REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Totalitaristi među nama - Monstrum nastavlja ubijati Hrvatsku


Piše. Mile PEŠORDA

        Svjestan krvoločnosti Monstruma s kojim imade(mo) posla, svojedobno je Antun Šoljan (1932.-1993.) odustao od hrvanja s jednim od  Monstrumovih pipaka, skrivenih pod imenom račan-baltićevskog  uzor-književnika Gorana Babića, danas zloglasnoga ne samo po dezerterstvu i bijegu iz okupirane domovine u redove srpskoga okupatora, nego i po njegovu smrtonosnom verbalnom atentatu,  pozivu na umorstvo, hrvatskoga liječnika i demokrata dr. Šretera. Morao je Šoljan znati zašto glasno šuti i pati cijela zemlja jezika hrvatskoga, a nijemo govore usta stotina tisuća ljudi koje je  pod „zemljicu čarnu“  poslala beogradska pokolj-pravda i zašto, želi li si sačuvati glavu na ramenima i kakav-takav prostor u javnom  životu, toliko toga prešutjeti i progutati mora. I nije odgovorio na  kompartijaški napadaj K.G.Babića na hrvatske književnike, sadržan u pamfletu „Strašno lice ništavila“ (1977.),  na pripisani mu „nacionalistički grijeh“, makar od toga, piše u „Forumu“ br. 10-12. Pavao Pavličić, za nas Hrvate u Jugoslaviji nije bilo „gore optužbe“.  I Pavličić odmjereno prigovara starijemu književnom kolegi na njegovom izboru šutnje, ustvrdivši: „Šoljan je poslušao razum, a ne srce, i time je dvostruko pogriješio“, iznoseću, u istome „memoarskome“ napisu o olovnim godinama „hrvatske šutnje“, vlastito uvjerenje u to kako je „Šoljana ubila ona ista tamna sila“ kao i branitelje, „mlade dečke koji su izgubili glavu boreći se diljem Hrvatske“, ona „sila koja je bila mješavina neukosti, vlastohleplja i idealizma, a zvala se jugoslavenski komunizam“.
  
     Svjestan regenerirane sile Monstruma, ali s vjerom u nadolazak duha slobode po mjeri našega osobnoga osvjedočenja u djelima dobra, tomu sam se istom Monstrumu suprotstavio i nakon poraza komunističke strahovlade, koja bijaše Monstrumovim tovilištem. (Inače, i u onom času „Strašnoga lica ništavila“ god. 1977., nisam, iako dopisnik za kulturu iz Zagreba  sarajevskoga dnevnika „Oslobođenja“ ,  niti prenio niti komentirao K.G.Babićev  pamflet, već osvrt Igora Mandića, plativši i cijenu za takvo, neorganizirano, postupanje: izgubljeno radno mjesto, na kojemu me je „smijenio“ podobnik Zdravko Zima, i izgon iz medijskoga života). Jedan od Monstrumovih pipaka, skriven pod imenom P.Matvejevića,  jugoideologa iz domaće  škole staljinaca, izvršio je na mene verbalni politički atentat, a pošto sam preživio odmah se suprotstavivši Monstrumu, atentat je masivno, stotinama tisuća puta, ponovljan. I sve je to Hrvatska, gotovo istovjetno kao u slučaju verbalnoga političkog atentata na Šoljana, bila prisiljena„nelijepo odhrkati“, unatoč činjenici da smo danas u demokraciji, da je pred sudom dokazan atentatorovo zlodjelo ciljane laži i klevete, prikazana krv njegove nevine žrtve.
  
     Totalitarizam je naime uzmaknuo pred demokracijom, ali su se totalitaristi prestrojili i reorganizirali  za djelovanje u novim uvjetima. Osjetivši njihove gadne pipke ponovo na svojoj koži, bio sam prisiljen obratiti se, 25.XI.2009.,  pismom na svoju strukovnu udrugu, Društvo hrvatskih književnika, sljedećim pismom:
    „Poštovani prijatelji istine i slobode,verbalna, domaća, jugoagresija na Hrvate i Hrvatsku ne prestaje, a jedan od tuzemnih moćnih jugojurišnika s paraklevetničkom svojom praksom i zaplotnjačkom aktivnošću ne posustaje. U tome mu, it fama per urbes, i jedan peronoša i dojučerašnji šuvarovski čelnik kompartije Zagreba dobrano na ruku ide. Iz ovdašnje „jugodružine“ i udbokužine prema meni se ponovno s prijetnjama ugrozom i moga fizičkoga integriteta navaljuje. Uostalom, iz priloga se u privitku možete donekle upoznati s likom jednoga od poznatih „verbalnih atentatora“, osuđenoga lažljivca i klevetnika P.Matvejevića, koji je, prema riječima prof.dr. Muhameda Borogovca, „radio posao Vojislava Šešelja“, odnosno koji „brani i zastupa velikosrpska četnička stajališta“ (prof. dr. Zdravko Tomac). Inače, taj je notorni klevetnik monstruoznim lažima pogibeljno nasrnuo na moj život, na moje ime (nota bene: s poligona Jutarnjega lista god. 2001. zahtijevao je da neki tribunal sudi ne samo meni, nego i Ivanu Aralici i Anđelku Vuletiću, također članovima DHK, kao „odgovornima za zločine“ u BiH i „kolaborantima fašizma“!), i zbog toga pred Općinskim sudom u Zagrebu bio, tek simbolično, pravomoćno, osuđen na uvjetnu kaznu zatvora. Sada mi neki prestrašeni književnički glasovi, iz Društva hrvatskih književnika na Trgu bana Jelačića 7 u Zagrebu, prišapnuše kako je, po hodkarskom povratku klevetnika iz Rima u Zagreb, navodno, Uprava DHK zaprimila neko „dojavničko“ pismo klevetnika P.Matvejevića, u kojemu taj klevetnik i verbalni atentator čak i tamo na mene nasrće i, kako sam razumio, i dalje svoju klevetničku kamu u moje ime, u moj život ubada. Svatko komu je do istinskoga mira i dobra, ne će posustati u traženju istine i pravde, u obrani temeljnih čovjekovih prava i sloboda, dostojanstva svake osobe, a što je sve spomenuti difamator ugrozio. Stoga se oglašujem ovim slovom suprotiva tomu nasilju, koje se sa znanjem i „prešutnim odobravanjem“ nekih hrvatskih moćnika i književnika vrši. Dobar dan, dobri ljudi: Pax et Bonum! Vaš Mile Pešorda“
 
      Iz DHK mi do dana današnjega ništa ne odgovoriše , iako je njihov strah pred totalitaristima bar donekle mogao oslabiti nakon „nedavne“ potvrde Vrhovnoga suda RH izrečene kazne totalnom klevetniku. Čekaju li da utihne huk one ljudomorne,  iz centra para/vlasti pokrenute, masmedijsko-političke kampanje podrške difamatoru i obezvrjeđivanja  Čovjeka  i  njegovih temeljnih demokratskih prava i sloboda (kao u najgorim diktaturama!),  da organizatori zaborava izbrišu iz narodnoga pamćenja tolike drakulićarske izjave potpore verbalnomu zločincu, poput one koju je,  za udarni dnevnik javne Televizije,  dao premijer,  književnik, i Dr., Ivo Sanader? Ili čekaju: da neototalitarizam učvrsne?
    
     U obrani hrvatske slobode i vlastitoga bivstva, sučeljeni s totalitaristima koji su nas obojicu žestoko udarili isukanim pipcima Monstruma, Šoljan je „poslušao razum“, a  ja svoga anđela čuvara, njegov glas Ljubavi. Monstrumu je naša žrtva sitna: on vampirski  nastavlja, zapamtite, ubijati  cijelu stvar :  Hrvatsku.
 
         (Kolumna EUROGLEDI, Hrvatsko slovo br. 788., Zagreb, petak, 28.V.2010.)
 
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI