REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Potreba za apostolima



Nisu ovo apostolska vremena, a sveopće je stanje stvari u našemu narodu, ali i u brojnim inim narodima zapadnoga svijeta, tako zabrinjavajuće da se u zdravoj narodnoj jezgri  budi svijest o potrebi za novim apostolima, širiteljima Dobre Vijesti i reevangelizatorima, gotovo kao za kruhom svagdanjim. Podosta je već ljevičarsko-liberalističkih postkomunističkih ideologa i njihovih sljedbenika koji, na svoj ideologizirani način svjesni krize,  zagovaraju revoluciju i „direktnu demokraciju“ iliti događanja naroda (hrvatski primjer: organizirana studentska  pobuna na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i pusićkarski osmišljeni građanski prosvjedi u Varšavskoj ulici te „zahtjevi sindikata“ za ukidanjem Ustavnoga suda, koji bi, primjerice, mogao odlučiti, u skladu s Ustavom, i o odgovornosti Predsjednika Republike!), dok je naša sveukupna  nelijeva i neljevičarska društveno-politička javna pozornica na taj način slabo zamjetljivom i neprepoznatljivom, da se  motriteljima događanja u nas nameće sam od sebe zaključak kako u ovoj zemlji niti ne postoji narodnjačka, tzv. desna ili konzervativna politička opcija, pa tako ni kršćansko-socijalistička, kao zrela, i preporoditeljska, snaga. Sva ta snaga počiva u narodu, međutim, povezane snage paravladateljstva (koje su dobile i svoga glavnoga koordinatora), oslonjene na silnu logistiku iz doba srpskih jugodiktatura i na  inozemna središta moći, još nisu iz svojih ruku ispustile lance i mehanizme moći za sputavanje naroda na njegovu putu samospoznaje i samorealizacije u punini slobode i ostvarenja temeljnih prava čovjeka.
 
Čim stega lanaca malo popusti i narod se u svojoj nutarnjoj slobodi nesputano pokrene, odmah se po narodu nemilosrdno udari nekom toljagom, pa bilo to batinom laži i potvore,  poput one kojom je na ovu zemlju i njezin jezik slobode i mira  dojavnički udario, u listopadu 2004.,  lokalni, u jugoovisničkim krugovima razvikani,  „srpsko-američki intelektualac,  nastanjen u Hrvatskoj“, predstavljen kao umirovljenik i „naturalizirani Bračanin“, koji je, u dvostraničnom intervjuu u nekim našim dnevnim novinama, na najsramotniju smrt osudio demokratsku Hrvatsku: „Nema mjesta u Europi gdje je nostalgija za kolaboracionistima koji su klali svoje sugrađane toliko razvijena i legitimna kao u Hrvatskoj.“
 
Šutnja u javnosti o tom izmišljaču zala, o klevetničkom antikroatizmu hedonističkoga uživatelja u miru i ljepotama Croatiae, inače ponosna na svoju ulogu praxisovskoga promicatelja interesa „nebeskoga naroda“ a na štetu istine  i dobra hrvatske domovine, otvorila je u srcu ranu od pitanja o nama samima: što smo to mi, i kakovi smo postali nakon našega pada pod stoljetnu istragu da, makar sami ne činili zla, eto, povlađujemo onima koji i nama zlo nanose?  Zar je moguće da smo, u nekom času vlastite nam nesvijesti  i bogozaborava,  djelomice postali poput onih pogana, nad kojima se očitovao gnjev Božji? Opisao ih je sv. Pavao apostol, u poslanici Rimljanima: „I kako nisu smatrali vrijednim držati se prave spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.“
 
Prašinu zaborava s komfašističke političke presude Hrvatima  kao „nostalgičarima za kolaboracionistima“, izrečene na temelju komfašističke i potvore i optužbe, otpuhnula je glasna napomena nekoga bezimenoga kavanskoga komentatora, proteklih dana, na mostarskoj zapadnoj obali Neretve, u svezi s viješću o najavljenom gostovanju hrvatskoga književnoga klasika Ivana Aralice na „Šimićevim susretima“ u Grudama i Drinovcima: „U Afganistanu i po cijelom svijetu talibane progone i ubijaju, a u zapadnoj  Hercegovini talibane kao što su Aralica, Vuletić i Pešorda slave i pozivaju ih  u goste. Pitanje je političkoga trenutka kada će oni tamo početi rehabilitirati, uz ove hrvatske, i one srpske talibane iz Peđuškine poslanice: Dobricu Ćosića, Matiju Bećkovića, Momu Kapora, Rajka Nogu i Gojka Đogu!“. U salvi nevesela smijeha kojom je kavansko sijelo  „sa zapadne strane“ popratilo  besjedu pronositelja  poruka iz JUL-medija,  izašao sam, bezimeno kako sam i ušao,  iz kavane, prisjetivši se onih vremena udbopartijskoga slamanja preporodnoga Hrvatskoga proljeća i sličnih kavanskih komentara o „klerofašističkoj“ kulturnoj manifestaciji „Šimićevi susreti“ i  prokazivanja, kao „klerofašista“, nekolicine nas hrvatskih književnika u BiH koji smo se primili danoga nam poslanja ne samo biti idejnim začetnicima jedne kulturne manifestacije prvi put održane ima 40 godina, u svibnju 1970., nego i otvoreno stati, u našoj „Sarajevskoj deklaraciji o hrvatskom jeziku“ od 28. siječnja 1971., u obranu i njezina prava na opstanak i samostojan život.
 
Od orkestriranih kavanskih povika, i drugovskih došaptavanja o „rehabilitaciji talibana/ustaša“, do poziva na akciju mnoštvenoga uništavanja „negativnih elemenata“ (J.B.T.), ovdje sve do jučer ne bijaše dalek put. Kako će odsada biti, ovisiti može i o tome hoće li se, i unutar EU, moći aktivirati „Mjesne ćelije K.P.J“, poput one koja je, u Hercegovini 22.I.1946., zapisnički ustvrdila kako je  „palo u zadatak drugu Martinu R. (puno prezime toga zaslužnoga yu-zločinitelja, koji je bio među progoniteljima i moga plemenitoga otca Vinka, nalazi se u „Zapisniku“!) da pronađe i likvidira“  i nekoga škripara u Tihaljini. Sve one mračne dubljine i neopisane zločine, ne prestaje se čovjek nadati, osloboditeljski će osvijetliti sunce, sveudilj zatirane, istine i novi apostoli Riječi u njezinoj životvornoj službi.
 
 

Mile Pešorda

(Kolumna Eurogledi, Zagreb, petak, 5. studenoga 2010.)
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI