REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

U JAMAMA 90 000 ŽRTAVA


Ministar Karamarko prvi put govori o najavljenim istragama i procesuiranju masovnih ubojstava
Grobnice nađene u okolici Zagreba podsjećaju na stratišta poput Ovčare



2011_02_11_karamarkoMinistar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko nedavno je u Hrvatskom saboru najavio intenziviranje istraga i procesuiranja komunističkih zločina ove godine. Njegova je najava izazvala mnoštvo komentara, velika su i očekivanja, a on o toj temi prvi put otvoreno govori u ovom razgovoru.


Što točno vaša najava znači?

Da, točno je da sam u Saboru najavio intenziviranje istrage i procesuiranje komunističkih zločina. Međutim, o tome sam i prije govorio na relevantnim mjestima, između ostalog i na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost u prosincu prošle godine.
Tada sam ukazao na potrebu za snažnom i nedvosmislenom osudom svih zločina počinjenih od strane totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, kao i na potrebu da se spomenuti zločini istraže, otkriju masovne i pojedinačne grobnice, identificiraju žrtve i otkriju počinitelji, sa čime su se članovi Vijeća suglasili.
Predložio sam i da se odredi dan u godini kao “Dan sjećanja na žrtve totalitarnog komunističkog, boljševičkog režima”. Policija prikuplja obavijesti i dokumentaciju koja se odnosi na zločine počinjenje tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, bez obzira na kojoj su strani zločini u ratu počinjeni. Drugim riječima, to znači da radimo ono što nam je zakonska obaveza.


Mrtvo slovo na papiru

Neki su to protumačili kao korištenje povijesnih obračuna u predizborne svrhe. Je li zaista sve samo zbog izbora?


Na žalost, sada u predizbornoj godini većina poteza doživljava se kao dio predizborne kampanje, iako ovo što policija trenutno radi s time nema nikakve veze.
Većina onih koji su se uključili u raspravu o ovom pitanju govori o koječemu, ali se pri tome jasno ne određuju jesu li ti zločini počinjeni ili nisu.
Upravo je to za mene temeljno pitanje, jer ako su zločini uistinu počinjeni, a jasno je da jesu, onda je rasprava o tome treba li ih istražiti ili ne suvišna. Aktivnosti na istraživanju komunističkih zločina intenzivirane su prošle godine, jer su u međuvremenu prikupljena nova korisna saznanja, iako pojačane aktivnosti datiraju još od početka 2007. Kao rezultat zaključka s radnog sastanka policije i Državnog odvjetništva. Na to nas, uz kazneno zakonodavstvo, obvezuju i dvije Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Rezolucija 1096 o uklanjanju nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava od 27. Lipnja 1996. te Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, od 25. Siječnja 2006. godine, kao i Deklaracija Hrvatskog sabora iz 2006. o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine. U njoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava koje su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivali su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska te nedostatak političkog pluralizma. Dojam je da su ti dokumenti u Hrvatskoj još uvijek “mrtvo slovo na papiru” što objašnjava mnedostatkom političke volje da se implementiraju.

S čime se sve susrećete u istragama?

Istraga ovih zločina nije nimalo jednostavna ni laka.
Prije svega prisutni su problemi u svezi ekshumacija mogućih masovnih grobnica za koje se pretpostavlja da su u njima ukopane žrtve. Kako ekshumaciju sukladno prijedlozima nadležnih županijskih državnih odvjetništava nalažu nadležni županijski sudovi, navedeni sudovi zbog financijskih troškova, što je apsurd, ne izdaju naloge za ekshumaciju. Također, nije riješeno ni pitanje koje bi tijelo vršilo iskapanje žrtava i gdje bi se pronađeni posmrtni ostaci sahranili.
Stoga je nužno da se sustavno regulira donošenje adekvatnog pravnog propisa kojim bi se, između ostaloga ostaloga, odredilo nadležno tijelo za provođenje ekshumacija, primjerice komunalno poduzeće jedinica lokalne samouprave ili zasebno tijelo na nivou RH, kao i da se odredi mjesto u županiji, na nivou regija ili RH gdje bi se pronađeni posmrtni ostaci sahranili i obilježila ta mjesta.
U saborskoj proceduri drugo čitanje čeka Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.
Samo u jednom slučaju do sada iskapanje su vršili djelatnici Uprave za zatočene i nestale i to temeljem zaključka Vlade RH, a troškovi ekshumacije financirani su iz proračuna navedene Uprave. Što se tiče do sada obavljenih poslova, mogu reći da su sve prikupljene obavijesti koje se odnose na ove zločine dostavljene nadležnim županijskim državnim odvjetništvima.
Ima i pojedinačnih zločina

Jesu li ti zločini pojedinačni ili masovni, djelo osvete, odmazde i/li pomno planirani?

Prema dosadašnjim saznanjima, ti zločini su u većini slučajeva masovni, ali su se događali i pojedinačni zločini.
Međutim, u velikom broju zločina sasvim sigurno su prisutni svi motivi koje ste spomenuli i osveta i odmazda i planirane likvidacije. Sa sigurnošću se može kazati da su osobe bile zarobljene i bez provedenih sudskih postupaka bile smaknute, ubijene.

Kazali ste da u Hrvatskoj ima više stotina masovnih grobnica žrtava komunističkih zločina. Koliko je njih istraženo dosad, što je utvrđeno?

Na području RH do sada je evidentirano 718 lokacija, od čega 628 masovnih grobnica, za koje se procjenjuje da se u njima najviše Hrvata, pripadnika vojske bivše NDH, civila, žena i djece, te njemačkih i talijanskih vojnika. Poznati su nevjerojatni primjeri da su ranjenici zagrebačkih bolnica ubijani i bacani u jame u okolici Zagreba, što neodoljivo podsjeća na neke slične događaje iz Domovinskog rata, recimo na Ovčaru.
Do danas je napravljena 81 ekshumacija kojom prilikom je pronađeno oko 4000 tijela, posmrtnih ostataka žrtava. Iz pregleda ekshumiranih posmrtnih ostataka vidljivo je da se u većini slučajeva radilo o ratnim zarobljenicima, civilima i vojnicima, s obzirom na pronađene ostatke odjeće i drugih predmeta za osobnu uporabu, vojnu opremu, oznake postrojbi, da su bili međusobno vezani najčešće žicom, pronađeni su tragovi strijelnih ozljeda glave... Obavljeno je preko 2000 obavijesnih razgovora, podneseno pet kaznenih prijava protiv nepoznatih počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela ratnog zločina i jedna kaznena prijava protiv poznatog počinitelja kaznenog djela ratnog zločina.
Usto udruge ili pojedine osobe podnijele su još 39 kaznenih prijava. Do sada je sastavljeno preko 500 izvješća u kojima su sva prikupljena saznanja u svezi navedenih kaznenih djela ratnog zločina proslijeđena nadležnim županijskom državnim odvjetništvima.

Znači li intenziviranje Procesuiranja tih zločina i nastavak iskapanja ostalih? Jer je činjenica da Hrvatska u odnosu na Sloveniju i Srbiju u tome zaostaje.

Iskreno se nadam da to znači upravo to. Bez ekshumacije nastavak istraživanja i procesuiranja nije moguć.
Kada Sabor usvoji Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, obveza ove Vlade bit će osigurati potrebna financijska sredstva. Slažem se s vama da ti procesi u Sloveniji već duže vrijeme traju i ozbiljno se tretiraju, a u novije vrijeme i u Srbiji.

Ne smijemo prešućivati

Opći je dojam da dosad nije bilo političke volje da se ti zločini procesuiraju. Ima li je danas?

Točno, takav je opći dojam. Razlog tome je što nije stvorena politička klima. Hrvatska politička elita nije javno ukazivala na pogubnost i dimenzije komunističkih, boljševičkih zločina od 1945. do 1990. godine. Naša je odgovornost da o tim zločinima govorimo jer njihovo prešućivanje doista je ponovno ubijanje tih ljudi.
Fascinantno je da ljudi, političari i intelektualci, koji se silno zalažu za demokratsku Hrvatsku i ulazak u EU, za transparentnost, za otvoreni razgovor o mogućim devijacijama u Domovinskom ratu, koji su inzistirali na punoj suradnji s Haaškim sudom, na fenomen masovnih komunističkih zločina ostaju nijemi i nemaju iste kriterije. To zabrinjava.

Jeste li o procesuiranju postigli dogovor s premijerkom?

Unutar Vlade postoji politička volja. Ona je i artikulirana na spomenutoj sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, gdje sam dobio otvorenu podršku od svih, i od predsjednice Vlade i od predsjednika Sabora.
A od predsjednika Josipovića?

Na spomenutoj sjednici Vijeća dobio sam podršku i od predsjednika Josipovića.
Stjepan Mesić javno se, međutim, protivio i još se protivi procesuiranju komunističkih zločina.
Gospodin Mesić ima pravo na svoje mišljenje o ovoj tematici. Ali kad razgovaramo o ovim događajima, onda moramo imati što više pravih argumenata jer je ovu temu nedopustivo ideologizirati.
Ako ćemo ideologizirati, onda ćemo uvijek tražiti opravdanje kojega ne može biti za tako masovne zločine.
Ima onih koji se opiru procesuiranju s argumentom da bi se to moglo iskoristiti za reviziju povijesti. Stoji li to?

Tko se boji revizije povijesti i zašto? To sigurno nisu pravi antifašisti i hrvatski domoljubi. Povijest je ono što se stvarno dogodilo, a ne iskrivljeno tumačenje koje odgovara određenim interesnim grupama.
Mogu li se ti zločini danas uopće procesuirati, posebice oni iz poraća, zbog zastare?

Naime, neki pravnici tumače da zločini koji su se dogodili nakon rata nisu ratni zločini koji ne zastarijevaju, pa da za te zločine danas više nitko ne može pravno odgovarati. Primjerice, to se komentira u slučaju Josipa Boljkovca.
– Kako će pojedini zločin biti kvalificiran, ovisi o Državnom odvjetništvu koje treba procijeniti radi li u konkretnim slučajevima o kaznenim djelima ratnog zločina ili kaznenim djelima ubojstva. Policija treba prikupiti spoznaje i dokumentaciju rukovodeći se time da su počinjena kaznena djela. Međutim, bez obzira na kvalifikaciju zločina, došlo je vrijeme da priznamo kako su se oni dogodili, da ih rasvijetlimo i da napokon dožive političku i društvenu osudu u skladu s naravi zemlje koja je na pragu ulaska u Europsku uniju. Osim toga, dužni smo odgovore o tom fenomenu masovnih pogubljenja obiteljima ubijenih, sebi i budućim generacijama.
Zvonomir Despot/VL

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI