REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

U NASTAVKU PROCESA ZA RATNE ZLOČINE I GENOCID U TOVARNIKU SVEDOČIT ĆE ČELNIK SDSS-A VOJISLAV STANIMIROVIĆ



Ovim prilogom želimo skrenuti pozornost hrvatske javnosti na suđenje koje traje više od jedanaest mjeseci i da nakon devet održanih ročišta ni jedan medij u Hrvatskoj, ni jednom riječju nije spomenuo suđenje.


2011_03_20_pokop_tovarnicanaNa  Županijskom sudu u Vukovaru od 13. travnja 2010. godine traje glavna rasprava u postupku protiv Miloša Stanimirovića i još četrnaest osoba, optuženih da su nakon 20. rujna 1991. godine u mjestu Tovarnik civilno stanovništvo hrvatske i nesrpske nacionalnosti raseljavali, mučili i ubijali. Stravične su posljedice srpske okupacije Tovarnika. Ubijeno je 68 mještana, od  kojih su   53 pokopani u masovnu grobnicu, među njima i župnik tovarnički vlč. Ivan Burik, a ostali su nađeni u pojedinačnim grobnicama. Protjerano je bilo više od 95 posto od 2500 Hrvata koliko je prije rata živjelo u Tovarniku, a srušeno je ili oštećeno više od 70  posto kuća i gospodarskih zgrada. Ono malo Hrvata koji su ostali živjeti na svojim ognjištima, a većinom se radilo  o starcima i ženama,  bili su prisiljeni – poput Židova za vrijeme nacizma – nositi oznake na rukavu: bijele krpe, kao znak predaje. Istim su znakom obilježene i njihove kuće, da bi pijane bande pljačkaša lakše znale gdje smiju ući pljačkati i zlostavljati, pa i ubijati ako im se prohtije.  Nakon okupacije sela vojnici JNA, rezervisti i četnici zarobljavaju prve mještane Tovarnika. Zarobljenike iz podruma odvode u kuću pokojnog dr. Đorđa Cvejića, koja postaje mjesni zatvor, logor i strašno mučilište. Tim zarobljavanjem, maltretiranjem, deportiranjem u Šid i koncentracijske logore po Srbiji, najviše u logor Begejci kod Zrenjanina i Sremsku Mitrovicu, te okrutnim ubojstvima bez suda i milosti, otpočinje prva faza genocida nad tovarničkim Hrvatima. Već te nedjelje ispred pravoslavne Crkve ubijeni su pucnjima u leđa  Željko Vrančić, Berislav Šimunić i Antun Šimunić, a kod svojih kuća  Manda i Mato Živić, Mladenka i Franjo Kuzmić i Janko Budim. Svjedoci bilježe ubojstva i idućih  dana. U srijedu 25. rujna ubijeni su Petar Bilić i Jozo Šišić, Stjepan Matić te Stjepan Kovačević i Ivo Adamović.

Početkom listopada skupina od 30 Tovarničana iz logora u Sremskoj  Mitrovici vraćena  na zahtjev u Tovarnik i odmah po dolasku uslijedila su nova mučenja i egzekucije, tako da su u utorak 1. listopada ispred srušene katoličke Crkve ubijeni: Filomena Glibo, Ivan Maloševac, Đuro Grgić, Ivan Đankić, Ilija Džambo, Vojislav Selak, a Antu Markanovića do smrti su u zatvoru premlatili zločinci Miloš Stanimirović,  Stevan Srdić i Željko Krnjajić. Tijekom listopada i studenog 1991. okupator u Tovarniku uspostavlja vlast koja se očituje odredbama o policijskom satu, radnoj obvezi i rasističkoj odredbi o obilježavanju Hrvata i njihovih kuća. Ubijanje se nastavilo tijekom listopada i studenog, a sva ubojstva, potvrđuju svjedoci, počinili su pripadnici rezervnog  sastava JNA i četnici. Mnogi od njih bili su domaći Srbi mještani Tovarnika.
Svjedočenje Pere Markanovića na suđenju, 10. lipnja 2010.

Svjedok je izjavio kako je sudjelovao u obrani Tovarnika. Njegov otac Ante Markanović odveden je na ispitivanje 02.10.1991. godine u Cvejićevu kuću gdje je i zatočen. Od Pere Nikolića i Dragana Nakića svjedok  je čuo da je njegov otac na ispitivanju bio batinan. Doveden je pred ponoć, pretučen i krkljao je, a u jutarnjim satima su ostali zatvorenici primijetili da je preminuo. Dragan Nakić mu je rekao kako mu je Ante Markanović na uho govorio da su ga šestorica ispitivala i tukla bejzbol palicama. Dvojicu nije poznavao, a prepoznao je Miloša Stanimirovića, Dušana Stupara, Stevana Srdića i Željka Krnjajića za koje je rekao da su ga pretukli. Prema kazivanju Dragana Nakića, zatočenici su primijetili da je svjedokov otac umro te su rekli stražarima, nakon čega je došao Vojislav Stanimirović u uniformi i s oružjem te je kao liječnik utvrdio smrt svjedokova oca. Nakon toga su četvorica iznijela Antu Markanovića i više se nisu vratili.
 
Na sljedeće ročište i raspravu, koja je deseta po redu, kao svjedok pozvan je Vojislav Stanimirović za kojeg prema izjavama svjedoka postoje opravdane sumnje da je kao  oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema i glavni za zdravstvo“, listopada 1991. godine  počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Svjedoci tvrde da je osobno sudjelovao u lišavanju slobode, ranjenog hrvatskog  branitelja  tada, 48 - godišnjeg Marijana Popovića kojeg su po njegovom nalogu odveli nepoznati pripadnici paravojske. Hrvatski branitelj Marijan Popović je nakon određenog vremena pronađen mrtav na njivi izvan mjesta Tovarnik.

Glavna rasprava zakazan je za petak 25. ožujka u 9,00. sati,
kada će biti saslušan Vojislav Stanimirović.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI