrana je na tu odluku najavila žalbu.

ZAHTJEV ZA REVIZIJOM ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA!

ZAHTJEV UDRUGE BRANITELJA ‘ZAVJET’ PODRUŽNICE ZA ŽI ODBORU SABORA RH ZA LJUDSKA PRAVA I PRAVA NACIONALNIH MANJINA


SMIJENITE FURIA RADINA SA MJESTA PREDSJEDNIKA ODBORA!

ZAHTJEV TUŽITELJSTVA Gotovini 27, Markaču 23, Čermaku 17!



2010_08_03_markac_gotovina_cermak.jpg Haški sud objavio je u utorak pročišćenu verziju završnog podneska tužiteljstva u predmetu 'Gotovina, Čermak i Markač' u kojem se od sudskog vijeća traži da se trojicu generala proglasi krivima za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje i kazni zatvorskom kaznom u rasponu od 17 do 27 godina zatvora.'Tužiteljstvo predlaže da vijeće osudi Antu Gotovinu na 27 godina zatvora, Mladena Markača na 23 godine i Ivana Čermaka na 17 godina zatvora', navodi se u podnesku koji je pod oznakom tajnosti izvorno podnesen 16. srpnja.'Optuženi su počinili teška djela protiv srpskog stanovništva krajine na diskriminatornoj osnovi uz posljedice velikih razmjera.

Zagrebačke teze Nove Hrvatske Desnice za hrvatsku osloboditeljsku borbu

Zagreb briše Aveniju Gojka Šuška?


Opet Pusićeva družba

Zagrebačka Gradska skupština uskoro će odlučivati o zahtjevu da se sadašnja Avenija Gojka Šuška preimenuje, te da joj se vrati staro ime – Aleja izviđača. Zahtjev su podnijeli Građanski odbor za ljudska prava, Centar za mirovine studije te Dokumenta.

ZAGREB - 26.02.2011. - STOP PROGONU HRVATSKIH BRANITELJA

 

 

 

 

ZABRANJENI SPOT O CRVENOJ HRVATSKOJ


Parašpijunske igre crvenog dr. Zlatice
 

Za spomenik u Srbu više od dva milijuna kuna


Moze li se ovo razulareno razbacivanje novca i krivotvorenje povijest ipak zaustaviti !!!???
Ukidaju se povlastice, smanjuju se mirovine a ... na istoj sjednici Vlada je više od dva milijuna kuna  izdvojila i za obnovu spomenika u Srbu !!!

Za spomenik u Srbu kamen iz Srbije

Više članaka...

Stranica 2 od 133

2

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI