REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

„Na kamenu Svetog Grgura“ - Predslovo knjizi Želimira Kužatka

 

O autoru

Želimir Kužatko je ušao u hrvatsku povijest na više načina. Našao se na nekoliko mjesta koja čine povijest i u kojem je on bio žrtvom, koji onda, s iskustvom stradalnika, piše o onome što mu se dogodilo. Bio je jedna od najmlađih hrvatskih žrtava, preživjeli desetgodišnji  dječak na Križnome putu u blizini Laškog u Sloveniji 1945. Bio je progonjen u komunizmu, dva puta suđen zbog svojih ideja. Bio je u konclogoru na Svetom Grguru. Oduzeli su mi najljepše godine njegova života i načeli njegovo zdravlje stavljanjem u kritične nepovoljne životne uvjete, za koje je zapisao „bilo je teško i vruće!“Istaknuti je istražitelj i pisac o stradanjima Hrvata, o prikrivenim grobištima na kraju drugog svjetskog rata u Sloveniji. Suautor je izvanredno vrijedne sada već povijesne knjige: dr. sc. Mitja Ferenc – Želimir Kužatko: Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji, Zagreb, 2007. str.200, pisana na tri jezika: hrvatskom, slovenskom i engleskom, nakladnik: Počasni bleiburški vod Zagreb, recenzenti dva ministra pravosuđa Slovenije i Hrvatske: prof. Lovro Šturm i prof. Zvonimir Šeparović. U recenziji  koja je otisnuta u knjizi sam između ostalog napisao: „Pred nama je  vrijedna knjiga  visoke dokumentarnosti i akribičke istražiteljske strasti i ljubavi, da se sazna što više o ovim grobištima. Ona je tužna knjiga zbog predmeta svoga istraživanja – radi se o ljudima za koje se ne zna već više od 60 godina, a sada im barem grobove otkrivamo. I obilježavamo križem. Ne i imenom jer im se imena više ne zna. Europa je osudila komunističke zločine i pozvala na odgovornost počinitelje. I to je korak naprijed. Ali, dr. sc. Mitja Ferenc i Želimir Kužatko pokazuju da se nikada ne smijemo umorit istraživati istinu o tužnim mjestima posljednjeg počinka tolikih Hrvata u susjednoj Sloveniji. Žrtava komunističkog bezumlja. Do 2006.godine  identificirano je 512 lokacija skrivenih grobišta. I to nije sve. I nije do kraja istraženo. Ali ovi dragi dobri ljudi, autori ove fotomonografije, učinili su veliki posao, koristan za povijest Hrvata i svijeta. Hvala im za ovo plemenito djelo.“(str.197). Želimir nas je vodio na grobišta znakovitih imena Crngrob i Huda Jama, Barbarin rov bivšeg rudnika u blizini Laškog. Kao istaknuti i zaslužni član predstavljao je Hrvatsko žrtvoslovno društvo u Sloveniji  u mnogim komemorativnim zgodama i predstavljanju knjiga.


Naš Želimir se nije i neće zaustaviti evo pred nama je njegov najnoviji rukopis memoarskog spomeničkog karaktera  nevelika opsega, knjiga Sveti Grgur – Hrvatski Gulag,Dokumenti i svjedočanstva  u  izdanju Hrvatskog žrtvoslovnog društva u biblioteci Documenta Croatica.


Želimir Kužatko dobio je Zlatnu medalju od Počasnog bleiburškog voda „za izniman doprinos na očuvanju uspomene na žrtve bleiburške tragedije.“ Od općine Škofja Loka dobio je zahvalu kao predstavnik Odbora za raziskovanje žrtev povojnih pobojev v Sloveniji  za uspješno otkrivanje grobova u području Općine Škofje Loke (na grobištu Crngrob otkriveni su posmrtni ostaci žena koje su tamo pobijene).

 

O otoku Svetom Grguru
 
Nenaseljeni otok između Raba i Krka. U knjigama stoji da je otok zaklonjen od juga ali da je izložen buri „koja puše jako“. Osim klisurastih sjevernih padina, najveći dio otoka je zarastao tvrdolisnom makijom i to je na Jadranu najsjeverniji zimzeleni otok. Danas je nenastanjen, a u sjeverozapadnoj uvali Sv. Grgur ima ruševnih zgrada i lučko pristanište  Porat.


Ranije se na otoku kopao boksit, a u novije  doba je taj otok iznajmljen kao lovište jelena lopatara. Od najranijih vremena, Rabljani su dovodili na Sv. Grgur napasati ovce. Od 1948. pa do 1988. godine na njemu je bio kazneno-popravni dom za žene.“ Tako je napisano u Wikipediji na internetu. Upisan je u svjetskim pomorskim kartama. I povijesnim. Ime je dobio po Svetom Grguru (književno : domaće čakavski je Šargar), slavnom teologu, govorniku i branitelju kršćanske vjere u 4. stoljeću: „Bez Boga čovjek gubi svoju veličinu, bez Boga nema istinskog čovještva“, poručivao  nam je to Grgur Nazijanski,  poznat po svojoj rječitosti, a kao pjesnik imao je i istančanu i osjetljivu dušu. U svom oproštajnom govoru u Carigradu (381.) je rekao. Zbogom veliki grade, od Krista ljubljeni... Sinovi moji Otok Sveti Grgur u komunizmu izgubio je svaki humanizam. Sveti Grgur je mjesto zločina Loci delicti commissi! Tu su vladali oni koji su bez Boga izgubili svoju ljudskost. Ustanovili su logor, kako je napisao naš autor, „za ispiranje mozga i ubijanje dostojanstva i duha!“. Ovdje je patila hrvatska mladost osuđena ili jednostavno rješenjem upućena od jugo komunističkih vlasti.


O knjizi
 
Ova je knjiga, kako stoji u podnaslovu, dokument i svjedočanstvo. U sadržaju možemo razlikovati tri dijela, prvi, koji se odnosi na djelatnost i prilike u Bosni i Hercegovini prije suđenja, saslušavanje, progon i suđenje, drugi dio, ponajvažniji, prilike, život i patnje na Grguru i treći dio na kraju, o prilikama poslije izdržavanja kazne u koncentracijskom logoru, teškoćama na slobodi. Osobita vrijednost ove knjige je u njezinoj dokumentarnosti, jer, u knjizi su popisani svi kažnjenici po grupama odakle su upućeni na Grgur: zenička grupa (14 kažnjenika), I sarajevska(15), Sarajevo II Prozor-Bugojno - Travnik-Široki Brijeg (21), Domaljevac-Vareš-Bos.Šamac (11), Sarajevo-Mostar (9), Osijek (1) Imotski (5), Metković (3), Zadar (7), Vinkovci (3), Zagreb (6), Posavina (3) i Bihać (2). Svega 86. Kužatko je pripadao I Sarajevskoj grupi. Među imenima onih s Grgura nalazimo i slijedeća imena Vice Vukojević, Mate Ćavar, Mirko Ljubas, Petar Jonjić, Ivan Gabelica, Stojan Vučičević, Šime Dujmović, Ivan Gregov, Ive Livjanić, Joja Ricov, dr. Stjepan Herceg, ing. Vlatko Barnjak, dr. Krešimir Mlivončić, fra Božo-Pavo Borić, Ante Ravlić, prof. Ivan Kraljević, Marko Primorac, Anto Lovrić i Vlado Vovra, da nabrojimo samo neke. Uz svako ime je navedeno mjesto i godina rođenja. Od njih 102, ubijen je jedan, poginuo jedan, a umrlo je 36. Te prerane smrti su sigurno posljedica teškoća kroz koje su ti naši ljudi prošli po zatvorima, a naročito u logoru na Sv. Grguru.


Knjiga ima i pjesničkih priloga. Želimir Kužatko piše pjesmu Na kamenu Svetog Grgura. S naznakom „Sveti Grgur 1959. iz pisma mojoj sestri“. U pjesmi pjesnik kaže “Sve je sivo, samo lanci, oni su crveni.“ Bojan Kožica (2001.) napisao je Elegiju čovjeka-dječaka“, u kojoj pjeva o teškoj sudbini Želimira Kužatka. Ima i poezije rano preminulog hrvatskog pjesnika Stojana Vučičevića, koji je također robovao na Grguru, gdje je napisao antologijsku pjesmu: Potpuna pomrčina sunca na otoku Grguru 15. veljače 1961.

O toj pomrčini pisao je na susjednom Golom otoku robijaš književnik Andrija Vučemil.

Joja Ricov od srpnja 1959. do travnja 1961. zatočenik je u konclogoru "Grgur" zbog "kontrarevolucionarne" poezije Marabunte , napisao ju je 1956. godine u danima kada je SSSR tenkovima ulazio u Budimpeštu. Poeziju „Moj govor pred zoru“ napisao je Joja 1960. godine na Grguru i uvrštena je u ovu knjigu.

U knjizi je i prilog Vice Vukojevića o njegovu sjećanju na robijanje na Grguru, a na kraju  knjige je, na moj prijedlog, uvršten i kratki prilog Ive Livjanića, jednog od stradalnika i kažnjenika sa Svetog Grgura.

Knjiga je bogato ilustrirana. Naš Želimir je pravi dokumentarist koji svijetom putuje s kamerom u ruci i snima ljude i mjesta svojih istraživanja.

 

Zaključak:

Želimir Kužatko pita se zašto smo robijali i odgovara na jednom mjestu: “Bili smo samo uzorna hrvatska i katolička mladež i borci za svoju vjeru, jezik i državu. I to je to, to je cijela istina: odgovarali su jer su ljubili svoju domovinu, svoj narod, svoj jezik i svoju vjeru. Za komunistički totalitarni sustav to su bili veliki grijesi. Smrtni grijesi. Opravdanje za teror i najgrublju torturu u policijskim postajama, zatvorima i u koncentracijskim logorima, koje naša autor, iskustvom vlastite kože i svojim sjećanjem naziva HRVATSKI GULAG. I u tome ima pravo. Kao žrtvi i kao svjedoku svoje žrtve Hrvatsko žrtvoslovno društvo uvrstilo je, kao nakladnik, ovu knjigu u svoju biblioteku Documenta Croatica, a Želimira Kužatka proglasilo zaslužnim članom. Želimir Kužatko ovom svojom najnovijom knjigom želi oteti od zaborava patnje mladih Hrvata na komunističkom Hrvatskom Gulagu na otoku lijepog imena Sveti Grgur. Ne samo to! Obratio se Vladi i Saboru Republike Hrvatske da se otok Sveti Grgur revitalizira i da se na njemu napravi spomen područje za uspomenu na patnje žrtava komunizma.

 

Dr. Zvonimir Šeparović

predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

 


ŽelimirKužatko nije član HKM u Ljubljani kao ni HrvatskogDruštva Ljubljana a iti pod uticajem Soroša čije nam je stipendije nudio početkom rata za našu djecu u USA gosp. Petar Antunović

Ovu knjigu su želili tiskati no ja sam dostojanstveni umirovljenik BiH i mogu sam.


 

Sada udruženim snagama vode kampanju protiv mene no argumenti su u mome arhivu.


Pogledajte pod naslovom Maske su pale. stranica je u radu

kuzatko.org

 

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI