REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Pozivamo sve ljude dobre volje da pomognu ovome napaćenom hrvatskom ratniku!


I u svoj ovoj muci, Tončiju je ponos i čast na prvom mjestu. Čovjek ne bježi ni od posla, nema riješen status RVI iako od PTSP-a boluje još od 1994. Ministarstvo branitelja je diglo ruke od njega objašnjavajući da mu ne može pomoći jer nema status RVI. Strašno!

Poštovani!!
Znam da ste čuli za mnoge tužne sudbine i da vjerojatno nije prvi put da dobijete ovakvu zamolbu....stoga Vas molim na samom početku da ga ne bacite prije nego što pročitate do kraja!!!

Tonči Perić je branitelj sa Šolte,koji je prije rata radio na brodu za Švicarsku firmu.Imao je dobro plaćen i siguran posao.Napustio je brod kad je počeo Domovinski rat,te se kao i svi ostali,osjećaju ći se dužan braniti domovinu,prijavio dragovoljno.
O Tončiju najbolje govori njegov ratni put pa ga stoga prenosimo ovdje u cijelosti:

" ... od 6. kolovoza 1991. se formiraju seoske straže na otoku Šolti u sklopu Civilne Zaštite, jer još nije bila mornarica formirana....imali smo lovačke puške i sve to je bilo radi vojarne JNA i topničke bitnice Nakon osvajanja vojarne formira se satnija mornaričko desantne pješadije (17. rujna) na otoku i organizira se obrana otoka i prilaz Splitu jugomornarici. Bilo nas je samo 80-ak na cilom otoku i bili smo dobro organizirani i trpili smo samo provokacije a stvarne šanse da nas okupiraju su po njih bile teške ali da su znali koliko nas je i kako smo naoružani možda bi i drukčije bilo. Najteže je bilo u vrijeme sveopćeg napada na Split kad je Šolta dva dana napadana i tučena iz svih cijevi. Svi ostali živi i zdravi i pogodili razarač i patrolni čamac i bar jedan avion. Oni su nam bili i najveći problem.

Po istjerivanju jugomornarice iz splitskog akvatorija više nije bilo stvarne opasnosti i satnija je raspuštena. Odlazim u Split i prijavljujem se u MUP ali me tamo odbiju jer san za njih zdravstveno nesposoban i to samo ja od 90 ljudi...

Razlog je vid... u bivšoj vojsci sam bio inače snajperist i to vrlo dobro obučen... Razlog je bio što nisam na Šolti htio uči u HDZ i otvoreno sam to isticao... bio sam u HSP-u... to sam saznao 1997. i vidio pismo u MUP-u u kojem stoji da nisam podoban. Još sam se tri puta javljao na lječnički dok me nije medicinska sestra pripoznala i otpremila.

Odmah isti dan ulazim u Loru i javljam se dragovoljno u 6. domobansku pukovniju (1. listopada 1992. a u službenom dokumentu stoji od 13. travnja 1993... tu san zakinut i nikako nisam uspio riješiti bez obzira što je moj zapovjednik sam potvrdio taj datum... nisam jedini) i odmah bivam opremljen i raspoređen u prvu bojnu te prolazim s ostalima kratku obuku i bivamo upučeni na Popovo bolje u zaleđe Dubrovnika di san se po prvi put naša oči u oči s neprijateljem... pravi mali pakal... tu ostajemo do 10. travnja 1993. i onda nas se raspoređuje na drniško ratište (Čavoglave, Umljanovići, Kušetići, Kljaci). Do kraja 1993. neprekidno granatiranje i tu počinju ginuti suborci...

Piša sam i sra u gaće od tenkovskih granata više od šoka nego od straha... Tu san izgubi neke jako drage i dobre ljude... troje san izvlači i to mi je bilo najteže... zapovjednik me pušta doma 10 dana jer nisan bi svoj i tad me prvi put šalju doktoru. Nije prošlo ni pet dana ja se samoinicijativno vraćam u postrojbu. Početkom 1994. nastupa relativno primirje i tako kroz cijelu godinu. Pred kraj 1994. dobivam misec dana da idem kući te se 3. siječnja 1995. vraćam nazad te moja prva bojna prelazi na područje Peručkog jezera (Kunci, Maljkovo, Potravlje). Nakon dva miseca se u sklopu cijele pukovnije osniva posebna bojna u koju se i ja uključujem te prolazimo još jednu obuku te nas upućuju na osiguranje brane a nakon toga odlazimo za Livno te na Dinaru gdje držimo liniju. Nakon toga se vračamo i 3. kolovoza se upućujemo na Svilaju i odatle krećemo u Oluju.

Oslobađamo Otišič,Maljkovo i Vrliku... nakon toga slijedi odlazak za Grahovo i Drvar te se vraćamo u Split. Dana 8. rujna 1995. nakon smotre postrojbe na stadionu u Poljudu sam demobiliziran, ne svojom voljom jer sam htio ostati aktivno u HRM-u, ali izgleda da ni onda nisam bio podoban jer je u cilu moju satniju samo nas četvoro otpremljeno dok su drugi još ostali. Kao vojnik sam bio discipliniran i imao sam i dužnost desetnika ali ne i postavljenje. Nikad se nisam zamiri niti jednom zapovjedniku i bi san odabran u svečanom mimohodu za pratnju zastavi i pohvaljivan, ali izgleda da nisan zna dobro s laktovima. Nakon toga se opet javljam u Loru u flotilu HRM da se aktiviram jer sam ipak bivši pomorac, ali ni uz preporuku i zahtjev pukovnika Čatlaka koji je bio zapovjednik na brodu Andrija Mohorovičić da me se primi nisam ima šanse... odgovor je bio da sam demobiliziran. Nakon toga pokušavam složit život koji mi više nikad nije bi isti radi svega što san proša, a i radi otočke sredine u kojoj su se nama koji smo išli na ratište smijali da smo budale što smo išli u rat a ne ka i svi na otoku da kad su in krenuli pozivi nađu vezu i da na kraju nas niti 10 ide na bojište.

Dok smo mi bili na ratištu oni su vatali zaposlenja. 1997. pokušavam s kreditom za branitelje i otvaram obrt za mljevenje kamena. Kupujem drobilicu, mali kamiončić i prastari bager te svaki dan ko stoka u prašini radim ali kad platim porez , mirovinsko , socijalno ne ostane mi ni za naftu. Ja sam radi legalno, a njih još troje na crno i normalno da su bili jeftiniji od mene. Počelo se to sve kvarit jer je bilo staro (a što moš kupit za 25.000 DEM) i ja to više nisan moga pratit. Zatvaram obrt i uspi san samo porez platit a ostalo nisan pa san sad državi dužan i kredit i mirovinsko i socijalno, a oni su to uredno s kamatama dobro podebljali.

2000 godine selim u Split i zapošljavamo se ja i supruga a dicu bolje da san maka s otoka jer bi zaglupili i nikad školu ne bi završili. Nakon 9 godina muke patnje i podstanarstva se vraćan na otok. Od 2004. san po doktorima ali mi je najviše pomogla moja žena i dica. Sad san tu di jesan i čini mi se da san na početku... neman za kruh ni za račune platit ali virujen da će jednom bit bolje.  Za svaku pomoć koju mi vi možete pružit ja ću sve uredno prikazati računima da se zna di je išla i jedna kuna jer je čist obraz na prvom mistu. Ja tražim i tu neki posal ali je to na Šolti teško,jedino preko ljeta nešto nađem....

Osobno sam Tončija upoznala na jednom druženju branitelja i čula njegovu tužnu priču.Možda me i ne bi pogodila u tolikoj mjeri da se nije desila jedna scena...
Kada smo se pakovali doma morali smo očistiti sve,između ostaalog i kotlić u kojemu se kuhao grah.poslali su njega da prolije što je ostalo i opere.Uzeo tonči onaj kotlić i krene u šumu,otklopi ga pa stane...krene da izlije pa opet stane...sve gledam iz prikrajka....nakon nekog vremena prolije on taj grah
i vidim da mu je lice prekriveno suzama...pitam:"Tonči šta ti je?",a on tužan odgovara:"Prolivam ovi fini grah ,a ne znam jel su moji imali šta ručati danas!"
Srce mi je puklo u tom trenutku....i znala sam da nešto moramo napraviti za tog čovjeka..
Ali tu nevolja ne završava...kad se vratio kući dočekalo ga riješenje da se mora iseliti iz kuće koju je dobio na korištenje do 15.7. tako da naš Tonči sa svojom obitelji (suprugom i dvoje djece)postaje beskućnik.

Ovim putem Vas molim da pomognemo Tončiju i pokažemo bar jednom da smo složni i da možemo vratiti dostojan život čovjeku koji će to znati cijeniti...

Unaprijed Vam se zahvaljujem nadajući se da čete imati srca,jer svaka kuna je ovom čovjeku od velike pomoći!!!!


Tonči Perić
Šetalište Marka Marulića 28
Nečujam
21430 Otok Šolta

Banka 4115008-101111111

Banco popolare Croatia d.d
Model 17
br.računa   3253024935


Pozdravljam Vas i zahvaljujem u nadi  da nam možete pomoći!!!
   

Ivančica  Furlan

 

http://img156.imageshack.us/img156/6838/tonci.jpg

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI