REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

PROMOCIJA – VJERA U SJENI POLITIKE – 4.knjiga


Zagreb, 13. listopada 2010. - Dvorana Vijenac


2010_10_19_vjera_u_sjeni_politike_4_knjiga 

Fotografije - Oskar Šarunić   Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
 


 
S.M. Berislava Grabovac
Hodočašće kroz trnje laži i poluistina – do istine


Hvaljen Isus i Marija!
Srdačno vas sve pozdravljam i prije svega čestitam uredniku Radio-Marije, p. Fridlu, a posebno autoru knjige g. Damiru Borovčaku na desetoj obljetnici emisije, 100-toj emisiji  i naravno, iz njih izrasloj ČETVRTOJ knjizi  VJERA U SJENI POLITIKE.

Od četiri dosad izašle knjige meni je već ovo treća na čijem predstavljanju imam čast sudjelovati i (i to zahvaljujući lužničkim promocijama) čini mi se da je  vrijeme da  na VJERU U SJENI POLITIKE bacim pogled  veći i širi od jedne knjige,  jer radi se o jednom sad već nizu uvijek novih, a ipak srodnih, dosljednih zapisa koji  čine vrlo dojmljivu kroniku jednog  desetljeća, drugog desetljeća hrvatske demokracije, desetljeća svima nama još duboko i svježe u sjećanju, ali i desetljeća brzog brisanja pamćenja u kojem su nam vapijuće potrebni kroničari koji će nas zaustavljati od bezglave jurnjave kroz vrijeme , jurnjave koja nas tako lako odvede na bespuća.

ZABORAV I OPROŠTAJ

Mogli bismo na prvi pogled reći da se knjiga sastoji od osvrta na događaje dnevne politike. Ali već na drugi pogled, a pogotovo nakon prvog pročitanog teksta vidimo da su ti osvrti mnogo dublji i trajniji od dnevne politike, i da ustvari ne postoji politika koja je dnevna. Sve što se događa ima svoje mjesto pod svjetlom istine, sve što se događa ima svoje dugoročne posljedice, sve što se događa ima svoje trajno značenje i svoj trag u našem sjećanju.  Postoji praštanje, postoji pomirenje, ali zaborav ne postoji.  Jer on bi bilo je potiskivanje, prekrivanje, laž.  Površni prelazak preko sjećanja u dubini ostavlja nemir.

Zaborav ne postoji kolikimgod on pritiskom bio nametan, jer to bi bio zaborav bez učenja, bez praštanja, bez rasta. Zaboraviti da smo putem naišli na procjep, na zapreke, na opasnosti, značilo bi svaki put se na tom putu ponovo spotaći ili pasti…
Samo sjećanje vodi do istinskog praštanja. I pomirenja. Na neistini nikad još nije izgrađen mir.
I zato trebamo pročišćavati svoj pogled, svoje iskustvo, svoje sjećanje opterećeno bombardiranjem riječima, slikama, programiranim surogatima za istinu od kojih se gotovo ne možemo obraniti.
A kao što nam treba pročišćavanje pogleda na povijest, tako nam treba pročišćavanje pogleda i na nedavne događaje, na godine koje su tek minule.

Čitajući knjige poput VJERE U SJENI POLITIKE vidimo već s male vremenske distance da događaji koji su nam se činili prolazni, sitni, kratki, ponekad tek izjave, ili ignoriranja ili natpisi uopće nisu bile sitnice, da to nije bila bačena gruda koja se na zemlji otopila nego lavina koja raste i razara ako se ne zaustavi velikim, svjesnim i organiziranim naporima. Svaka je laž pokretač razorne lavine. Samo stalno raskrinkavanje, stalni otpor, stalne brane zaustavljaju njenu rastuću razornu snagu.
Cijela kronika Vjera u sjeni politike posvećena je tome. Službi istine. Istine iz koje se uči, koja obvezuje, koja otvara budućnost, koja omogućuje praštanje.
VJERA U SJENI POLITIKE je jedna kršćanska publicistička kronika - niz jasnih, mudrih, argumentiranih ali toplih i ljudskih zapisa,  koji smireno i ustrajno, nepokolebljivo i duboko ukorijenjeno u vjeru i jasnoću svog nacionalnog identiteta  strpljivo, čvor po čvor raspliće klupka kotrljajućih  laži.
Strategija laži je gomilanje. Gomilanje laži do te mjere da onaj tko bi ih htio raskrinkati ne zna gdje bi počeo. Zato su tekstovi poput ovih, jedna zanimljiva i kvalitetna sinteza kolumne i kronike, nazamjenjivi.
 
DVA RASCJEPA

Na tom putu stalnog otkrivanja lica istine vrlo često i uz vrlo žive primjere nailazimo u knjizi na dva rascjepa , dva odvajanja koja se stalno šire, a vrlo su opasna.

Prvi je rascjep
između medija i službene politike s jedne strane i naroda s druge.
Na nekoliko mjesta autor opisuje izvanredne događaje, velike povijesne važnosti, vrhunski organizirane, na kojima se narod masovno okupio a bili su potpuno ignorirani od najtiražnijih ili najgledanijih medija i vodećih političara.

S druge strane navodi brojne poruke i postupke tih istih medija i političara koji su narodu neprihvatljivi, ponižavajući, koji šire beznađe, laži, ignoriranje. Narod jednim putem, politika i mediji drugim što je apsurd s obzirom na osnovno poslanje i medija i političara. Apsurd do te mjere da ostavlja dojam ruganja narodu.
Ali to kao da više nikome nije ni čudno. Takvo je vrijeme.   Vrijeme je bukača i huškača ( i to profesionalnih i institucionaliziranih) i broje se decibeli, a ne argumenti.
Ali baš kad nešto nikome nije čudno potrebne su nam riječi poput ovih – da nam vrate barem čuđenje.

Drugi rascjep koji dobrim dijelom proizlazi iz prvoga je rascjep ili odvajanje naroda i vlastite povijesti.
Udaljavanje   koje postaje sve češće i sve očitije. Bijeg, sram, nemar, neznanje, strah… mogli bi biti neki od razloga. Laži i pamfleti  u dovoljnoj količini, dovoljno dugo i uporno, agresivno i lukavo servirani čine svoje. I onda se udaljujemo  od korijena i pretvaramo u dobre  potrošače.
Vrlo je ilustrativan u jednom tekstu opis zagrebačke špice za vrijeme komemoracije na Bleiburgu, … autor citira dojmljivu i snažnu bleiburšku propovijed.. Zatim prekida, poput spretna montažera i prelazi u Zagreb. Špica, treštava glazba, štandovi, kave, sajmovi ,proslave,  zabava …  

Zagreb kao predvodnik nacije u svemu, prvi hrli u zemlju zaborava. Stvara model koji se brzo širi.
Gledajući vrlo živo opisane scene istovremene komemoracije na Bleiburgu i zagrebačke špice čovjek ne može ne pomisliti da će se ti isti šetači i ispijači kave navečer  opustiti uz serije recimo Kosti i Zaboravljeni slučaj u kojima se svakom pronađenom tijelu i kostima kolikogod one bile stare s potpunim pijetetom posveti tim vrhunskih stručnjaka da bi istražio istinu, pa ako su i počinitelji već  drugom svijetu. Jer ljudsko dostojanstvo to zaslužuje i jer je pravo na istinu nepovredivo i neprolazno. Ali to je tako u serijama. Nekom tamo drugom svijetu. Normalno da nije kod nas. Kod nas se takva serija ne bi mogla snimiti. Bilo bi previše epizoda i previše sezona. A već nakon prve epizode navukla bi na sebe medijsku buku i političku hajku.
Ipak, istinu treba govoriti kolikogod riječ ne imala puno izgleda pred bukom, kolikogod argumenti ne imali izgleda pred pamfletima. Istina obvezuje. Pa ako i samo zato da ostane za neku daleku budućnost kad buka  izgubi snagu, a pamfleti se potroše. A Istina snagu ne gubi i ne troši se nikada.
I zato joj treba tražiti dostupne putove kad su oni politički, institucionalni i medijski zatvoreni. Jedan od tih putova je i ovaj koji je pronašao autor u svojoj govorno-pisanoj kronici VJERA U SJENI POLITIKE.
 
DVA MEDIJA I AUTOROVA KARIZMA

Posebnu pristupačnost  daje joj to što nastaje u dva medija – govornom u radio-emisijama i pisanom u knjigama. Govorni medij daje joj živost, razumljivost i aktualnost, a pisani dubinu, logičnost i trajnost.  Odličan primjer prožimanja različitih načina komunikacije u službi istine.
U objema se autor odlično snalazi, u njihovoj kombinaciji pronalazi izričaj u kojem može mnogo toga reći, i za koji, usudila bih se reći, ima i karizmu.

U SVJETLU VJERE

Ono što daje posebnu vrijednost autorovim zapisima je to što sve ove događaje, sve nepravde, sve manipulacije, svu bol i patnju u povijesti i današnjici stavlja pred svjetlo Božje Riječi. Što vjera svemu tome daje dimenziju transcendencije koju prostor i vrijeme, povijest i politika nikad ne mogu dati. I zahvaljujući tome, kolikagod tragedija i nepravda bila, kolikogod boli i vapaja za pravdom bilo u tekstovima u njima nema očaja, nema besmisla, nema mržnje.
Na svoj način ovi tekstovi su, poslužit ću se terminologijom iz vjerničke prakse, i meditacije i hodočašća.
Jer, kolikogod mi ove pojmove vezali  uz život vjere ponekad pogrešno izdvajajući vjeru iz naše tvrde, zemaljske stvarnosti, oni su uronjeni u našu realnost života. Pa prema tome i u politiku. I zato je VJERA U SJENI POLITIKE istovremeno i POLITIKA U SVJETLU VJERE.
I mi čitajućI je krećemo na hodočašće. Hodočašće kroz trnje laži i poluistina do istine. Ali i hodočašće kroz Hrvatsku, natopljenu krvlju mučenika,  hodočašće koje poziva da se odista u „hodu čašćenja„ zaputimo na mjesta poput Zrina, Gvozdanskog, Boričevca, Dakse, Maclja i brojnih drugih. U molitvi i dubokom poštovanju prema mučenicima, ali i kao učenici i nasljednici velikih i hrabrih predaka, kao ponosni izdanci dubokih i snažnih korijena, koje nitko nema pravo tretirati kao europsku civilizacijsku marginu.
Tekstovi su na svoj način i poput  meditacija. Uvijek započinju riječima Evanđelja. Time se užiže  svjetiljka koja dalje osvjetljava tekst.
I opet poput meditacije tekstovi završavaju pozivom na djelovanje. Otvaraju nove putove.  A i ispituju savjest. Ispituju i naše propuste.  Osvjetljuju nam i borbu dobra i zla koja kao rijetko gdje tako u pogledu na povijest a i na bližu prošlost postaje vidljiva i jasna , a zbog koje je prekrajanje povijesti t ako jako opasno, jer ne postoji ništa opasnije u svemiru od nejasne i zamagljene zamjene dobra i zla.

Nauči nas dane naše brojiti, kaže psalmist, da steknemo mudro srce.
Vjera u sjeni politike je jedno takvo brojanje. Ne matematičko i kalendarsko, nego ono od kojeg se stječe mudrost. Razmatranje nad danima koji teku i rast iz njih.
Vjerujem da će nam svima ova knjiga biti pomoć u mudrosnom brojanju naših dana i zahvaljujem  i čestitam autoru što nam je to omogućio.

 

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI