REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Temeljno u programima predsjedničkih kandidata gospode Milana Bandića i Ive Josipovića


 
Rad i služenje : pravda, svjetlost i tama
 
          Poznato je da je temeljna poruka predsjedničkog kandidata Ive Josipovića pravda, odnosno da je ovo trenutak biranja između svijetla i tame, a kandidata za predsjednika Republike Hrvatske Milana Bandića idemo delati (rad) i služenje.

  Glede toga koliko je iz njihovog dosadašnjega načina življenja i djelovanja moguće  dokućiti i prepoznati kolika je njihova vjerodostojnost i dosljednost, a u želji da se opredjelimo za onoga koji je katoličkiji a ne agnostičkiji,  prva asocijacija koja mi dolazi je  dio iz Pavlove 2. Poalanice Korinčanima 11,12-15, a on glasi:
 
„ Što činim, činit ću i ubuduće, da uništim svaki oslonac onima koji traže neki oslonac da budu smatrani jednakim nama u onom čime se ponose. Takvi su ljudi lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole. Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla. Prema tome, nije ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti.“ (Podcrtao autur)
 
          Sukladno pak gornjoj asocijaciji vezano na ono što drugi kandidat posebno naglašava i potiče u svojoj promidžbi kao razlog zašto se trebamo opredjeliti za njega, nameće mi se tekst iz Rječnika biblijske teologije, KS 1969 pod pojmom rad, stupac 1061.:
 
„Svi koji rade, makar se i „ne isticali naobrazbom ni zdravom rasudbom“, ipak, svi  oni svojim zanatom „održavaju stvoreni svijet“ (Sir.38,34).“
 
„Prirodna vrijednost rada…mnoge reakcije Biblije u odnosu na rad naprosto su izraz suda zdrave i čestite savjesti…“ (isto1062.)
 
„Društvena vrijednost rada…poštivanje rada…počiva na vrlo čvrstom stanovištu prema položaju rada u društvenom životu i gospodarskim odnosima.“ (isto1063)
 
„Otkupljenje rada…Bog koji se objavio kao Bog koji radi, koji počiva, koji izbavlja iz ropstva.“ (isto 1065.)
 
„Kršćanska vrijednost rada…Krist…objavljujući poziv sinova Božjih, pokazuje sve dostojanstvo čovjeka i rada koji njemu služi, uspostavlja ljestvicu vrednota te omogućuje rasuđivanje i ponašanje u radu.“ (isto 1066.)
 
Onima koje služenje, kao jedna od najčešće uporabljivanih vrednota u promidžbi gospodina Bandića, više interesira preporučam citiranu literaturu.
 
         
 
         
          Potrebno je, glede opredjeljenja za  kandidata,  vezano i  za preporuku  biskupa BK povodom izbora predsjednika Republike Hrvatske, također uzeti u obzir njihove osobne izjave o svjetonazoru koji ih nadahnjuje i vodi kroz život i djelovanje, a one govore da se Josipović drži agnostikom, a Bandić kršćaninom-katolikom. Tu, naravno treba voditi računa da čovijek nikada nije identičan onoma kako sebe doživljava ili kako se želi predstaviti pa čak i to da i iskrena nakana nije dovoljan dokaz za vjerodostojnost, odnosno za postignutu sličnost s idealom kojem se teži. Ipak opredjeljenje i biranje puta daje vjerovati da je jasnije kuda će i kako stići kandidat, pa i oni koje vodi i zastupa.
         
Evo što o pojmu agnostik kaže Katekizam katoličke Crkve, članak 2128.:
 
„Agnosticizam katkada može sadržavati izvjesno traženje Boga, ali može također predstavljati stanoviti indiferentizam, bježanje od temeljnog problema postojanja i tupost moralne savjesti.Vrlo se često agnosticizam izjednačuje s praktičnim ateizmom.
 
Isti katekizam o čovjeku-vjerniku, o krščaninu-katoliku kaže slijedeće:
 
„Društvena je dužnost kršćana da u svakom čovjeku poštuju i bude ljubav prema istini i dobru…Kršćani su pozvani da budu svjetlo svijeta. (KkC, čl. 2105.)
 
„Ne znati da čovjek ima ranjenu i zlu sklonu narav uzrokuje teške zablude na području odgoja, politike, društvenog djelovanja i morala.“  (KkC, čl. 407.)
 
          Vezano na već rečeno može se predmnijevati da kada Milan Bandić bude prisezao na ustav  govoreće: „Tako mi pomogao Bog“ on će vjerovati i željeti da mu On i pomogna, a već i to puno znači, iako je za očekivati da će štošta učiniti i po svome. No bude li to učinio Ivo Josipović to će biti prazna fraza bez sadržaja iz koje će odzvanjati bog to sam ja, moj razum, moje znanje, moja volja i moja moć, a ako  postanem hrvatski predsjednik ja  ću biti vaš bog, a to je, vjerujem, posljednje što hrvatskim ljudima treba i što bi željeli. Malo me zbunjuje, a možda i ne, kada se agnosticizam kod političara, posebno onih koji trebaju glas vjernika, njihov svjetonazor češće prikazuje kao drugačiji, malo čudniji odnos prema Bogu i vjeri nego li kao kao nevjeru-ateizam, što  je gotovo sigurno ili bar vjerojatnije.
 
          Nadalje, čujem o nedoličnom ponašanju u kojem se bez cipela, primitivno i u čarapama , klečeči bori s vremenskim neprilikama ne bi li se odala počast onima koji su svojim životima omogućili i to da slobodno biramo pa i hrvatskoga predsjednika. Ne treba ,baš nikome , puno mudrosti, znanja i kulturne profinjenosti da shvati da nije nedolično, makar bos i na koljenima, ako se odaje počast Domovinskom ratu i onima koji su se žrtvovali za Domovinu. Baš naprotiv, još je primjerenije.
 
          Glede vrjednote rada i blagotvornih učinaka koje uzrokuje, držim, bilo bi korisno posebno naglasiti;
 
Radom čovjek:
 
          - postaje sličniji Onome na čiju je sliku i stvoren,
          - postaje sustvaratelj boljega svijeta,
          - postaje na mnogim područjima, korisna osoba sebi, svojoj obitelji te užoj i široj   - društvenoj zajednici (državi),
          - postaje na mnogim područjima slobodna i neovisna osoba ali doprinosi i               društvenom ozračju slobode i neovisnosti koju mu rezultati rada omogučuju,
          - postaje kreativniji što potiče i omogućuje razvoj na korist svoje osobe i zajednice,
          - postaje uspješan borac za dostojanstvo svoje osobe i društvene zajednice (države),
          - postaje poštivan i uvažavan od drugih jer doprinosi općem dobru,
            - postaje onaj koji omogućuje i olakšava i drugim vrjednotama da lakše zažive          u osobi i društvu..
 
          Ne želeći praviti razliku u hijerarhiji vrednota između rada i pravednosti jer su obadvije temeljne, ipak moram reči da rad omogućuje i veču pravednost, koja naravno ne ovisi samo o tome ima li se što pravedno dijeliti jer ona podrazumjeva svoju vrednost i značaj  i na drugim područjima života. Važan je dakle i onaj koji vrjednotu zagovara, odnosno koliko se, kako i kada zauzimao za ono što zagovara i kolko je bio uspješan?
 
          Hrvatsko se je društvo našlo u jednom prilično nezavidnom stanju i bila bi sreća kada bi budući hrvatski predsjednik vjerodostojno i u punini živio vrjednote rada i pravednosti, ali i mnoge druge (istina,ljubav, život, sloboda, solidarnost…idr.) koje pomažu stvaranju novoga i boljega društva u kojem je čovjek i njegovo dostojanstvo na vrhu pririteta. Ipak ne smije se zaboraviti da je stvar s vrednotama takva da se , za njihov uspješan doprinos osobi i društvu, moraju poštivati sve do kojih držimo i dokojih trebamo držati, jer zanemarivanje jedne smanjuje uspješnost druge, a nedostatak ili uspješnost  druge smanjuje ostvarenje i uspješnost svih ostalih s povratnim negativnim posljedicama po istu.
Kako danas, popularno, kažu: Vrednote su Zakon, i jesu, ali moraju se sve ispoštivati da bi rezultati bili povoljni za dostojanstvo i razvoj  osobe i društva.
 
 
 
Zagreb, 31.prosinca 2009.godine                                                                          Sebastijan Palić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
 
 
 
 

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI