REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

2009.06.18. - Zar i poslije Mesića – lažljivac ?

U današnjem intervjuu predsjednika Mesića imali smo prilike pročitati ništa više ili manje nebuloza nego i obično, no što mu se više primiče kraj mandata, to pokazuje sve više napora kako bi narod usmjerio u pravcu dolazećih predsjedničkih izbora te odabiru kandidata po njegovoj mjeri. Kaže Mesić, očekuje da njegov nasljednik bude antifašista.
Pitam se, kako Mesić može očekivati to kakav će njegov nasljednik biti? Kralj nije, pa da imenuje prijestolonasljednika. A ako nešto očekuje, onda valjda ima i razloge zašto to očekuje. Što nam jasno pokazuje, kako se moramo jako dobro pripremiti
za nadolazeće predsjedničke izbore, jer je više nego očito kako su karte manje-više već unaprijed podijeljene, savezi sklopljeni a „prestolonasljednik“ izabran. A takav sigurno neće hrvatskom narodu donijeti ništa dobrog.
Ono što mene brine je to, što čisto sumnjam da Mesić cilja na nekog stvarnog antifašistu, onako bez navodnika. Jer, po nekoj logici stvari, istinski antifašist bi se dobro i debelo potrudio da se kazne oni „antifašisti“ koji su pod krinkom antifašizma ubijali bespomoćne civile, razoružane vojnike, žene i djecu. Čisto zato, što ne bi htio da mu bestijalni manijaci i ubojice koji se i dan danas nekažnjeno šeću bacaju ljagu na cjelokupni antifašistički pokret, pa bi se onda vjerojatno od takvih i ogradio.
Ono što je Mesić do sada radio po tom pitanju bilo je upravo suprotno. On je svoj predsjednički utjecaj zlorabio kako bi putem medija prenosio poruke poput one „da se partizane ne treba ispitivati“ obrazlažući to njihovim godinama (to vrijedi samo za „antifašiste“, za druge starost uopće nije bitna).
Nadalje, Mesić je danonoćno u službi obrane jednog od najvećih zlikovaca u povijesti, Josipa Broza Tita. Ali je njegovo današnje tumačenje te obrane izuzetno zanimljivo i pokazuje da se Mesić više ne može kontrolirati kao prije, te da je ispravno mišljenje kako istina uvijek nadje put za sebe, čak i kada dolazi kroz usta lažova.
Dakle, kaže Mesić kako „se ide na simbol antifašističke borbe – Josipa Broza Tita. Ako se sruši simbol, onda se ruši i antifašizam, a Hrvatska je sazdana na antifašizmu“. 
Znači li to da Mesić konačno priznaje kako je pokušao rušiti hrvatsku državu?
Jer, što je u tom slučaju njegov pokušaj rušenja Franje Tudjmana drugo negoli pokušaj rušenje hrvatske države? Tudjman je, kao njen prvi predsjednik,  simbol slobodne Hrvatske, ništa manje nego je to Tito bio za antifašizam ili „antifašizam“, ovisno tko je u pitanju. Pa je slijedom toga, Mesić konačno izgovorio tu dugo zataškavanu istinu, da je pokušao napadima na Tudjmana srušiti borbu za slobodnu Hrvatsku, vrijednost Domovinskog rata i samu Hrvatsku, koja je sazdana na njemu. Nije da to nismo oduvijek znali, ali je lijepo konačno to čuti i od njega samoga.
Idemo dalje.
Mesić licemjerno kaže da se slaže da se svi zločini trebaju istražiti, ali postavlja pitanje uključuje li to da se svi koji su pružali oružani otpor novoj vlasti proglase nevinima. Netko bi očito Mesiću trebao održati par predavanja o tome što zakon kaže za one koji su ubijeni bez sudjenja i presude. Svatko, kome se krivica ne dokaže, smatra se nevinim. A krivica svih onih ljudi koje su „antifašisti“ pobili u poraću nikada nije dokazana, jer nikakvog sudjenja nikada nije bilo. Shodno tome, radi se o nevinim ljudima, izuzev ako Mesić nije u stanju dokazati suprotno. Recimo, nekim dokumentima koja dokazuju neko koliko-toliko nepristrano i pošteno sudjenje kojima su se isti osudili na smrt.
Mesić izjavljuje kako je medju ubijenim na Bleiburgu bilo nevinih, ali se tu uglavnom radilo o poraženim snagama koje nisu bile spremne položiti oružje. Pa ako postoji neka kruna za najvećeg lažova i licemjera, onda ju je Mesić zasigurno zaslužio.
I uz najbujniju maštu, doista se ne može zamisliti ljude koji se u žaru borbe spuštaju u jame, ležu na pod i čekaju da ih se zalije vapnom, a sve to pružajući oružani otpor, te imajući u svojim „borbenim redovima“ hrpe žena, staraca i djece. Mesićevom nakaradnom analogijom nema tog zločina koji se ne može opravdati, radilo se o Bleiburgu ili Jasenovcu.
Isto je tako zanimljivo, zašto su „antifašisti“  te silne jame prepune hrvatskih kostiju skrivali toliko godina, ukoliko se radilo o poginulim vojnicima prilikom oružanih sukoba. I zašto se svaki ozbiljniji pokušaj istraživanja istih plaćao zatvorom ili smrću?
Prije samo nekoliko dana slušali smo tog  istog Mesića kako se pita zašto nema nikakvog spomenika na Jadovnom, bez da smo ga ikada čuli da se to isto pita za sve te jame u kojima se ne nalaze igračke nego pobijeni ljudi.  Koji za Mesića izgleda nisu ljudi, jer kako se čini prema njemu nisu zavrijedili neko eventualno sudjenje,  nego samo žicu, metak i vapno.
Pa si nešto razmišljam o tom spomeniku na Jadovnom i mislim kako bi za ovaj narod i ovu državu doista bilo najbolje da umjesto spomenika predsjednik Mesić ostane tamo sve do isteka svog mandata, kako ne bi i dalje zlorabio svoje predsjedničke ovlasti u cilju imenovanja svoga nasljednika.
Nakon predsjedničkih izbora, kako god mu volja. Hoće li i dalje biti spomenik ili možda otići živjeti u  Haag, Beograd ili u bilo koje drugo mjesto koje mu se svidi.
Diana Majhen
 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI