(Ispod ovog clanka se nalaze dokumenti rasporedjeni po nazivima mjesta tj, gradova u Hrvatskoj
)

cetnici_war_crimes

Na ovaj nacin zelimo dati do znanja onima koji misle da srbo-cetnicka zlodjela koja su pocinili u Domovinskom ratu u Hrvatskoj nece I ne mogu biti zaboravljena. Zastitnici zlocinaca u obliku HDZ-a,SDP-a,HHO,HNS-a I svih drugih domacih I inozemnih pojedinaca, organizacija I ustanova mogu pokusavati izbrisati sjecanje na te gorke dane sa ciljem zastite srpskih zlocinaca I njihovih naredbodavaca ,ali kao sto sam rekao, nece uspjeti. Jer sjecanje na ove nevine zrtve koje stradase od krvnicke srpske ruke to nam ne dozvoljava. Nasa braca,sestre,ocevi,majke,sinovi,kcerke,djedovi,bake,rodjaci,prijatelji,znani I neznani  koji su mucki ubijeni nam ne dozvoljavaju da zaboravimo.

Radi toga sam  pripremio za objavu skoro 10 000 stranica sudskih dokumenata gdje su navedena imena I prezimena sudionika zlocina I onih koji su takve podrzavali kao I opis samih zlocina. Takodje su navedena I imena zrtava sa iznimkom imena svedoka koji su davali te izjave, a radi same njihove zastite.

Ovo je samo mali dio materijala koji postoji I koji je sluzbeno evidentiran ali mi smo u posjedu samo ovog sto sada objavljujemo. Ukoliko neko ima dodatna dokumenta I zeli ustupiti ista ,neka me kontaktira na This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .

 

Mali dio navedenih su samo sudionici velikosrpskog projekta Velike Srbije u kojem su podrzavali progon nesrpskog civilnog stanovnistva,pljacke,ubojstva,mucenja na nezamislive nacine,silovanja, omalovazavanja, razaranja……………….. Znaci, nisu sami cinili navedena zlodjela ali su podrzavali one koji su to radili ili su ih presutno odobravali. Koja je razlika izmedju jednih I ovih drugih? Koja je razlika izmedju onog koji drzi zrtvu da se ne mice ili onog koji kolje I ubija?

Vecina ovih navedenih zlocinaca slobodno se secu Hrvatskom zahvaljujuci svojim zastitnicima koji su im to omogucili kroz nekakve cudne zakonske regulative. Onaj tko bude imao vremena I zelje citati I proucavati ova sudska dokumenta vidjece da su nedjela dokazana I da su pocinitelji prepoznati od strane svjedoka a I samog suda. Ali na kraju, bez obzira na dokaze I donesene presude, zlocinci bivaju oslobadjani svih optuzbi.

Nije kriv onaj koji je pocinio zlocine sto slobodno sece zemaljskom kuglom. Krivi su oni koji su mu to omogucili.  Zlocinci  su krivi samo za pocinjena nedjela.

Takav  nacin poigravanja pravdom od strane vec spomenutih srpsko-cetnickih zastitnika samo me navodi na nostalgicno sjecanje na Zidove I njihovo obracunavanje sa nacistima koje su proganjali diljem svijeta I kojima su ,prilikom otkrivanja njihovih novih boravista,  presudjivali na licu mjesta. I niko im nije zamjerio na takvom obracunavanju sa zlocincima.  

Da ne bi bilo zabune,Hrvatima to nije dozvoljeno. Hrvate mozes pljuvati javno po medijama I oni te vise cijene. Mozes ih krasti, varati,manipulirati I oni kazu :”Ma nije to tako. Dobar je on (ili ona)”. Ili za Sanadera : “Pa brat mu je svecenik”. Zatvarati one koji su se borili za slobodu protiv ovih istih koji su navedeni u ovim dokumentima (I oni koji nisu) , I sve prodje bez problema.

Do skora niti jedan HDZ-ovac nije se htio slikati ako je  u prostoriji bila slika nekog od nasih optuzenih generala. Sada ih javno pozdravljaju. Zbog cega? Zato sto smatraju da je hrvatski narod glup. Dokazano je da jest. Dolaze izbori I trebaju glasove onih koje su godinama prezirali. “Od dva zla treba birati manje”. A glupi narod misli da je HDZ “manje zlo”. Za sada treca opcija trenutno ne postoji zahvaljujuci placenicima koji rasturaju bilo kakvu ozbiljnu pomisao udruzivanja.

Naci ce se neko I reci kako treba prastati…Ja jesam za prastanje ali samo ako se neko iskreno pokajao za ucinjeno zlo. Nikako prastati onima  koji likuju I ismijavaju zrtve I kompletan hrvatski narod.

 

Ja sam katolik po vjeroispovjesti,krscanin, I krscani trebaju prastati, jer tako nam je nas Isus Spasitelj nalozio. On kaze : “Ako te neko udari po lijevom obrazu ,ti okreni desni”. Jesam vjernik ali drugi obraz ovima ne bih okrenuo. U ovom slucaju trebali bi se ugledati na Zidove, jer mi se izuzetno svidja kod njih ona “oko za oko, zub za zub”.


Pomirenje?? Da, kada se kazne svi zlocinci i njihovi naredbodavci.

Ovo nije poticaj na mrznju protiv srpskog naroda. Ovo je vapaj za pravdom koju nismo dobili I za koju se trebamo izboriti “na ovaj ili onaj nacin”.

Postujem Srbe,pravoslavce casne I domoljubne , jer neki  od njih su se borili za nasu domovinu Hrvatsku a neki su bili protiv zvjerskog divljanja nad neduznim hrvatskim narodom. Mali broj ali castan.

 

 

08. rujan 2011

Melbourne,Australia

Ivica Grgic

 

 

 

Ispod ovog clanka se nalaze dokumenti rasporedjeni po nazivima mjesta tj, gradova u Hrvatskoj




INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU


PODACI O POČINITELJIMA:

1. BORIVOJ LUKIĆ, sin Joce, rođen 5. 4. 1947.g. u Slatinskom Drenovcu

 

2. ZORAN MIŠČEVIĆ, sin Stevana, rođen 22.5.1966.g. u Voćinu

 

3. ILIJA DRAGIČEVIĆ, sin Relje, rođen 2. 8. 1960. g. u Balincima

 

4. NEVEN VESELINOVIĆ, sin Radivoja, rođen 1. 1.1963.g. u Balincima

 

5. MILAN VESELINOVIĆ, sin Ljubana, rođen 16. 5.1951.g. u Balincima

 

6. SLOBODAN ŽEŽELJ, sin Obrada, rođen 20 .9.1957.g. u Balincima

 

7. RAJKO VUKADINOVIĆ, sin Marka, rođen 2.3.1936.g. u Ćeralijama

 

8. ŽELJKO ŠEKULJICA, sin Dragutina, rođen 20. 9.1951.g. u Balincima

 

9. ZDRAVKO ŠEKULJICA, sin Dragutina, rođen 15. 11. 1969.g. u Balincima

 

10. MLADEN BUKARICA, sin Boška, rođen 28.3.1968.g. u Voćinu

 

11. ŽELJKO BUKARICA, sin Božidara, rođen 24.4.1953.g. u Balincima

 

12. MILAN ROMIĆ, sin Trivuna, rođen 14. 9. 1924.g. u Erveniku

 

13. SVETOSLAV ROMIĆ, sin Milana, rođen 26. 10. 1948.g. u Balincima

 

14. GORAN ROMIĆ, sin Dušana, rođen 14. 10. 1969.g. u Virovitici

 

15. DRAŽEN ROMIĆ, sin Svetislava, rođen 26. 2.1971.g. u Voćinu

 

16. MILAN DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 24. 8. 1955.g., u Balincima

 

17. ŽARKO GRAVONJA, sin Petra, rođen 28. 5. 1964.g. u Balincima

 

18. RAJKO IVKOVIĆ, sin Milorada, rođen 10.6.1964.g. u Orahovici

 

19. GORAN BJELOVUK, sin Mare, rođen 24. 8. 1965.g. u Osijeku

 

20. SAVO BOLIĆ, sin Nenada, rođen 10. 11. 1946.g. u Gornjim Meljanima

 

21. MIRKO BOSANAC, sin Dragića, rođen 10.10.1940.g. u Ćeralijama

 

22. BOŽIDAR BUKARICA, sin Obrada, rođen 4.1.1940.g. u Balincima

 

23. NIKOLA BUKARICA, sin Đure, rođen 19. 7. 1933.g. u Balincima

 

24. DUŠAN DRAGIČEVIĆ, sin Petra, rođen 30.9.1956.g. u Balincima

 

25. MILORAD DRAGIČEVIĆ, sin Petra, rođen 4. 4.1967.g. u Voćinu

 

26. RELJA DRAGIČEVIĆ, sin Todora, rođen 27.2.1924.g. u Golubiću

 

27. MOMČILO GRAVONJA, sin Petra, rođen13.1.1966.g. u Balincima

 

28. MIRKO GRAVONJA, sin Nikole, rođen 12. 3. 1956.g. u Balincima

 

29. SLOBODAN GRAVONJA, sin Todora, rođen 28. 6. 1956.g. u Balincima

 

30. MILE KOKIĆ, sin Branka, rođen 7. 2. 1955.g. u Đuričićima

 

31. JOVO RADETIĆ, sin Đure, rođen 22. 5. 1966.g. u Voćinu

 

32. DUŠAN ROMIĆ, sin Milana, rođen 15. 7. 1950.g. u Osijeku

 

33. ĐURO ROMIĆ, sin Obrada, rođen 4. 5. 1958.g. u Balincima

 

34. MILAN ROMIĆ, sin Svetoslava, rođen 11.4.1972.g. u Voćinu

 

35. MLADEN STARIJAŠ, sin Blagoja, rođen 30. 8.1953.g. u Ćeralijama

 

36. MOMČILO SUBOTIĆ, sin Ljubomira, rođen 2. 12. 1957.g. u Balincima

 

37. DRAGUTIN ŠEKURICA, sin Petra, rođen 1.3.1931.g. u Balincima

 

38. DUŠAN UGLJEŠIĆ, sin Blagoja, rođen 15.2.1958.g. u Kometniku

 

39. DUŠAN VESELINOVIĆ, sin Marka, rođen 8.2.1955.g. u Balincima

 

40. MARKO VESELINOVIĆ, sin Jovana, rođen 13. 3. 1933.g. u Golubiću

 

41. MARKO VUKADINOVIĆ, sin Rajka, rođen 15. 11. 1957.g. u Ćeralijama

 

42. MLADEN ŽEŽELJ, sin Stevana, rođen 6.9.1970.g. u Balincima

 

43. DRAGOSLAV MUNČIĆ, sin Svetozara, rođen 9. 6. 1966.g. u Voćinu

 

44. SLAVKO DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 22. 9.1959.g. u Balincima

 

45. LJUBINKO ZUBIĆ, sin Stanka, rođen 20.7.1960.g. u Kometniku

 

46. NENAD PERDIĆ, sin Rade, rođen 18. 4. 1964.g. u Šišavi

 

47. DRAGO TOPOLIĆ, sin Mile, rođen 27. 8. 1968. g. u Slatini

 

48. DRAGAN GRAVONJA, sin Steve, rođen 20.8.1950.g. u Balincima

 

49. STEVO SLADAKOVIĆ, sin Ljubana, rođen 8.3.1960.g. u Donjim Agićima

 

50. BOŽO ŠVONJA, sin Nikole, rođen 2. 1. 1956.g. u Krupi

 

51. MIRKO ŠVONJA, sin Nikole, rođen 18. 9. 1965.g. u Krupi

 

52. MILE ŠVONJA, sin Nikole, rođen 19. 4. 1949.g. u Krupi

 

53. BOŠKO JORGIĆ, zv. "Kurjak" i "Vurdelja", sin Laze, rođenog 19. 6. 1949.g. u Kometniku-Zubići

 

54. SLOBODAN KESIĆ, sin Petra, rođen 21.2.1957.g. u Mikleušu

 

55. DRAGOSLAV BUKVIĆ, sin Jove, rođenog 15.4.1947.g. u Sl. Drenovcu

 

MJESTO POČINJENJA DJELA: sela Balinci, Četekovac i Čojlug

VRIJEME POČINJENJA DJELA: 04. rujna 1991. god.

 

OPIS POČINJENOG DJELA:

 

Imenovani su počinili sljedeća djela:

1)

dana 4. rujna 1991.g. oko 9 sati u selima Balinci, Četekovac i Čojlug, namjernim granatiranjem iz minobacača, ispaljivanjem tromblonskih mina po stanovnicima tih sela i to stanovnicima hrvatske nacionalnosti, njihovim kućama i gospodarskim objektima, oštetili i uništili veći broj kuća i druge nepokretne i pokretne imovine, te tako zastrašili to stanovništvo da su ga nagnali u bijeg, te je preko 300 stanovnika spasilo život skrivajući se u obližnjim poljima kukuruza i šumama, a u večernjim satima ti su stanovnici stigli do ceste Mikleuš-Slatina, gdje su prihvaćeni i spašeni.

 

2)

napravili zasjede na prometnicama kao i na dominantnim ključnim mjestima iznad tih sela, te u zasjedi na barikadi, na izlazu iz sela Čojlug, na prometnici Balinci-Četekovac-Čojlug-prema Mikleušu, sačekali i zaustavili automobile u kojima su se nalazili stanovnici, civili iz Čojluga i Četekovca i to: Franjo Sabo, Marko Sabo, Marijan Matičić, Zlatan Pinčar, Josip Tone, Terezija Troha i Milan Mlakar, a svi s namjerom bijega i odlaska u Mikleuš, ali unatoč toga što nisu imali a niti upotrijebili bilo kakvo oružje, ispalili iz automatskog oružja više hitaca u automobile i lišili ih života.

 

3)

u selu Balinci krećući se od kuće do kuće, lišili života hicima iz vatrenog oružja ili hladnim oružjem, odnosno posmrtno masakrirali vatrenim oružjem ili paljenjem njihovih tijela slijedeće civile: Ivana Biškupovića, Juraja Borovca, Iku Biškupović, Roziku Vlatković, Miru Lovrinca, Josipa Butorca, Ivana Rukavinu, Marka Rukavinu, Mandu Rukavinu, Nikolu Mandića i Ivicu Biškupovića.

 

4)

Pod prijetnjom da će ih pobiti, naredili civilima Roziki Ivčic, Đuri Ivčicu, Milanu Butorcu, Ružici Butorac, Rozaliji Borovac, Antunu Potočniku i Marku Rukavini, gurajući ih ispred sebe cijevima pušaka da hodaju po cesti i do pojedinih kuća kao taoci, te ih koristili  kao živi štit, dok su za to vrijeme pljačkali, palili kuće i gospodarske objekte civila hrvatske nacionalnosti, odnosno silili Milana Butorca i Antuna Potočnika da ulaze u pojedine hrvatske kuće i provjeravaju, zatim pozivaju na predaju i izvode preostale osobe koje su se tamo zatekle u kućama, a kao što je to bio slučaj sa Adamom Krupa, Duškom Košorogom i Miletom Starčevicem.

 

5)

Iako su im Duško Košorog-policajac, i Mile Starčevic, prestali pružati oružani otpor i predali im oružje, odnosno bili nesposobni za daljnji otpor zbog toga što su bili ranjeni, unatoč toga, lišili ih života.

 

6)

Pred trgovinom i gostionicom poduzeća "Slatinka" u Četekovcu, kad im se Marko Rukavina, inače držan kao talac, riječima usprotivio zbog divljačkog batinanja i hladnokrvnog ubojstva Duška Košoroga i Mile Starčevića, započeli ga udarati rukama, nogama i kundacima pušaka, a zatim hicima iz vatrenog oružja lišili života.

 

7)

U selu Četekovcu, dok su na cesti ispred sebe gurali cijevima pušaka uz već imenovane taoce u točki 4), Adama Krupu, koji je u jednom trenutku legao u travu pored ceste, iz neposredne blizine hicima iz automatskog vatrenog oružja lišili života,


INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU



PODACI O POČINITELJIMA:


1. VELJKO VUKELIĆ, sin Nikole, rođen 03. 03. 1958. u Virovitici

2. BORIVOJE RADOSAVLJEVIĆ, sin Dušana, rođen 06. 07. 1957. g. u Osijeku

3. DRAGOMIR KELEUVA, sin Paje, rođen 22. 04. 1955. u Novoj Bukovici

4. BORIVOJE LUKIĆ, sin Joce, rođen 05. 04. 1947. u Slatinskom Drenovcu

5. MILAN GRAOVAC, sin Petra, rođen 31. 05. 1946. u G. Daruvaru

 

6. SLOBODAN RADOŠEVIĆ, sin Jovana, rođen 22. 02. 1958. g. u Voćinu

7. LJUBOMIR MAKARIĆ, sin Veljka, rođen 08. 02. 1960. g. u Lisičinama

8. MILOVAN BOJČIĆ, sin Andrije, rođen 26. 06. 1962. g. u Kraskoviću

9. RAJKO CRNOBRNJA, sin Laze, rođen 13. 07. 1956. u Ćeralijama

 

10. SAVO TANOVIĆ, sin Budimira, rođen 08. 06. 1962. u Višnjici

 

11. STEVO IVKOVIĆ, sin Jakova, rođen 01. 02. 1933. u Slatinskom Drenovcu

 

12. MILAN CRNOBRNJA, sin Đure, rođen 20. 10. 1952. u Krivaji

 

13. LJUBISAV OBRADOVIĆ, sin Goluba, rođen 23. 09.1956. g. u Osijeku

 

14. MILAN JURIŠIĆ, sin Branka, rođen 20. 02. 1948. u Pušini

 

15. RAJKO BOJČIĆ, sin Marka, rođen 20. 09. 1948. u Humu

 

16. SAVO RADOŠEVIĆ, sin Steve, rođen 25. 11. 1925. u Voćinu

 

17. BRANISLAV BOLIĆ, sin Bože, rođen 13.04.1962. u Gornjim Meljanima

 

18. ILIJA DRAGIČEVIĆ, sin Relje, rođen 08.02.1960. u Balincima

 

19. RANKO DRAGOJEVIĆ, sin Marka, rođen 1957. g. u Voćinu

 

20. SLOBODAN RADMILOVIĆ, sin Petra, rođen 01. 06. 1961. g. u Macutama

 

21. JOVAN KOVIĆ, sin Gaje, rođen 12. 11. 1957. g. u Đuričićima

 

22. GORAN BOSANAC, sin Marka, rođen 22. 08. 1962. u Ćeralijama

 

 

MJESTO POČINJENJA DJELA: područje Podravske Slatine i Voćina i područje Papuka

VRIJEME POČINJENJA DJELA: siječanj – prosinac 1991. god.

 

OPIS POČINJENOG DJELA:

 

Imenovani su počinili sljedeća djela:

1)

U vremenskom razdoblju od siječnja pa zaključno s prosincem 1991. godine na području Podravske Slatine i Voćina, te u selima na sjevernim obroncima Papuka, posebno selima Pušina, Krasković, Slatinski Drenovac, Curičići, Gornji Meljani, Sekulinci, Dobrići, Kometnik, Macute, Bokane, Ceralije, Lisičine i Hum

a) osnovali oružanu formaciju XII. Slavonsku udarnu brigadu sa svim jedinicama, posebnim i pratećim službama koje čine jednu samostalnu brigadu u ratnim uvjetima,

b) ustrojili i koncipirali radi teritorijalne obrane u ratnim uvjetima sa svim pozadinskim službama uključujući tu službe snabdijevanja i medicinsku službu,

c) prema spiskovima teritorijalne obrane Podravska Slatina i lokalnih ogranaka SDS-a, a u okviru ranije sačinjenog plana i rasporeda, izvršili na navedenom teritoriju mobilizaciju i novačenje za rad i druge službe sposobnih pojedinaca srpske nacionalnosti i uključili ih u odgovarajuće ratne jedinice i službe, te vršili njihovu obuku,

d) izvršili dopremu ratne opreme, teškog i lakog naoružanja iz vojarni u Našicama i Podravskoj Slatini, te s istim naoružali odgovarajuće jedinice,

e) vršili razradu, zatim organizirali i vodili oružane napade na postrojbe hrvatske vojske i policije u Podravskoj Slatini i u drugim okolnim selima,


INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU

PODACI O POČINITELJIMA:


1. BOŽO DOBRIĆ, sin Đure, rođen 12. 02. 1962. g. u Voćinu

 

2. ZORAN MIŠČEVIĆ, sin Stevana, rođen 22. 05. 1966. g. u Voćinu

 

3. GORAN MIHAJLOV, sin Vasila, rođen 18.09.1964. g. u Beogradu

 

4. DARKO PAVLOVIĆ, sin Bože, rođenog 03. 01. 1969.u Voćinu

 

5. RAJKO KARANOVIĆ, sin Pere, rođen 06. 12. 1965. u Macutama

 

6. ACO PLAVŠIĆ, sin Stevana, rođen 03. 08. 1967. u Voćinu

 

7. MILENKO SMOLJANIĆ, sin Ane, rođen 05. 09. 1967. u Voćinu

 

8. GORAN ROMIĆ, sin Dušana, rođen 14. 10. 1969. u Virovitici

 

9. ZDRAVKO DRAGO, sin Petra, rođen 05. 03. 1968.u Španatu

 

10. MLADEN REBIĆ, sin Save, rođen 03. 02. 1969. u Voćinu

 

11. MITAR SIMIĆ, sin Petra, rođen 02. 01. 1944. g. u Blatnici

 

12. RICHARD GLUŠAC, sin Steve, rođen 25. 10. 1970. u Schweningenu, SR Njemačka

13. MIROSLAV SIMIĆ, sin Milana, rođen 25.12.1966. g. u Blatnici

 

14. VASIL MIHAJLOV, sin Kirila, rođen 06.09.1934. g. u Rajčilovcima

 

15. MILENA MIHAJLOV, kćer Jove, rođena 20. 06. 1943. u Ćeralijama

 

16. SREĆKO LAZARAC, sin Steve, rođen 10. 04. 1953. u Podravskoj

 

17. MILADIN LEGEN sin Stanka, rođen 19. 12. 1971. u Virovitici

 

18. MILORAD MAKSIMOVIĆ, sin Predraga, rođen 10.04. 1967. g. u Grabovici

 

19. GORAN NENADOVIĆ, sin Branka, rođen 09. 02.1970. g. u Slavonskoj Požegi

20. GOJKO TOMAŠ, sin Milana, rođen 19. 12. 1967. u Voćinu

 

21. MIROSLAV CRNOVČIĆ, sin Simeuna, rođen 03. 12. 1965. g. u Blatnici

 

22. NEDJELJKO VUJINOVIĆ, sin Đure, rođen 12. 05.1969. g. u Šišavi

 

23. BORISLAV TOMAŠEVIĆ, sin Joce, rođen 22. 10.1960. g. u Sekulincima

 

24. JOCO JORGIĆ, sin Mare, rođen 10. 06. 1949. g. u Sekulincima

 

25. RATKO JORGIĆ, sin Slavka, rođen 03. 07. 1964. u Novim Kusonjama

26. VLATKO STANISAVLJEVIĆ, sin Nikole, rođen 21. 08. 1966. g. u Aleksandrovcu

 

27. PETAR VESELINOVIĆ, sin Petra, rođen 05. 08.1960. g. u Balincima

 

28. STEVO TOMAŠEVIĆ, sin Dragića, rođen 16. 11.1953. g. u Sekulincima

 

29. DRAGAN PLAVŠIĆ, sin Petra, rođen 10. 05. 1962.u Voćinu

 

30. DRAGOSLAV RADOVIĆ, sin Alekse, rođen 06. 11. 1963. g. u Orahovici

 

31. MOMIR SRDIĆ, sin Jove, rođen 16. 11. 1966. g. u Orahovici

 

32. DRAGAN ŠEVA, sin Steve, rođen 25. 01. 1946. g. u Aleksandrovcu

 

33. DAMIR DANILOVIĆ, sin Vladimira, rođen 01. 01. 1970. g. u Voćinu

 

34. MILENKO BOGATIĆ, sin Rajka, rođen 15. 10. 1962. u Humu

 

35. ZORAN JOVAKARIĆ, sin Ranka, rođen 04. 07.1968. g. u Podravskoj Slatini

 

36. ĐORĐE CAREVIĆ, sin Krste, rođen 24. 04. 1946.u Lukavcu

 

37. JOVAN ALINČIĆ, sin Bogdana, rođen 27.05.1964. g. u Lukavcu

 

38. MILENKO MATIĆ, sin Bože, rođen 01. 11. 1960.u Bokanama,

 

39. ANĐELKO PETROVIĆ, sin Cvetana, rođen 25. 05. 1971. g. u Voćinu

 

40. DALIBOR DESANČIĆ, sin Dragana, rođen 05. 01.1973. g. u Virovitici

 

41. DAMIR ŠAKIĆ, sin Pave, rođen 23. 03. 1969. g. u Voćinu

 

42. RAJKO IVKOVIĆ, sin Radovana, rođen 28. 10.1961. g. u Slatinskom Drenovcu

 

43. MIODRAG MITROVIĆ, sin Zdravka, rođen 21. 10.1961. g. u Orahovici

 

44. RANKO RADMILOVIĆ, sin Jovana, rođen 01. 10.1959. g. u Macutama

 

45. MILORAD GRKNIĆ, sin Jovana, rođen 22.08.1970. g. u Virovitici

 

46. DRAGOSLAV DOKMANAC, sin Slobodana, rođen 31.03. 1964. g. u Macutama

 

47. STEVO ŠIMIĆ, sin Pere, rođen 06. 12. 1955. g. u Sekulincima

 

48. VLAJKO TOMAŠEVIĆ, sin Dimitrija, rođen 20. 10.1961. g. u Sekulincima

 

49. JOVAN VUČKOVIĆ, sin Kate, rođen 15. 09. 1967. u Voćinu

 

50. RAJKO IVKOVIĆ, sin Milorada, rođen 10.06.1964. u Orahovici

 

51. JOVO RADETIĆ, sin Đure, rođen 15. 03. 1954. g. u Kometliku

 

52. NENAD ŠOPALOVIĆ, sin Pante, rođen 06.09.1969. g. u Španatu

 

53. SAVO KOVAČEVIĆ, sin Milenka, rođen 21.02.1966. g. u Gornjem Miholjcu

 

54. TOMISLAV ŽIVKOVIĆ, sin Nikole, rođen 19. 09. 1964. g. u Sekulincima

55. DRAŽEN VESIĆ, sin Branka, rođen 26. 08. 1967. u Virovitici

 

56. MILAN OBRADOVIĆ, sin Đurađa, rođen 18.02.1966. g. u Aleksandrovcu

 

57. MILAN OSTOJIĆ, sin Steve, rođen 13. 02. 1971.u Gornjem Viljevu

 

58. BORIVOJE SMOLIĆ, sin Milana, rođen 16. 03. 1967. u Gornjem Miholjcu

 

59. JOVAN GRKINIĆ, sin Boje, rođen 15. 09. 1946. u Lisičinama

 

60. MILORAD KESIĆ, sin Miloša, rođen 01. 01. 1955. u Mikleušu

 

61. DOBRIVOJE SMOLIĆ, sin Milana, rođen 16. 05.1971. g. u Gornjem Miholjcu

 

62. DRAGOLJUB MARGETIĆ, sin Milana, rođen 12. 01.1952. g. u Gornjem Miholjcu

 

63. MILE PUŠKARIĆ, sin Nikole, rođen 04. 07. 1968. u Sopjanskoj Gredi

 

64. NEVEN VESELINOVIĆ, sin Radivoja, rođen 01. 01.1963. g. u Balincima

 

65. SLOBODAN ŽEŽELJ, sin Obrada, rođen 20.09.1957. g. u Balincima

 

66. RAJKO VUKADINOVIĆ, sin Marka, rođen 02.03. 1936.g.u Ćeralijama

 

67. MILAN VESELINOVIĆ, sin Ljubana, rođen 16. 05.1951. g. u Balincima

68. ŽELJAN ŠEKULJICA, sin Dragutina, rođen 20. 09.1961. g. u Balincima

 

69. ZDRAVKO ŠEKULJICA, sin Dragana, rođen 16. 11. 1969. g. u Balincima

 

70. MLADEN BUKARICA, sin Boška, rođen 28. 03. 1968. u Voćinu

 

71. ŽELJKO BUKARICA, sin Boška, rođen 24. 04. 1963. u Balincima

 

72. SVETISLAV ROMIĆ, sin Milana, rođen 26. 09. 1948. g. u Balincima

73. MILAN ROMIĆ, sin Tribuna, rođen 14. 09. 1924. u Erveniku

 

74. MILAN DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 24. 08. 1955. g. u Balincima

 

75. DRAŽEN ROMIĆ, sin Svetislava, rođen 26. 02. 1971. g. u Voćinu

 

76. TOMISLAV MITRIĆ, sin Mladena, rođen 08. 01.1959. g. u Osijeku

 

77. ŽARKO GRAVONJA, sin Petra, rođen 28. 05. 1964. u Balincima

 

78. SVETOZAR MITRIĆ, sin Ilije, rođen 23. 10.1957. g. u Mikleušu

 

79. TEODOR MIŠČEVIĆ, sin Stevana, rođen 01. 11.1960. g. u Macutama

 

80. ĐORĐE BOSANAC, sin Mirka, rođen 12. 04. 1967. u Ćeralijama

 

81. DUŠAN DRAGIČEVIĆ, sin Petra, rođen 30. 09.1956. g. u Balincima

 

82. MILORAD DRAGIČEVIĆ, sin Petra, rođen 04. 04.1967. g. u Voćinu

 

83. DRAGO STARIJAŠ, sin Joce, rođen 30. 11. 1960. u Ćeralijama

 

84. MILE BOLIĆ, sin Bože, rođen 28. 09. 1960. g. u Gornjim Meljanima

 

85. DRAGOMIR BOSANAC, sin Mile, rođen 15.10.1958. g. u Ćeralijama

86. MLADEN STARIJAŠ, sin Blagoja, rođen 30. 08. 1953. g. u Ćeralijama

 

87. ZDRAVKO BUKARICA, sin Nikole, rođen 11. 08.1969. g. u Podravskoj Slatini

 

88. ILIJA BOLIĆ, sin Mile, rođen 21. 08.1962. g. u Gornjim Meljanima

 

89. MIRKO GRAVONJA, sin Nikole, rođen 12. 03. 1956. u Balincima

 

90. MILE KOKIĆ, sin Branka, rođen 07. 02. 1955. u Đurčićima

 

91. MOMČILO GRAVONJA, sin Petra, rođen 13. 01. 1966. u Balincima

 

92. MILAN MILIVOJEVIĆ, sin Cvetana, rođen 12.10.1965. g. u Orahovici

 

93. MIROSLAV STOJANOVIĆ, sin Zdravka, rođen 13.07. 1970. g. u Voćinu

 

94. SAVO ZUBIĆ, sin Nikole, rođen 04. 01. 1961. u Kometniku

 

95. PETAR MATIĆ, sin Stojana, rođen 17. 05. 1957. u Bokanama

 

96. MILAN ROMIĆ, sin Svetislava, rođen 11. 04.1972. g. u Voćinu

 

97. MILE MARTIĆ, sin Stojana, rođen 17. 06. 1964.u Bokanama

 

98. SLOBODAN GRAVONJA, sin Todora, rođen 28. 06. 1956. g. u Balincima

 

99. PREDRAG BOSANAC, sin Dmitra, rođen 26. 07. 1960. g. u Ćeralijama

 

100. ILIJA DRAGIČEVIĆ, sin Relje, rođen 02. 08.1960. g. u Balincima

 

101. ĐURO ROGIĆ, sin Obrada, rođen 04. 05. 1958. u Balincima

 

102. BRANKO BOLIĆ, sin Gavre, rođen 14. 09. 1952. u Gornjim Meljanima

 

103. DUŠAN DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 12. 09.1957. g. u Balincima

 

104. MILE BOLIĆ, sin Bože, rođen 04. 04. 1955. g. u Gornjim Meljanima

 

105. MOMČILO SUBOTIĆ, sin Ljubomira, rođen 02. 12.1957. g. u Balincima

 

106. MLADEN ŽEŽELJ, sin Stevana, rođen 06. 09.1970. g. u Balincima

 

MJESTO POČINJENJA DJELA:  šire područje Podravske Slatine i područje sjevernog Papuka

VRIJEME POČINJENJA DJELA: kolovoz – prosinac 1991. god.

 

OPIS POČINJENOG DJELA:

 

Imenovani su u vremenskom razdoblju od početka kolovoza do konca prosinca 1991. godine u brdskim predjelima sjevernog Papuka, na širem području oko Podravske Slatine preuzeli naoružanje koje je dopremljeno iz vojarne u Našicama i Podravskoj Slatini, da bi zatim izvršili oružane napade na policijske postaje na navedenom području, razoružali legalne policijske snage, uveli svoju vlast, zatim onemogućavali rad predstavnika zakonitih organa vlasti Republike Hrvatske, stražarili na postavljenim barikadama i pucali iz vatrenog oružja i oruđa na pripadnike hrvatske vojske i policije, onemogućavajući na takav način njihov dolazak na to područje, te uspostavu narušenog javnog reda i mira, uslijed čega je izazvan oružani sukob u kojem je došlo do pogibije velikog broja pripadnika hrvatske vojske i policije, civila, zatim velikog razaranja i oštećenja stambenih, kulturnih i privrednih objekata - primjerice

 

- u vremenskom periodu od 5. do 15. prosinca 1991. g. u selima Voćin i Hum, pripadnici tzv. XII. Slavonske udarne brigade i četničkih formacija prilikom povlačenja iz navedenih sela ubile su 43 civila i uništile kompletnu infrastrukturu, društvene, privredne i stambene objekte u selima Voćin i Hum.

E V I D E N C I J S K A   L I S T A

osoba osumnjičenih za krivična djela

protiv čovječnosti i međunarodnog prava

Županijskog suda u Bjelovaru

Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

1.

K-50/93

Željko

Ćujo

Luka

04.06.1963.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

2

K-50/93

Nikola

Macura

Đuro

15.05.1963.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

3.

K-50/93

Aleksandar

Pribjegović

Gojko

03.07.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

4

K-89/94

Milan

Bastašić

Luka

30.01.1931.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

5

K-89/94

Živko

Zagorac

Dušan

19.09.1946.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

6

K-89/94

Branko

Popović

Nikola

17.11.1940.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

7

K-89/94

Rade

Čakmak

Goiko

15.05.1945.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

8

K-89/94

Ranko

Radelić

Dušan

17.03.1951.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

9

K-89/94

Branko

Čortan

Iliia

10.10.1950.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

10

K-89/94

Lazo

Savatović

Stevo

29.11.1954.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

11

K-89/94

Milenko

Stojić

Stojan

29.04.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

12

K-89/94

Tihomir

Antešević

Lazar

21.04.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

13

K-89/94

Jovan

Berak

Stoiko

28.06.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

14

K-89/94

Milivoi

Berak

Gedo

02.01.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

15

K-89/94

Živko

Berak

Savo

16.08.1940.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

16

K-89/94

Nenad

Bižić

SDasoie

15.01.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

17

K-89/94

Spasoje

Bižić

Slavko

15.12.1942.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

18

K-89/94

Ranko

Bobić

Petar

05.09.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

19

K-89/94

Neboiša

Bojić

Milenko

29.01.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

20

K-89/94

Božo

Borota

Stevo

19.01.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 1


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broi

21

K-89/94

Milenko

Bosanac

Jovo

05.08.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

22

K-89/94

Siniša

Bosanac

Vaso

09.10. 1961 .

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

23

K-89/94

Radovan

Brkić

Milan

10.08.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

24

K-89/94

Ivica

Capač

Stjepan

02.09.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

25

K-89/94

Milivoj

Čakmak

Rade

10.09.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

26

K-89/94

Dragan

Čolić

Jovica

19.06.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

27

K-89/94

Bogdan

Ćujo

Luka

03.01.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

28

K-89/94

Milorad

Davidović

Pajo

25.06.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

29

K-89/94

Boro

Davidović

Simeun

14.10.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

30

K-89/94

Timo

Đević

Bogdan

16.10.1953.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

31

K-89/94

Slobodan

Đorđević

Ilija

21.07.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

32

K-89/94

Damir

Glušac

Danilo

21.07.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

33

K-89/94

Vladimir

Ilić

Đuro

05.04.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

34

K-89/94

Ljubiško

Ječmenica

Zdravko

13.02.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

35

K-89/94

Milenko

Jezdić

Nikola

19.01.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

36

K-89/94

Milorad

Kovačević

Božidar

01.01.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

37

K-89/94

Goiko

Kočić

Dragutin

06.09.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

38

K-89/94

Radovan

Kosanović

Ilija

25.05.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

39

K-89/94

Ljuban

Kovačević

Božidar

28.09.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

40

K-89/94

Đorđe

Kovačević

Božidar

26.04.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

41

K-89/94

Branko

Kosanović

Stevo

21.10.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

42

K-89/94

Zdravko

Kozulić

Marijan

03.01.1972.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

43

K-89/94

Slobodan

Kučuk

Mitar

29.03.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

44

K-89/94

Milan

Laktaš

Đorđe

02.01.1953.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

45

K-89/94

Nenad

Lolić

Vlado

16.08.1950.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

46

K-89/94

Uroš

Ljubišić

Nikola

04.03.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

47

K-89/94

Stevan

Macura

Đurađ

06.11.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

48

K-89/94

Borivoj

Milašinović

Dušan

20.08.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 2


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

49

K-89/94

Dušan

Mrkšić

Matija

24.10.1947.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

50

K-89/94

Milan

Orozović

Đuro

19.04.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

51

K-89/94

Milenko

Orozović

Đuro

31.05.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

52

K-89/94

Nenad

Peulić

Stevan

01.09.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

53

K-89/94

Slobodan

Peulić

Ilija

13.03.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

54

K-89/94

Miroslav

Pribjegović

Gojko

01.01.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

55

K-89/94

Boro

Sladojević

Đorđe

22.05.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

56

K-89/94

Nikola

Šarić

Petar

22.09.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

57

K-89/94

Milivoj

Tvrdorijeka

Stevo

16.09.1951.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

58

K-89/94

Dražen

Vučković

Petar

19.03.1971.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjera1ica

59

K-89/94

Zarko

Vuković

 

08.11.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

60

K-89/94

Nenad

Vurdelja

Đuro

11.10.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

61

K-89/94

Savo

Zvonarić

Nikola

14.09.1934.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

62

K-14/97

Ljuban

Amiđić

Petar

15.10.1943.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

63

K-14/97

Rajko

Aničić zv. "Liška"

Savo

06.12.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

64

K-14/97

Željko

Bosanac

Tomo

05.06.1954.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

65

K-14/97

Jovan

Carević

Sran

18.08.1950.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

66

K-14/97

Veljko

Dujanović

Lazar

15.03.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

67

K-14/97

Ranko

Dželajlija

Sreten

13.07.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

68

K-14/97

Vlado

Gatarić

Jovo

07.06.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

69

K-14/97

Tomo

Legen

Dušan

10.11.1954.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

70

K-14/97

Kosta

Malivojević

Rade

07.01.1963.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

71

K-14/97

Milan

Mirkajlović zv. "Kečka"

Dušan

10.04.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

72

K-14/97

Petar

Rončević

Petar

17.04.1951.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

73

K-14/97

Veljko

Stjepanović

Blagoje

02.02.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

74

K-14/97

Milan

Šarčević

Nikola

16.03.1954.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

75

K-14/97

Dmitar

Žarković

Dušan

04.02.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

76

K-14/97

Darko

Crnobrnia

Ranko

24.03.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 3


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broi

77

K-14/97

Tihomir

Draić

Petar

30.05.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

78

K-14/97

Savo

Dragula

Savo

12.04.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

79

K-14/97

Vladimir

Kezele

Antun

25.09.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

80

K-14/97

Liubiško

Kragić

Jovan

10.09.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

81

K-14/97

Veljko

Marić

Rade

02.02.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

82

K-14/97

Zoran

Marković, zv. "Vjeverica"

Vojislav

01.01.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

83

K-14/97

Siniša

Plavšić

Milan

04.01.1972.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

84

K-14/97

Zdravko

Poznić

Dušan

09.12.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

85

K-14/97

Milan

Rekić, zv. "Mišo"

Gojko

06.02.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

86

K-14/97

Stevo

Rekić

Marko

01.04.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

87

K-14/97

Danijel

Vračarić

Petar

17.09.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

88

K-14/97

Milan

Šopalović, zv. "Šop"

Blagoje

01.05.1963.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

89

K-14/97

Milorad

Žestić

Živko

01 . 11 . 1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

90

K-14/97

Savo

Žarković

Radoslav

09.01.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

91

K-14/97

Aleksa

Dželailija

Ljuban

05.04.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

92

K-14/97

Cveto

Poznić

Pero

09.10.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

93

K-14/97

Borislav

Bogdanović

Milan

04.05.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

94

K-14/97

Ranko

Žarković

Preko

25.03.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

95

K-14/97

Miloš

Bosanac

Pavo

25.06.1951.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

96

K-14/97

Nedeljko

Kosanović, zv. "Kos"

Stevo

26.04.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

97

K-26/94

Borivoi

Lukić

Joco

05.04.1947.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

98

K-26/94

Zoran

Mišćević

Stevan

22.05.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

99

K-26/94

Ilija

Dragičević

Relja

02.08.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

100

K-26/94

Neven

Veselinović

Radivoje

01.01.1963.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

101

K-26/94

Milan

Veselinović

Ljuban

16.05.1951.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

102

K-26/94

Slobodan

Žeželj

Obrad

20.09.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

103

K-26/94

Rajko

Vukadinović

Marko

02.03.1936.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

104

K-26/94

Željko

Šekuljica

Dragutin

20.09.1951.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 4


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

105

K-26/94

Zdravko

Šekuljica

Dragutin

15.11.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

106

K-26/94

Mladen

Bukarica

Boško

28.03.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

107

K-26194

Željko

Bukarica

Božidar

24.04.1953.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

108

K-26/94

Milan

Romić

Trivun

14.09.1924.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

109

K-26/94

Svetoslav

Romić

Milan

26.10.1948.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

110

K-26/94

Goran

Romić

Dušan

14.10.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

111

K-26/94

Dražen

Romić

Svetislav

26.02.1971.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

112

K-26/94

Milan

Dragičević

Miloš

24.08.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

113

K-26/94

Žarko

Gravonia

Petar

28.05.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

114

K-26/94

Rajko

Ivković

Milorad

10.06.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

115

K-26/94

Goran

Bielovuk

Mara

24.08.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

116

K-26/94

Savo

Bolić

Nenad

10.11.1946.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

117

K-26/94

Mirko

Bosanac

Dragić

10.10.1940.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

118

K-26/94

Božidar

Bukarica

Obrad

04.01.1940.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

119

K-26/94

Nikola

Bukarica

Đuro

19.07.1933.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

120

K-26/94

Dušan

Dragičević

Petar

30.09.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

121

K-26/94

Milorad

Dragičević

Petar

04.04.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

122

K-26/94

Relja

Dragičević

Todor

27.02.1924.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

123

K-26/94

Momčilo

Gravonja

Petar

13.01.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

124

K-26/94

Mirko

Gravonja

Nikola

12.03.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

125

K-26/94

Slobodan

Gravonia

Todor

28.06.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

126

K-26/94

Mile

Kokić

Branko

07.02.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

127

K-26/94

Jovo

Radetić

Đuro

22.05.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

128

K-26/94

Dušan

Romić

Milan

15.07.1950.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

129

K-26/94

Đuro

Romić

Obrad

04.05.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

130

K-26/94

Milan

Romić

Svetoslav

11.04.1972.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

131

K-26/94

Mladen

Starijaš

Blagoje

30.08.1953.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

132

K-26/94

Momčilo

Subotić

Ljubomir

02.12.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tieralica

 

Stranica 5


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

133

K-26/94

Dragutin

Šekurica

Petar

01.03.1931.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

134

K-26/94

Dušan

Uglješić

Blagoje

15.02.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

135

K-26/94

Dušan

Veselinović

Marko

08.02.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

136

K-26/94

Marko

Veselinović

Jovan

13.03.1933.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

137

K-26/94

Marko

Vukadinović

Rajko

15.11.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

138

K-26/94

Mladen

Žeželi

Stevan

06.09.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

139

K-26/94

Dragoslav

Munčić

Svetozar

09.06.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

140

K-26/94

Slavko

Dragičević

Miloš

22.09.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

141

K-26/94

Liubinko

Zubić

Stanko

20.07.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

142

K-26/94

Nenad

Perdić

Rade

18.04.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

143

K-26/94

Drago

Topolić

Mile

27.08.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

144

K-26/94

Dragan

Gravonja

Stevo

20.08.1950.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

145

K-26/94

Stevo

Sladaković

Ljuban

08.03.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

146

K-26/94

Božo

Švonja

Nikola

02.01.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

147

K-26/94

Mirko

Švonia

Nikola

18.09.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

148

K-26/94

Mile

Švonia

Nikola

19.04.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

149

K-26/94

Boško

Jorgić zv. "Kurjak"

Lazo

19.06.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

150

K-26/94

Slobodan

Kesić

Petar

21.02.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

151

K-26/94

Draaoslav

Bukvić

Jovo

15.04.1947.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

152

K-26/94

Veliko

Vukelić

Nikola

03.03.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

153

K-26/94

Borivoie

Radosavljević

Dušan

06.07.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

154

K-26/94

Draoomir

Keleuva

Pajo

22.04.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

155

K-26/94

Milan

Graovac

Petar

31.05.1946.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

156

K-26/94

Slobodan

Radošević

Jovan

22.02.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

157

K-26/94

Ljubomir

Makarić

Veliko

08.02.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

158

K-26/94

Milovan

Bojčić

Andrija

26.06.1962.

. čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

159

K-26/94

Rajko

Crnobrnia

Lazo

13.07.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

160

K-26/94

Savo

Tanović

Budimir

08.06.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 6


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

161

K-26/94

Stevo

Ivković

Jakov

01.02.1933.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

162

K-26/94

Milan

Crnobrnja

Đuro

20.10.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

163

K-26/94

Ljubisav

Obradović

Golub

23.09.1956.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

164

K-26/94

Milan

Jurišić

Branko

20.02.1948.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

165

K-26/94

Rajko

Bojčić

Marko

20.09.1948.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

166

K-26/94

Savo

Radošević

Stevo

25.11.1925.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

167

K-26/94

Branislav

Bolić

Božo

13.04.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

168

K-26/94

Ilija

Dragičević

Relja

08.02.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

169

K-26/94

Ranko

Dragojević

Marko

00.00.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

170

K-26/94

Slobodan

Radmilović

Petar

01.06.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

171

K-26/94

Jovan

Ković

Gajo

12.11.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

172

K-26/94

Goran

Bosanac

Marko

22.08.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

173

K-26/94

Božo

Dobrić

Đuro

12.02.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

174

K-26/94

Goran

Mihailov

Vasil

18.09.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

175

K-26/94

Darko

Pavlović

Božo

03.01.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

176

K-26/94

Rajko

Karanović

Pero

06.12.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

177

K-26/94

Aco

Plavšić

Stevan

03.08.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

178

K-26/94

Milenko

Smoljanić

Ana

05.09.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

179

K-26/94

Zdravko

Draga

Petar

05.03.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

180

K-26/94

Mladen

Rebić

Savo

03.02.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

181

K-26/94

Mitar

Simić

Petar

02.01.1944.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

182

K-26/94

Richard

Glušac

Stevo

25.10.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

183

K-26/94

Miroslav

Simić

Milan

25.12.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

184

K-26/94

Vasil

Mihajlov

Kiril

06.09.1934.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

185

K-26/94

Milena

Mihajlov

Jovo

20.06.1943.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

186

K-26/94

Srećko

Lazarac

Stevo

10.04.1953.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

187

K-26/94

Miladin

Legen

Stanko

19.12.1971.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

188

K-26/94

Milorad

Maksimović

Predrag

10.04.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 7


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

189

K-26/94

Goran

Nenadović

Branko

09.02.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

190

K-26/94

Gojko

Tomaš

Milan

19.12.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

191

K-26/94

Miroslav

Crnovčić

Simeun

03.12.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

192

K-26/94

Nedjeljko

Vujinović

Đuro

12.05.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

193

K-26/94

Borislav

Tomašević

Joco

22.10.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

194

K-26/94

Joco

Jorgić

Mara

10.06.1949.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

195

K-26/94

Ratko

Jorgić

Slavko

03.07.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

196

K-26/94

Vlatko

Stanisavljević

Nikola

21.08.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

197

K-26/94

Petar

Veselinović

Petar

05.08.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

198

K-26/94

Stevo

Tomašević

Dragić

16.11.1953.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

199

K-26/94

Dragan

Plavšić

Petar

10.05.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

200

K-26/94

Dragoslav

Radović

Aleksa

06.11.1963.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

201

K-26/94

Momir

Srdić

Jovo

16.11.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

202

K-26/94

Dragan

Ševo

Stevo

25.01.1946.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

203

K-26/94

Damir

Danilović

Vladimir

01.01.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

204

K-26/94

Milenko

Bogatić

Rajko

15.10.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

205

K-26/94

Zoran

Jovakarić

Ranko

04.07.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

206

K-26/94

Đorđe

Carević

Krsto

24.04.1946.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

207

K-26/94

Jovan

Alinčić

Bogdan

27.05.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

208

K-26/94

Milenko

Matić

Božo

01 . 11 . 1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

209

K-26/94

Anelko

Petrović

Cvetan

25.05.1971.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

210

K-26/94

Dalibor

Desančić

Dragan

05.01.1973.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

211

K-26/94

Damir

Šakić

Pavo

23.03.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

212

K-26/94

Rajko

Ivković

Radovan

28.10.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

213

K-26/94

Miodrag

Mitrović

Zdravko

21.10.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

214

K-26/94

Ranko

Radmilović

Jovan

01.10.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

215

K-26/94

Milorad

Grknić

. Jovan

22.08.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

216

K-26/94

Dragoslav

Dokmanac

Slobodan

31.03.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica










 

Stranica 8


 

Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

 

broj

 

217

K-26/94

Stevo

Šimić

Pero

06.12.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

218

K-26/94

Vlajko

Tomašević

Dimitri

20.10.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

219

K-26/94

Jovan

Vučković

Kata

15.09.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

220

K-26/94

Rajko

Ivković

Milorad

10.06.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

221

K-26/94

Jovo

Radetić

Đuro

15.03.1954.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

222

K..26/94

Nenad

Šopalović

Panto

06.09.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

223

K-26/94

Savo

Kovačević

Milenko

21.02.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

224

K-26/94

Tomislav

Živković

Nikola

19.09.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

225

K-26/94

Dražen

Vesić

Branko

26.08.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

226

K-26/94

Milan

Obradović

Đurađ

18.02.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

,

227

K-26/94

Milan

Ostojić

Stevo

13.02.1971.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

228

K-26/94

Borivoj

Smolić

Milan

16.03.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

229

K-26/94

Jovan

Grkinić

Boja

15.09.1946.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

230

K-26/94

Milorad

Kesić

Miloš

01.01.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

231

K-26/94

Dobrivoj

Smolić

Milan

16.05.1971.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

232

K-26/94

Dragoljub

Margetić

Milan

12.01.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

233

K-26/94

Mile

Puškarić

Nikola

04.07.1968.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

234

K-26/94

Željko

Šekuljica

Dragutin

20.09.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

235

K-26/94

Svetislav

Romić

Milan

26.09.1948.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

236

K-26/94

Tomislav

Mitrić

Mladen

08.01.1959.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

237

K-26/94

Žarko

Graonja

Petar

28.05.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

238

K-26/94

Svetozar

Mitrić

Ilija

23.10.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

239

K-26/94

Teodor

Mišćević

Stevan

01.11.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

240

K-26/94

Đorđe

Bosanac

Mirko

12.04.1967.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

241

K-26/94

Drago

Starjaš

Joco

30.11.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

242

K-26/94

Mile

Bolić

Božo

28.09.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

243

K-26/94

Dragomir

Bosanac

Mile

15.10.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

244

1<-26/94

Zdravko

Bukarica

Nikola

11.08.1969.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

Stranica 9


Redni

Broj spisa

Ime

Prezime

Ime oca/majke

Datum rođenja

Krivično djelo

Stanje spisa

broj

245

K-26/94

Ilija

Bolić

Mila

21.08.1962.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

246

K-26/94

Momčilo

Graonja

Petar

13.01.1966.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

247

K-26/94

Milan

Milivojević

Cvetan

12.10.1965.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

248

K-26/94

Miroslav

Stojanović

Zdravko

13.07.1970.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

249

K-26/94

Savo

Zubić

Nikola

04.01.1961.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

250

K-26/94

Petar

Matić

Stojan

17.05.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

251

K-26/94

Mile

Martić

Stojan

17.06.1964.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

252

K-26/94

Predrag

Bosanac

Dmitar

26.07.1960.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

253

K-26/94

Đuro

Rogić

Obrad

04.05.1958.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

254

K-26/94

Branko

Bolić

Gavro

14.09.1952.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

255

K-26/94

Dušan

Dragičević

Miloš

12.09.1957.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

256

K-26/94

Mile

Bolić

Božo

04.04.1955.

čl. 120 st. 1 OKZ RH

tjeralica

 

 

Stranica 10

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU                                                                         K-35/94-4

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Sisku, po predsjedniku vijeća sucu Josipu Budinski, u kaznenom predmetu protiv optuženog Plavljanić Nikole, zbog kaznenog djela iz čl. 123. st. 4. OKZRH, na temelju čl. 134. ZKP-A.

 

R i j e š i o  j e

 

OBUSTAVLJA SE KAZNENI POSTUPAK protiv okr. PLAVLJANIĆ NIKOLE, sina Sime i majke Save rođ. 15.07.1930. godine u Komogovini br. 1, gdje je i prebivao, zbog kaznenog djela iz čl. 123. st. 4. OKZRH.

 

Obrazloženje

 

Povodom optužnice Vojnog tužiteljstva u Zagrebu protiv okr. Plavljanić Nikole vodio se postupak zbog kaznenog djela iz čl. 236. j st. 1. KZRH. Vojno državno odvjetništvo u Zagrebu izmijenilo je zakonsku i pravnu kvalifikaciju djela i optužilo imenovanog za kazneno djelo iz čl. 119. OKZRH i čl. 120. st. 1. OKZRH, to jest da je poticao na počinjenje navedenih kaznenih djela i da je time počinio kazneno djelo organiziranjem grupe i na poticanje genocida i ratnih zločina iz čl. 120. st.4. OKZRH.

 

Protiv imenovanog se vodila i istraga u predmetu ovoga suda Kio-178/94. U ovom predmetu sud je obaviješten da je okr. Nikola Plavljanić 20.rujna 1995.godine umro u Bolnici za osobe lišene slobodne u Zagrebu ( dopis Okružnog zatvora Sisak i Bolnice za osobe lišene slobode u spisu Kio-178/94 ).

 

Budući da je okrivljenik u tijeku krivičnog postupka umro u smislu čl. 134. ZKP-a riješeno je kao u izreci.

 

 

U Sisku, dne 14.studenog 1995.godine.

 

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Josip Budinski, v.r.

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

PU ZADARSKO-KNINSKA

ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE

Broj 511-17-KU-3413/91. BG/IK

14. 07. 1993. godine

 

OKRUŽNOM DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU

Z A D A R

 

 

Veza: naša krivična prijava – poseban izvještaj od  10. 01. i posl. izvješće od 9. 3. 1992.

Veza: vaš broj:  _____________________________

Na osnovu člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

 

Kao dopuna krivične prijave broj 511-17-KU-3413/91. BG od 10. 01. 1992. g. i našeg posebnog izvješća broj 511-17-KU-3413/91. GD od 9. 3. 1992. g.

Postoji osnovana sumnja da je učinilac prijavljenog djela:

  1. ALEKSANDAR OLUIĆ zvani „Aco“

otac Petar i majka________________rođene ______________

rođen dana 04. 01. 1969.___ u Bilišani____________ , općina Obrovac_______________

R Hrvatska___, stanuje u Bilišanima___, ulica  _________ broj bb, općina Obrovac, narodnost Srbin__________, državljanin RH_____________,

zanimanje strojobravar__ , porodične prilike  ____oženjen, otac dvoje djece_____

završio je ____srednju školu________.

imovno stanje  ________srednje__________.

 

Prikupljajući operativna saznanja u svezi krivičnog djela „Genocid“ opisanog u čl. 119. Osnovnog krivičnog zakona RH, počinjenog na štetu mještana sela Bruška, zaseok „Marinovići Gornji“, općina Benkovac, došli smo do slijedećih saznanja:

 

- ovo krivično djelo počinjeno je dana 21. 12. 1991. godine u mjestu Bruška, zaseok „Marinovići Gornji“, u vremenu između 20,00 i 20,30 sati. Tom prilikom ubijeni su:

 

  1. MARINOVIĆ KRSTE, sin pok. Šime, rođen 31. 01. 1926. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 3101926381034, stalno nastanjen u mjestu Bruška, općina Benkovac, poljodjelac – umirovljenik, Hrvat, pokopan dana 23. 12. 1991. godine u porodičnu grobnicu obitelji pok. Vice Marinovića u mjestu Rodaljica, općina Benkovac.

  2. MARINOVIĆ DRAGINJA, rođena Škorić, kći pok. Jovana, rođena 24. 09. 1930.  u mjestu Medviđa, općina Obrovac, JMBG 2409930386009, stalno nastanjena u mjestu Bruška, općina Benkovac, domaćica, Srpkinja udata za Hrvata, pokopana dana 23. 12. 1991. godine u obiteljsku grobnicu pok. Vice Marinovića u mjestu Rodaljice, općina Benkovac.

 

  1. MARINOVIĆ PETAR, sin pok. Ivana, rođen 14. 01. 1923. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 1401923381013, stalno nastanjen u mjestu Bruška, općina Benkovac, djelatnik, umirovljenik, Hrvat, pokopan dana 23. 12. 1991. u mjestu Rodaljice u obiteljsku grobnicu pok. Vice Marinovića,

 

  1. MARINOVIĆ ROKO, sin pok. Petra, rođen 01. 08. 1931. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 0108931381003, stalno nastanjen u mjestu Bruška, općina Benkovac, poljodjelac, djelatnik, Hrvat, pokopan u mjestu Rodaljice u svoju obiteljsku grobnicu.

 

  1. MARINOVIĆ DUŠAN, sin pok. Roka. Rođen 13. 03. 1957. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 1303957381002, stalno nastanjen u mjestu Bruška, općina Benkovac, djelatnik, Hrvat, pokopan dana 23. 12. 1991. godine u mjestu Rodaljice u obiteljsku grobnicu.

 

  1. MARINOVIĆ DRAGAN, sin pok. Jose / ubijen u 06. mjesecu 1992. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 2107967381019, bio stalno nastanjen u mjestu Bruška, općina Benkovac, djelatnik, Hrvat, pokopan dana 23. 12. 1991. godine u obiteljsku grobnicu  u mjestu Rodaljice, općina Benkovac.

 

  1. MARINOVIĆ rođena Knez STANA-DUKA, kći pok. Grge, rođena 21. 05. 1926. godine u mjestu Medviđa, općina Obrovac, JMBG 2105926386003, bila stalno nastanjena u mjestu Bruška, općina Benkovac, domaćica, Hrvatica, pokopana dana 23. 12. 1991. godine u obiteljsku grobnicu  u mjestu Rodaljice, općina Benkovac.

 

  1. MARINOVIĆ rođ. Marinović MANDA, kći pok. Ilije /a ne Marinović Maša stara 38 godina kako stoji u našj kriv. prijavi broj i datum gornji/, rođena 09. 07. 1917. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 0907927386009, bila stalno nastanjena u mjestu Bruška, općina Benkovac, čobanica-pastirica, po nacionalnosti Hrvatica, gluhonijema osoba, pokopana u obiteljsku grobnicu u mjestu Rodaljice, općina Benkovac, dana 23. 12. 1991. god.

 

  1. MARINOVIĆ rođ. Stipanović, IKA, kći Šimuna, rođena najvjerojatnije 1940. godine u mjestu Medviđa, općina Obrovac, bez oređeno JMBG, bila stalno nastanjena u mjestu Bruška, općina Benkovac, domaćica, Hrvatica, pokopana dana 23. 12. 1991. godina u obiteljsku grobnicu u mjestu Rodaljice, općina Benkovac.

 

  1. DRAČA SVETOZAR, sin Dušana, rođen 22. 07. 1957. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 2207957381007, bio stalno nastanjen u mjestu Bruška, općina Benkovac, djelatnik, poštar, pripadnik neprijateljskih oružanih formacija, Srbin, pokopan u obiteljsku grobnicu kod crkve Sv. Lazara  mjestu Brgud, općina Benkovac, dana 23. 12. 1991. godine.

 

  1. MARINOVIĆ ANTE, sin Roka, rođen 10. 02. 1960. godine u mjestu Bruška, općina Benkovac, JMBG 1002960381005, bio stalno nastanjen u Bruškoj, općina Benkovac, sada prognanik nastanjen u Zadru, u ulici kneza Draškovića broj 8 kod sestre i zeta Marinović Ante, sina pok. Vice, djelatnik, Hrvat, teško ranjen i

 

  1. MARINOVIĆ JASNA, kći Bore, rođena 22. 09. 1976. godine u mjestu Benkovac, općina Benkovac, sada prognanica, nastanjena u Zadru s roditeljima u kući rođaka Šime Karduma, Prilepska bb, bila učenica, prekinula školovanje, teško ranjena.

 

Postoji osnovana sumnja da je između ostalih počinitelja ovog krivičnog djela i gore prijavljeni Oluić Aleksandar zv. „Aco“. Krivično djelo je počinio na način što je dana 21. 12. 1991. godine, oko 20,10 sati, zajedno sa još dvojicom neidentificiranih pripadnika tzv. „Milicije SAO Krajine“ došao u mjesto Bruška u obiteljsku kuću Marinović Roka u kojoj su se još nalazili njegov sin Duško i ante, Marinović Petar, Svetozar Drača, nevjesta Marinović Ljilja i dvoje malodobne djece Marinović Duška i Ljilje i malodobno dijete poik. Drača Svetozara.

 

Oluić Aleksandar i druga dvojica izvršilaca ovog krivičnog djela naoružani automatskim puškama, odjeveni u  uniforme s oznakama „Milicija SAO Krajine“, nakon upada u obiteljsku kuću Marinović Roka naredili su sada pokojnim Marinović Roku, Petru, Dušku i Drača Svetozaru, te Marinović Anti da iziđu iz kuće, postrojili ih i zatim na njih pucali ubivši na licu mjesta Marinović Roka, Petra, Duška i Svetozara Draču i teško ranivši Marinović Antu. Marinović Ante pogođen sa sedam metaka uspio je doći do susjednog sela Bjelina, zaseok „Kalanjeva Draga“ gdje mu je pružena prva pomoć odakle je prebačen u Benkovac, a zatim u kninsku bolnicu u kojoj je liječen, kao i teško ranjena Marinović Jasna – ostalo kao u našim službenim zabilješkama o obavljenom informativnom razgovoru s Marinović Antom i Marinović rođenom Ađić Marijom, te ranjenom Marinović Jasnom. Službenu zabilješku o obavljenom informativnom razgovoru s Marinović Jasnom uz liječničku dokumentaciju dostavili smo vam uz naše posebno izvješće od 14. 07. 1992. godine.

 

Dana 30. 12. 1992. godine obavili smo informativni razgovor s oštećenim Marinović Antom o čemu je sačinjena službena zabilješka koju vam u prilogu dostavljamo.

 

U cilju identifikacije opisane osobe iznijete od strane Marinović Ante obavljen je informativni razgovor s Pilipović Željkom, Mikulić Živkom i Bašić Željkom o čemu su sačinjene službene zabilješke koje vam u prilogu dostavljamo, a iz kojih je vidljivo da njih sva trojica neovisno jedan o drugome u opisanoj osobi prepoznaju prijavljenog Aleksandra „Acu“ Oluića.

 

I dalje ćemo raditi na prikupljanju operativnih i drugih saznanja vezanih za ovo krivično djelo, a o svim korisnim saznanjima na vrijeme ćemo vas izvještavati.

 

Prilog:5

NAČELNIK ODJELA

Ante Klarić

 

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

Policijska uprava   Z A D A R

Broj: 511-17-KU  3413/91.

Datum 10. 01. 1992.

 

O K RU Ž N O M  JAVNOM TUŽIOCU

 

Z A D A R

 

 

Na osnovi člana 151. stav. 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

Protiv nepoznatog učinioca krivičnog djela genocida iz čl. 141. / preuzetog od KZJ/

Na štetu  Marinović Krste i dr. osoba iz sela Bruška, općina Benkovac

Boravište – sjedište u Bruškoj________

općina   Benkovac________

 

O postupanju na osnovi člana 151. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku, izvještava se slijedeće:

 

Navečer 22. 12. 1991. godine u selu Bruška, općina Benkovac nepoznate osobe neprijeteljskih formacija su ubili grupu osoba mještana sela Bruška. Ubijene su slijedeće osobe:

 

  1. Marinović Krste sin pok. Šime, star oko 70. god.
  2. Marinović Draginja kći pok. Jovana, stara oko 63 god.
  3. Marinović Petar sin pok. Ivana, star oko 65. god.
  4. Marinović Roko sin pok. Petra, star oko 62. god.
  5. Marinović Dušan sin Roka, star oko 34. god.
  6. Marinović Dragan  sin Josipa, star oko 20. god.
  7. Marinović Stana zv. „Duka“ kći pok. Grge, stara oko 65. god.
  8. Marinović Maša stara oko 38 god.
  9. Marinović Ika stara oko 45 god.

10.  Drača Svetozar, sin Dušana, star oko 35. god.

 

Pored gore navedenih ubijenih osoba ranjen je Marinović Ante, sin pok. Roka, koji je uspio pobjeći ali se do današnjeg dana ne zna gdje se nalazi.

 

 


 

 

POLICIJSKA UPRAVA ZADAR

ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE

Zadar, 30. 12. 1992. godine

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

 

 

Sastavljena u prostorijama PU Zadar dana 29. 12. 1992. godine, a na osnovu obavljenog informativnog razgovora sa ANTOM MARINOVIĆ, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, neoženjen, Hrvat.

 

Razgovor je vođen na okolnosti zločina u mjestu Bruška (Gornja) zaseok Marinovići i njemu poznatih saznanja nakon toga zločina, pa je u svezi s tim dao sljedeću izjavu:

„Dana 21. 12. 1991. godine, u večernjim satima, u obiteljskoj kući moga sada pok. Oca Roke Marinovića, u kojoj sam i ja živio, sjedili smo ja, moj otac Roko Marinović, moj pok. brat Duško Marinović, moj pok. tetak Petar Marinović, moj sumještanin, sada pok. Sveto-Svetozar Drača, moja nevjesta, supruga mog pok. brata Duška Marinovića, Ljilja Marinović, bratove dvoje malodobne djece, curica stara tri godine i dečkić Jure star jednu godinu i sinčić pok. Svete Drače, star tri i pol godine.

Tog poslijepodneva, sada pok. Sveto-Svetozar Drača, nama je svojom motornom pilom, u našem dvorištu pilao drva za ogrijev. Nakon obavljenog posla, mi odrasli muškarci, sjeli smo za stol u našoj kuhinji, u prizemlju kuće i igrali karte – briškulu i trešete. Dobro se sjećam, igrali smo ja i moj pok. otac Roko, protiv mog pok. brata Duška i pok. Svete Drače. Negdje oko 20,20 sati, u našu kuhinju su banula-upala trojica u maskirne uniforme odjevena muškarca, sa automatskim puškama, držeći ih na gotovs na grudima. Na glavama nisu imali kape, a nisu bili ni maskirani. Na rukavima njihovih jakni pisalo je ćirilićnim slovima „MILICIJA KRAJINE“. Na nogama su imali vojničke čizme. Što se tiče drugih karakterističnih detalja na njihovoj odjeći, ne mogu ništa kazati. Ne sjećam se da li su imali noževe, pištolje, bombe, opasače itd. između te trojice muškaraca, ja sam prepoznao jednoga, no međutim, nažalost, nije mi poznato ime i prezime te osobe. Za tog mladića sa sigurnošću mogu kazati slijedeće:

 

- nekako početkom 8-og mjeseca 1990. godine (najvjerojatnije u nedjelju, 05. 08. 1990. godine), kod centralne škole u mjestu Medviđa, općina Obrovac, igrao se je seoski nogometni turnir. Medviđa je susjedno selo moga sela Bruške. Na tom turniru ja sam igrao za jednu od dvije ekipe moga mjesta – Bruške, a moja ekipa je na tom turniru osvojila prvo mjesto i za nagradu smo dobili pečenog janjca sa ražnja. Momak za koga kažem da sam ga prepoznao, na tom je turniru branio (bio golman) za ekipu mjesta Bilišane. Selo Bilišane su u općini Obrovac i susjedno su selo mjestu Medviđi, dakle drugo selo od mog mjesta Bruške. Dobro se sjećam da smo ja i grupica momaka oko mene (ne sjećam se točno o kojim se momcima radi, iako sam siguran da su to momci iz ekipa Bruške i Medviđe) za tog momka govorili kako dobro brani, te da je netko prokomentirao da je on branio, ili da brani za nogometnu ekipu Obrovačkog „Rudara“.

Po mojoj slobodnoj procjeni,  ovaj momak je star negdje oko 25-26 godina, visok je oko 180 cm, srednje je razvijen, nosio je dugu ravnu, do ramena crnu kosu, a bio je obučen u crnu trenerku. Kada sam ga vidio u svojoj obiteljskoj kući na dan zločina, on je nosio nešto kraću kosu.

Mislim da je organizator, ili jedan od organizatora ovog turnira bio Genda Tomislav, koji se trenutno nalazi u HV-eu, u Zadru, u bivšoj vojarni „Marko Orešković“, ili „Đuro Đaković“. Za moju ekipu, tj. ekipu Bruška 1, igrali su:

 

  1. GENDA TOMISLAV – golman. Tomislav je iz mjesta Medviđa, općina Obrovac, sin je pok. Stojana, star je oko 21 godinu, srednju školu je pohađao u Benkovcu,
  2. JA – ANTE MARINOVIĆ, sin pok. Roke,
  3. ZLATKO ZRILIĆ iz Bruške, općina Benkovac, sin Ive, star oko 21 godinu, sada nastanjen u očevoj kući u Zadru, Put Ploče bb, pošao bio u srednju školu Benkovac, a mislim da je nije završio,
  4. RAJKO MARINOVIĆ iz Bruške, sin Luke, star oko 30 godina, srednju školu završio u Zadru, sada nastanjen u Zadru, u roditeljskoj kući, Put Ploče bb,
  5. IVICA ČAČIĆ, sin Branka (iz Bruške), star oko 25 godina, sada negdje u policiji, vjerojatno u Šibeniku ili Splitu, srednju školu završio u Benkovcu – Zadar,
  6. VLADE MARINOVIĆ, sin pok. Vice, star 32 godine, iz Bruške, srednju školu završio u Benkovcu – zidar, živi u Zadru, Kneza Draškovića broj 8, a budući je zidar obrtnik, najčešće izvodi građevinske radove van Zadra,
  7. RATKO ČAČIĆ iz Bruške, sin Nikole, star oko 30 godina, pohađao srednju školu u Benkovcu, ne znam da li je istu završio, a uposlen je u MUP-u kao policajac u Zagrebu, Čuo sam da je tijekom ovog rata bio ranjen,
  8. Moj sada pokojni brat, DUŠKO MARINOVIĆ, rođen 1958. godine.

 

Za ekipu „Bruška 2“ igrali su:

 

  1. IVICA ZRILIĆ iz Bruške, sin Vinka, star oko 22 godine, nije pohađao srednju školu, a živi negdje u sloveniji i to u blizini Novog Mesta,
  2. NIKOLA ZRILIĆ iz Bruške, sin Vinka, star oko 23 godine, srednju školu pohađao u Zagrebu, živi u Zagrebu, a mislim da radi u nekom privatnom ugostiteljskom objektu kao konobar,
  3. ŽELJKO ČAČIĆ iz Bruške, sin ante, star oko 23 godine, pohađao i završio srednju školu u Benkovcu, sada policajac u PU Zadar,
  4. ĐARKO ZRILIĆ iz Bruške, sin Slavka, star oko 23 godine, srednju školu pohađao u Benkovcu, sada uposlen u PU Zadar – policajac,
  5. ŽELJKO ZIRLIĆ sin slavka (iz Bruške), star oko 25 godina, srednju školu završio u Zadru – konobar, trenutno HV-e u Zadru, en znam točno u kojoj vojarni,
  6. TOMISLAV ZRILIĆ iz Bruške, sin Mate, star oko 21 godinu, išao u srednju školu u Zagrebu, sada u VP-i u Biogradu N/M.

 

 

 

 

Za ekipu „Medviđa 1“ igrali su:

 

  1. JURE GENDA iz Meviđe, sin Branka, star oko 22 godine, srednuju školu pohađao u Benkovcu, sada nastanjen u Zadru, negdje u blizini garaža bivšeg „Autotransporta“ Zadar,
  2. LUKA ADŽIĆ zv. „Lukina“ iz Medviđe, sin Šime, star 32 godine, bez zanimanja, pripadnik HV-e ili domobranskih postrojbi, nastanjen kod brata ADŽIĆ NIKOLE, Put Ploče bb,
  3. Izvjesni GENDA iz Medviđe sin Ante Gende, star oko 26 godina, nastanjen negdje u Zadru.

Ostalih momaka koji su igrali za ekipu „Medviđa 1“ trenutno se ne mogu sjetiti.

 

Za ekipu „Medviđa 2“ igrali su:

 

  1. BOGUNOVIĆ JOVICA ili STANKO  sin Branka (jedan od njih dvojice živi u Karlovcu – taj nije igrao), iz Medviđe, star oko 32 godine,
  2. PUPOVAC, najvjerojatnije mu je ime LAZO, sin Mile iz Medviđe, ranije je radio kao policajac u Biogradu N/M,
  3. PUPOVAC ŽELJKO sin Veljka iz mjesta Medviđa, star oko 22 godine,
  4. izvjesni ŠKORIĆ sin Neđe, rođen oko 1970. godine, a njegov otac Neđo je bio vozač u „Zagrebačkim transportima“ RJ Obrovac,

drugih se igrača ekipe „Medviđa 2“ ne sjećam.

 

Na ovom turniru nastupala je i ekipa iz mjesta Nunić, općina Knin. Nikoga od momaka

iz ove ekipe ja ne poznajem.

 

Na ovom turniru nastupala je i ekipa iz mjesta Zelengrad, općina Obrovac. Ja ne

poznajem nikoga, ni od momaka iz te ekipe.

 

Pored navedenih ekipa nastupala je i ekipa iz mjesta Bilišane, općina Obrovac.

 

Kako sam već ranije napomenuo za tu ekipu je branio momak, kojeg sam ja prepoznao

među trojicom bandite, koji su te kobne večeri upali u moju kuću i u moje mjesto Brušku – zaseok Marinovići  i počinili strašan zločin. Nikoga drugoga  iz te ekipe nisam poznavao. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da na ovom turniru nije nastupala još neka ekipa.

 

Budući ne znam ime i prezime „golmana“ ekipe „Bilišani“, a koga sam na opisani način prepoznao, imena natjecatelja po ekipama sam naveo samo isključivo iz razloga što mislim da netko zna njegovo ime i prezime.

 

Što se tiče samoga turnira, kako sam ranije kazao moja je ekipa osvojila prvo mjesto i to nakon pobjede u finalu nad ekipom „Nunića“, rezultatom 1:0. Mislim da je upravo ekipa „Nunića“ iz daljnjeg natjecanja izbacila ekipu „Bilišana“ i to nakon izvođenja penala, budući je rezultat bio neodlučan. Za ekipu „Bilišana“ mogu kazati još samo to da su na sebi imali dresove – majice bijele boje sa natpisom na leđima „Bilišani“, a gaće različitih boja. Golman o kojem govorim na sebi je imao, kako sam već ranije kazao crnu trenerku. Za treće mjesto na turniru nije se igralo.

 

Prilikom upada u moju kuću ovaj mladić je imao nešto kraću kosu nego na opisanom turniru održanom početkom 08. mjeseca 1990. godine u mjestu Medviđa.

Druga dvojica su nešto starije dobi. Jedan je crne, kratko ošišane kose, visok ok o180 cm, jače građe, star oko 30 godina, a drugi smeđe, kovrčave kose, visok oko 185 cm, star oko 30 godina, jače fizičke konstrukcije.

Prilikom upada u moju kuću „golman“ i ovaj drugi crne kose su ušli u kuhinju, a treći – smeđe. Kovrčave kose, stajao je na kuhinjskim vratima.

„Golman“ je umjerenim glasom kazao „iziđite vani“. Svi smo prestrašeni, bez ijedne riječi izišli iz kuće, a „golman“ nam je tada kazao „stanite pred zid“ (odnosilo se je na zid naše stare kuće . štale). Mi smo stali uza zid, poredani jedan do drugoga ( u vrstu ), okrenuti u pravcu ulaznih vrata naše stambene kuće, udaljeni od njih oko 4 m. Mjesečina je bila kao dan, tako da se je sve lijepo vidjelo. Naša obiteljska – stambena kuća je orijentirana dužom stranom u pravcu istok-zapad, a ulazna vrata su s južne strane kuće. Star kuća – štala, odnosno zid pred koji su nas postrojili svojom dužnom stranom orijentirana je u pravcu sjever-jug. Zid je pun, od kamena, a ulazna vrata u štalu su sa suprotne strane, dakle sa istoka.

U vrsti smo stajali (gledano sa ulaznih vrata naše stambene kuće u pravcu zida štale, s lijeva na desno) ovim redom: sada pok. moj tetak PETAR MARINOVIĆ, pok. SVETO DRAČA, moj pok. otac ROKO MARINOVIĆ, ja – ANTE MARINOVIĆ i posljednji u vrsti do naše gusterne – cisterne stajao je moj pok. brat DUŠKO MARINOVIĆ.

Ranije opisani bandit – pripadnik milicije SAO „Krajine“, smeđe kovrčave kose stajao je na našim kućnim vratima. S njegove desne strane, dakle nekako nasuprot moga pok. brata Duška stajao je „golman“, a sa lijeve strane onoga što je stajao na kućnim vratima, dakle nekako nasuprot moga pok. tetka Petra stajao je treći bandit – pripadnik tzv. milicije SAO „Krajine“.

Držali su automatske puške na gotovs, na grudima. Nitko nije progovarao ni jedne riječi. Dalje se ne sjećam što je bilo. Nisam čuo pucnje, a niti sam vidio bljesak vatre iz pušaka. U jednom trenutku ja sam se probudio  i ustao sa zemlje. Pored sebe, sa moje desne strane, vidio sam da okrenuta na leđa leži moj otac Roko, a sa lijeve strane također na leđima ležao je moj pok. brat Duško Marinović. Glave su im bile okrenute u pravcu naše njive, koja se nalazi sa jugozapadne strane našeg kućnog dvorišta.

Glava moga pok. brata Duška dodirivala je tog dana ispilana drva.

Dozivao sam riječima ćaća, ćaća, svoga oca, a zatim brata Dušak – Duško, Duško, no međutim ni jedan se nije odzivao. Shvatio sam da su obadvojica mrtvi. Nisam dodirnuo ni oca, ni brat,a već sam pošao na balkon naše kuće, budući sam vidio dana balkonu kleči i plače moja nevjesta, Duškova žena, Ljilja.

Kada sam joj prišao ona me je upitala „što je sa tobom?“. Odgovorio sam: ranjen sam, a zatim produžio u svoju sobu i u sobi se presvukao, Bio sam sav krvav. Vratio sam se nazad na terasu, malo se zadrža o sa nevjestom i svjestan da ukoliko ostanemo u kući neću izdržati, nevjesti sam kazao da idem kod strica Mirka. Ljilja mi je kazala da i ona ide sa mnom, no međutim ja sam joj rekao da ne može, budući sam ja ranjen i ne mogu nositi ni jedno dijete (radi se o malodobnoj djeci moga pok. brata Duška).

Prilikom upada opisanih bandite u našu kuću moja nevjesta Ljilja je bila na katu kuće, a mislim da je ili odnijela, ili otišla obići sinčića Juru. Mali Duško, sin pok. Svete Drače igrao se je ispod stola na kojem je bila televizija u kuhinji, a mislim da je sa njim bila i kćerka moga pok. brata Duška ili je nju nevjesta upravo odnijela na spavanje, ne mogu točno i sa sigurnošću kazati. Supruga pok. Svete Drače sa svojom curicom bila je kod moje rodice i susjede Maše Marije Marinović, supruge Bore Marinovića.

Nekako u vrijeme kada sam ustajao ranjen sa zemlju čuo sam dva duža rafala, a po prilici mi se učinilo da su oni ispaljeni nekako sa sjeverne strane, na udaljenosti od oko 500 m. U tom vremenu, od kako sam ja ustao sa zemlje i dok sam razgovarao sa nevjestom Ljiljom, a to je trajalo svega nekoliko minuta, ja sam preko zida, koji je postavljen između našeg i dvorišta susjeda Bore Marinovića s mjesta pored svinjca Soki, Svetinoj ženi, predao njenog sinčića duška. Soka je dakle bila u dvorištu moga susjeda bore Marinovića.

Izlazeći iz dvorišta, na putu, s glavama okrenutim prema pragu dvorišnih vrata, s desne strane, gledano iz dvorišta, okrenut na leđa ležao je mrtav moj pok. tetak Petar Marinović, a sa lijeve strane, okrenut na stomak ležao je, sad pok. moj sumještanin Sveto – Svetozar Drača.

Prošao sam pored njih mrtvih i otišao u pravcu jugo-istoka prema gusterni – cisterni mog susjeda i rođaka Bore Marinovića i dalje, što kozjim stazama, što puteljcima, kroz krš u Kalanjevu Dragu, zaseok u mjestu Bjelina. Kalanjeva Draga je od moje kuće udaljena oko 2 – 6 km. Na putu nisam zastajkivao, niti sam padao. Ne znam koliko je bilo sati. Došao sam u Kalanjevu Dragu na kućni prag strica Mirka Kalanja zv. „Brdar“. Mirko Kalanj, kojeg ja zovem stricom, meni nije nikakav rod, no međutim sa njim i njegovom porodicom (iako su oni Srbi) moja porodica je uvijek bila u izuzetno dobrim i prijateljskim odnosima, a ti odnosi teku još od davnina. Naime moj, sada pok. djed Jure – Jurica (preminuo prije par mjeseci u 103. godini života, kao prognanik u Zadru) još prije nekih 80-tak godina se pobratimio sa ocem pok. strica Mirka (i Mirko je umro prije dva mjeseca u svojoj kući u Kalanjevoj Dragi u 82. godini života, a to mi je kazao Drago Ušljebrka, prognanik iz mjesta Bjelina, koji je u Zadar došao prije 15-tak dana). Članovi naših porodica su se veoma često posjećivali, pa sam i ja tako često odlazio u kuću strica Mirka u Kalanjevu Dragu.

Kada sam došao u kuću strica Mirka Kalanja dva sam puta pozvao Nikica!, Nikica!, a odazvala se je Nikičina žena, Kosa Kalanj, pitajući tko je, na što sam ja odgovorio – Ante. Kosa je odmah prepoznala moj glas i u istom trenutku upitala „odakle ti Ante?“. Sišla je u pidžami i otvorila mi vrata. Napominjem da je Kosa nevjesta strica Mirka, stara je oko 40 godina, a Nikica je Mirkov sin. Kada je Kosa otvorila vrata upitala me je „Ante što se dogodilo?“, a ja sam joj odgovorio ubili su mi ćaću, Duška, tetka Petra i Svetu, a mene su ranili. Kosa je upitala „a tko?“. Ja sam joj odgovorio da ni tko, ni što. Nedugo zatim (radi se o sekundama, odnosno minutama) kod mene i Kose su došli Uroš Medić, star oko 70 godina, inače osoba koju je kao vanbračno dijete usvojio otac strica Mirka, stric Mirko i njegova supruga, strina Zorka, stara oko 75 godina. Domaćini su me uveli u kuhinju legli na kauč i pokrili dekom. Kosa je kazala da ona ide zvati „Hitnu pomoć“. Nakon 10-tak minuta kosa se vratila u kuću i kazala da će „Hitna pomoć“ ubrzo doći. Za napomenuti je da u Kalanjevoj Dragi nema telefona, te da je Kosa vjerovatno zvati telefonom njihove vojske ili milicije.

Kada se Kosa vratila u kuću, s njom je došlo još 10-tak u vojne SMB uniforme obučenih mlađih muškaraca. Među njima ja sam prepoznao Paju Pupovca iz mjesta Raštević, starog 37 godina. Pajo je ranije rado u Benkovcu, kao šef samoposluge. Raštević je mjesto u općini Benkovac, udaljeno oko 25 km od Kalanjeve Drage. Pajo me je također pitao što se je desilo, a ja sam mu kazao isto što i Kosi, na što je on odgovorio da je on iz pravca Bruške čuo pucnjavu. Za 15 – 20 minuta pred kuću strica Mirka došla su civilna kola (kombi vozilo) „Hitne pomoći“. U kolima su bile uniformirane u SMB uniforme odjevene dvije ili tri osobe. Ti ljudi su me unijeli u kola i odmah odvezli u Benkovac.

Ne znam točno gdje, da li u Dom zdravlja ili u bivši om bivše JNA, sam dovežen, no međutim sa sigurnošću znam da nisam dovežen u benkovačku vojarnu. Uglavnom tamo gdje sam dovežen vidio sam oko 50-tak uniformiranih osoba, a među njima sam prepoznao dvojicu, ŠTRBAC ŽELJKA iz mjesta Raštević – radio sa mnom u „Jugoplastici“, kao šef – poslovođa, stariji oko 37-38 godina i RAŽIĆ RANKA, koji je također sa mnom radio u benkovačkoj „Jugoplastici“ – pravio modele za cipele, star također oko 37-38 godina. U Benkovcu me ništa nisu pitali, niti su što komentirali. Doktor, čovjek srednjih godina, obučen u vojnu SMB uniformu, kazao je „brže, donesite ga“ i nakon toga me previo. Odmah nakon što sam previjen, također civilnim kolima „Hitne pomoći“ prebačen sam u Knin.

U kolima su bili meni nepoznati vozač, odjeven u SMB uniformu, Milanko Nikola, još od ranije radio u Benkovcu kao policajac, jedan u SMB uniformi stariji čovjek, ima neke činove, zvjezdice i špalire i ranije pomenuti Štrbac Željko, koji je sa mnom radio  u „Jugoplastici“ u Benkovcu. Željko je uporno inzistirao na tome da će i on ići u Knin. Ja sam ležao u kolima, a pored mene je sjedio Željko Štrbac. U kolima „Hitne pomoći“, na putu do Knina, nisu sa mnom puno razgovarali, samo su me pitali što je bilo, a ja sam im kazao isto ono što i Kosi Kalanj i Paji Pupovcu u Kalanjevoj Drazi.

Ove osobe apsolutno ništa nisu komentirale. Čovjek sa činovima na putu do kninske bolnice jednom mi promijenio bocu sa infuzijom. U Kninu su me odmah operirali, a operirao me je doktor Gnjatović, ime mu ne znam. Na tijelu imam 48 punata. Sutradan u kninsku bolnicu je dovežena i Jasna Marinović, cura star 15-16 godina, inače moja rodica i susjeda, ranjena također u ovom napadu na moj zaseok. U kninskoj bolnici sam prepoznao samo jednog čovjeka, starog oko 40 godina, ime mu je Mirko, a rodom je iz Kalanjeve Drage. Mirko je izuzetno ružnog izgleda, a pričao je da je ranjen negdje u borbi između Smokovića i Zemunika kod Zadra. Čuo sam da su pričali da je u toj borbi jedino on preživio, a da je navodno u nekom vozilu ubijeno šest pripadnika njihovih oružanih formacija.

U kninskoj bolnici često me je posjećivala moja nevjesta Ljilja, koja mi je još prilikom prve posjete kazala da je ona sada u Dobropoljcima, kod svog oca Špire, koji je po nju došao 22. 12. 1991. godine u selo Brušku. Kazala mi je da su s njom u Dobropoljcima (općina Benkovac) i njena djeca. Ljilja mi je kazala da su te noći 21. 12. 1992. godine u Bruškoj, zaseok Marinovići, pored mog oca, brata, Svete Drače, tetka Petra, ubijeni i DRAGAN MARINOVIĆ sin sada pok. Jose Marinovića (Joso je ubijen u mjestu Bruška, najvejrojatnije dana 09. 06. 1992. godine, nakon što je prije par dana dovežen iz kninskog zatvora), Draganova majka IKA MARINOVIĆ, KRSTE MARINOVIĆ, njegova supruga DRAŠA – DRAGINJA MARINOVIĆ, DUKA (STANA) MARINOVIČ, žena pok. Šime Marinovića i MANDA MARINOVIĆ, gluhonijema osoba. Ja sam pogođen sa sedam metaka. Jedan metak me je pogodio u vrh srednjeg prsta lijeve ruke, dva metka u podlakticu lijeve ruke, od kojih je jedan okrznuo kožu, a drugi probio donji mišić lijeve podlaktice, jedan metak mi je zagrebao grudni koš, sa desne strane tijela i to u dužini od desne sise do leđa, najvjerovatnije ne oštetivši ni jedno rebro, a dva metka su mi u potpunosti probila desnu preponu i izišla na debelo meso. Još ne znam da li mi je oštećena koja kost, budući nisam dobio nikakvu liječničku dokumentaciju.

Dana 03. 01. 1992. godine ja i ranije pominjana u tom divljačkom napadu na moj zaseok, Jasna Marinović, smo otpušteni iz kninske bolnice, a po nas je došla moja nevjesta Ljilja. Autobusom smo iz Knina otišli u Dobropoljce, u kuću Ljiljinog oca, a tamo smo bili dva dana, budući niej bilo autobusa za Benkovac. U Benkovac smo autobusom otišli ja, Jasna i Ljilja, tek treći dan u jutarnjim satima. Kako nije bilo autobusa, a ni drugog prijevoza do mog mjesta Bruška, Ljilja je otišla u Policijsku stanicu kod inspektora Burza Milana, koji je još od ranije radio u benkovačkoj policiji. Iz Benkovca do Bruške svojim osbonim automobilom, plavi „jugo“, odvezao nas je Milan Burza. U Brušku smo došli oko 11.00 sati. Ja u svoju kuću nisam ulazio, već sam odmah otišao u kuću moga strica (očevog brata) Bože i moje strine Kate (sada smješteni kao prognanici u Zadru u kući svoga sina Šime, na adresi viška br. 20, na Stanovima, telfon: 441-229). Oko 15,00 sati u moj zaseok iz mjesta Rebac iz Like automobilom su došli moja sestra Ljubica i zet Nikola Popović (Srbin). Dovezao ih je njihov susjed, zetov rođak, Nikola Dragosavac, sestra i zet su mi kazali da idem sa njima, da ću tamo biti na sigurnom. Nakon kraćeg zadržavanja (oo 30 minuta) otišli smo u Rebac. Nitko od njih troje nije komentirao zločin. Zet Nikola Popović i Nikola Dragosavac bili su obučeni u civilna odijela. Ja sam se relativno brzo oporavio, pa sam često sa zetom i sestrom odlazio u Dobropoljce, kako bih vidio djecu moga pok. brata Duška i nevjestu Ljilju.

Zadnji put sam u Dobropoljcima bio 16. 11. 1992. godine. U Dobropoljcima sam vidio i Ljiljaninog oca Špiru. Špiro je obučen u njihovu vojnu – SMB uniformu. Čuo sam da su u Dobropoljcima ubijeni neki Ivkovići – Hrvati, no međutim nisam se usudio pitati bilo što u svezi s tim, pa o tim zločinima ništa i ne znam.

Za vrijeme mog boravka kod sestre i zeta u Lici vidio sam da je i zet Nikola Popović, također obučen u uniformu njihovog rezervnog sastava policije. Nikola je rođen 1956. godine, a otac mu se zove Petar. Pored zeta vidio sam da su uniforme njihovog rezervnog sastava milicije obukli ranije pomenuti Dragosavac Nikola, rođen 1956. godine, a otac mu se zove Petar. Pored zeta vidio sam da su uniforme njihovog rezervnog sastava milicije obukli ranije spomenuti Dragosavac Nikola rođen 1942. godine, Božić Miloš, star oko 35-40 godina, Miletić Dragan, star oko 33 godine i Popović Petar, star oko 21 godinu.

Poznato mi je i to da je Milorad Krajnović, star oko 35 godina, Srbin, iz lovačke puške ranio svog nećaka, Bošnjak Roberta – Josu, starog oko 20 godina. Robert je navodno po nacionalnosti Hrvat, a pričaju da je jedan od najžešćih srpskih boraca, da je sudjelovao u više borbi, da je pljačkao hrvatska sela i njihove kuće, a ukradene stvari, traktore, freze, automobile, namještaj, kućanske aparate itd. dovozio u kuću svog ujaka Milorada Krajnovića, Robert i njegov ujak Krajnović često su dolazili u sukobe. Krajnović je kronični alkoholičar, a kako je Robert od njega fizički jači on ga je znao često izudarat. Jednom prilikom, nakon svađe i tuče, kada je Robert pustio ujaka Krajnovića, ovaj je u njega pucao iz lovačke puške i teško ga ranio. Krajnović je završio u zatvoru, a Robert u bolnici. Sada se obadvojica nalaze kod kuće.

U Repcu su tamošnji mještani pričali, a ja sam te priče čuo. Da ih je jednom prilikom u borbe prema Bihaću iz tog kraja Like otišlo više od dvije stotine, te da ih je za tri dana poginulo više od 120.

Napominjem da sam bez ikakvih dokumenata, kao i sredstava za život, pa ću pokušati, budući sam u ovakovoj situaciji, kakvoj jesam, tražiti i dobiti bilo kakvu materijalnu pomoć od moga poduzeća „Jugoplastike“ Split, a dokumenta ću nastojati što prije pribaviti.

Spreman sam na daljnju svestranu suradnju.“

 

Navedenim povodima Ante Marinović nije imao ništa više kazati, osim da bi u Zadru htjela doći i njegova nevjesta Ljilja i dovesti djecu.

 

Zabilješku sastavio


 

POLICIJSKA UPRAVA ZADAR

(nečitko) ZA OPERATIVNE POSLOVE

Zadar, 01. 01. 1993. god.

 

 

S L U Ž B E N A    Z A B I L J E Š K A

 

 

sastavljena u prostorijama PU Zadar dana 04. 01. 1993. godine, a na osnovu obavljenog informativnog razgovora s Marinović r. Adžić Marijom, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, domaćica, po nacionalnosti Hrvatica.

 

Razgovor je vođen na okolnosti zločina u mjestu Bruška (gornja), zaseok  (nečitko) i njoj poznatih saznanja nakon tog zločina, pa je u svezi s tim dala sljedeću izjavu:

 

„Dana 21. 12. 1991. godine, oko 20,15 sati netko je lagano zalupao na ulaznim vratima moje obiteljske kuće, koja se nalazi u mjestu Bruška (gornja) u zaseoku „Marinovići“. Upravo u to vrijeme , u kuhinji naše obiteljske kuće sjedila (nečitko) Marinović Marija, moja kćerka Jasna Marinović, susjeda Jeka Marinović, (nečitko) sada pokojni, Dragan Marinović, sumještanka sofija-Soka Drača, supruga sada pokojnog (?) Svete-Svetozara Drača i njena malodobna kćerka Slađan Drača, stara 5-6 godina. Nakon što je netko zalupao na vratima, moja kćerka Jasna je otišla u hodnik i pitala „Tko je?“. Nakon nekoliko sekundi, Jasna se vratila u kuhinju i kazala da je na vratima milicija. Dobro se sjećam da je u tom trenutku, sada pok. Marinović kazao: „Kakva milicija, jadna ne bila!“. Na hodnik sam otišla a (nečitko) je došao i Dragan. Upitala sam: „Tko je?“, a izvana se čuo muški glas . „Milicija!“, Upitala sam: „Kakva milicija?“, a uslijedio je odgovor: „Milicija krajine – Martićevci, otvori i pali svjetlo!“.  Odgovorila sam: „Nema svjetla, nema ga već tri dana, plašim se i u ovo doba ne otvaram nikome!“. Nakon ovoga, s (nečitko) strane vrata su ispaljena dva ili tri rafala. Ja sam pobjegla u kuhinju, a (nečitko) je otključao vrata. Čula sam kako Draganu govore: „Digni ruke u vis!“ i kako odgovara: „Evo me, digao sam, što je?“. Čula sam i riječi upućen Draganu: „Šta ti tu radiš, Dragane?“. Dragan je odgovorio: „Sjedim, što ću!“. Napominjem, da (nečitko) koje su lupale na vratima, pucale, odnosno razgovarale s Draganom, nisam (nečitko). Dragana su vani udarali, a ja sam čula jedan glas, koji je govorio: „Nemoj, što radiš?“. Čula sam i korake koji su odlazili od ulaznih vrata moje obiteljske  (nečitko) a išli su u pravcu kuće pok. Dragana, odnosno njegovog pok. oca Jose. Njihova (nečitko) je od moje udaljena svega 10-ak m, a ulazna dvorišna vrata udaljena su do moje (nečitko) oko 20 m. Nakon njihovog udaljavanja od moje kuće, ja sam predložila Jeki, i Soki, da bježimo iz kuće na drugu stranu, kroz dnevni boravak, odnosno (nečitko) vrata. Izlazeći iz kuće u dvorište, Ante Marinović, sin sada pok. Roke (nečitko) preko dvorišnog zida, predao je Soki Drači njenog malodobnog sinčića starog oko 3,5-4 god. Naime, ovaj zid dijeli dvorište moje isada pok. Roke (nečitko), obiteljske kuće. Iz mog dvorišta, mi smo preko dvorišnog zida bježale u (nečitko) njivu (radi se o zemlji oranici, vl. Pok. Roke Mrinović). Ova njiva, (nečitko) dužini orijentirana je u pravcu sjever-jug, a u obliku je trokuta, tako da (nečitko) sužava prema južnoj strani.

(nečitko) zemlja je ograđena suhozidom, a duga je oko 110 m. Prvi dio njive u dužini  25 m , bilo je vlasništvo pok. Roke Marinović, a drugi dio zasađen vinogradom njegovog brata, Bože Marinović. Ova dva dijela su prezidana suhozidom, a na (nečitko) i ovog pregradnog zida je razrušeni dio preko kojeg je nakon berbe vinograda (nečitko) vlasnik tjerao stado.

Bježeći kroz njivu, na nekih 10-ak m od mog dvorišnog zida, pogođena metkom pala je moja kćerka Jasna Marinović. Ja sam se povratila 4-5 m unazad, do (nečitko) i pomažući joj, izvukla je u vinograd Bože Marinović. Kroz vinograd smo išle (nečitko) u dužini od oko 40 m, a zatim smo skrenule u lijevo i posjedale na zemlju ogradnog zida. Tu smo se zadržale svega 5-6 minuta, a nakon toga smo otišle na vrh vinograda i sjele u ćošak, između dva suhozida. Pored nas ispaljenih metaka, u prvom dijelu njive pok. Roke Marinović, od kojih je ranjena moja kćerka, na nas su, dok smo sjedile ispod zida, na sredini vinograd,a ispaljena još tri rafala, no, međutim, zrna su letjela preko nas. U vrhu vinograda, sjedile smo 2 sata. Mjesečina je sjala kao dan. Vidjeli smo da u kući Roke Marinovića gori svijeća, a da iz dimnjaka suklja dim. Dogovorile smo se da Jeka Marinović ode u kuću  Roke Marinović, kako bi izvidjela što se tamo desilo. Soka Drača s djecom (nečitko) i Duškom, se uputila prema svojoj kući, ne idući kroz naš zaseok. Njena je kuća udaljena od naših kuća oko 700-800 m. Nedugo nakon Jekinog odlaska, čule smo Jeka žali i nabraja: „Ajme Petre, ajme Sveto, ajme roko, ajme Duško!“. Shvatile smo da su Petar, Sveto, Roko i Duško ubijeni. Otišle smo u Rokinu kuću, a ulazeći kroz dvorišna vrata, vidjela sam da neposredno uz vrata, na putu gledano s puta, s lijeve strane, dakle istočne, okrenut na leđa, leži mrtav Petar Marinović, a s desne strane, dakle prema zapadu, na putu je ležao okrenut na stomak, Sveto Drača, On je bio mrtav. U dvorištu, mrtav na leđima, nogama okrenutim prema dvorišnim vratima, ležao je mrtav Roko Marinović, a pored njega također okrenut na leđa, bio mrtav njegov sin, Duško Marinović. Odmah smo ušle u kuhinju i ja sam moju kćerku Jasnu previla, a Ljilja Marinović, supruga ubijenog Duška Marinović, donijela je deku s kojom smo Jasnu Prekrili. Jasna je bila pogođena s dva metka, od kojih je jedan probio desno podlakticu, a drugi je prošao kroz kukove. Netko je upitao gdje ej Ante. Mislim da je to bila Jeka Marinović (Ante je sin ubijenog roke i brat ubijenog Duška Marinović), na što je Ljilja odgovorila , da je Ante ranjen i da je otišao u Kalanjevu Dragu kod Mirka Kalanja, zv. „Brdar“. U međuvremenu, najvjerojatnije čuvši da Jeka žali, nabrajajući i „Ajme Sveto!“, u kuću je došla i Soka (nečitko), supruga ubijenog Svete Drača. Soka se je tu zadržala kraće vrijeme i plačući otišla s djecom svojoj kući. U međuvremenu, čuli smo žaljku Jose Marinović, koji je žalio za ubijenim sinom Draganom i ženom Ikom. Joso je došao kod nas u kuhinju ubijenog Roke Marinović i pričao nam plačući, kako je Dragan ubicama govorio da ga puste da se javi majci i da joj kaže da ga vode. Kazao je da je njegova supruga Ika, ustala iz kreveta, budući je čula d se nešto vani dešava i u pidžami izišla na put ispred dvorišnih vrata. Joso nam je tada kazao da je njegova supruga tada zagrlila njihovog sina Dragana, te da je banditima govorila: „Ostavite ga, šta ćete s njim?“, a da su ovi pucali na njih i u zagrljaju ih ubili. Ja sam otišla gledati mrtva tijela ubijene Ike Marinović i njenog sina Dragana i dosita sam vidjela da su ležali jedno pored drugog, te da su se njihova mrtva tijela dodirivala. Dragan je ležao na lijevom boku, glavom okrenutom prema zapadu, a tijelo mrtve (nečitko) je bilo okrenuto na leđa. Njihova mrtva tijela, bila su pokrivena „biljcem“ (tkani vuneni prekrivač), a prekrio ih je Joso Marinović, Sjećam se, da nam je Joso tom prilikom ispričao da ih je (ubica) bilo desetak i da su nakon ubojstva Dragana Ike otišli u pravcu kuće Duke (Stane) Marinović. Tom pirlikom, Joso nam je ispričao da je on odmah nakon što je čuo prvu pucnjavu, istrčao iz kuće i sakrio se u dvorište moje stare kuće, i to na način, da je legao na jedan kameni nasip, neposredno uza zid. Koji dijeli njegovo dvorište od dvorišta naše stare kuće. Joso nam nije govorio o imenima ili izgledu osoba koje su izvršile zločina.

 

Nakon otprilike pola sata od odlaska Soke Drače iz kuće pok. Roke Mrinovića, kod nas je došao Sokin svekar, odnosno otac ubijenog Svete-Svetozara Drače, Dujo Drača. Dujo je sjeo kod nas u kuhinji i za otprilike pola sata nije prozborio ni jedne jedine riječi. Duji smo dali bocu rakije i nakon što je popio tri rakije, on je progovorio, rekavši da na ulazu u zaseok ispred dvorišta Krste Marinović, na putu leže četiri mrtve osobe. Ništa nije govorio tko su ubijeni. U jednom trenutku, Dujo je počeo govoriti, da njih nije poubijao Sveto  (ubijeni sin), pa onda sebe. Duji smo kazali da to zasigurno nije moguće. Cijelu noć smo presjedili u Dujinoj kući. Dujo je nekako oko 02,00 sati otišao svojoj kući. Tek nakon tri dana, ja sam otišla ispred kuće pok. Krste Marinović i vidjela sam da na putu pred dvorišnim vratima leže mrtva tijela ubijenog Krste Marinović, Draše (Draginje) Marinović, Krstine žene, Duke (Stane) Marinović, žene , Šime i Mande Marinović, gluhonijeme osobe, kćerke pok. Ilije. Svi su ležali na (nečitko), glavama okrenutim prema jugu. Njihova mrtva tijela bila su jednostavno paralelno jedno drugom poredana. Po mojim saznanjima, nitko ih nije pomjerao, a tijela nisu bila ničim prekriven.a

 

Dana 22. 12. 1992. godine, dakle sutradan, nekako oko 17,00 sati, prvi (nečitko) nakon zločina, u zaseok je došla benkovačka policija. Prepoznala sam inspektora (nečitko) Milana i Dobre Dragana. Mićinoga sina koji su još od ranije radili u policiji u Benkovcu. S njima je bilo još sedam.osam policajaca, odnosno vojnika, ja i ne zna što su, budući su svi bili odjeveni u maskirne uniforme. Svi su bili naoružani automatskim puškama. Sjećam se da su slikali mrtva tijela i okolo sakupljali čahure ispaljenih metaka. Burza Milan nas je pitao, jesmo li čuli helikopter, govoreći da je helikopter došao iz Biograda preko Pridrage i da se spustio  u Popoviće, a da su odatle došle ustaše i da su poubijale ubijane. Ovo isto govorili su i svi ostali. Osim ovoga, nisu ništa drugo govorili. Nama je bilo jasno da je to njihova propaganda, a ja sam smogla snage i kazala im da mi ništa nismo čuli, nikakav avion ni helikopter. Mrtvo tijelo pok. Svete Drače su odmah te večeri odvezli kolima u knin, a svoju kćerku Jasnu su odvezli u Benkovac.

 

Ne znam točno da li 22. ili 23. 12. 1991. godine, u mjesto Brušku zaseok „Marinovići2, ponovo je došao inspektor Milan Burza i sa njim meni nepoznata osoba. U zaseok su dovezli Špiru Kužeta iz mejsta Dobropoljci, (općina Benkovac), Ljiljinog oca. Špiro je, u stvari, došao po svoju kćerku Ljilju i njenu djecu, te  su ih odvezli u mjesto Dobropoljci u Špirinu kuću. Ljilja i djeca su od tada nastanjeni u Dobropoljcima kod njenog oca Špire. Dana 23. 12. 1992. godine oko 10,00 sati u naš zaseok došlo je oko pedeset (50) osoba odjevenih u maskirne i SMB uniforme. Među tim osobama bilo je mladih i starijih ljudi, a vidjela sam i nekoliko njih s činovima. Nikoga od tih osoba nisam prepoznala. Svi su bili naoružani, a po mjestu su postavljali zasjede, vjerojatno nastojeći na taj način nama preživjelim mještanima zaseoka „Marinovići“, na samo sebi svojstven način, kazati kako očekuju nekakav napad. Ubijene mještane moga zaseoka stavili su u crne najlonske vreće, a u svaku vreću, prije nego što su je zavezali, ubacili su komadić papira ili nekakovog kartona s imenom i prezimenom ubijenog. Ove najlonske vreće u kojima su bila mrtva tijela mojih sumještana, stavili su u kamion i odvezli ih u mjesto Rodaljice, gdje je inače i naše groblje. Groblje se nalazi pored sada nažalost srušene katoličke crkve Velika Gospa. S pirpadnicima okupatorske vojske, četnika i njihove milicije, u Rodaljice na sahranu  su išli Jeka Marinović, supruga ubijenog Petra Marinović, Joso Marinović, otac ubijenog Dragana i suprug ubijene Ike, Ljila Marinović, surpuga ubijenog Duška Marinović, Ljiljin otac Špiro Kužet, Ljiljina sestra, Biljana Kužet, naš sumještanin, Bariša Zrilić, a mislim da je išao i Dujo Drača, otac ubijenog (nečitko). Sve ubijene su pokopali u njihove obiteljske grobnice, osim Petra, (nečitko) koje su pokopali u obiteljsku grobnicu porodice pok. Vice Marinović. (nečitko) pokopali u mjestu Brgud (općina Benkovac), kod crkve Sv. Lazara. (nečitko) pokopan uz njihove vojne počasti, na lijesu ej bila srpska zastava, a (nečitko) pokopa, ispaljivani su i počasni plotuni. Nekoliko dana nakon ovog zločina, (nečitko) išla u Benkovac i u Benkovcu sam između ostalog, vidjela i osmrtnicu pok. (nečitko) Drača. Na toj osmrtnici ispisanoj ćirilićnim slovima, bila j ucrtana i kokarda (nečitko) je zaista bio u nekakvom rezervnom sastavu četničke vojske, a on nam je (nečitko) da je bio kuhar u mjestu Kula Atlagić, općina Benkovac, a kasnije i u samom Onog dana kad se je desio zločin, dakle 21. 12. 1991. godine, Sveto je (nečitko) u naš zaseok i doslovno kazao: „Evo su me pustili na tri dana iz one vražije (nečitko), pa sam došao do Vas, da ne biste pomislili kako neću da dođem ni vidjeti (nečitko)

 

Inspektor benkovačke milicije, Milan Burza, motao se je i narednih nekoliko dana po našem zaseoku. Nekoliko dana nakon zločina, u naš zaseok u došli (nečitko) Rujak, sin pok. Branka i Bogunović Nikola, oca mu zovu „Pešina“. Njih dvojica su pokušavali odvesti automobil pok. Svete Drača, no međutim nisu ga mogli upaliti. Sutradan je došao ovaj Bogunović, inače je pripadnik njihove milicije, malenog uzrasta, crne kose, upalio automobil i odvezao ga. Dok je  radio oko automobila, obraćajući se meni, govorio je: „Neka, neka, tako vam i treba! Jeste pekli volove i (nečitko) Šimu Serdarovića za vrijeme izbora.“

 

Šime Serdarović je starac, star oko 80 godina, iz susjednog mjesta Medviđa u općini Obrovac. Šime je tijekom II sv. Rata bio pripadnik vojske NDH i nakon rata odleža o22 godine u zatvoru. Tijekom 5. mj. 1992. godine, obrovački i benkovački četnici su u mjestu Medviđa ubili Šimu Serdarovića i njegovu ženu Iku, spalili njegovu kuću i poubijali stoku.

 

Dana 04. 01. 1992. godine, u moje mjesto Bruška, zaseok „Marinoviće“, inspektor benkovačke milicije, milan Burza dovezao ej moju kćerku Jasnu i Antu Marinović, Jasna i Ante su bili na liječenju u kninskoj bolnici. Istog dana u selo su došla Antina sestra Ljubica, zet Nikola Popović (Srbin) i neki zetov rođak i Antu odvezli u mjesto Rabac i Lici, gdje je inače udata i gdje živi antina sestra Ljubica. Nekoliko tjedana iza ovoga, ja i moja kćerka Jasna s većom grupom prognanika Hrvata iz općine Benkovac i obrovac, smo dovežene u Zadar. U Zadar su još u ljeto 1991. godine otišli moj suprug Bore i troje djece, Zlata, malodobna ivana i ante. U Kninu ili u Bruškoj,  kasnije, početkom 6. mj. 1992. godine ubijen je i Joso Marinović, otac pok. dragana i suprug pok. Ike, ubijenih dana 21. 12. 1991. godine.  Onoga dana kada smo u Zadar došle je i moj kćerka jasna, s nama su došli i moji susjedi Božo i Kata Marinović. Božo i Kata su smješteni u kuću svoga sina Šime u Zadru (Viška br. 20, Stanovi, tel: 441-339).  U zaseoku su ostale samo moja stara i bolesna svekrva Božica Marinović i njena kćerka, dakle moja zaova, gluhonijema osoba, Ljubica Marinović. Pored toga što je gluhonijema, Ljubica je 10. 03. 1991. godine naišla na nekakovu bombu ili minu u mjestu Bruška, a ta bomba ili mina joj je odnijela jednu ruku, prste druge ruke i izranjavala je po tijelu. S obzirom na vrijeme kada se je to desilo, pravu istinu okolnosti njenog ranjavanja, zasigurno ne zna još nitko.  Moju svekrvu, Božicu i zaovu ljubicu, odvezla je u mjesto Nunić, općina Knin, Bezbradica Stoja, inače r. Kardum, svekrvina sestrična. Prije otprilike mjesec dana, svekrva je umrla u progonstvu, a hendikepirana zaova čuva stado ovaca pomenutoj Stoji Bezbradici.

 

Pored mene, moje kćerke Jasne, Ljiljane Marinović, koja se još nalazi u okupiranim Dobropoljcima i njene dvoje malodobne djece, ovaj zločin, preživjela je Jeka Marinović, koja se sada nalazi u Zagrebu kod svoje djece Željka, Dragana ili (nečitko). Dragan ili Gordana su sa svojim obiteljima još od ranije živjeli u Zagrebu (nečitko) i njegova porodica su prognani iz Bruške, odnosno Benkovca gdje je Željko (nečitko) prethodno pomenuti Kata i Božo Marinović, gluhonijema Ljubica Marinović i (nečitko) Drača i njene dvoje maldobone djece, koji su se u vrijem zločina zatekle  u zaseoku „Marinovići“.  Soka i njeno petero malodobne djece i dalje žive u mjestu (nečitko) skupa sa Sokinim svekrom, starim Dujom drača. U mjestu Donja Bruška živi (nečitko) Hrvata, dok u Gornjoj Bruškoj, Hrvata više nema. Pored Duje Drača, Soke i njene petero malodobne djece u  Gornjoj Bruškoj živi još jedna porodica (nečitko). U toj porodici žive Mirko Drača, njegov otac Bariša (to mu vjerojatno nije pravo ime), Mirkova majka, supruga i troje malodobne djece. Mirko je inače, ranije bio u nekoj vojnoj pošti u splitu. Za Mirka Draču sa sigurnošću, a na osnovu njegovog ponašanja, 1990/91. godine, tvrdim da je umiješan u ovaj zločin.

 

Mirko je najčešće odlazio tijekom noći u susjednu Medviđu odjeven u maskirnu (?) uniformu i naoružan. On je i prije zločina pucao po našem zaseoku, a čula sam da je govorio još ranije da će u zaseoku „Marinovići“ za njega ostati dosta (nečitko).S Koliko je meni poznato, Mirko Drača je još od ranije bio u izuzetno (nečitko) odnosima sa Svetom Drača i njegovom porodicom, pa ako se uzme u obzir ti njihovi odnosi, kao i činjenica daje pok. Sveto Drača bio poštar i poznamo zasigurno jako puno ljudi iz tog kraja, a i supruga pok. Svete, soka-Sofija Drača, r. Prodanović, iz nedalekog Žegara iz općine Obrovac, onda se zasigurno s obzirom na sve ovo Mirka može dovesti u svezu s ovim zločinom.“

 

 

Zabilješku sastavio:


 

 

Kio-313/94.

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVEDOKA

 

DENONA  JASNA  (MARINOVIĆ) (prezime i ime)

Sastavljen dana 4.06. 1996. godine

Županijskom sudu u Zadru

Krivični predmet protiv

Istražni sudac: Antun Klišmanić ALKSANDAR OLUJIĆ

Zapisničar:  Stanka Grginović zbog krivičnog djela iz članka

120. OKZ RH KZ-a

 

Početak u   9,05 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

 

Ž  DO tužitelj   nitko

 

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca:                     JASNA  DENONA (MARINOVIĆ) kćer Bore

Zanimanje i boravište:                       

Mjesto rođenja

i godina starosti:                                

Odnos s okrivljenim

oštećenim;                                          nesrodna

 

 

Svjedok je upozoren da u smislu članka 239. ZKP.a mora svjedočiti pa izjavljuje:

 

Svjedokinja se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje:

 

Sjećam se toga dana bio je 21. prosinac 1991. godine, subota, negdje oko 20,15 sati u mojoj kući bila sam zajedno sa mojom majkom Marijom te susjedima, Jekom i Draganom Marinovićem, te Sokom Drača. U to vrijeme čula sam da netko viče na vrata ulazna od kuće, koja su bila zaključana. Ja sam došla do vrata i ne otvarajući ih, pitala tko je, a netko mi je izvana odgovorio da je milicija Krajine. Ja sam ih pitala dva puta, i oba puta su mi odgovorili tako, pa sam ja onda njima odvratila da kada su to oni da im neću otvoriti vrata. Inače na ulaznim vratima je postojalo neko mutno staklo, i kroz to mutno staklo ja sam vidjela obrise jednog čovjeka, a glas koji je odgovarao na moja pitanja je dolazio s druge strane. Kasnije kada je došlo do pucnjave po mojoj procjeni pucalo se s treće strane, međutim, koliko je tih osoba stvarno bilo ja to ne znam jer nikoga nismo vidjela a niti prepoznala po glasu.

 

Kada sam ja njima rekla da neću otvoriti onda su oni ispalili jedan rafal pokraj kuće, pa sam ja otišla u kuhinju gdje su sjedili svi oni koje sam ranije nabrojila i rekla sam im tko je s druge strane. Moja majka je predlagala da pobjegnemo iz kuće, a ja i Dragan Marinović smo bili zato da otvorimo vrata da računajući pri tom da će možda samo proći po kući koji im je bio i običaj i ranije jer smo čuli od drugih mještana. Dragan je zatim otvorio vrata, izašao iz kuće, i pritvorio vrata za sobom, a ja sam kroz to vrijeme bila u kuhinji, i sa tog mjesta nisam mogla vidjeti što se vani događa. Čula sam da netko od tih izvana govori „što ti Dragane radiš tu“, pa po tome zaključujem da su to bili domaći ljudi koji su Dragana poznavali. Čula sam Dragana da im odgovara da sjedi kod susjeda, a nakon toga sam čula neki glas gdje govori, „što mu to radiš čovječe, pusti ga“, . Po tome sam zaključila da ga je valjda netko od njih udario. Čula sam nakon toga Dragana kako govori da će se ići javiti majci. Tada smo nas četvero iz kuhinje odlučile da ćemo kroz stražnji izlaz kuće pobjeći, što smo i učinile, prešle preko dvorišnog zida, a zatim u susjednu ogradu i počele bježati. Oni napadači čuli su neki kamen da je pao, ispalili su prvo jedan duži rafal, a zatim drugi rafal, koji je mene pogodio u desnu podlakticu i lijevi kuk. Ja sam tada pala, nisam mogla više bježati, i onda mi je prišla majka i odvukla me do druge njive gdje smo se sklonile sve četiri zida ogradnog. Taj nas je zid zaštitio jer su oni napadači i dalje pucali prema nama, međutim nisu došli prema nama, iako su mogli, Mi smo tu ostali negdje oko dva sata, a kako je mene bolilo i krvarila sam, rekla sam Soki Drača da vidi što je s njezinim suprugom Svetom pa da me on odveze doktoru.  Soka je rekla da ne zna gdje je Sveto, i onda je Jeka Marinović otišla u kuću roke Marinovića koja je kuća bila udaljena možda 15-tak m od mjesta gdje smo se mi skrile. Išla je tamo zato jer ej vidjela dim pa smo mislile da ima nekog unutra. Kada je Jeka otišla čula sam je gdje je počela „žaliti“  za Svetom Dračom, pa onda Petrom, Rokom i Druškom Marinovićem Tada smo i mi krenule prema kći Rokina i na ulaznim vratima kuće njegovog dvorišta vidjela sam lijevo od vrata gdje leži Petar Marinović a desno Sveto Drača. U unutrašnjosti dvorišta na tri ili 4 m od ulaznih vrata vidjela sam Roka a od njega možda 2 m i Duška Marinovića.

 

Ja osobno nisam vidjela gdje su oni bili pogođeni jer sam bila nepokretna i mene su one nosile, ali kasnije su mi rekle majka i Jeka da su u predjelu prsa bili pogođeni Sveto Drača, Roko i Petar Maarinović, a Duško Marinović da je imao ranu na glavi. U isto vrijeme u kući je bila Ljilja Marinović; supruga pok. Duška i njena djeca, te djeca Svete i Soke Drača. Za ovu Ljilju Marinović znam da je i Dobropoljaca i znam da joj je djevojačko prezime Kužet i znam da je poslije Oluje otišla iz Hrvatske, ali ne znam gdje sada trenutno živi.. Ja sam tada legla na krevet i znam da je nakon jedan sat poslije nego što smo ušle u kuću došao Joso Marinović i rekao nam da su mu ubijeni supruga Ika i sin Dragan, onaj koji je prije bio kod nas u kući. Rekao je da su tijela bila jedan na drugom, pa ja pretpostavljam da su Dragana htjeli negdje odvući a da majka Ika nije to dozvolila i da je išla za njim.

 

Negdje dva sata nakon toga došao je duje, otac Svete Drače, bio je u šoku, i kada je nakon pola sata došao sebi rekao nam je da je na kraju zaseoka vidio mrtve Stanu, Mašu, Krstu i Draginju Marinović. Nije rekao gdje su pogođene i na koji način su ubijene.. Kasnije su mi majka i Joso Marinović i drugi rekli kada su išli vidjeti ovu četvoricu pobijenih da su zapravo pogođeni u predjelu trbuha i nogu, da su „pokošeni“ sa vatrenim oružjem.

 

Ja inače osobu po imenu Aleksandar Olujić nisam poznavala.

 

Nitko od nas koji smo bili u mojoj kući te zgode nije vidio niti jednoga od napadača, i kasnije među našim razgovorima nitko nije rekao da bi nekoga mogao prepoznati. Ja sa antom Marinovićem nisam direktno o tome razgovarala međutim, čula sam da je on govorio kako je te iste večeri kada se ovo dogodilo prepoznao jednoga ili dvojicu osoba koje su došle u njegovu kuću, On je inače sin od pok. Roke Marinovića i bio je u kući kada su ti napadači došli. ANTE MARINOVIĆ sada živi u Zadru na znam točno njegovu adresu ali negdje stoji kod Kava na Dračevcu.

 

Marija Marinović moja majka sada živi u Benkovcu, ali ne znam adresu međutim je njoj i anti Marinoviću mogu prenijeti poruku kada se trebaju vama javiti, pa se onda i obvezujem da ću ih obavijestiti da se jave sudu u srijedu 12. lipnja 1996. godine u 9,00 sati.

 

Još mogu dodati da je meni osobno kao i drugima Ljilja Marinović, supruga od pok. Duška pričala da je bila u kući Rokinoj, odnosno svog supruga duška, kada su napadači ušli u kuću. Ona da je tada bila na tavanu, gdje je otišla vidjeti da li joj spava dijete. Dok je bila na tavanu da je čula da su ti napadači ušli u kuću, međutim nije rekla koliko je tih napadača bilo i  niti je rekla da bi nekoga od njih prepoznala. Ispričala mi je da su ti napadači naredili Anti, Roki, Dušku i Petru Marinoviću te Sveti Drači da izađu vani u dvorište kuće, da su ih postrojili uz zid nekakve kućice za sijeno, a nakon toga da su ih pobili s rafalom.

 

Ja sam kasnije, imajući u vidu sve ovo što sam vidjela kada sam došla u Roxinu kuću zaključila da su Sveto Drača i Petar Marinović pokušali pobjeći, i to zato što sam njihova tijela našla blizu vrata dvorišta. Nadalje uz jedan mali ogradni zidić u blizini vrata dvorišta vidjela sam i trag krvi uz mjesto  gdje je bio nađen pok. Petar, pa sam ja zaključila da je on i nakon toga pokušavao onako ranjen pobjeći..

 

Još mogu dodati da su slijedećeg dana, u nedjelju, došli „milicajci“, slikali su tijela, popisali imena pobijenih, i onda se razvila priča od njih, da su svih ubili ustaše koji su tu došli helikopterom i da su hi pobili zato jer se mlađi mještani nisu otišli boriti protiv njih.

 

Drugo nemam što izjaviti.

 

Zapisnik neću čitati jer sam slušala diktat.

 

Dovršeno u 9,55 sati.

 

 

 

ZAPISNIČAR                                     SVJEDOKINJA                                  ISTRAŽNI SUDAC



Kio-313/94.

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

ANTE MARINOVIĆ   (prezime i ime)

Sastavljen dana   12. 06. 1996. godine

U županijskom sudu u Zadru

 

Krivični predmet protiv

Istražni sudac: Antun Klišmanić ALEKSANDAR OLUJIĆ

Zapisničar: Stanka Grginović zbog krivičnog djela iz članka

120. OKZ RH KZ-a

 

Početak u 9,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

ODO tužitelj   nitko

 

 

 

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca:                     ANTE MARINOVIĆ sin Roka

Zanimanje i boravište:                       

Mjesto rođenja

i godina starosti:                                 

Odnos s okrivljenim

oštećenim;                                          nesrodan

 

 

Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje:

 

Svjedok se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje:

 

 

Sjećam se toga dana bio je 21. prosinca 1991. godine oko 20,00 sati.U mojoj kući u kuhinji bili smo ja, moj brat Duško, otac Roko, tetak Petar Marinović te Sveto Drača i djeca. Nevjesta Ljilja, supruga pok. brata Duška je bila u sobi na katu. Tada su iznenada upali u kuću kroz nezaključana vrata tri osobe obučene u martićevu odoru, sa automatskim puškama koje su držali  u ruci i uperili ih prema nam. Naredili su nam da izađemo van iz kuće. Kada su ušli u kuću, oni nama nisu ništa govorili, samo su nam rekli da izađemo vani, i mi smo njih odmah poslušali. Izišli smo u dvorište ispred kuće, a oni su nas onda poredali uz zid „vatrene“ kućice. Sjećam se da smo s lijeva na desno bili poredani brat Duško, ja, otac Roko, tetak Petar te Sveto Drača. Ova trojica bili su od nas udaljeni možda tri do 4 m, i bez ikakve riječi, a nakon što su nas poredali uza onaj zid, otvorili su po nama rafalnu vatru iz automatskih pušaka. Sjećam se još da su po nama rafalnu vatru iz automatskih pušaka. Sjećam se još da su tetak Petar i Sveto Drača počeli bježati prema vratima dvorišta, međutim, ovi koji su pucali po nama su zapucali za njima, a istovremeno su ih sačekali i neki drugi koje ja nisam vidio, a koji su bili izvan dvorišta. Nas trojica smo popadali na mjestu gdje su nas i poredali dok su Petar Marinović i Sveto Drača ostali ležati pokraj vrata dvorišta a ja sam ih vidio tek kasnije. Ja ne znam koliko je vremena prošlo, ja sam se uglavnom osvijestio i ugledao sam pored sebe mrtvog brata Duška i oca. Tada sam se pridigao i otišao u kuću, u prizemlju sam našao bratovu kćerku i sin od Svete Drače, a na katu još je uvijek bila moja nevjesta Ljilja. Kada em je vidjela pitala me što je bilo, a ja sam joj dogovorio da su sve pobili. Išao sam se nakon toga preobući u čistu odjeću, a onda sam kroz šumu krenuo u Kalanjevu Dragu. Kada sam izlazio iz dvorišta vidio sam u blizini dvorišnih vrata da leže tetak Petar i Drača Sveto. Otišao sam 5 km u Kalanjevu Dragu, po putu sam krvario, tako da sam jedan dio puta išao bos jer mi je patika bila puna krvi. Oko 23,00 sata došao sam do kuće Mirka Kalanja koji je u nekakvom pobratimstvu sa mojim pok. djedom rekao sam mu što se dogodilo, a onda su oni zvali hitnu pomoć i z Benkovca, pa su me prebacili u Benkovac a odatle u bolnicu u Kninu gdje sam ostao 13 dana.Nakon toga je došla moja sestra Ljubica Popović iz Vrebca u Lici, tamo sam kod nje ostao oko godinu dana, i onda razmijenjen. Od ovog pucanja ja sam zadobio dvije rane na nadlaktici desne ruke, jednu ranu  u području rebara desno, jednu prostrijelnu ranu na kuku desnom, dva prostrijela u preponi, a jedan hitac mi je prošao kroz srednji prst lijeve ruke.

 

Što se tiče ove trojice koji su upali  u našu kuću, nitko od njih nije bio maskiran, sva trojica su bili kratke kose bez brkova i brade, i ja bi njih svu trojicu ponovno da ih vidim sigurno mogao prepoznati. Jedan od njih bio je Aleksandar Olujić za njega znam jer sam ja igrao nogomet za Brušku a taj Olujić je branio za ekipu iz Bilišana, a znam da je branio i za nogometnu ekipu iz Obrovca, viđao sam ga jedno 10-tak puta tako da sam sasvim siguran da je među tom trojicom bio on. Imao je tada dugu crnu kosu, kovrčavu, visine oko 180 cm. Drugi od njih bio je jedan žuti kratke kose visok oko 190 cm. Ja sam kasnije dok sam bio u Vrebcu saznao od nekog čovjeka iz Parčića a ne znam kako se zove saznao da bi taj visoki žuti mogao biti neki Pupovac iz Vrane koji je od tamo pobjegao do svog strica u Medviđu.. Toga bih je odmah prepoznao. Onoga trećega ja nisam nikada vidio do tada, bio je visok ok 180. cm kratko ošišan kratke crne kose.

 

Onaj žuti visoki je nama naredio kada su ušli u kuću naredio da idemo vani a onaj Olujić i treći su šutjeli. Kada smo izišli vani, taj žuti nam je rekao da stanemo pred zid među tim tko je prvi od njih počeo pucati ja ne znam.

 

Dok sam ja nakon ranjavanja još uvijek boravio u kući do dolaska prema Kalanjevoj Dragi ja sam u jednom času čuo pucnjavu udaljenu možda oko 1 km, međutim ja ne znam i nisam mogao tada registrirati iz kojeg je to pravca pucnjava dolazila.

 

 

Drugo nemam što izjaviti.

 

Zapisnik neću čitati jer sam slušao diktat.

 

Dovršeno u 9,35 sati.

 

ZAPISNIČAR                                     SVJEDOK                               ISTRAŽNI SUDAC

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

Z A D A R

Broj: KT-48/94.

Zadar, 10. rujan 1996.

 

MD/ZS

 

 

ŽUPANIJSKI SUD

Z A D A R

 

 

Temeljem čl. 41. st. 2. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

Protiv:

 

ALEKSANDRA OLUJIĆ zv. „Aco“ sina Petra, rođ. 4. siječnja 1969. g. u

Bilišanima, opć. Obrovac, Srbina, drž. RH, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

 

Da je 21. prosinca 1991. godine oko 21 sat u Bruškoj . zaseoku Marinović Gornji (sada opć. Lisičić), tijekom oružanog sukoba između bivše tzv. JA, te srpskih paravojnih postrojbi i oružanih snaga RH, kao pripadnik milicije tzv. RSK, slijedeći na privremeno zaposjednutom području Republike Hrvatske velikosrpsku ideju vojnog osvajanja i izdavanja djela teritorija RH, protivno čl. 3. toč. 1a Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, kao i protivno čl. 4. i čl. 13. Dopunskog protokola uz tu Konvenciju o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), zajedno s još dvojicom za sada neutvrđenih naoružanih pripadnika istih postrojbi, naredio Roku Marinović starom 60 g., Petru Marinović, starom 6. g., Dušanu Marinović, starom 34 g., Svetozaru Drača, starom 34 g., i Anti Marinović, starom 31 g., da iziđu iz kuće Roka Marinović, što su oni i učinili, zatim ih u dvorištu ispred „vatrene“ kućice postrojio, a potom u njih ispalio s udaljenosti od 3-4 m rafal iz automatskog oružja, ubivši četvoricu rečenih osoba na licu mjesta, dok je Ante Marinović pogođen sa sedam metaka ostao teško ranjen, a iste je noći između 21 i 22. prosinca 1991. godine, zajedno s istom dvojicom osoba, pucao i  ubio najprije Iku Marinović (51. g.) i njezinog sina Dragana Marinović (24. g.), a potom ispred kuće Krste Marinović na isti način ubio Krstu Marinović, starog 65 g, Draginju Marinović (61 g.), dok je Jasna Marinović teško ranjena pogođena sa dva metka,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba sudjelovao u ubijanju civilnog stanovništva,

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarondog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

 

 

STOGA PREDLAŽEM

 

  1. da se pred tim sudom održi glavna rasprava, nakon što sud temeljem čl. 290. st. 3. i 4. ZKP-a odluči o suđenju u odsutnosti

  2. da se na raspravu kao svjedoci pozovu – oštećenik Ante Marinović (24-27. 47-48), Marija Marinović (28-30, 49) i Željko Bašić (33-34)

  3. da se na raspravi pročitaju zapisnici o saslušanju svjedoka Jasne Denona (45-46) i Željka Pilipović (31-32), podaci iz kaznene evidencije (44), kao i zapisnici o očevidu prilikom ekshumacije i prepoznavanja oštećenika (61-78) i pregleda fotodokumentacija rečenog očevida,

  4. da se o raspravi obavijesti rodbina oštećenika i to Željko Marinović pok. Petra (35), dinko Marinović (58), Željko Marinović pok. Jose (57) i Marinko Marinović pok. Šime (54).

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E

 

Iz rezultata provedene istrage, kako istražnog suca Vojnog suda Split pod br. Kio. 461/93. zbog kaznenog djela iz čl. 244. st. 2. u svezi čl. 231. st. 1. KZRH, tako i istražnog suca tog Suda, i upravo iz zapisnika o saslušanju svjedoka Ante Marinović, Marije Marinović i Jasne Denona proizlazi utvrđenim da je okrivljenik, zajedno s još dvojicom neutvrđenih osoba iste postrojbe pobunjenih Srba, počinio u izreci opisano teško kazneno djelo.

 

Ošt. Ante Marinović naveo je da je bio jedan od petorice osoba kojima j okrivljenik, zajedno s onom dvojicom neutvrđenih osoba, naredio da iziđu iz kuće Roka Marinović, što su oni učinili, te u njih ispalio rafal iz automatske puške, a on da je, stjecajem okolnosti ostao živ. Prepoznao je jednoga od te trojice, jer je s njim igrao nogomet a u protivničkoj momčadi da je bio vratar, a kasnije da su mu prema fotografiji u policiji kazali da se radi i okrivljeniku. Svjedok je u istrazi kazao slijedeće: „Jedan od njih bio je Aleksandar Oluić, za njega znam jer sam ja igrao nogomet za Brušku, a taj Oluić je branio za ekipu iz Bilišana, a znam da je branio i za nogometnu ekipu iz Obrovca, viđao sam ga jedno 10-tak puta tako da sam sasvim siguran da je među tom trojicom bio on“ (1. 47/2 spisa).

 

Svjedoci Marija Marinović i Jasna Denona iskazali su u istrazi da su iste večeri trojica nepoznatih pripadnika tzv. milicije Krajine (koje one nisu vidjele) iz kuće Marije Marinović odveli Dragana Marinović te su one, zajedno s drugim osoba,a pobjegle iz kuće, a rečene nepoznate osobe da su pucali prema njima, te ranile njezinu kćerku Jasnu, a poslije da su srele Josu Marinović koji im je kazao da su ubijeni njegova žena Ika i sin Dragan Marinović.

 

Rečeni svjedoci iskazali su da je te večeri ubijeno još četvero osoba, te smatraju, s obzirom da je u to vrijeme samo ta skupina naoružanih osoba s okrivljenikom viđen u mjestu, da je izvjesno da su oni počinitelji svih ubojstava.

 

Svjedok Željko Bašić iskazao je da je poznavao okrivljenika koji da je dosita igrao nogomet i bio vratar u nogometnom klubu „Rudar“ iz Obrovca.

 

Iz zapisnika o očevidu povodom ekshumacije i prepoznavanja oštećenika od 26. 4. 1996. godine, te priložene fotodokumentacije slijedi da su svi oštećenici smrtno stradali uslijed većeg broja zadobivenih prostrijelnih rana zadanih iz neposredne blizine.

 

U ponašanju okrivljenika stječu se sva obilježja rečenog kaznenog djela, jer je u tijeku oružanog sukoba protivno citiranim odredbama međunarodnog humanitarnog prava ubijao civile i to uglavnom starije osobe nesposobne za pružanje otpora. Stoga se ova optužnica pokazuje opravdana i na zakonu osnovana.

 

Okrivljenik nije u istrazi ispitan, jer je u bijegu i nije dostižan držvnim tijelima pa je protiv njega određen pritvor i naređeno izdavanje tjeralice. Kako, pored rečenog, postoje osobito važni razlozi da mu se sudi u odsutnosti, prijedlog za takvo suđenje pokazuje se također osnovan.

 

PRILOG. spis Kio. 313/94.

 

ZAMJENIK ŽUPANIJSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA

Mate D