2013 01 15 kinseysdpOčekivano, pedofilizacija Hrvatske nastavlja se nesmiljenom žestinom. Nakon što je već dio hrvatske javnosti saznao za stanovitog ideologa pedofilije i poremećenog seksualnog psihopata Alfreda Kinseya, te činjenicu da su rodonačelnici spolnog odgoja u Hrvatskoj školovani i obučeni kinsijevci, odnosno stipendisti, suradnici i istraživači Kinseyevog instituta, domaći pedofili i ideolozi pedofilije polako zalaze u nebrano groždje.

U nedostatku ikakvih argumenata ili protutvrdnji kojima bi pobili navode iz filma "Kinseyev sindrom" u kojem se zorno vidi što je sve radio "znanstvenik" Kinsey zajedno sa svojim suradnicima, od organizacije pedofilske mreže, preko plaćanja pedofilima da siluju vlastitu djecu, preko suradnje sa serijskim pedofilskim rekorderima koji su silovali gotovo tisuću djece, suradnje s nacističkim pedofilom, lažiranja i falsificiranja znanstvenih podataka na način da su homoseksualno silovani zatvorenici proglašeni prosječnim muškarcima kako bi se fiktivno povećao udio homoseksualaca u društvu, te na način da su prostitutke proglašene prosječnim ženama kako bi se fiktivno povećala statistička promiskuitetnost, domaćim propagatorima seksualnih sloboda koje prvenstveno uključuju pravovremenu pripremu djece za pederastiju i pedofiliju ostala je jedino prokušana bijedna metoda difamacije autora filma, kojem su paušalno pokušali proglasiti opskurnim, a cijeli otpor uvodjenja pedofilskog odgoja u hrvatske škole katoličkim talibanstvom.

I tu se jasno vidi njihova razina, kao i njihovi ciljevi. Kao prvo, autor filma "Kinseyev sindrom", Christian J. Pinto, uopće nije katolik, nego protestant. Kao drugo, film je dokumentaran i ne temelji se na opskurnim idejama autora nego na činjenicama i navodima dr. Judith Reisman, uvažene sveučilišne profesorice prava i društvene aktivistice koja se Kinseyevim likom i nedjelom i bavi već više od 20 godina. Ni dr. Reisman nije katolkinja, već židovka. Kao treće, sam film "Kinseyev sindrom" kojeg hrvatska medijska pedofilska mreža pokušava diskreditirati snimljen je 2008. godine i suštinski je nastavak filma "Kinseyevi pedofili" koji je snimljen 1998. godine od strane britanske Yorkshire TV i višestruko nagradjivanog autora Tima Tatea. I kao četvrto, u svim uradcima pojavljuju se osobno najbliži suradnici Alfreda Kinseya i žrtve njegove "znanosti" koji nedvosmisleno priznaju ključne činjenice: da je Kinsey instruirao pedofile kako da siluju djecu i bilježe podatke, da mu je ključni izvor podataka bio stanoviti Rex King koji je silovao gotovo 1000 djece i da je dominantni dio istraživanja o ponašanju "tipičnih ljudi" provodio po zatvorima i mjestima na kojima se okupljaju homoseksualci i prostitutke, i još mnogo toga.

Obzirom da su činjenice o Kinseyu jasne i neoborive, donekle začudjuje tolika potreba za obranom lika i djela Alfreda Kinseya od zagovornika uvodjenja spolnog odgoja u hrvatske škole. Zašto su Kinsey, njegov rad i njegova vjerodostojnost toliko bitni za uvodjenje spolnog odgoja? Odgovor je prije svega potrebno postaviti u širi kontekst; Kinsey je za njihovu rodnu ideologiju ključna osoba, isto kao što je Marx ključna osoba za marksisam. Apsolutno svaka smjernica spolnog odgoja vuče korijen i temelji se na Kinseyu i njegovoj "znanosti", ne samo zbog činjenice da su ključni autori spolnog odgoja školovani i trenirani kinsijevci, nego i zbog toga da je i većina ostalih autora preporučene literature obrazovana "po Kinseyu" i s čijim institutom suradjuje, te čije radove citira, direktno ili indirektno. Inzistiranje na ovakvom spolnom odgoju i istovremeno odricanje od Kinseya i njegove "znanosti" realno je koliko i inzistiranje na marksizmu i istovremeno odricanje od lika i djela Karla Marxa.

Prije nekoliko dana u Hrvatskoj se dogodio slučaj brutalnog nasrtaja na psa kojem je neko ljudsko smeće ubacilo petardu u usta, nakon čega je pas zadobio stravične ozljede i morali su ga uspavati. Cjelokupna javnost se nad tim činom zgrozila i nedvosmisleno ga osudila, uz poruku da bi prikladna kazna za počinitelja bila takodjer ubacivanje petarde u usta. Zgražanje javnosti je bilo sveobuhvatno, nevezano uz vjeroispovijest, nacionalnost ili političku orijentaciju, a osoba koja je to napravila, za sada i dalje nepoznata, je spontano medijski brutalno linčovana, s punim pravom. Osudu takvog čina nije pokrenula ni Katolička crkva, ni bilo koja druga vjerska zajednica, ni neka politička stranka ili nevladina udruga. Zgražanje i osude nisu imali nikakvu religijsko/ateističku tematiku, niti se išta pokušalo postaviti kao sukob religije i znanosti. Što je to natjeralo hrvatsku javnost da plebiscitno osudi taj čin? Očito, moral. I taj moral nije ni kršćanski, ni ateistički, ni liberalni, ni konzervativni, ni fundamentalistički, ni progresivni. Radi se o prirodnom instinktu potrebe zaštite slabih i nemoćnih koji je stariji od bilo kakve religije, stariji je i od ljudske vrste.

Zlostavljanje životinja nije rijedak slučaj, pa ni u Hrvatskoj. Brojni su slučajevi iživljavanja nad životinjama u kojima iživljavatelji imaju isključivo sadističke motive i zadovoljenje najnižih strasti. Pa ipak, uvriježeno je i opće mišljenje da se radi o psihopatima, bolesnicima i kriminalcima koje treba oštro kazniti, kako bi spriječilo njihovo daljnje iživljavanje nad nemoćnim životinjama. 

U Hrvatskoj vlada još gore mišljenje o ljudima koji se sadistički i nagonski iživljavaju nad djecom, što je takodjer prirodno, jer je potreba za zaštitom djece od strane roditelja ipak jača od potrebe zaštite kućnih ljubimaca od strane vlasnika. Vjerojatno većina ljudi smatra da bi kazne za iživljavanje na djeci trebale biti oštrije od kazni nad iživljavanje nad životinjama.

E, pa Kisney i njegovi učenici se s tim ne slažu. Njihova ideologija govori nešto sasvim drukčije. Za njih su djeca seksualna bića od rodjenja. Za njih je seks odraslih s djecom prirodan i dobar za razvoj djece, i upravo je to potrebno naučiti djecu. Oni ne vide problem u seksualnom zlostavljanju djece, nego u osudi tog čina. Poznati Kinseyev citat koji je za pedofile sveto pismo ide ovako: 

"Kada djeca bivaju konstantno upozoravana od strane roditelja i učitelja na kontakte s odraslima, i kad djeca ne dobiju objašnjenje prave prirode takvih kontakata, ona tada postaju histerična čim im starija osoba pridje, zaustavi ih i razgovara s njima na ulici, ili ih miluje, ili im predloži da nešto zajedno rade, čak i kad odrasla osoba nema u glavi seksualne primisli. Neki iskusniji proučavatelji problema mladeži su došli do zaključaka da emotivne reakcije roditelja, policajaca i drugih odraslih osoba koje su otkrile da su djeca ostvarila takav kontakt mogu uznemiriti dijete ozbiljnije nego sam seksualni kontakt. Trenutna histerija o seksualnim prijestupnicima može imati ozbiljne posljedice na mogućnost te djece da se seksualno prilagode u budućnosti..."

U slobodnom prijevodu, kinsijevci i zagovaratelji spolnog odgoja po Kinseyu smatraju da je puno gore kad dijete kaže roditeljima da je bilo zlostavljano, nego da ne kaže. Isto tako, puno je bolje da roditelji, ili nastavnici, kad saznaju da je dijete bilo seksualno zlostavljano, o tome šute, nego da izazivaju nepotrebnu histeriju, jer će time samo naštetiti razvoju djeteta. Po kinsijevcima, seks odraslih sa djecom je dobar, djecu treba od rana naučiti sve o seksu, treba ih što više zainteresirati za seksualno eksperimentiranje i to u dobi kada za to ne pokazuju biološke nagone ili ih još ne razumiju, treba ih naučiti da je seks s odraslima dobar, treba ih osloboditi straha od kontakata s odraslima koji ih miluju po kosici i daju im bombone, treba ih naučiti da o tome ne govore roditeljima da ih nepotrebno ne uzbudjuju jer su njihovi roditelji moguće primitivni, nazadni, histerični ckrveni štakori za razliku od modernih ateističkih progresivaca Jovanovića, Milanovića i Štulhofera, a roditelje i nastavnike treba naučiti da je bolje šutjeti o tome da je dijete bilo predmet seksualnog napastovanja.

Pa što je to nego pedofilizacija mladeži i propaganda pedofilije, pogodovanje seksualnim predatorima i zlostavljačima djece, institucionalno vrbovanje djece kao mesa za pedofilske i pederske grabežljice, pod izlikom da neka djeca tako i tako već masturbiraju i stupaju u seksualne odnose?  To bi bilo ravno situaciji da nam ministar Žika Jovanović u škole uvede modul sigurnog bacanja petardi psima, pod izlikom da to neki ljudi tako i tako rade, pa ih treba naučiti kako da to rade na siguran način da se ne bi sami ozlijedili i da ih netko ne otkrije.

Ne znam koliko je pedofilskih i pederskih grabežljivaca na istaknutim funkcijama u strankama Kukuriku koalicije, ali vjerujem da ih ima, isto kao što vjerujem da ih ima i na HRT i u dijelu  nevladinih udruga i u pro-Jovanovićevskim medijima. Uporno inzistiranje na uvodjenju bolesnog spolnog odgoja, staljinističko smjenjivanje onih koji se tome protive, medijsko diskreditiranje onih koji ukazuju na bolesnoću navedenog, umjetno svodjenje sukoba na liniju crkva-znanost, umjesto na stvarnu liniju normalni ljudi-seksualni zlostavljači ukazuje na trenutnu iznimnu snagu pedofilskog lobija. Snagu koja ne izvire iz same brojnosti i pozicija pedofila u društvu, nego iz činjenice da pedofili i Kukukiku koalicija imaju isti smjer, a to je uništavanje Hrvatske, pri čemu prvi imaju cilj nekažnjeno zadovoljenje patoloških nagona za sadističkim iživljavanjem nad djecom i mladeži, a drugi zadovoljenje patoloških nagona za kontrolom, vlasti, moći i promjenama slike Hrvatske na "svoju sliku i priliku". 

A s patološkim likovima je bilo kakva komunikacija besmislena. Stav da je moguće smireno, argumentirano i stručno o uvodjenju spolnog odgoja u škole komunicirati s Milanovićem, Jovanovićem, kreatorima i uvoditeljima spolnog odgoja "po Kinseyu" je duboko pogrešan. Njih ne vodi razum, nego nagon. To bi bilo otprilike kao da pedofilskim grabežljicima objašnjavate da nije u redu zlostavljati djecu, ili da pokušate bacateljima petardi psima bilo što razumno objasniti. Njih neće uvjeriti da trebaju razgovarati ni otvorena pisma, ni peticije, ni protesti, ni mirna okupljanja.

Samo bojkot.

Diana Majhen

 

2012 12 26 jutlist1Svježe objavljeni Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine unio je novu, možda i terminalnu dozu destruktivnog ludila u udbaško-partizansko-komunističke strukture i zaprijetio pokretanjem masovnih suludih poteza. Podsjetimo, popis stanovništva u poptunosti je nastavio trend osjećanja vjernicima građana Hrvatske, i to prvenstveno osjećaj pripadnosti Katoličkoj crkvi. Broj katolika u Hrvatskoj se, nakon mahnite ateističke propagande započele krajem devedesetih godina smanjio tek u okvirima statističke greške, s 87,97% na 86,28%, a broj ateista, agnostika i pridruženih je i dalje i više nego marginalan i iznosi oko 4,5%. Kad se radi o Hrvatima, brojke su za udbu još poraznije. Gotovo 93% Hrvata su katolici, a preko 94% su vjernici, dok je ateista i kompanije manje od 4%.

Tako je u Hrvatskoj omjer katolici: ateisti 19:1, odnosno na devetnaest katolika dolazi jedan ateist ili agnostik, dok jedan ateist ili agnostik dolazi na dvadeset vjernika. Kad su u pitanju Hrvati kao matični narod, tu na 24 katolika dolazi jedan ateist ili agnostik, što će reći da su ateisti i slični u Hrvatskoj prava rijetkost. Obzirom da isti uglavnom obuhvaćaju društvene skupine homoseksualaca i drugih tzv. "rodnih manjina", jugoslovene, baštinike partizansko-komunističkog režima i slične, koji su ateisti uglavnom iz tradionalnih razloga situacija je za iste poraz razine onog kakav su Srbi zabilježili u Oluji.

Da je udbaško-ateistička ekipa očekivala nešto sasvim drugo, može se vidjeti iz popisa stanovništva u drugim srednjeeuropskim većinski katoličkim državama. Primjerice, u Sloveniji, gdje je kampanja ateizacije i više nego uspjela i gdje je broj katolika u deset godina smanjen s 57,8% na svega 34,7%, a broj ateista povećan s 10% na 43,1%. Ili u Češkoj, gdje je broj katolika smanjen na svega 10,3%, a broj ateista povećan na 34,2%, dok se više od 45% ljudi vjerski uopće ne izjašnjava. Masovno smanjenje broja katolika, te vjernika uopće, uslijed militantne ateizacije zabilježen je u praktično svim europskim zemljama: izuzeci su Poljska, Hrvatska i Irska.

Ono što je važno napomenuti je činjenica da u Hrvatskoj u biti uopće ni nije došlo do smanjenja udjela katolika, odnosno da su rezultati militatne ateizacije Čista nula. Uporište u navedenom leži u činjenici da je popis stanovništva 2011. rađen po drukčijoj metodologiji u odnosu na onaj iz 2001. pa po prvi put nije obuhvatio građane Hrvatske na privremenom radu u inozemstvu koji su u ogromnoj većini katolici i vjernici (partizanska dječica i udbaši rijetko odlaze na privremeni rad osim ako ne trebaju likvidirati kojeg domoljuba, oni bez problema mogu naći posao u Hrvatskoj u javnom sektoru, nevladinim organizacijama i medijima), pa se čak može i zaključiti da je udio katolika ostao isti ili je čak i uvećan. No, bez obzira na eklatantne činjenice, udbaški kontrolirani mediji su svi odreda, kao klonirani, na udarnim mjestima trubili o ogromnom smanjenju broja katolika u Hrvatskoj za više od 200.000 uz opasku da sve manje građana vjeruje u Boga, zavaravajući time svoje čitateljstvo, javnost ali i sami sebe. Iako će ovakvim tempom u najboljem slučaju po njih ateisti u Hrvatskoj postati brojniji od katolika tamo negdje 2150. godine, a većina tamo negdje 2200. godine, ovako suludo novinsko izvješćivanje i shizofreno tumačenje društvenih procesa posljedica je isključivo činjenice da im ništa ne ide po planu: prvo oslobađanje hrvatskih generala, nakon toga fijasko s tzv. registrom branitelja koji je pohvalio Savo Štrbac, i na kraju sam popis stanovništva. 

Popis stanovništva je svojim rezultatima jasno i nedvosmisleno dao vrlo čvrsti mandat vjerskim zajednicama, posebno Katoličkoj crkvi, da u slijedećih deset godina aktivno sudjeluje u društvenim procesima i izriče svoje mišljenje o većini tzv. "kontroverznih" društvenih pitanja kao što su spolni odgoj, umjetna oplodnja, pederski brakovi i usvajanje djece u ime ogromne većine građana Hrvatske. Istovremeno je oduzeo mandat Josipoviću, Kukuriku koaliciji, dijelu nevladinog sektora, gay udrugama i većini medija da nastave uzupirati većinu stavova hrvatskih građana o istim pitanjima. I o onom ključnom pitanju, a to je tzv. antifašizam.

Na stranu udbaški utjecaj na medije koji se očituje u favoriziranju određenih društvenih procesa i ljudi, ali ovdje se nameće jedno od ključnih društvenih pitanja: ako su apsolutno svi "veći" mediji u Hrvatskoj na ovako glup način nasilno pokušali izokrenuti bjelodanu istinu, zlorabiti jasno objavljene činjenice i pokušati nametnuti laž na mjesto istine, što li nam tek rade u drugim stvarima? Ako su mediji doslovno smeće, a dokazali su da jesu, može li im se uopće vjerovati i jedno slovo? Ako su tzv. hrvatski mediji svi od reda nepobitno usvojili srpski način razmišljanja koji nam je tako lijepo pojasnio Dobrica Ćosić izekom: "“Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”, Objavljuju li točno TV program, sportske rezultate, stanje na cestama, prognozu vremena? Situacija kad se mediji iz prenositelja i tumača činjenica i kritičara stanja u društvu masovno pretvore u bolesne zadojene ideološke progonitelje činjenica i istine nije ništa drugo nego smrt demokracije, tj. fašizam, odnosno komunizam, odnosno totalitarizam.

Nakon prvog udara na mozgove hrvatskih građana koji je uslijedio odmah nakon objave, na redu je drugi udar. Poznati antihrvatski bilten Jutarnji list je, ni manje ni više, nego zatražio objavu popisa stanovništva, po uzoru na prije koji dan objavljeni Registar branitelja, kako nas sve poimence još jednom popisali i uknjižili u svoje kartoteke i kako bi se njihov ideološki poraz bar malo ublažio. Po tom najnovijem prijedlogu bi se, na isti način kako to rade i s braniteljima, provelo dijeljenje žita od kukolja i među katolicima. Tim prijedlogom bi valjda susjedi trebali prijaviti susjede da su se lažno izjasnili katolicima, a uopće ne idu u Crkvu, da mali Štefek nije katolik jer markira s vjeronauka, ili da teta Marica nije pravi katolik jer svaki dan ujutro odlazi kod mesara Jože, a ne kupuje meso, što bi bio dokaz da u Hrvatskoj nema 3,7 milijuna katolika. A možda će nas, po uzoru na svog ministra Freda Matića, suradnika i istomišljenika Save Štrpca, uskoro podijeliti na "poštene i časne" katolike i one "nepoštene i nečasne", odnosno na "prave katolike" i one "neprave".

Ma nije li to fantastično? Javni registar branitelja, javni registar katolika, jedino će registar udbaša, odnosno suradnika tajne komunističke političke policije u Hrvatskoj ostati zauvijek tajna. Umjesto da nakon pada totalitarnog režima žrtve tog režima iz društva izoliraju progonitelje i oduzmu im stečenu moć, kao što se to dogodilo praktično u svim postkomunističim zemljama, u Hrvatskoj je na djelu nevjerojatna inverzija. Umjesto da pravna država počne prebrojavati udbaše, udbaši ne samo na kontroliraju pravnu državu, nego i dalje prebrojavaju sve ostale, i od Hrvatske stvaraju jednu ogromnu virtualnu udbašku kartoteku.

I onda se netko čudi da je država propala i da su ljudi bez posla i gladni? Nema mjesta čuđenju. Kad je država organizirana poput Sjeverne Koreje, kad su mediji poput onih sjevernokorejskih, kada zemljom vlada tajna politička policija, onda navedeno nikoga ne treba čuditi. Samo stanite u red po svoju dnevnu porciju Jutarnjeg lista i pola šake riže.

Diana Majhen

 

2012 12 02 gotovinaNakon što se euforija zbog oslobadjajuće presude u Haagu počela pomalo stišavati, dogodilo se ono što smo i očekivali. Ljevičari, jugokomunisti, potencijalni stvaratelji nove Jugoslavije, koji su već unaprijed slavili Tvoju osudjujuću presudu i proglasili je konačnom smrtnom presudom Tuđmanovoj Hrvatskoj (odnosno Hrvatskoj), nakon početnog šoka počeli su ponovno zbijati redove. Čvrsto riješeni da svoj poraz pretvore u pobjedu i da se, kao i 1995. godine na brzinu svrstaju na pobjedničku stranu, a od Tebe stvore novu ljevičarku ikonu, skoro pa reinkarnaciju njihovog nikad prežaljenog druga Tita.

Pa su tako, umjesto najavljenog gosta Save Štrbca koji bi trijumfalno nabrajao tisuće 'sprske nejači' koji su zbog Tebe poginuli, na 'hrvatsku' televiziju brže-bolje pozvali neke naše ljude, koji su govorili istinu.

Ali ta njihova lica, to se neće zaboraviti nikada. Skamenjena, u nevjerici, čak se nisu mogli ni nasmijati na silu, kao da im je tom presudom srušen cijeli svijet. I doista i jest: u par minuta čitanja konačne presude Žalbenog vijeća srušeno im je sve što su gradili punih 17 godina.

Naši me ljevičari doista podsjećaju na Srbe, koji uporno slave poraz na Kosovom polju, iako ih je tamo turska vojska rastavila na dijelove i natjerala u bježaniju skoro pa ravnu onoj u Oluji.

Tako i oni danas slave Tebe, a preko Tebe, slave i Oluju, Šuška, Tuđmana, samo što to još izgleda ne shvaćaju.

I svakako, trebaju  Te slaviti.

Da nisi bio takav kakav jesi, čovjek sa visokim moralnim načelima, kao što su to bili i tvoj zapovjednik Tuđman, ministar Šušak i svi ostali, moglo ih je danas u ovoj našoj zemlji biti daleko manje. Trebaju Ti biti zahvalni i slaviti te do kraja svojih bijednih života. Da su Oluju zaista vodili zločinci kako su tvrdili punih 17 godina, tvoji tadašnji progonitelji, a danas novopečeni slavitelji, odavno bi zaplivali leđno Zrmanjom, Krkom, Čikolom ili Cetinom.

A najviše Ti trebamo biti zahvalni mi, koji smo te godinama podupirali i godinama stajali iza tebe. Zato što nas ni u jednom jedinom času nikada nisi iznevjerio.

Svi dobro znamo da bi iz Haaga izašao drugi dan, samo da si pristao ono što su Ti stavljali na teret prebaciti na predsjednika Tudjmana. Time bi u zamjenu za osobnu slobodu Hrvatskoj državi potpisao osudjujuću presudu, Tudjmana pretvorio u ubojicu i krvoloka, a Oluja bi doista dobila naziv udruženog zločinačkog pothvata. Mogu si samo zamisliti pritiske kojima si bio izložen i ponude koje si dobijao.

Ali nikada nisi posustao i predao se.

Kao što si u ratu branio svoju zemlju, jednako si ju branio i u Haagu. I oba puta si ju uspješno obranio.

Zahvaljujući domoljublju generala Markača, Čermaka i tvom osobno, propala je svaka nada starih komunističkih i novih projugoslavenskih kadrova kako će nas obilježiti kao genocidni narod, a Hrvatsku kao genocidnu tvorevinu.  Godinama su zadovoljno trljali ruke u iščekivanju toga, a vi ste im to onemogućili. I dali ste nam ponovno našu Hrvatsku, onakvu kakva ona doista i jest: stvorena u pravednom, oslobodilačkom ratu, čistom kao sunce i neumrljanom srpskim lažima koje su godinama podupirali i propagirali ovi koji su do jučer bacali Tvoje slike iz javnih ustanova, hodali s transparentima „Svi smo mi Carla del Ponte“, klevetali te da si osuđeni kriminalac, „narednik“, trećerazredni general, etnički čistač, diler droge i koji su dijelili otkaze ljudima koji su te branili, da bi danas  'otkrili' kako si ti u biti dobar čovjek i ugodno iznenađenje.

Zalijepio si im takvu 'šamarčinu' od koje se ni oni ni njihove buduće generacije neće oporaviti nikada.

Doista mi je drago pročitati iz njihovih pera sve ove lijepe riječi koje ovih dana imaju za Tebe oni koji su se nadali da ćeš dobiti bar 20 godina robije.  To je njihovo priznanje nama, koji smo stajali uz Tebe, kako smo bili u pravu. Kako smo podržavali čovjeka koji je to zavrijedio, a ne ubojicu, kriminalca, „narednika“, dilera droge, masovnog zločinca i lopova kakvim su te oni godinama pokušavali predstaviti.

I zato, hvala ti, Ante.

Hvala ti što si im srušio svaki prljavi san o izjednačavanju krivnje, o predsjedniku Tudjmanu kao ratnom zločincu, o Oluji kao zločinačkom pothvatu, o dogovorenom ratu, o svemu čemu su se nadali i što su pokušavali provesti.

Hvala ti što bi bio i ostao čovjek i što se nisi dao slomiti.

Hvala ti što si nam još jedanput dao Hrvatsku, njima usprkos. U pravu si. Ovo je naša zajednička pobjeda, i njihov vječni poraz. 

 

Diana Majhen

 

2012 18 26 milllvragKao što svi znamo, lik po imenu Zoran Milanović je u ovoj državi na vlasti već osam mjeseci. On je premijer, odnosno nositelj izvršne vlasti. On je postavio ministre, on upravlja ministrima. On je na čelu državnog aparata koji u ovoj državi donosi ključne odluke. O kakvoći njegovih odluka govore najnoviji statistički podaci.

Cijene su na godišnjoj razini veće za 2,3%. Hrana je skuplja za 4,3%. Stanovanje i režije su skuplje za 12,8%. Struja je skuplja za 22,1%. Plin je skuplji za 25,8%. Proizvođačke cijene svih proizvoda u prosjeku su veće za 5%. Industrijska proizvodnja je smanjena za 5,5%.

U odnosu na prošlu godinu, u ovoj je izdano 23,9% manje građevinskih dozvola. Opseg građevinskih radova manji je za 9,1%. Promet trgovine na malo je smanjen za 5,1%. Ukupni transport je smanjen za 25,2%, željeznički za čak 52,8%. Prekrcaj tereta je manji za 13,1%. Prijevoz na vodenim putevima je manji za 12,5%.

Prosječna plaća je manja za 1,9%. Istovremeno je smanjen i broj zaposlenih u pravnim osobama za 1,8%, od toga u proizvodnim granama kao što je građevinarstvo za 7,2%, u rudarstvu za 6,5%,u industriji za 3,7%.

Kao kuriozitet, potkraj srpnja 2012. bilo je evidentirano 298.690 nezaposlenih osoba, što je za 3.813 osoba, odnosno 1,3% više nego prethodnoga mjeseca te za 11.095 osoba, odnosno 3,9% više nego u srpnju 2011. To je po prvi put od stoljeća sedmog da je u Hrvatskoj, turističkoj zemlji u kojoj turizam praktično postoji samo u srpnju i kolovozu, zabilježen porast nezaposlenosti u srpnju u odnosu na lipanj.

Što znače ovakve brojke, i radi li se ovdje zaista samo o običnoj statistici tipičnoj za zemlje poput Hrvatske? Ni najmanje. Ovako loši gospodarski rezultati su istinska rijetkost u povijesti čovječanstva. Padovi u pojedinim gospodarskim granama na godišnjoj razini od 5 ili 10%, a kamoli od 20 ili 25% ne događaju se ni u najtežim gospodarskim krizama. Ne događaju se čak ni u ratu, pa čak ni u slučaju okupacije neke države. Ovakvo jako i brzo gospodarsko propadanje jedne države ne može se nazvati ni cunamijem, niti kataklizmom, ono je puno gore od toga.

Što se to događa u Hrvatskoj? Je li možda ove godine pala neka atomska bomba? Je li bio neki masivni razorni potres koji je u vatrenu utrobu Zemlje povukao pola Hrvatske? Je li zavladala masovna epidemija ebole, i to onog najviralnijeg oblika? Samo bi takve nepogode objasnile ovako intenzivno nazadovanje nacionalnog gospodarstva. Ne, ništa od toga. Stvar je u državnoj vlasti, u premijeru i njegovoj Vladi. Jednostavno, ovom državom upravlja lik po imenu Zoran Milanović, uz pomoć izabranih kadrova Čačića, Linića, Bauka, Jovanovića, Grčića, Marasa, Zmajlovića, nekoliko Ostojića, Mrsića, Jakovine i ostalih.

Da stvar bude gora, kako Milanović i Kukuriku sve više preuzimaju pozicije, tako gospodarstvo sve brže propada. Iz mjeseca u mjesec rezultati su sve lošiji i porazniji. Mi Hrvati smo kao narod bili prisiljeni trpjeti svakakve vladare, možda i više u odnosu na druge narode, no povijest ovakvu situaciju ne pamti. Nekako smo preživjeli na ovim prostorima nekih 14 stoljeća, no sada su u pitanju godine. Uz ovakvu Vladu, na korak smo od masovnog umiranja od neimaštine, gladi i bolesti, i to nije nikakvo pretjerivanje, nego realno predviđanje. Samo čekajte, nećete trebati čekati dugo: u pitanju su mjeseci.

Netko će reći da je kriza u cijeloj Europi. To je točno, ali isto tako je točno da ovako loše gospodarske rezultate na svim područjima nema nitko. Također, niti jedna zemlja na svijetu nije zabilježila ovako nagao obrat gospodarskih trendova. Svjetska kriza na našu krizu utječe s možda 10 ili 20%, sve ostalo je Milanović; sve što je taknuo on ili njegovi ministri propalo je kao kula kod karata. Ono što je do sada bilo nezamislivo i smiješno, ideja postojanja opće anarhije u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća, danas se ne čini tako lošim: doista bi za većinu građana bilo bolje da danas uopće nemamo Vladu.

Ovo samo što se tiče gospodarskih 'uspjeha' Milanovićeve vlade. Nacionalnih pitanja se još nismo ni dotaknuli.

Kako se čini, uskoro nećemo ni morati, jer ako se ovako nastavi, postoje samo dva scenarija: Hrvati izumrli od gladi i bolesti, ili Hrvati izbrisani kao nacija sa karte svijeta.

Ili ćemo se pod hitno riješiti Milanovića i njegove "vlade", ili će se oni po kratkom postupku riješiti nas.

Ovo je postala borba za golo preživljanje i opstanak cijele jedne nacije, nacije Hrvata.

A jugoslaveni su već prevalili dobar dio puta koji vodi ka našem uništenju.

Diana Majhen

 

2012 12 08 organizacijaValjda je konačno čak i onima koje u životu ne zanima ništa osim onoga što će sutra jesti postalo jasno kako nešto što se zove Hrvatska ne postoji. Nema je, nigdje osim na papiru, a i na papiru će, barem po onom što aktualna vlast najavljuje, postajati sve manja i manja. Izgubila se negdje u poslijeratnim godinama, dok su branitelji naivno vjerovali kako je njihov posao gotov jer je Domovina obranjena, a kako će oni koji obnašaju vlast tu Domovinu voljeti jednako kao i oni i raditi za njenu dobrobit.

Vrijeme je da konačno prestanemo sami sebi lagati i suočimo se sa činjenicom kako nemamo državu. Da imamo, zar bi nešto što se zove Josipović ili Milanović hodalo naokolo na proslavi Oluje, gdje nisu zavrijedili ni primirisati, dok njihovo osiguranje maltretira i ponižava veterane HOS-a koji su stvarali Hrvatsku?

Zar bi u Hrvatskoj ministar branitelja bilo nešto što se  zove Fred Matić, što je izvučeno iz podruma i silom mobilizirano u obrani Vukovara,  što je za vrijeme Oluje glumilo sekretaricu u Stožeru, da bi danas imalo čin brigadira u očekivanju čina generala i krojilo sudbinu onih koji su iz svih krajeva Hrvatske dragovoljno došli braniti isti taj Vukovar u čijem se podrumu on skrivao?

Nakon što je uspješno 'pacificirao' branitelje, obukavši ih u bijelo na dan koji je svim Hrvatima najbitniji (usput rečeno, nikada neću shvatiti branitelje koji su pristali izigravati golubove pismonoše Freda Matića, a jednom su bili ratnici) slijedeće je vjerojatno za očekivati da će na te bijele majice staviti grb ex  jugoslavije ili poziv na bratstvo i jedinstvo. Što je najgore, već bi se pronašli oni koji bi i to stavili na sebe.

 A Fred 'jaše' dalje i najavljuje novi zakon o financiranju braniteljskih udruga.

Zakon je naprosto fantastičan. Kako je Fred najavio, one udruge branitelja koje će se baviti politikom neće dobiti niti lipe. Na prvi pogled, hvale vrijedno. Branitelji su godinama razjedinjeni baš radi bezbrojnih udruga i njihovog financiranja.

No, što se doista krije iza ovog zakona? Kao prvo, tko će biti taj koji će odredjivati koja se udruga bavi, a koja ne, politikom? Kako najavljuju, resorno ministarstvo. Znači, mogućnosti su beskrajne. Jer, sve se bez problema može ili ne mora proglasiti bavljenjem politikom. Ovisno o tome hoće li udruga podržavati aktualnu vlast ili neće, naravno.

Nadalje, zašto bi se baš i jedino braniteljskim udrugama bilo zabranjeno baviti se politikom? Zar u ovoj zemlji postoji samo braniteljske udruge koje su na državnom proračunu?

Pa Hrvatska danas ima gotovo  50 000 nevladinih udruga, svaki dan u prosjeku osnuje se još 8 novih, a od kojih je dobar dio financiran od države, točnije rečeno, koje financiramo svi mi. Zašto se i njima financiranje ne uvjetuje zabranom bavljenja politikom?

Zašto npr moramo financirati jednu Teršeličku, ili jednog Pusića, koji hodaju naokolo uvjeravajući nas kako smo ratni zločinci, koji bez problema traže smjene ministara i koji u biti i postoje samo zato da bi antihrvatski, ali politički djelovali?  Ali koje nitko ne spominje u kontekstu kako im se treba uskratiti financiranje, jer se bave politikom.

Kako se čini, u ovoj je zemlji jedino braniteljima zabranjeno baviti se politikom. Logično, obzirom da su tu zemlju branitelji i stvorili. Oni koji ju ruše, slobodno se mogu politikom baviti i dalje, a bit će uredno financirani od države bez da itko postavi bilo kakvo pitanje treba li Hrvatskoj doista toliki broj nevladinih i civilnih udruga, poglavito u vrijeme kada svaki dan hrpa ljudi ostaje bez posla.

I to bi trebala biti Hrvatska????

Pokušajte se prisjetiti Hrvatske za koju se borilo i umiralo, zar bi njome vladale crvene horde, komunisti i udbaši, nekažnjeni 'antifašistički' zločinci i lopovi?

Danas je najbitniji uvjet kako bi mogao vladati Hrvatskom samo jedan: Moraš ju dovoljno mrziti.

Moraš biti spreman poklanjati dijelove njenog teritorija naokolo, a zašto i ne bi, ako nisi ti krvario i ako ga nisi ti izborio, nego si negdje potajno držao palčeve da nas JNA sve pregazi i sačuva Jugoslaviju.  Što ti onda znače 'dva hrvatska kamena' koja ćeš pokloniti susjedima?

A prestanimo se zavaravati i da će biti bolje, jer neće.

Sve dok ovako šutimo, svatko u svojoj mišjoj rupi, iz dana u dan bit će samo gore.

Oni na vlasti krast će sve više i više, narod će biti sve siromašniji a kanti za smeće sve manje. Ono što se zove Hrvatska postajat će sve manje i manje, jer će uvijek biti susjeda kojima se u ime mira treba pokloniti koji dio teritorija.

Premrežene komunističko-udbaške strukture bit će sve jače i jače, a samim time i nada za opstojnost kakve-takve hrvatske države sve manja.

Jer, mi smo se iz onih hrabrih ljudi koji su goloruki jurišali na tenkove pretvorili u najveće kukavice koje se mogu zamisliti, gore od onih koje su se za vrijeme rata skrivale i bježale iz zemlje. Danas se nitko od nas ne usudi pustiti ni glasa protivljenja, što god mu radili.

Ako nas jednoga dana počnu javno vješati po banderama, postoji mala, ali doista mala šansa da se netko tome konačno usprotivi.  Ali kako kaže moj dragi prijatelj, ni to nije sigurno, prije bi se moglo dogoditi da narod šuti i svatko misli kako neće objesiti baš njega.

To je u biti ono što se danas zove Hrvatska.

Zemlja u kojoj svi šute i trpe, svi su uplašeni i 'ne žele talasati', u kojoj je hrpa gladnih i obespravljenih, mladost bez ikakve perspektive, zemlja u kojoj se izruguje braniteljima i Domovinskom ratu, zemlja kojom vladaju oni koju nikada nisu htjeli.

Ne, doista nemamo Hrvatsku.

I nećemo ju imati tako dugo dok na sve šutimo, jer ju šutnjom i ne zavrijedjujemo.

Diana Majhen