REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

OTVORENO PISMO - Tomislav Stockinger



 
Ovaj članak pišem neposredno nakon što sam putem Hrvatske televizije saznao da će u Zagrebu, odlukom Gradske skupštine ime zagrebačke avenije koja se trenutno zove „Avenije Gojka Šuška“, biti promijenjeno u  „Aveniju izviđača“.


Moje ime je Tomislav Stockinger. Rođen sam 2. rujna 1967. godine u Tuebingenu, u Njemačkoj, od oca Nijemca i majke Hrvatice, porijeklom iz stare zagrebačke obitelji. Kao sin jedinac, od svoje treće godine odrastao sam samo uz svoju samohranu majku koja je, uz ogromna odricanja, cijeli svoj život posvetila mojem odgoju, prvenstveno kao čovjeka, ali i kao pripadnika hrvatskoga naroda, svesrdno mi usadivši hrvatsko domoljublje, bez obzira na tadašnji antihrvatski geopolitički jugoslavenski (i još k tome komunistički) državni okvir u kojemu se nalazila zarobljena moja jedina domovina Hrvatska. Ovdje moram istaknuti da je na moj cjelokupni budući životni put utjecala ogromna biblioteka koju mi je u naslijeđe ostavio moj djed, zagrebački gradski činovnik, ponosni pripadnik Hrvatskog domobranstva u II. svjetskom ratu, čovjek široke naobrazbe i „sanjarskih“ životnih pogleda. Spomenuta biblioteka sastojala se od petstototinjak knjiga, od kojih je najveći dio bio povijesne, a poglavito ratne problematike. Niti jedna od spomenutih knjiga nije se bavila (što bi možda bilo za očekivati) tzv. jugoslavenskim NOB-om, već su većinom po svojem sadržaju obuhvaćale ratnu povijest Drugog svjetskog rata ili drugih sličnih ratova u kojima su demokratske zemlje i narodi svojom herojskom žrtvom pobijedili „zlo“ koje je prijetilo opstanku tih naroda, ali i cjelokupnoga slobodnog Svijeta (Drugi svjetski rat, neokolonijalni oslobodilački ratovi i sl.).

Već od osnovne škole doslovno sam upijao svako slovo iz djedovih knjiga. Zbog činjenice da sam istovremeno odgajan u hrvatskom duhu, a pritom sam živio u monolitnoj strahovladi koja nije bila hrvatska, već je upravo suprotno bila tamnica slobodnog hrvatstva (Jugoslavija), bez obzira što ne mogu reći da mi je (prvanstveno zbog odricanja od strane moje majke) bilo što uzmanjkalo u tadašnjem životu, ipak moja sreća nije bila potpuna: znao sam da ono čemu istinski pripadam nije bilo slobodno: moja domovina Hrvatska (kao što su bili slobodni tada, a i danas jesu, velika većina starih povijesnih naroda Europe, kojima pripada i hrvatski narod – za razliku od Hrvatske imali su svoje države). Moram priznati: s obzirom da sam znao kakav je i koliki bio taj ogromni, ideološki nezamisliv, do najsitnih antiljudskih detalja razrađen sustav jugoslavenske strahovlade nad hrvatskim narodom, nisam tada (70-ih i početkom 80-ih godina) vjerovao (već sam samo o tome mogao sanjati) da će se jednom dogoditi SAMOSTALNA, DEMOKRATSKA I MEĐUNARODNO PRIZNATA HRVATSKA DRŽAVA.

Kada se sve gore navedeno uzme u obzir, možete zamisliti kolika je bila moja radost i oduševlje (a k tome je automatski išla i spremnost na možebitnu vlastitu smrt da se navedeno ostvari, dragovoljnim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, kao uostalom i ogromne većine svih nas, iskrenih hrvatskih domoljuba) kada su Dragi Bog i Majka Božja odlučili mojem narodu poslati čovjeka koji je „udario“ razdjelnicu u povijesti čovječanstva, na način da je jednom, već prežaljenom i komunističkim genocidom satrtom narodu, svojom sposobnošću omogućio povijesno uskrsnuće, veličanstvenu pobjedu protiv svojih velikosrpsko-jugoslavenskih neprijatelja i oslobođenje iz tamnice koja se zvala Jugoslavija: Dr. Franju Tuđmana.

Međutim, danas (ovo pišem 2. kolovoza 2010. godine) svjedok sam užasa: vraćanja povijesti unatrag: Hrvatski narod već desetak godina (svake nove godine, svakog novog mjeseca, svakog novog tjedna i svakog novog dana) u miru gubi neoružani, specijalni rat od svojih povijesnih neprijatelja i na putu je postati vječiti povijesni gubitnik. Nova, a ustvari stara omča oko vrata mu steže. Ime možda neće biti isto, ali sadržaj svakako: prokleti jugoslavenski.
Na stranu sada pitanje zbog čega je to tako, koji su uzroci tome, koji su uzroci (a oni leže u patničkoj povijesti hrvatskoga naroda) činjenici, koja je omogučila to što se s hrvatskim narodom događa (ukratko: hrvatski narod zbog svoje tegobne povijesti ima jedan od najslabijih obrambenih mehanizama od svih slobodnih naroda današnje Europe).

Pitanje svih pitanja jest: možemo li spasiti hrvatski narod i samostalnu hrvatsku državu ili ne?
Uvjeren sam da možemo, ali isto tako uvjeren sam da to možemo samo na jedan način.
Svaka čast i moje najdublje poštovanje svim domoljubnim hrvatskim opcijama, političkim strankama, udrugama, pojedincima i organizacijama, ali hrvatski narod i državu može spasiti samo (navedeno sam spoznao nakon mjeseci i mjeseci promišljanja, a definitivno onda kada sam, pod mojim uvjetima, ali i spremnošću na kompromis koji ne dira u bit, postao dopredsjednik stranke sa svim ovlastima predsjednika u njegovoj odsutnosti) Stranka hrvatskog zajedništva.

Zbog čega „Stranka hrvatskog zajedništva“? Zbog toga jer je Dragi Bog rekao da samo onda kada smo zajedno, kada smo ujedinjeni, samo onda smo jači, onda smo i nepobjedivi, onda možemo sve što želimo, ako je to dobro i plemenito  (a zar ima boljeg, plemenitijeg i veličanstvenijeg djela od spašavanja vlastitog napaćenog naroda i vlastite napaćene domovine od duhovne propasti). Samo onda smo Njegovi i On je naš, tu, pored nas. Zajedništvo i samo zajedništvo hrvatskoga naroda jedini je način njegovoga izbavljenja od puta u propast i nužan uvjet za duhovni preporod.
Od trenutka kada sam se priključio navedenoj stranci pa sve do danas, nakon napornog intenzivnog terenskog rada, Stranka hrvatskog zajedništva danas ima podružnice, ogranke i veliki broj članova (priljev novih članova svakim je danom iznad očekivanja) u čitavoj domovini Hrvatskoj.
Ono što je najvažnije: Stranka hrvatskog zajedništva izići će u javnost, u medije, udariti će u glavu hrvatske neprijatelje, veličanstvenim skupom koji će se održati sredinom lisatopada 2010. godine, najvjerojatnije (simbolika neće biti slučajna) na Trgu Franje Tuđmana u Zagrebu..

Sve Vas, čitatelje hrvatskih domoljubnih portala na kojima će ovaj članak možebitno biti objavljen, ne želim, niti mi je namjera nagovarati da se pridruže Stranci hrvatskog zajedništva, s obzirom da znam da mnogi od Vas pripadaju drugim domoljubnim političkim opcijama.

Međutim, sve Vas, čitatelje navedenih domoljubnih portala, jedino molim da taj dan budu na (najvjerojatnije) Trgu Franje Tuđmana te da prilikom glasovanja na izborima slijede svoje srce.
 
                                                 
Zagreb, 2. kolovoza 2010. godine                                               
 
                                                                         Dopredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva
                                                                                 Tomislav Stockinger
 
 
 
 
 
 
 
 
 

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI