Drvar - drv001

 

 ISKAZI - SVJEDOCANSTVA - ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE........




šifra iskaza: drv001



 
PREZIME:                                                       xxxxxxxx                                                         
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxxx                               
GODINA ROĐENJA:                         1970.g.          
MJESTO ROĐENJA:                                      Mrkodol, o.Tomislavgrad        
PREBIVALIŠTE:                                      Mrkodol, o. Tomislavgrad                                           
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                                           
ZANIMANJE:                                                                                               
BRAČNO STANJE:                                                                          
DRŽAVLJANSTVO:                                       BiH                                         
NACIONALNOST:                                        Hrvat                                       
 
 
 
Dajem slijedeći:
 
 
I S K A Z
 
U vrijeme zarobljavanja bio sam pripadnik HVO-a.


Želim da izjavim slijedeće:


Zarobljen sam 04.11.1994.g. odmah iza Kupresa, dan prije naše snage uzele su Kupres. Ujutro je moja jedinica trebala napredovati, ali u toku ofenzivnog djelovanja jedna grupa je uletjela u zasjedu sa đipovima, sa vozilima naišla je na srpske linije. Tu njih 4-5 ostali su nisu znali nije bilo direktnog okršaja, otvaranja vatre, ja sam zaaustavio kolonu naše vojske, pokušao sam pomoći, da vidim što je bilo gore. Međutim u tom nesnalaženju 3-4 naša pripadnika se vratila nazad do naših snaga, ostao je Marko Čavar, ja sam pošao do njega. Zbrka ne zna se šta je, ovi nisu otvarali vatru, kad sam došao bliže ovi su me uzeli na nišan, bilo ih je previše nije bilo mogućnosti djelovanj, zarobljen sam od srpske vojske.
 
Za 5-10 minuta stigla je njihova vojna policija koja nas je fizički, grubo razoružala, zavezala, povez na oči i odvela u obližnje selo, ne znam točno kako se zove. Tu smo maltretirani, zlostavljani, pretučeni. Počelo je ispitivanje na onaj lokalni iz prve ruke, uhvatila nas je domaća vojna policija neiskusna, iživljavali su se na nama, ispitivali, ne znam ko su bili, imena nisu pominjali, samo znam jedan me je stalno ispitivao gdje je Marko Stipić. Uz pitanje za Marka Stipića svaki put bio je udarac s njegove strane.
 
Taj dan smo proveli non-stop ispitivanje odu jedni dođu drugi. Jedan je došao ponudio nam nešto hrane, ja nisam mogao ni jesti. Lisice su nam toliko stegli da poslije toga 20 dana ja nisam imao cirkulaciju u lijevoj ruci. Znači zarobljeni smo ujutro, cijeli dan su se smjenjivali jedni s drugima, u tom selu ne znam kako se zove, dolazili su 3-4 kao predstavnici vojne policije maltretiranje, ispitivanje. Tek kasno naveče došla je VP I. Kraiškog korpusa, vidjelo se da se ipak razlikuju od ovih lokalnih Srba, rekli su nam da nas vode u zatvor da će mo se tu zadržati par dana, mjesec i da idemo u razmjenu. U međuvremenu, kad smo stigli nismo znali gdje se nalazimo, tek nakon 10-15 dana od ostalih zarobljenika saznali smo da se nalazimo u Kamenici kod Drvara. Prvih sedam dana proveli smo u samici odvojeno. Dobivali smo po pola kruha i po porciju. Poslije 13 dana odvedeni smo u Drvar na ispitivanje, isto zavezanih očiju i odvojeno. Tražili su sve podatke koje smo znali o postrojbama i strukturama HVO-a, koje smo bili u mogućnosti dati pod prisilom palica je radila i to. Poslije toga vraćeni smo u logor.
 
Na ispitivanju nam je rekao da ćemo najvjerovatnije u razmjenu i oni traže svoje ali da naša strana ne odgovara na te sastanke. Odmah smo znali da je to psihičko ispiranje. Poslije toga nismo bili fizički maltretirni u logoru najvjerovatnije zato jer smo im više trebali za fizičke radove. Mi smo počeli sa teškim fizičkim radovima  uglavnom cijepanje drva i nošenje. Išli smo po kilometre daleko u brda u šumu, sijekli drva i na leđima vukli. Onda cijelu zimu na velikim hladnoćama, minus temperatura uvijek, cijepanje drva, slaganje, čišćenje snijega i to.
 
Smještaj je bio užasan spavali smo u jednoj prostoriji. kad su došli zarobljenici iz Bihaća, 20 nas u maloj prostoriji kao sardine, sa jednom dekom su se dvojica pokrivala. Hladnoća je velika, a higijena je užasna bila umili smo se tek nakon 4 i pol mjeseca prvi put obrijali i ošišali i to poslije smrti dvojice, trojifce, ja mislim najvjerovatnije trbušni tifus, zaraza. Umro je moj prijatelj, skupa smo zarobljeni i živili 4 i pol mjeseca od iste kašike, Marko Čavar iz Tomislavgrada. Umro je Dujmović Drago, Fabulić Miroslav umro je od batina zarobljen je na Kupresu, pripadnik bugojanske brigade, on je fizički maltretiran često dobivao je redovno batine, imao je otvorene rane, umro je i od trovanja krvi, ali dosta ih je umrlo isto od loših uvijeta i sabe prehrane.
 
MZ: Što znate o tom zatvorskom osoblju?
XX: Upravnik znam da se zvao Boro iz Drvara je, dvije smjene postoje jedna ima 8 ljudi, jedna 7. Ova jedna je kompletno iz Drvara, okolna sela i to. U ovoj drugoj smjeni imaju 2-3 stražara iz Bihaća oni su radili, poznavali su ih ovi Hrvati što su bili iz Bihaća, radili su u zatvoru civilnom prije rata, dok su ostali lokalne seljačine kojima je cilj samo što više pretući i unazaditi zarobljenika.
MZ: Da li ste i kad ste posjećeni od MCK?
XX: Nismo posjećeni nikako. Jedanput to smo po svim prilikama skužili da je CK dolazio u logor ali mi smo to jutro rano odvedeni u šumu i sakriveni. CK je sigurno posjetio taj logor, međutim od nas nitko nije bio u logoru, tako da uopće nismo bili registrirani. Osim CK nije bilo nikakvih humanitarnih organizacija, nikakvih posjeta nije bilo. Nisu nam davali do znanja o bilo kakvom pomaku o našoj razmjeni, po mom mišljenju ni sada ja ne mogu shvatiti da sam razmjenjen.
Prije tjedan dana u logor Kamenica došlo je 24, ustvari 18 Hrvata, poslije dva dana još 6-ero Hrvata iz logora diljem srpskih republika tzv. Bili su odvojeni od nas, vidjelo se po tretmanu da imaju povlašteni položaj od nas u hrani, higijeni i to. Jutros kad su pošli na razmjenu mi nismo znali da idemo na razmjenu uopće nitko od nas, oni su već sjedili u busu, mi nismo ni znali, pojma nismo imali. Tužni i žalosni pokri se, tražio sam od jednoga da mi ostavi cipele u logoru da imam kad su me prozvali da izađem.
Bio sam u zatočeništvu točno 203 dana, 29 tjedana.
 
 
Iskaz dao:                                                                                 Iskaz uzeo:
 
xxxxxxxxxxxxxxx                                                                      xxxxxxxxxxxxxxxx