REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Duga Resa - KA-0015

Ocjena: / 1
LošeOdlično 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA – KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA – D U G A  R E S A

 

Broj: 511-05-10/1-8-MI-K-95/93 SM

Datum: 28.04.1993.

 

 

 

VOJNOM  DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

 

  1. DMITROVIĆ  NIKOLA       , zvani __ __,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Milan i majka _ rođene rođen dana _01.01.1967.

 

u Gačeško Selo općina   _Duga Resa ,R   Hrvatska , stanuje u _Vojnić,

 

ulica  _ broj   bb , općina Vojnić

 

sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je_________________________

 

z b o g   krivičnog djela  čl. 236. st. 1. vezano na čl. 236. F. st. 1. KZ RH.

 

Naprijed navedeni Nikola Dmitrović je od 06.mj. 1992.god. kako je osnovana tzv. ''granična milicija krajine", provodio teško nasilje nad civilima Hrvatske nacionalnosti koji su ostali živjeti da privremeno okupiranom području RH. Prema izjavila svjedoka postoje saznanja da je hapsio, maltretirao i tukao hrvatske civile, te su isti bili prisiljeni preko minskih polja izbjeći sa svojih prebivališta u područje RH koje je pod kontrolom legalnih organa. Dmitrović je komandir grupe tamošnjih tzv. milicionara koji su obučeni u vojne uniforme i naoružani automatskim puškama, koji svakodnevno patroliraju u području oko Perjasice.

 

Takvim svojim činjenjem Nikola Dmitrović je počinio krivično djelo iz čl. 236, st. 1 , vezano na čl. 236 F st. 1 KZ RH.

 

Prilog: 1. službena bilješka o obavljenom inf. razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxx

2. službena bilješka o obavljenom inf. razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx

3. sl. bilješka o obavljenom inf. razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

 

Ovl. sl. osoba:                                                                                     ZAPOVJEDNIK PS-e:

xxxxxxxxxxxxxxxx                                                                                  Dragutin Mataković

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA DUGA RESA

Broj: 511-05-11/1-10-MI-K-95/92.

Datum: 17.11.1992. godine




SLUŽBENA  BILJEŠKA



Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx zanimanje    je dana 16.11.1992.godine.

u Duga Resi u PS-i

dao ovlaštenoj osobi  PS Duga Resa.

 

slijedeće obavijesti:

 

Gore navedeni xxxxxxxxxxxxxxxxx je dana 16.11.1992.godine oko 08,00 sati došao u Mateško selo iz pravca Perjasice i javio se patroli policije PI G.Stol. Poslije obavljenog razgovora sproveden je u PS Duga Resa gdje je dao slijedeću izjavu:

" Cijelo vrijeme rata živio je sa ocem Tomomxxxxxxxxxxxxx u selu Maurovići koje se nalazi pod okupacijom tzv. "SAO Krajine". Dana 10.11.1992.godine oko 12,00 sati kod istog su došla dva pripadnika tzv -milicije Krajine - i odveli ga u stanicu.milicije u Slunj. Jedan od milicionera po prezimenu Dmitrović, star oko 30 godina, inače komandir milicije, a drugi po imenu Slavko sa još petoricom milicionera, tukli su Lipoščaka palicama, rukama, nogama i uperivali pištolj u glavu. Tokom ispitivanja najviše se isticao i tukao komandir Dmitrović, kako Lipošćak kaže''najzloglasnija zvijer''. Zahtjevali su od njega da prizna koliko puta su za vrijeme rata kod njega dolazili Brozinić Darko i Brozinić Zdravko.

Drugi su ga dan prepratili u zatvor u Glinu gdje je bio na saslušanju kod Avdeja Popova, istražni sudija. Iz Gline je pušten 13.11.1992. godine pod uvjetom da se opet javi miliciji u Slunj. Zbog straha da će ga u Slunju opet tući i maltretirati odlučio je pobjeći iz tzv. ''Krajine''.

U Kestenku, Perjasici i Svoiču, oformili su pogranične stanice milicije koje broje, svaka po 25 do 30 ljudi, obučeni su u SMB i šarene uniforme, a naoružani automatskim puškama, svakodnevno u grupama od po 4-5 ljudi patroliraju uz liniju razgraničenja. Imaju plaću oko 40.000 – tzv. ''krajiških dinara''. U miliciji su većinom domaći ljudi starosti do 60 godina, koje po viđenju zna, ali im nezna točna imena već samo nekima.

 

  1. PERINOVIĆ DRAGAN, ime oca Vojin, star oko 35 godina iz Karlovca, prije je bio

vozač u ''Autotransportu'', Karlovac – u miliciji je u Perjasici, nosio šarenu uniformu, naoružan AP. Svakodnevno obilazi teren, zadnji puta je viđen 10.11.1992. godine u patroli sa još trojicom milicionera.

 

2. GRUBJEŠIĆ PAVAO, star oko 30 godina iz Ponorca, bio je ranjen od granate, počeo raditi zadnjih mjesec dana, u sastavu milicije. Nosi šarenu uniformu, naoružan je AP, viđen je u patroli.

 

3. MANDIĆ MIČO, star oko 40 godina iz Veljuna, maltretirao je- Lipošćaka, uperivao pušku u njega i tražio ga rakije. ,Zapalio je sjenik Lipošćak Peri navodno zbog toga što mu nije dao rakije.

 

4. POPOVIĆ DUŠKO, star oko 35 godina, ima kuću na Švarči, rodom je iz Veljuna. po selima pljačka, Lipošćak ga je vidio kad je pucao na njegove kokoši.

Hrvati koji još žive u tom kraju svakodnevno su.maltretirani i pljačkani od strane Srba. xxxxxxxxxxxxxx je u Maurovičima ostao otac xxxxxxxxxx star 90 godina za kojega se boji da će ga maltretirati i ubiti.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Ovl.sl.osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


 

 

 


RH MUP

POLICIJSKA UPRAVA- KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA- D U G A   R E S A

Broj: 511-05-10/l-8-MI-K-95 /93 SM

Duga Resa, 22.01.1993.

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Sastavljena 18.01.1993.god. u PS Duga Resa na osnovu inf. razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxx,  ime oca xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

. Gore navedena xxxxxxxxxxxxxx je 05.01.1993.god. vozilom UNPROFOR-a dopraćena u Duga Resu iz sela Maurovići , gdje je prebivala, a koje je sada pod neprijateljskom okupacijom. Za odlazak iz Maurovića bila je primorana zbog sve većeg pritiska tamošnjih vlasti i milicije. U Manrovićima je ostavila kuću sa namještajem,traktor sa priključcima i ostalo imanje. Jedino je

prodala dvije krave i to za 500 DEM nekim nepoznatim ljudima. Za vrijeme boravka na neprijateljskoj teritoriju živjela je kod kuće u Maurovićima, jedino je jednom bila u Slunju radi potpisa zahtjeva za odlazak u Duga Resu. U Slunju je vidjela dosta srušenih i oštećenih kuća. Vidjela je veće grupe neprijateljskih vojnika, a njezina kuma xxxxxxxxxxxxxxxx išla je na poligon i

tamo vidjela veći broj tenkova i neprijateljskih vojnika. Kod nje kući dolazili su pripadnici UNPROFOR-A i davali joj namirnice, ali tamošnja milicija im više .nije dala da idu kod njih. Pogranična milicija se nalazi u Perjasici i staroj i novoj trgovini i u staroj školi. Plaću imaju oko 80 milijardi tzv. krajiških dinara. Idu u patrole po okolici i selu u sastavu od po pet ljudi. Od milicionara poznavala je :

 

1. Gačeša Predrag, Svoić, star oko 25 godina, bio je komandir patrole koja je bila u obilasku sela i okolice,

2. Pavić Nikola, ime oca Vladimir, rođ. 01.01.1959.god. u mjestu Svoić , općina Duga Resa, prebivalište Svoić br. 31. Bio je u miliciji dolazio kod Broziničke kući i prijetio joj.

3. Karas Nikola, ime oca Petar, rođ. 06.06.l960.god. u Marlovcu, Duga Resa, sa prebivalištem Rendulićeva bb, Duga Resa, Pripadnik je milicije tzv. "SAO Krajina"u Perjasici.

4. Dmitrović Nikola, ime oca Milan, rođ. 01.ol.1967.god. u oje u Gačeško Selo, općina Duga Resa, prebivalište Vojnić bb. Sada u sastavu milicije u Slunju.

 

Od neprijateljskih vojnika je poznavala Mišljenčević Đuru, a zadnji puta ga je vidjela u Jelviku dok su postavljali minsko polje. Čula je da mu je mina raznijela nogu i da više nije u vojsci. Za vrijeme borbi krajem 1991.god. u njen vrt su smjestili minobacače i pucali na Siću i Venac. Otuda su ispalili oko 150 mina. Poznavala je trojicu vojnika koji su pucali iz minobacača i to

1.  Perinović Branko, ime oca Đuro, rođ. 01.04.1959.god. u mjestu Marlovac, općina Duga Resa gdje i prebiva br. 3. Bio je u vojničkoj uniformi naoružan puškom, stavljao je mine u minobacač.

2. Sujčić Dražen, ime oca Jovan, rođ. 23.02.1971. god. u Karlovcu s prebivalištem Perjasica 25. Bilo je u vojnoj uniformi u sastavu minobacačkog odjeljenja koji su pucali na Siču i

Venac.

 

3.  Držaić Miladin, ime oca Jovan, rođ. 23.09.1973.god. u Karlovcu, prebivalište Miloševac 12, općina Duga Resa. Bio je u sastavu minobacačkog odjeljenja.

 

Za Karas Milana zna da je poginuo u prosincu krajem 1991.god. za vrijeme borbi, a Orešćanin Rade i Grubješić Pajo su naišli na mine i povrijedili noge. Tjeraju ih na bojište u Bosnu, ali se nedaju tamo, te zbog toga i pucaju samo da bi simulirali kako su ovdje potrebi. Neki su bili u Bosni, ali su se brzo vratili natrag. Hrvata se toliko ne boje i kažu da su to domaći, a boje se muslimana da će ih poklati. Cimeša Branko "Zec" joj je orao za pšenicu i vozilu u mlin, zbog čega su mu prijetili.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx 

 

 

 

Ovl. sl. osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 


 

 

 

RH MUP

POLICIJSKA UPRAVA- KARLOVAC

POLICISKA STANICA- DUGA  RES A

Broj: 511-05-11/1-10-MI- K-95/93 SM

Duga Resa, 11.01.1993.

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Sastavljena dana 11.01.1993.god. u PS Duga Resa na osnovu inf. razgovora sa Grubješić Jovanom, ime oca Milovan, rođ. 19.01.1948.god. u mjestu Kestenak, gdje i prebiva na kbr. 7.

 

Dana 08.01.l993.god. oko 13,00 sati u mjestu Siča sa okupiranog teritorija došao je Grubješić Jovan. Istog su uočili djelatnici PI Barilović i priveli u PS Duga Resa, gdje

je obavljen inf. razgovor.

 

Grubješić je izjavio da živi u Kestenku sa suprugom i sinom koji je u sastavu milicije. U Siču je došao sa namjerom da posjeti kćer Radojku, zeta Stevicu Novosela i unuka Martinu koji žive u Duga Resi. Kad je došao u Siču najprije je došao do Marka Boljara, a od njega je Markov

sin Zdenko odveo do prijatelja Mate Novosela, potom ga je policija odvela u Barilović. Za vrijeme boravka u tzv. ''SAO Krajini" imao je problema sa tamošnjom policijom zbog toga

što je bio u Karlovcu u zatvoru. Milicioneri Rade Grubješić i Nikola Grubješić došli su po njega kući i odveli ga u školu Kestenak, a potom u Perjasicu. Iz Perjasice ga je Dmitrović Nikola odveo u zatvor u Slunj, gdje su ga ispitivali o svemu što je vidio i doživio, dok je boravio u Duga Resi i Karlovcu. Sa njime u zatvoru u Slunju je bio Pero Lipošćak koga su milicioneri jako istukli.

 

U školi u Kestenku ima oko 24 milicionera koji su u službi u smjenama po osmorica. U školi se dosađuju i kartaju, a nekoliko ih prođe u pe.trolu po obližnjoj okolici. Naoružani su automatskim puškama i pištoljima, a neko teže naoružanje nije vidio. Kod njih niti na terenu. Milicioneri koje može imenovati su njegov sin Milovan Grubješić, Nikola Dmitrović - komandir milicije, Rade Grubješić, Nedjeljko Grubješić, Nedjeljko Sučević, Goran Mijaković, Djordje Potkrajac nadimak "Super", Branko Cimeša Istariji, Milovan Cimeša Mišo i, Gojko Sučević, Danilo Bogdanović, Pavao Grubješić i Branko Grubješić.

 

Po obavljenom razgovoru Grubješić Jovan je sproveden na punkt u Siču i pušten.

u.

 

 

Ovl. sl. osoba:


 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA DUGA RESA

 

Broj: 511-05-10/l-8-MI

Duga Resa, 20.05.1993./93.

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

 

Sastavljena 20.05. 1993. godine u PS Duga Resa na osnovu informativnog razgovora s xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx Tokom informativnog razgovora Lipošćak je izjavio slijedeće:

"Za vrijeme rata živio sam sa ocem xxxxxxxxxxxxx u selu Maurovići nedaleko Perjasice koje je bilo i još uvijek je pod okupacijom "Krajine". Dana 09.11.1992. godine uveče kod mene kući su došli pripadnici granične milicije tzv. "Krajine" iz Perjasice. Bilo ih je petorica na čelu sa komandirom Gaćešom.

1. Gaćeša, ime ne znam, star oko 25 godina mislim da je iz Svoiča,

visok oko 165 cm, mršav.

2. Miletić Mićo, prijašnji konobar koji je radio u "Mrežnici", nosio

je radio-stanicu.

3. Perinović Dragan, otac Voin, star oko 30 godina iz Karlovca, prije bio vozač u "Autotransportu, otac mu je bio lugar.

4. Šarac, ime ne znam, otac Nikola koji je umirovljeni oficir te ima nadimak "Kapetan Šarac", inače je iz Perjasice.          Šarac je prije radio u pošti i ima stan u Karlovcu, star oko 28 godina, nižeg rasta.

 

Petog milicionera ne poznajem. Svi su bili obučeni u uniforme i naoružani automatskim puškama. Kad su došli kod mene odmah su me upitali u vezi Darka Brozovića i Zdravka Brozovića koji su dan prije došli po Barku Brozović i sina Denisa. Ja sam priznao da sam obavijestio Barku da dođe sa sinom kod potoka gdje je čekaju Darko i Zdravko. Oni su

mi rekli da to nisam smio učiniti vec sam trebao obavijestiti njih da im postave zamku i da ih pohvataju. Na to je Perinević rekao da sada od mene mogu raditi što hoće. Gaćeša je rekao da za večeras ostajem, a sutra ce se vidjeti što ce biti.

Drugi dan, oko podne, kod mene su došli milicioneri Dmitrović i još jedan meni nepoznat, znam samo da mu je kuca negdje između Perjasice i Slunja. Bili su obučeni u uniforme i nosili oružje. Dmitrović je inače komandir milicije. Znam po tome što su ga njegovi oslovaljavali sa "komandire" i izdavao je naređenja. Poveli su me sa sobom u autu i doveli do kuće Branka Zeca u Mauroviću. Oni su ušli unutra i sa nekim žustro pričali. Potom su me odveli u Perjasicu kod stare škole gdje je smještena milicija. Tu su me zadržali oko 50 min. i nastavili smo dalje pravo za Slunj. U Slunju su me doveli u stanicu milicije i rekli mi da večeras nema ispitivanja, ali da razmislim i sutra sve pri znam. Smjestili su me u samicu u kojoj je padala kiša jer je krov bio oštećen po sam bio sav mokar. Do mene u ćeliji je bio smješten Jovan Grubješić iz Kestenka. Drugi dan je po mene došao jedan milicioner i odveo me do Dmitrovića u kancelariju. Unutra ih je bilo oko šestorica i počeli su me ispitivati i ponavljati zašto nisam javio miliciji da uhapse Broziniće. Ja sam odmah priznao da sam prenio poruku Barki Brozinić da dođe do potoka. Prvi me je udario iz sve snage rukom po licu, jedan od milicionera, a potom me snažno udario nogom u stomak na što sam izgubio zrak. Zatim me Dmitrović pitao da priznam kako je neko veče kod mene došao neki auto sa petoro ljudi. Na to sam odgovorio da to nije točno kao što i nije. Potom je Dmitrović poslao jednog milicionera pa palicu. Rekao je da se izujem i počeo me on lično udarati palicom po tabanima. Zadao mi je oko 10 udaraca palicom po svakoj nozi, tako snažno da su mi kasnije tabani bili sve crni. Dok je udarao govorio je "Majku mu ustašku, smrde mu čarape" iako to nije bilo točno. Nakon toga Dmitrović je tražio od mene da pružim dlanove, a ja sam mu morao ispružiti ruke. Zadao mi oko 10 udaraca palicom po svakom dlanu ruke, iz sve snage, a budući da je mlad i jak udarci su bili strašni. Na to se je jedan milicioner sjetio i rekao mu da me neka udara po ruci odozgo između palca i kažiprsta što je Dmitrović i učinio. Od udarca me tako boljelo da sam imao osjećaj da mi se kala ruka. Od udaraca ruke su mi strašno otekle i boljele me. Zatim me pitao hoću li priznati, a ja sam odgovorio da sam sve priznao. Na to je Dmitrović rekao da će me ubiti i izvukao pištolj iza pojasa, repetirao ga i uperio ga meni u desnu slijepoočicu. Rekao je jednom milicioneru da donese motornu pilu "da mu odrežemo glavu". Pilu ipak nisu donijeli, a jedan od njih je rekao da me puste da dođem k sebi da će nastaviti navečer. Taj isti je izjavio kako je u Blagaju zaklao 25 hrvata. Dmitrović je naredio da me ponovno odvedu u samicu što su i učinili. Tu sam proveo čitav taj isti dan, noć i tek drugi dan naveče su me sproveli u zatvor u Glinu. Tamo su me isto ispitivali, ali me nisu tukli. Odveli su me do nekog istražnog suca Popova koji me oslobodio optužbe naredio mi da se moram ponovno vratiti i javiti miliciji-uSlunj. Iz Gline sam došao autobusom do Perjasice. Došao sam kući, a kod mene su dolazili opet milicioneri iz Kestenka, ali me nisu puno ispitivali. Razmišljao sam i odlučio da pobjegnem iz Maurovića u Duga Resu. Pomislio sam da je bolje izvršiti samoubojstvo nego se opet javiti u Slunj miliciji. Tako sam drugi dan krenuo prema Mateškom selu iako sam znao da moram proći kroz minska polja. Odlučio sam da rađe idem u smrt nego njima živ u ruke. Uspio sam čitav proći do Mateškog sela do trgovine, a tamo su me prihvatili policajci RH i dopratili me u Duga Resu.

U Mauroviću mi je ostao otac xxxxxxxxxxxx star 90 godina i sada se puno brinem da mu se što ne dogodi.

Izjavio bi i to kako su jednom prilikom negdje u 2 mjesecu 1992. godine pucali mi po kući dok smo ja.i otac xxxxxxxxxxx bili u njoj, a meci su probijali zidove i letili po prostorijama, razbijajući pokućstvo. Na sreću ja i otac smo ostali čitavi, a napadači su bili.

 

1. Mandić Mićo, iz Veljuna, poznaje ga Dragan Lipošćak iz Karlovca koji je sa njime radio u RIZ-u u Slunju. Upalio mi je sjenik, što mi je rekao Grubješić Brane, star oko 16 godina.

2. Nikšić Dragan, iz Poloja, prije rata je radio u Karlovcu na naplaćivanju parkinga za vozila, oženjen iz Mahična.

3. Popović Duško, iz Veljuna.

4. Osoba po nadimku "Šuta'' iz Perjasice, star oko 30 godina.

 

Navedeni su bili pripadnici vojske koja je boravila na tom području. Svakodnevno su maltretirali i pljačkali hrvate."

 

Ovlaštena sl. osoba;


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj; Kt-411/93

 

Karlovac, 27. prosinca 1994.godine

ASM/VG

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

 

 

Temeljem članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 ZKP-a, podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

 

protiv

 

DMITROVIĆ NIKOLE, sin Milana, rođ. 1.1.1967.

u Gačeškom selu, općina Duga Resa, s prebivalištem

u Vojniću bb, Srbin

 

 

da je :

 

nakon 26. rujna 1992. godine, na području Perjasice, općina Duga Resa, u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, radi otcijepljenja pojedinih dijelova Republike Hrvatske i pripajanja tzv. ''Velikoj Srbiji'', kao komandir ''Granične milicije'' u odori i s oružjem vršio uhićenja i saslušanja građana hrvatske nacionalnosti, pa je tako u studenom 1992.godine, vršio saslušanja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pri čemu je imenovanog tukao gumenom palicom po tabanima i dlanovima,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, a što je popraćeno teškim nasiljem,

pa da je time, počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 235. stavak 1 u svezi članka 244. stavak 1 KZ RH, a kažnjivo po članku 244. stavak 1 KZ RH.

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna raspava,
  2. da se na glavnu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  3. da se okr. Dmitrović Nikoli temeljem članka 290 ZKP-a, sudi u odsutnosti.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

PS Duga Resa prijavile je Dmitrović Nikolu da je počinio kriv. djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu zahtjeva, odnosno ove optužnice. Protiv okr. Dmitrović Nikole provedena je istraga.

 

xxxxxxxxxxxxxxxx saslušan kao svjedok iskazao je da je od početka rata, tj. agresije na Republiku Hrvatsku, pa do 16.11.1992. g. nalazio se neprekidno kod svoje kuće u Mavrovićima, a koje područje od početka rata i pod tzv. ''Republici Srpskoj Krajini''.

Dana 10.11.1992.g. oko 12 sati kod njega u kuću u Mauroviće s milicijskim automobilom su došla dva milicajca tzv. ''Republike Srpske Krajine'' u odorama i naoružani pištoljima, jedan od njih je imao činove, tako da je toga ovaj drugi oslovljavao s ''komandir Dmitrović''. Ranije, njih obojicu nije poznavao a ''komandir Dmitrović'' da je bio star oko 25-30 godina. Nakon toga da su ga odveli u Slunju, gdje su ga ispitivali, a ispitivao ga je naprijed navedeni Dmitrović sa još 5-6 drugih osoba, od kojih su 2-3 bili u civilu, dok su ostali bili u plavim odorama. Okrivljeni da je te zgode bio u uniformi, i naoružan pištoljem i upravo ga je on najviše ispitivao i tražili su raznorazne podatke od njega. Prilikom ispitivanja da su ga šamarali rukama po licu, tukli po nogama, po trbuhu, a pored toga da ga je Dmitrović, tj. okrivljeni posebno gumenom palicom udarao po dlanovima, po glavi, te mu naredio da skine cipele, te ga gumenom palicom tukao po tabanima. To maltretiranje trajalo je oko ½ sata, nakon čega je bio sav plav i natečen i gotovo bez svijesti. Prilikom tog ''ispitivanja'' Dmitrović je u jednom momentu izvadio pištolj, repetirao ga i pritisnuo mu cijev na slijepoočnicu, i rekao jednom od prisutnih da donese ''motorku'' da će mu odrezati glavu. Nakon ispitivanja da je vraćen u stanicu, a nakon toga da je prebačen u Glinu, gdje ga je kasnije ispitivao neki sudac. Nakon ispitivanja u Glini, da je pušten kući i rečeno mu je da se mora javiti u miliciju u Slunj. Nakon 1992.g. pobjegao je u Mateško selo na slobodno područje, zatim u Duga Resu, gdje se prijavio policiji.

 

Osobu koja ga je lišila slobode, maltretirala ga, a koji su drugi oslovljavali s ''komandir Dmitrović'' viđao je i prije kritične zgode na području Maurovića u više navrata od početka rata i okupacije tog područja. On je više puta tuda paltrolirao uvijek u pratnji drugih policajaca i po mjestu se pričalo da je on komandir. Iz pričanja je također poznato da je on negdje još u jesen 1991.godine, lišio slobodne xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, policajca PS Duga Resa, te da također prilikom ispitivanja maltretirao. Da mu je poznato da su na području Kestenka, Perjasice i Svojića bili stacionirane jedinice ''Granične milicije'' tzv. ''Republike Srpske Krajine'' od 20-30 milicajaca, koji su po grupama od po 4-5 patrolirali linijom razgraničenja.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx saslušana kao svjedok iskazala je da je do 5.1.1993. godine, bila stalno kod svoje kuće u Maurovićima, a tog dana da je uz pomoć UNPROFOR-a uspjela preći s okupiranog područja u Duga Resu, gdje se i sada nalazi. Okr. Dmitrović Nikolu da poznaje od ranije, da je on rodom iz obližnjeg Gačekog sela i prije početka rata da je bio zaposlen u policiji u Puli. Da je išao u školu s njezinim sinom i da ga upravo zato dobro poznaje. Početkom agresije na RH, da okrivljenika nije odmah vidjela na tom području, prvi puta ga je vidjela početkom 1992.g. i od tada pa nadalje sve do odlaska s ovog područja da ga je vidjela više puta navraćao u njenu kuću.Bio je obučen u plavu milicijsku uniformu, naoružan pištoljem i uvijek u pratnji drugih njihovih ''milicajaca''. Da ne zna točno kakvu je funkciju on obnašao.

 

Iz svega naprijed navedenog, iskaza saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da je okr. Dmitrović Nikola i nakon 25. rujna 1992.g. kao pripadnik srbočetničkih neprijateljskih formacija na području općine Slunj, sela Maurovići, kao pripadnik ''Milicije SAO Krajine'' uhićenja i ispitivanja osoba hrvatske nacionalnosti, a sve u cilju obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH, a prilikom tih ispitivanja maltretirao, udarao te osobe. Posebno to proizlazi iz iskaza xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je prilikom ispitivanja u miliciji u Slunju bio maltretiran, udaran, a posebno ga je matretirao i udarao okr. Dmitrović Nikola, koji ga je udarao rukama po glavi, tijelu pa se isto tako i gumenom palicom po rukama i tabanima, što se u svakom slučaju može smatrati i velikim nasiljem, pa se stoga u njegovom ponašanju stječu svi bitni elementi utuženog kriv. djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

Kako je okrivljeni trenutno nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, jer se nalazi na privremeno okupiranom teritoriju Republike Hrvatske, s obzirom na cjelokupnu situaciju, smatramo da postoje osobito važni razlozi da se imenovanom sudi u odsutnosti.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković-Moćan


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: III  K-8/95-3

Kv-33/96

 

R J E Š E N J E

 

Vojni sud u Karlovcu u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Čurjak kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Nikole Dmitrovića, zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1. KZRH, rješavajući o prijedlogu VT za suđenjem u odsutnosti, na sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 1996.godine

 

r i j e š i o  j e

 

Temeljem čl. 290. st. 3. ZKP

 

protiv:

 

NIKOLE DMITROVIĆ, sin Milana, rođ. 1.1.1967.

u Gačeškom selu, općina Duga Resa, s prebivalištem

u Vojniću bb, Srbina, drž. RH

 

o d r e đ u j e  s e  s u đ e n j e  u  o d s u t n o s t i  zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1. KZRH za koje je optužen optužnicom VT Karlovac broj KT-411/93 od 27. prosinca 1994.g-

 

Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

VT Karlovac optužnicom br. KT-411/93 od 27. prosinca 1994.g. stavlja na teret Nikoli Dmitroviću da je počinio kriv. djelo iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1. KZRH te je predložilo da se suđenje provede u odsutnosti okrivljenika jer da postoje osobito važni razlozi za takvo suđenje.

 

Prijedlog VT-a Karlovac je osnovan.

 

Okr. naime nije dostižan državnim tijelima i očigledno je u bijegu pa tako niti nakon određivanja pritvora i raspisivanja tjeralice nije pronađen. Osim toga težina djela i vrsta krivičnog djela koja mu se stavlja na teret predstavlja osobito važan razlog da se suđenje provede, pa su dakle po mišljenju ovog vijeća ispunjene pretpostavke iz čl. 290. st. 3. ZKP- Stoga je riješeno kao u izreci.

 

Karlovac, 17. siječnja 1996. godine.

ZAPISNIČAR:                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Blaženka Čurjak                                                                               Zvonimir Matan

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: III  K – 8/95-6

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Nikole Dmitrovića, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac broj KT-411/93, od 27. prosinca 1994.g., dovršene u prisutnosti zamjenika VT-a Antona Stankovića Moćana, u odsutnosti okrivljenika, a u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti Marka Raškovca odvjetnika u Karlovcu, dana 1. veljače 1996.godine.

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

Okr. NIKOLA DMITROVIĆ, sin Milana, rođ. 1.1.1967.

u Gačeškom selu, općina Duga Resa, s prebivalištem

u Vojniću bb, Srbina, drž. RH

 

k r i v   j e

što je:

 

nakon 26. rujna 1992.godine na području Perjasice, općina Duga Resa, u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, radi odcjepljenja pojedinih dijelova Republike Hrvatske i pripajanja tzv. ''Velikoj Srbiji'', kao zapovjednik ''granične milicije'' u odori s oružjem vršio uhićenja i saslušanja građana hrvatske nacionalnosti, pa je tako u studenom 1992.godine vršio saslušanje xxxxxxxxxxxxxxxxx, pri čemu je imenovanog tukao gumenom palicom po tabanima i dlanovima,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državno i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, a što je popraćeno teškim nasiljem,

 

čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1. KZRH, pa se po čl. 244. st. 1. KZRH

 

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 12 /dvanaest/godina.

 

 

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

VT Karlovac stavlja na teret Nikoli Dmitroviću da je počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. u svezi sa čl. 244. st. 1. KZRH, pobliže opisano u izreci.

Obzirom da je okrivljenik nedostupan legalnim tijelima RH, pravomoćnim rješenjem br. K.8/95-3 od 17. siječnja 1996.g. odlučeno je da će se suđenje provesti u odsutnosti okrivljenika te mu je postavljen branitelj po službenoj dužnosti u osobi Marka Reškovca odvjetnika u Karlovcu.

Proveden je dokazni postupak, pa su pročitani iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, a izvršen je i uvid u dopis PU Karlovačke iz kojeg je vidljivo da ne postoje podaci o njegovoj osuđivanosti.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxx iskazao je kako su ga 10.11.1992. g. iz njegove kuće odveli dvojica policajaca time da je ovaj drugi okrivljenika oslovljavao sa ''komandir Dmitrović'' te da su ga odvezli u Slunj u neku zgradu nedaleko zgrade policije, zatvorili ga u samicu, a slijedećeg jutra ga je okrivljenik sa još drugih pet ili šest osoba ispitivao. Bio je u policijskoj uniformi i naoružan pištoljem i on je i najviše ispitivao. Tvrdi da su ga svi prilikom tog ispitivanja udarali rukama po licu, tukli po nogama i trbuhu, a okrivljenik ga je posebno gumenom palicom tukao po dlanovima i po glavi te naredio da skine cipele pa ga je zatim gumenom palicom tukao po tabanima. Navodi kako je to maltretiranje trajalo oko pola sata te da je bio sav plavi natečen od udaraca i gotovo bez svijesti. Osim toga okrivljenik je u jednom trenutku izvadio pištolj, repetirao ga i pritisnuo mu cijev na slijepoočnicu govoreći pri tom prisutnima da mu donesu 'motorku'' te da će mu odrezati glavu. Svjedok inače iz viđenja poznaje tog ''komandira Dmitrovića'' i od ranije jer je i ranije patrolirao tim terenom sa drugim policajcima, a i tada se po mjestu pričalo da je on komandir. Svjedoku je iz pričanja poznato i to kako je okrivljenik u jesen 1991. g. lišio slobode mještanina xxxxxxxxxxxxxxxx policajca PS Duga Resa te je i njega prilikom ispitivanja maltretirao, a zatim ga odveo u zatvor u Vojniću. Pored toga naglašava kako su na tom tada okupiranom području gdje je okrivljenik bio zapovjednik te policije građani hrvatske nacionalnosti bili svakodnevno na razno-razne načine maltretirani, a njihova imovina da je silom otimana i pljačkama. Njemu osobno izrešetana je kuća, a zapaljen mu je i sjenik te je iste večeri zapaljen i istog sijena Lipošćak Jelene i Brozinić Jane. Svjedoku su oduzimali i hranu i piće, a također mu je poznato kako je 1992.g. zapaljena kuća, sjenik i štala Arlešić Bare.

Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxx potvrđuje navode o paljevini kuća spomenutih osoba na području gdje je patrolirao i okrivljenik. Navodi da okrivljenika poznaje od ranije jer je rodom iz obližnjeg Gaćeškog sela je bio zaposlen negdje u policiji, a da se je na ovom području prvi puta pojavio opet početkom 1992.g. te da je patrolirao u plavoj policijskoj uniformi i naoružan pištoljem te u pratnji nekolicine njegovih policajaca.

Svjedokinji nije poznato koju je funkciju obnašao okrivljenik u to vrijeme, ali je sigurna da je bio u toj njihovoj ''miliciji''. Nije joj također poznato iz vlastitog opažanja da li je lišavao slobode građane hrvatske nacionalnosti ili ih je ispitivao, ali na području na kojem je i on patrolirao bilo je strašnih paljevina i maltretiranja građana hrvatske nacionalnosti te uputa da što čekaju, što ne odlaze, da će doći četnici i sve ih poklati te da je bilo jednom riječu neizdrživo. Zbog toga su živjeli u strahu i s vremenom napustili to područje.

Ocjenjujući provedene dokaze sud je utvrdio da je okrivljenik počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. To proizlazi iz iskaza za oba saslušana svjedoka jer i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx poznato da je okr. bio pripadnik pobunjeničke ''milicije'' time da su oba svjedoka suglasna kako je bilo mnogo maltretiranja građana hrvatske nacionalnosti te pljačke i uništavanja njihove imovine. Iz vlastitog iskustva svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da je bilo teškog maltretiranja kao što su npr. udarci gumenom palicom po dlanovima i stopalima, ozbiljnije prijetnje pištoljem u glavu te prijetnje da će mu glavu odrezati ''motorkom''. Svjedokinji xxxxxxxxxxxxxx doduše nije poznato da li je okrivljenik bio baš zapovjednik, ali ta činjenica proizlazi iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxx. Nesporno je dakle da je okrivljenik bio pripadnik pobunjeničkih postrojbi pa su ispunjene pretpostavke da ga se proglasi krivim za krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH. Isto tako dokazano je iskazom svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxx da je on to djelo počinio grubom upotrebom sile odnosno teškim nasiljem što je vrlo temeljito opisao sam svjedok pa se dakle radi o težem obliku oružane pobune koji je kvalificiran i opisan čl. 244. st. 1. KZRH. Stoga je optužnica u cjelosti osnovana. Utvrdivši na opisani način da je okrivljenik počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, sud mu je izrekao i kaznu.

 

Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir način na koji je djelo izvršeno, odnosno samu činjenicu da osim što je bio pripadnik pobunjeničkih postrojbi, da je primjenio silu i nasilje prilikom saslušavanja građana hrvatske nacionalnosti, pa mu je izrečena jedna relativno visoka kazna koja je primjerena težini počinjenog djela. Sud je uvjerenja da je stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra tako visok da je trebalo odmjeriti kaznu zatvora, naznačeno izrekom, jer maltretiranje svjedoka xxxxxxxxxxxxxx nije izdvojena epizoda u ponašanju okrivljenika obzirom da je početkom pobune već uhitio i svog kolegu po struci Dragana Lipošćaka te i njega odvezao u zatvor također maltretirajući ga. Sud je uvjeren da će kazna ostvariti svrhu kažnjavanja u odnosu na okrivljenika a tako i generalno.

 

Stoga je suđeno kao u izreci, s obzirom da nije dostupan vlastima određeno je da trošak padne na teret proračuna.

U Karlovcu, 1. veljače 1996. godine.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Blaženka Čurjak                                                                               Marijan Janjac


REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-293/1996-3

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda ŠibI Neve, kao predsjednice vijeća, te Gudelj Milana, Potrebica Ante, Vrbetić Vesne i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Dmitrović Nikole zbog krivičnog djela iz čl. 244. st. 1. KZRH u svezi s čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 1. veljače 1996. K-8/95-6, u sjednici održanoj 30. listopada 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Kolak-Parfenjuk Nadu,

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. U povodu žalbe opt. Dmitrović Nikole, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja i izriče:

 

protiv opt. Dmitrović Nikole (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja) na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

 

 

OPTUŽBA SE ODBIJA

 

da bi nakon 26. rujna 1992. godine na području Perjasice, općina Duga Resa u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, radi odcjepljenja pojedinih dijelova Republike Hrvatske i pripajanja tzv. "velikoj srbiji", kao zapovjednik "granične milicije" u odori s oružjem vršio uhićenja i saslušanja građana hrvatske nacionalnosti, pa je tako u studenom 1992. godine vršio saslušanje xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pri čemu je imenovanog tukao gumenom palicom po tabanima i dlanovima,

 

pa da bi time počinio krivično djelo iz čl. 244. st. 1. KZRH u svezi s čl. 235. st. 1.

KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do

5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod 1., žalba opt. Dmitrović Nikole postala je bespredmetna.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. Dmitrović Nikolu zbog krivičnog djela iz čl. 244. st. 1. KZRH u svezi s čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u pravnoj oznaci djela i izreče blaža kazna.

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, prema čl. 366. ZKP, je li tom presudom počinjena neka od povreda krivičnog zakona, koje sud drugog stupnja mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja utvrdio je da postoji povreda krivičnog zakona na štetu optuženika iz čl. 355. toč. 3. ZKP, jer je optuženik obuhvaćen Zakonom o općem oprostu od kaznenog progona i postupka za krivično djelo iz čl. 244. st. 1. KZRH u svezi s čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Naime, prema čl. 1. st. 1. i 3. i čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu ("Narodne novine", br. 80/96) obustavlja se kazneni progon protiv počinitelja kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima, te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj počinjenim u razdoblju od 17. kolovoza 1990. godine do 23. kolovoza 1996. godine.

 

Kako iz činjeničnog opisa djela proizlazi, daje opt. Dmitrović Nikola 26. rujna 1992. godine na području Perjasice, općina Duga Resa sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj

na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, a što je popraćeno teškim nasiljem, optuženik je za takvo djelovanje odnosno kazneno djelo iz čl. 244. st. 1. KZRH u svezi s čl. 235. st. 1. KZRH, obuhvaćen općim oprostom iz citiranog zakona, kao apsolutnom smetnjom za daljnje vođenje krivičnog postupka. Na ovu okolnost i sud drugog stupnja (čl. 366. ZKP) pazi po službenoj dužnosti, te sukladno tome donosi odgovarajuću odluku, u ovom slučaju presudu kojom se optužba odbija.

 

Uslijed toga, žalba opt. Dmitrović Nikole postala je bespredmetna.

 

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP trebalo je donijeti presudu kojom se protiv optuženika optužba odbija, odnosno presuditi kao u izreci ove presude (čl. 377. st. 1. ZKP).

 

U Zagrebu, 30. listopada 1996.

 

Zapisničar:                                                                                         Predsjednik vijeća;

 

 

 

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI