REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Propovijed biskupa Mons. Ante Ivasa u Kninu na Dan domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2010.

 

 

„… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju.., ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.“ To je poruka sv. Petar iz poslanice koju smo danas slušali. 

 

 2010_08_09_biskup_ante_ivas.jpg  Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi..,  pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“, protiv srpskog naroda… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u  Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.
Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina,  obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“ I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !
Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban način  našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu.., ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: „s poštovanjem, blago i dobre savjesti!“
Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj“, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima .., koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka“…
Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država.., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili.., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma  komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu  za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“
Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje“, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja…Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova… „Oluja“ 1995-e,  je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila,  da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ I odavle danas  čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“
Mi danas Bogu  zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memoranduma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli,  kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): „svoja vekovna ognjišta“ i stvorili tzv. „SAO Krajinu“. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su  na naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“, koju su odlučili  priključiti  tzv. „Velikoj Srbiji“… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela... Jer „rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari dubrovčani.., a mi, na žalost gorko iskusili.  
I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti… Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori.., da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“…  Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli.  (Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: „ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli“! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih  i inih tzv. „veritasa“)     
U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu Misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena… Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: Kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni…Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete..“ Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane.., pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da  ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.“
Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju.., sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…
Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta…Treba nam  te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog,  praznog i jalovog prigodnog slavlja…
Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“, koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.
„Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine… Papa Ivan Pavao II. je prvi govorito o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma… Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti… Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči… Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje…Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…
Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da  istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se  ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima.., a svi koji drugačije misle sumnjivim „desničarima „zlih namjera“ (Ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.)
Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima.., svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskaznice i prtljage“…Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima.., u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati.., i slaviti.
 
      „Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“
Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske.., 15 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori.., slušamo li.., čujemo li braćo,... kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari.., čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…“ „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše..!“ 
Braći i sestre. Svima, vama ovdje nazočnima..,vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede,  domovinske zahvalnosti i dan branitelja.., ma gdje bili“ ! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. Amen!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI