REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Prosvjed australskih Hrvata u Canberi: Ne dozvolimo da nam se ponovi 1945!


 

prosvjed_canberra_17_07_2011


Canberra, glavni grad Australije, izgledao je 17. srpnja okupan najljepšim bojama. Unatoč zimi, ovaj je grad izgledao kao da su  ulice procvijetale najljepsim bojama.

Moglo se slučajnom prolazniku na prvi pogled učiniti kako je riječ o jednom velikom slavlju. Međutim, nije bilo tako. Nekoliko tisuća Hrvata, oboružanih hrvatskim zastavama, majicama s likovima hrvatski generala, majicama s hrvatskim trobojnicama, šalovima i slikama hrvatskih uznika utamničenim diljem europskih i hrvatskih zatvora, okupilo se kako bi prosvjedovali zbog kriminaliziranja Domovinskog rata, njegovih istaknutih junaka i ciljanog "rastakanja" nezavisnosti Republike Hrvatske.

Bilo je dirljivo gledati kako djeca hrvatskih iseljenika treće generacija drže postere hrvatskih generala, visoko ih i ponosno podižući, tražeći pravdu za hrvatske domoljube kod nepravednih ljudi.

Našlo se tu i dosta nas starijih, koji se poznajemo sa mnogih antijugoslavenskih prosvjeda organiziranih tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Zvonko Bušić "izmamio suzu u oku"

Mogu kazati, ovaj prosvjed organiziran je od strane mlađeg hrvatskog narastaja u Australiji. Naravno, bilo je i nas stariji koji smo im i ovom prigodom "bili pri ruci". Bilo je govornika iz Sydney-a, Pertha i Brisbanea. Govorili su predstavnici australskih Hrvata - Šime Lisica, Tomo Beran, Fabijan Lovokovic, Evica Dumancic, Andja Luburic.

Ipak, jedan je govornik mnogima izmamio suzu u oku. Riječ je, naravno, o Zvonki Bušiću, koji je tijekom svog obraćanja nazočnim hrvatskim iseljenicima u Australiji zahvalio na svemu što su učinili za Hrvatsku, nazvavši ih pri tom "sjajnom hrvatskom granom".

Ujedno je poručio neka se opet odazovu Domovini kao sto su se i ranije odazivali, naglasivši "ukoliko se sada ne odazovu i ne stanu uz Hrvatski Plamen i hrvatske domoljube, da bi opet mogli doživiti sličnu sudbinu kakvu su naši očevi i djedovi doživjeli 1945.",

Susret s "malim Tokićem"

Susret s jednom osobom me se osobito dojmio. Prišao mi je naime mladić, s našim toplim osmijehom na licu, zahvalio mi što sam stigla iz dalekog Brisbanea, upitavši me potom: Sjećam li se tko je on?

Vidjevši da sam u nedoumici reko je: "mali TOKIC''!

Tako smo, naime, koncem osamdesetih godina  zvali Josepha Tokića (1972.), rodom iz Sydneya, koji je, prosvjedujući ispred jugoslavenskog konzulata u tom gradu 27. studenog 1988., u svojoj 16. godini života, zadobio ranu od UDB-inog metka upućenog iz konzulata.

Joseph Tokic i Andja Luburic

Tijekom tog prosvjeda ispred zgrade konzulata, koji se nalazilo u elitnom sydneyskom predgrađu Woollahra skupilo se oko 1500 Hrvata Kada se mnoštvo hrvatskih prosvjednika okupilo ispred glavne ograde konzulata nekolicina mladih je preskočila ogradu konzulata u nastojanju da se domognu jugoslavenske zastave. Vidjevši ovo službenik osiguranja konzulata koji je kasnije identificiran kao Zoran Matijaš pucao je iz službenog pištolja ranivši Joe Tokića u vrat.

Zrno kojim  je Joe Tokić tada pogođen, prošlo mu je kroz grlo, prošlo je pokraj žile kucavice i zaustavio je ispred njegove kralježnice. Razni pokušaji liječnika da se zrno izvadi bili su bezuspješni Joseph Tokić i dan danas nosi zrno u svom vratu.

Jugoslavenski konzulat je nedugo nakon toga zauvijek zatvoren.

Free Croatian Generals Prosvjed 17.07.2011.

Andja Luburic

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI