Zvornik - zv014


 Pred nama svima su ljude nabijali na šiljate grobove kolce. Od te grupe nas 24 prebacili su. Kako su oni rekli na rad u Ciglane. Od nas 35 stalo nas je samo 13, a ostale su ubili.
 
 
 
ISKAZI - SVJEDOCANSTVA - ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE........

 

 

šifra iskaza: zv014
 
 
 
PREZIME:                                           xxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         xxxxx1953.
MJESTO ROĐENJA:                          Zvornik
PREBIVALIŠTE:                               
PRIVREMENI BORAVAK:               
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                           BiH
NACIONALNOST:                            Musliman
 


 
Dajem slijedeći:
 
 
I S K A Z
 
 
08.04.1992. god. počeo je napad na Zvornik. Ja sam bio u dvorani grada, zadužen za sklanjanje ljudi a član stranke SDA prema tome od srpski vlasti označen kao ekstremista. Kad je grad već pao jer se nije mogao braniti bilo je premalo oružja ja sam sa suprugom i djecom i još nekim osobama prešao u Mali Zvornik i smjestio se u muslimansku kuću xxxxxxxx. U to vrijeme je u Malom Zvorniku bilo oko 2000 izbjeglica. 9 ujutro počeo je najteži napad na Zvornik, Arkanovci su ušli u grad, pljačkali, palili, ubijali. Već su počele i prijetnje građanima Malog Zvornika što drže izbjeglice. 10. ujutro moj inače školski prijatelj Rade Marković došao je i rekao mi da sam na spisku i da me traže arkanovci da moram bježati. Ja am pokupio ženu i djecu i pobjegao kod brata u xxxxxxx. Tu sam bio mjesec dana pošto smo i tu kao muslimani bili nepoželjni ja sam mislio da se onaj spisak u Zvorniku zaboravio i da se mogu vratiti.
 
08.05.1992. god. kada sam prešao most odmah sam uhapšen i sproveden u SUP Zvornik na saslušanje. Tamo me je dočekao gos. Blagojević zvani Boja i još jedan iseljenik. Znali su sve o meni pa su mi duže prisluškivali telefon pa su znali pojedinosti. Tražili su od mene da im dam podatke gdje je arhiva stranke SDA i gdje je otišao Upravni odbor. Taj dan sam i pušten u pratnju sina xxxxx. Rečeno mi je da ne smijem napuštati stan. Drugi dan mi je stan kompletno pretresen a 10.05. ujutro oko četiri sata došla je Vojna policija iz loznice da me vodi na saslušanje (Sorna i kompanija). Doveden sam u grupu od 40 ljudi to je tzv. grupa 40 određena za likvidaciju. Dovedeni smo u neke prostorije kod novog hipodroma. Dok smo sjedili ubijen je pred nama Dautorić Fehima otac i 4 čovjeka odvedena tako da nas je ostalo 35. I tada je počeo takozvani tretman kako oni to zovu a sastoji se. Skinuli su me do gola (to su radili pojedinačno) a onda njih četvorica sa željeznim kablovima, drvenim palicama udaraju dok nepadneš.
 
Za to vrijeme traže da priznaš nešto što oni traže. Onda su nam naredili da se okrenemo prema zidu i onda su nas počeli tući grupno. Pred nama svima su ljude nabijali na šiljate grobove kolce. Od te grupe nas 24 prebacili su. Kako su oni rekli na rad u Ciglane. Od nas 35 stalo nas je samo 13, a ostale su ubili. Četvoricu ljudi su zaklali a ostale su ubili rafalom s kota. nas je sada bilo 13 u grupi za likvidaciju. meni su otvoreno rekli da će me ubiti , igrom slučaja jednom četniku trebalo napraviti auto pa sam određen da to učinim. Tako sam i ostao živ i dalje radio na Ciglanama. Od onih trinaest ostao je samo jedan čovijek živ, ostali su pobijeni. U toku boravka dolaze razni četnici cijele btrigade, tuku nas, batinaju.
 
U tome prednjači Brko jedan četnik koji je meni slomio č.... kost od tada su nas preuzeli u čuvanju Beli orlovi iz Kragujevca za njih smo morali pljačkati, odnosno iznositi stvari iz svojih kuća koje su kasnije vožene za Srbiju. 15.07. smo odvedeni za Botkovice gdje smo bili smješteni prvo u šatore a onda u hangar. U početku pa i kasnije su nas tukli glavna grupa za naše tretiranje je bila grupa vodnika Voje-Gligor iz Rogatice, Janić, Doča, Vesko iz Botkovića gorani i ostali. Pored njih po strahotama i zločinima se isticao neki Hrvat Ivica Komandant logora Pikarić Fikret - Pike iz Brčkog i Zdirović Džemal iz Zenice.

U logoru sam ostao do 17.01.93. god. kad nas je preuzela francuska ambasada.
- nadimak "Major" - Mihajlović Radan - vojnik srpske vojske
- "vojnik Veljo" - Stojanović Velibor (pomoćni kuhar na lađi)
- Major srpske vojske (rezervist) Zoran Jovanović - organizator obuke i pripreme Srpskih   jedinica (iz Sarajeva !?) radio u tvornici Glinice-Zvornik
- Načelnik SUP-a Zvornik - nadimak BOJA obilasci zatvora - aktivni policajac - nadređena   osoba pod kojom su se vršili zločini
- Krajevčanin - nadimak PUFTA kapetan iz "Šešeljeve Garde"
TORO DRAGAN - "Šešeljeva Garda"
- "Niški" (nadimak) - major ("Šešeljeva Garda")
- "KOBRA" iz Tršića kod Zvornika
- Zoran iz Srpske varoši
- Petko sa Šemlije (Zvornik)
- "Brka" iz Loznice (masakri)
- "Vojvoda"
- "Dejan"
- "Lale" (nabijanje na kolce)
- Marić momčilo - načelnik (Srpski) SUP-a  Zvornik
- Dušan Repić - komandir (Srpski) SUP-a Zvornik
- Grujić Branimir (Branko) predsj. SDS Zvornik
- Vaso Erić (bivši predsjednik općine Zvornik, a sada srpske općine Zvornik)