REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Gospic - KA-0011

Ocjena: / 3
LošeOdlično 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO OBRANE

UPRAVA VOJNE POLICIJE

71. BOJNA VOJNE POLICIJE RIJEKA

VP 2232-05

 

Klasa: 215-02/KU-95-156-30

Broj: 2232-05-95-5

Datum: 28.06.1995.g.

Mjesto: Gospić

 

 

 

 

VOJNOM  DRŽAVNOM ODVJETNIKU

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana ___. stav ____ Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

 

  1. MILAN SAVATOVIĆ     , zvani __SALATA__,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Božo i majka _Ana rođene Rajčević rođen dana 05.1.46.

 

u Gospiću područni ured  _Gospić ,R   RH , s prebivalištem u _Ostrvica,

 

ulica  _Ostrvica broj   bb , po narodnosti _ Srbin   __, državljanin _RH__ ,

 

zanimanje stolar, obiteljske prilike oženjen, otac dvoje punoljetne djece,

završio je SSS – stolar , pripadnik-ca postrojbe HV-e 118. brigada u

 

tzv. ''Republike Srpske Krajine'' , u postrojbi od 09. mjeseca 1991.g.,

formacijski čin i ves vojnik, formacijska dužnost stražar

 

 

 

Zbog

 

Osnovane sumnje da je počinio krivično djelo protiv sigurnosti RH, što je opisano u čl. 108. st. 1. OKZRH – služba u neprijateljskoj vojsci.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Dana 26.06.1995.g. oko 20,00 sati gosp. Milan Savatović kao pripadnik paravojne formacije tzv. ''Republike Srpske Krajine'', a pod vidnim utjecajem alkohola pogriješio smjer odlaska prema kući iz Novog Ličkog Osika u pravcu Ostrovice, prešao na slobodni teritorij RH, gdje je i uhićen od strane pripadnika 118. DOPUK HV.

 

U razgovoru sa istim došlo se do saznanja, da je isti služio u neprijateljskoj vojsci tzv. ''Republike Srpske Krajine'' od 09. mjeseca 1991.g. odnosno i nakon 10.05.1995. g. kada je proglašena amnestija za neprijateljske vojnike.

 

Navedeni je služio u neprijateljskoj vojsci s ciljem da bi srušio integritet i samostalnost RH koja je bila i u to vrijeme priznata kao neovisna država.

 

 

Privitak:

  1. Službena bilješka o obavljenom inf. razgovoru sa Milanom Savatović
  2. Potvrda o oduzetim predmetima br. 000983

 

 

MP/BŽ

 

Prijavu sačinio

dočasnik i istražitelj

 

narednik Mile Prpić

 

 

ZASTUPNIK ZAPOVJEDNIKA

natporučnik


 

Broj: Kio-80/95-2

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 29. lipnja 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Juraj Boljkovac SUDAR DRAGANA

 

Zapisničar: Mile Paulić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

Zamj. VT Stanković A.

Početak u 13,00 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: Milan Savatović

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:        Božo i Ane r. Rajčić

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Gospić, Vlade Kneževića 1/6 a od 8.mj.1991. na sada privremeno okupiranom području Ostrovica bb, općina Gospić

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  5.1.1946.god. u Gospiću, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              stolar, tesar, privremeno nezaposlen,

odnosno zaposlen u MOL-u

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen, otac dvoje punoljetne djece (24 i 22)

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: SSS stolarski smjer

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           nema

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              Zemun-Beograd 1965/67 vodi se u VE Gospić

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan:navodno osuđivan za promet

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: Pula 1985/86.

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene iz sadržaja krivične prijave 71. b VP Rijeka broj 2232-05/95 od 28.6.1995. godine te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

Razumio sam zašto se okrivljujem. Branitelja za sada neću uzimati, a obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.

Priznajem da sam počinio krivično djelo za koje se okrivljujem tj. da sam i nakon stupanja na snagu, donošenja Zakona o oprostu 10.5.1995. godine sve do dana 26.6.1995. godine, sudjelovao u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, odnosno točnije rečeno bio pripadnik-vojnik paravojnih oružanih formacija tzv. ''Republike srpske Krajine'', konkretno 1. ''Ostrovačke'' čete 1. bataljuna 18. brigade tzv. ''Vojske Republike Srpske Krajine'' i kao pripadnik te paravojne oružane formacije u vojnoj odori i s puškomitraljezom držao stražu u mjestu Ostrovica, na prvoj liniji bojišnice prema HV.

Prije rata živio sam s obitelji u Gospiću i radio u poduzeću ''MOL'' u L. Osiku.

U 8. mj. 1991. godine napustio sam s obitelji Gospić i svoje radno mjesto, te otišao u mjesto Ostrovica, općina Gospić, koja se nalazi ? privremeno okupiranom području, odnosno na području tzv. ''Republike Srpske Krajine'', a gdje je moj otac imao kuću. U prvi momenat smjestio sam se s obitelji u kući svog oca, a kada je nedugo zatim ova kuća izgorjela, dobio sam od MZ Ostrovica na privremeno korištenje vikendicu Pantić Gojka, koju sam koristio sve do lišenja slobode.

Nedugo kako sam došao na područje Ostrovice, već krajem 8 mjeseca 1991.godine, na tom području izbila je oružana pobuna i prekinute su sve komunikacije između tog područja i ostalog slobodnog područja RH, odnosno to područje je okupirano od tzv. ''SAO Krajina'', a kasnije tzv. ''Republika Srpske Krajina''.

Odmah zatim, već negdje početkom rujna 1991.godine ja sam se dobrovoljno, kao i većina ostalih mještana priključio pobunjenicima tzv. ''SAO Krajina''. 15-20 dana kasnije tj. negdje u drugoj polovini 19. rujna 1991.god. zadužio sam od TO Ostrovica, koja je bila u sastavu TO L. Osik poluautomatsku pušku s 80 kom metaka pripadajućih, a zatim u studenom iste godine zadužio sam i vojnu odoru bivše ''JNA'' sivomaslinaste boje. Nakon otprilike dvije godine, dakle negdje u drugoj polovini 1993. godine razdužio sam spomenuti poluautomatsku pušku i zadužio puškomitraljez, koje sam imao i s njim bio zadužen sve do dana lišenja slobode, dana 26.6.1995.godine. Početkom 1995. godine pored napred spomenute odore zadužio sam još vojne maskirne hlače i bluzu, dok je ostali dio uniforme bio ''SMB''. Na rukavu bluze imao sam oznaku ''Vojsku Republike Srpske Krajine''. Uz spomenuti puškomitraljez zadužio sam i 150 kom pripadajućih metaka.

U početku su se pobunjeničke oružane formacije zvale Teritorijalna obrana, a kasnije su prerasle u tzv. ''Vojsku Republike Srpske Krajina''.

Kako sam rekao u momentu lišenja slobode bio sam pripadnik 1. ''ostrovačke'' čete 1. bataljuna 18. brigade tzv.''Republike Srpska Krajine''. Zapovjednik moje ''Ostrovačke'' čete bio je Mašić Milan. Zapovjednik 1. bataljuna, u sastavu kojeg je bila moja četa bio je pukovnik Vunjak Milan, a zapovjednik 18. brigade tzv. ''Vojske RSK'' bio je pukovnik Radaković Milan. Zapovjedništvo 1. čete bio je u Ostrovici , zapovjedništvo 1. bataljuna u L. Osiku, a zapovjedništvo 18 brigade u Buniću, sve na okupiranom području Republike Hrvatske, odnosno na području ?.

Kroz cijelo spomenuto vrijeme tj. od početka rujna 1991. godine pa do 26.6.1995. godine ja sam kao pripadnik paravojnih pobunjeničkih oružanih formacija, najprije teritorijalne obrane, a kasnije 1. čete 1. bataljuna 18. brigade tzv. ''Vojske RSK'' u vojnoj odori tih formacija i naoružan u početku poluautomatskom puškom, a kasnije puškomitraljezom, s drugim pobunjenicima, u Ostrovici, na prvoj liniji bojišnice prema položajima HV držao straže. Kroz cijelo ovo vrijeme na ovom dijelu bojišnice između nas pobunjenika i hrvatske vojske nije bio direktnih neposrednih oružanih sukoba, točnije rečeno pješačkih borbi. Bilo je povremeno artiljerijskih sukoba, kada se pucalo obostrano iz pozadine, a i povremenog međusobnog puškaranja iz pješačkog oružja, između nas na prvoj liniji, ali više tek toliko da se puca. Već početkom 1992.godine na ovom dijelu bojišnice između nas pobunjenika i hrvatske vojske došle su snage UNPROFORA, pa nakon toga baš na ovom području da i nas nije bilo sukoba. Samo povremeno moglo je doći do sporadičnog puškaranja, ali bez direktnog gađanja protivničkih položaja. Koliko je meni poznato kroz cjelo spomenuto vrijeme od nas pobunjenika nitko u tim sporadičnim puškaranjem nije poginuo.

U zadnje vrijeme, prije lišenja slobode, ja sam po 8 dana bio na položaju, na prvoj liniji bojišnice, kako sam već napred rekao, a po 8 dana radio sam u poduzeću ''MOL'', a ovisno o situaciji na liniji razdvajanja, znalo se dogoditi, ukoliko bi situacija bila mirnija, da se duže vrijeme radi, a manje stražari, a ukoliko bi situacija bila obrnuta tj. zaoštrena, duže vrijeme se bilo na straži, a manje radilo. Napominjem i da kada sam radio u tvornici – poduzeću ''MOL'' da sam bio u radnoj jedinici, koja je bila pod zapovjedništvom – komandom tzv. ''Vojske RSK'', a i cjela tvornica zapravo bila je u sastavu ''Vojske RSK'' i radila je prvenstveno za potrebe vojske.

Dana 26.6.1995. god. prije podne radio sam u tvornici, te popio veću količinu alkohola, a i tokom poslije podneva nastavio sam konzumirati alkohol. Tako pijan negdje pred večer oko 20,00 sati u SMB vojnoj košulji i maskirnim vojnim hlačama, te vojnom torbicom i nekim drugim civilnim stvarima, na biciklu sam nepažnjom prešao u Ličkom Osiku s privremeno okupiranog područja na slobodi teritorij RH, gdje su me uhvatili pripadnici hrvatske vojske i lišili slobode.

Na kraju napominjem da sam ja, kao i drugi pobunjenici čuo preko televizije da je Republika Hrvatska donijela Zakon o oprostu, po kojem se oslobađaju od krivičnog progona svi učesnici u oružanoj pobuni, koji nisu počinili ratne zločine, a koji prestanu s oružanom pobunom do 10.05.1995. godine, ali ja u to nisam vjerovao, bojao sam se i radi toga nastavio sam i nakon 10.05.1995. godine sudjelovati u oružanoj pobuni protiv RH, odnosno nisam se predao legalnim organima Republike Hrvatske.

To je sve što imam za iznijeti u svoju obranu.

Na osumnjičenog nema daljnjih pitanja.

Upozoren u smislu čl. 77. zapisnik nije čitan.

 

Dovršeno.

 

 

Istražni sudac:

Predsjednik suda:                                           Zapisničar:                                          Osumnjičeni:

 


 

 

Broj: 31/95-5

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

sastavljen dana 17.07.1995. godine

 

u Vojnoj policiji Gospić za Vojni sud u Karlovcu.

 

Prisutni od sluca:                                                                                Krivični predmet protiv:

 

Istražni sudac:  pred. suda: Juraj Boljkovac                                      SAVATOVIĆ MILAN

 

Zapisničar:  Mile Paulić zbog kriv. djela iz čl. 235.st. 1. KZ RH

Početak u 13,00 sati.

 

 

Utvrđuje se da su pristupili:

 

Voj. tužilac_____________

Okrivljeni_______________

Branilac________________

Oštećeni________________

Tumač_________________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti samo istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koji bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:

 

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Mjesto rođenja i

godina starosti:            xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim

i oštećenim:                nije u srodstvu niti u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje:

 

 

 

Upozoren u smislu čl. 219. i 221. st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

U kritično vrijeme tj. 26.6.1995. godine, kada je s okupiranog područja tzv. ''RSK'' na slobodni teritorij Republike Hrvatske u L. Osiku, prešao i bio zarobljen okr. Savatović Milan, ja sam bio zapovjednik linije o b r a n e  Ličkog Osika. Tog dana oko 19,00 sati nalazio sam se na našem otpornom punktu u samom Ličkom Osiku, na prvoj liniji bojišnice – liniji razgraničenja s pobunjenicima ''RSK''. Pored ovog punkta u neposrednoj blizini nalazi se stražarsko mjesto, na kojem je u tom momentu na straži bio naš vojnik xxxxxxxxxxxxxxxxxxx. U jednom momentu imenovani vojnik me pozvao, pa sam ja uzeo pušku i istrčao napolje do stražarskog mjesta, gdje sam pored imenovanog vojnika zatekao još jednu meni do tada nepoznatu osobu.

Ta nepoznata osoba bila je u vojnoj uniformi, bez ikakovih posebnih oznaka pripadnosti. Hlače je imala maskirne, a košulja SMB. Pored sebe držala je bicikl, na kojem je bila također nekakova vojnička bluza SMB, te mislim pumpa i kišobran.

Odmah sam posumnjao da se dio neprijateljskom vojniku pa sam ga odveo do našeg otpornog punkta radi identifikacije. Pitao sam ga da li zna gdje je, a on je, potpuno siguran odgovorio da se nalazi među srpskom vojskom. Mislim da u tom momentu uopće nije bio svjestan da je zarobljen od Hrvatske vojske. Tek u daljnjem razgovoru postao je toga svjestan, i nakon toga uglavnom nije htio više razgovarati.

Nakon toga je sam izvršio kod njega pretres i u jednom džepu pronašao 15 ''srpskih dinara''. Nikakovih osobnih dokumenata kod sebe nije imao. U razgovoru mi je rekao da se zove Savatović Milan.

Odmah zatim ja sam pozvao Vojnu policiju i predao ga vojnim policajcima.

Moj je dojam da je okrivljeni očigledno greškom zalutao s okupiranog teritorija pod kontrolom ''RSK'' na slobodni teritorij RH je pod našom kontrolom. Niti u jednom momentu dok sam razgovarao s okrivljenim on meni nije rekao da je namjerno prešao liniju razgraničenja radi toga da bi se predao nama, odnosno legalnim organima vlasti RH.

To je sve što imam za iskazati.

Na svjedoka nema daljnjih pitanja.

 

Upozoren u smislu čl. 77 st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

Dovršeno.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                              Svjedok:


 

Broj: 31/95-6

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx(prezime i ime)

 

sastavljen dana 17.07.1995. godine

 

u Vojnoj policiji Gospić za Vojni sud u Gospiću

 

Prisutni od sluca:                                                                                Krivični predmet protiv:

 

Istražni sudac:  pred. suda: Juraj Boljkovac                                      SAVATOVIĆ MILAN

 

Zapisničar:  Mile Paulić zbog kriv. djela iz čl. 235.st. 1. KZ RH

Početak u 13,15 sati.

 

 

Utvrđuje se da su pristupili:

 

Voj. tužilac_____________

Okrivljeni_______________

Branilac________________

Oštećeni________________

Tumač_________________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti samo istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koji bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Mjesto rođenja i

godina starosti:            xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim

i oštećenim:                nije u srodstvu niti u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje:

 

 

 

Upozoren u smislu čl. 219. i 221. st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

Kritičnog dana 26.1.1995. godine, kao pripadnik na  NEČITKO.

Nešto poslije 19,00 sati primjetio sam da mi je iz pravca privremeno okupiranog područja tj. od neprijateljskih položaja, preko mosta prema mom stražarskom mjestu, na biciklu dolazi jedna muška osoba u vojnoj uniformi. Mislim da je imala maskirne hlače i SMB košulju. Naoružana nije bila. Na mostu je najprije malo zastala kao da nezna točno gdje se nalazi i proučava teren, a zatim je nastavila prema tom stražarskom mjestu. Odmah mi je bilo jasno, obzirom na uniformu i pravac iz kojeg je došao, to i da je nepoznato da se očigledno radi o neprijateljskom vojniku.

Kad mi se još malo približio i ja sam krenuo prema njemu, te ga zaustavio i pozvao da priđe k meni, a kad je to učinio pozvao sam ostale naše vojnike iz obližnjeg punkta, koji su odmah došli na lice mjesta, među njima i naš zapovjednik Salomun Branko koji su preuzeli okrivljenog i odveli ga do našeg punkta. Nije mi poznato što se kasnije događalo.

To je sve što imam za iskazati.

Na svjedoka nema daljnjih pitanja.

Upozoren u smislu čl. 77. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

Dovršeno.

 

Istražni sudac:

Predsjednik suda:                                           Zapisničar:                                          Svjedok:

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT -208/95

 

Karlovac, 20. srpnja 1995.godine.

ASM/KŠ

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

Temeljem članka 41. st. 2. točka 3. i članka 165. st. 2. ZKP-a podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

SAVATOVIĆ MILANA sina Bože i Ane rođene Rajčević

rođen 05. 01. 1946. godine u Gospiću gdje i prebiva Vlade

Cerina kbr. 1./6 a od 08. mjeseca 1991. godine na privremenom

okupiranom području Republike Hrvatske Ostrvica bb,

općina Gospić, stolara oca dvoje punoljetne djece, Srbina državljanina RH,

osuđivanog presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-231 od

16. 02. 1981. godine radi kriv. djela iz članka 168. st. 4. u

svezi članka 163. st. 3. KZRH na novčanu kaznu od 3.000. dinara

i presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-494 od 29. 08. 1984.

godine radi kriv. djela iz članka 168. st. 2. u svezi članka 163. st. 1

. KZRH na kaznu zatvora u trajanju do dvije godine i šest mjeseci

a ujedno mu je izrečena izabrana upravljanja motornim

vozilom od dvije godine, sada u pritvoru kod Okružnog zatvora u

Karlovcu od 28. lipnja 1995. godine u 18.00 sati

 

da je:

 

nakon 10. svibnja 1995. godine, pa nadalje na području Ostrvice, općina Gospić koje je područje privremeno okupirano agresijom tzv. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih

oružanih formacija, ostao u redovima tzv. vojske "Republike Srpske Krajine" i to 1."Ostrvačke čete", 1. bataljun, 18. brigada te u odori i sa oružjem držao položaj nasuprot položajima hrvatske vojske a sve u cilju sprečavanja ulaska legalnih organa Republike Hrvatske na to područje i uspostave ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske na tom terenu tako da je i taj dio Hrvatske i dalje pod okupacijom,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

 

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.

 

Stoga

p r e d l a ž e m

 

1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

 

2) da se na glavnu raspravu privede okr. Savatović Milan, pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (4), izvod iz kaznene evidencije (13),

 

4) da se okrivljenom Savatović Milanu temeljem članka 182. st. 2. točka 1. ZKP-a produži pritvor,

 

5) da se na nakon dovršene glavne rasprave okrivljeni proglasi krivim i osudi po zakonu.

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Djelatnici 71. bojne VP Rijeka priveli su Savatović Milana istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu, radi osnovane sumnje da je počinio kriv. djelo oružane pobune iz članka 235. st. 1. KZRH, protiv Savatović Milana provedena je istraga.

Okr. Savatović Milan u svojoj obrani danoj pred istražnim sucem Vojnog suda u Karlovcu u potpunosti priznaje izvršenje djela koje mu se stavlja na teret.

U svojoj obrani navodi da je i nakon stupanja na snagu Zakona o oprostu 10. 05. 1995. godine i nadalje pa sve do 26. 06. 1995. godine kada je uhićen po pripadnicima HV sudjelovao u oružanoj pobuni protiv RH kao pripadnik paravojnih oružanih formacija tzv. "Republike Srpske Krajine" i to kao pripadnik 1. "Ostrvačke čete", 1. bataljun 18. brigada, te kao pripadnik u vojnoj odori i sa puškomitraljezom držao stražu u mjestu Ostrvica na prvoj liniji bojišnice prema HV-u.

Prije rata da je živio u Gospiću i radio u poduzeću "MOL" u Ličkom Osiku. U 8. mjesecu 1991. godine sa obitelji napustio Gospić i otišao u mjesto Ostrvica koje se nalazi na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske a gdje je njegov otac imao kuću i gdje se u prvo vrijeme smjestio a kasnije kada je ta kuća izgorila da je dobio na korištenje vikendicu Pantić Gojka. Nedugo nakon što je u 8. mjesecu 1991. godine prešao na područje Ostrvice da je izbila oružana pobuna i da je prekinuta svaka komunikacija između tog područja i slobodnog područja Republike Hrvatske. Početkom rujna da se je dobrovoljno kao i većina ostalih mještana priključio pobunjenicima tzv. "SAO Krajina" te 15 do 20 dana kasnije da je zadužio u TO Ostrvica poluautomatsku pušku sa 80 komada pripadajućeg streljiva a u studenom mjesecu iste godine da je zadužio vojnu odoru bivše "JNA" u drugoj polovini 1993. godine daje razdužio poluautomatsku pušku i zadužio puškomitraljez s kojim je bio zadužen sve do dana lišenja slobode. Pored toga početkom 1995. godine da je i zadužio još i vojne maskirne hlače i bluzu dok je ostali dio uniforme bio SMB a na rukavu da je imao oznaka "Vojska Republike Srpske Krajine". Uz puškomitraljez da je zadužio 150 komada pripadajućeg streljiva. Kroz cijelo vrijeme od rujna 1991. pa do 26. 06. 1995. godine u odori i sa oružjem sa drugim pobunjenicima u Ostrvici bio na prvoj liniji bojišnice prema položajima HV i držao stražu. Kroz cijelo ovo vrijeme na tom dijelu bojišnice između njih pobunjenika i hrvatske vojske nije bilo direktnih neposrednih oružanih sukoba tj. nikakvih pješačkih borbi bilo je jedino povremeno artiljerijskih sukoba. Početkom 1992. godine na tom djelu bojišnice između njih pobunjenika i hrvatske vojske da su došle snage UNPROFOR-a i nakon toga skoro više nije bilo nikakvih sukoba.

U zadnje vrijeme tj. prije lišenja slobode da je bio osam dana na položaju na prvoj liniji bojišnice a osam dana da je radio u poduzeću "Mol" da je bio u radnoj jedinici koja je bila pod komandom tzv. "Vojske RSK". Zapravo cijela tvornica je u sastavu "Vojske RSK" i radila je prvenstveno za potrebe vojske.

Kritičnog dana 26. 06. 1995. godine da je prije podne radio u tvornici "Mol" da je konzumirao veću količinu alkohola i da je bio pijan i predvečer oko 20,00 sati da je u SMB vojnoj košulji i maskirnim vojnim hlačama s vojnom torbicom i nekim drugim civilnim stvarima na biciklu nepažnjom prešao u Ličkom Osiku sa privremeno okupiranog područja na slobodni teritorij Republike Hrvatske gdje su ga uhitili pripadnici hrvatske vojske i lišili slobode.

Posebno napominje da je kao i drugi pobunjenici čuo preko televizije da je Republika Hrvatska donijela Zakon o oprostu po kojem se oslobađaju od krivičnog progona svi učesnici u oružanoj pobuni koji nisu počinili ratne zločine a koji prestaju sa oružanom pobunom do

10. 05. 1995. godine ali da u to nije vjerovao, bojao se i radi toga je nastavio i nakon 10. 05. 1995. godine sudjelovati u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx saslušan kao svjedok iskazao je da je dana 26. 06. 1995. godine kada je zarobljen okr. bio zapovjednik linije obrane Ličkog Osika. Oko 19,00 da se nalazio na otpornom punktu na prvoj liniji bojišnice i to u Ličnom Osiku a pored tog punkta u neposrednoj blizini da se nalazi stražarsko mjesto na kojem je kao stražar bio xxxxxxxxxxxxxxxxxxx. U jednom momentu da ga je imenovani vojnik pozvao da je uz pušku istrčao do stražarskog mjesta gdje je pored vojnika zatekao njemu jednu nepoznatu osobu za koju se kasnije utvrdilo da je okrivljeni Savatović Milan. Ta nepoznata osoba bila je u vojnoj uniformi bez posebnih oznaka hlače su bile maskirne košulja SMB a pored sebe je imao bicikl na kojem je također bila nekakva SMB bluza zatim neke civilne stvari. Da je odmah posumnjao da se radi o neprijateljskom vojniku pa ga je odveo u otporni punkt radi identifikacije. Da ga je pitao gdje se nalazi, a on da mu je potpuno sigurno odgovorio da se nalazi među srpskom vojskom, te misli da u tom trenutku okrivljeni nije bio uopće svjestan da je zarobljen od hrvatske vojske. U daljnjem razgovoru postao je toga svjestan i nakon toga uglavnom nije htio više razgovarati. Nakon toga je izvršen pretres kod istog koji nije imao kod sebe nikakve osobne dokumente i u džepu je pronađeno 15 srpskih dinara a

okrivljeni da im je u razgovoru rekao da se zove Savatović Milan. Zatim da su pozvali Vojnu policiju koja ga je odvela. U toku razgovora sa okrivljenim da ni u jednom trenutku ovaj nije rekao da je namjerno prešao liniju razgraničenja i da bi se radi toga predao legitimnim organima Republike Hrvatske.

xxxxxxxxxxxxxxx saslušan kao svjedok iskazao je da je dana 26. 06. 1995. godine kao pripadnik 118. "D" pukovnije Gospić nalazio na prvoj liniji bojišnice na straži u samom Ličnom Osiku i to u vremenu od 19,00 do 21,00 sat. Nešto poslije 19,00 sati daje primjetio da mu iz pravca privremeno okupiranog područja tj. neprijateljski položaj preko mosta prema njegovom stražarskom mjestu na biciklu dolazi jedna muška osoba u vojnoj uniformi. Ta osoba da je imala maskirne hlače i SMB košulju i nije bila naoružana ta osoba da je najprije malo zastala na mostu kao da ne zna točno gdje se nalazi i kao da proučava teren zatim da je nastavila vožnju prema stražarskom mjestu. Odmah mu je bilo jasno s obzirom na uniformu i pravac iz kojeg je došao da se radi o neprijateljskom vojniku. Kada se još više približio da je krenuo prema njemu, te ga zaustavio i da priđe kod njega a kada je to ovaj učinio da je pozvao ostale vojnike iz obližnjeg punkta kao i zapovjednika xxxxxxxxxxxxxxxxx koji su preuzeli okrivljenika i odveli.

Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je okrivljeni kod sebe prilikom uhićenja imao vjetrovku "SMB" maskirne hlače, košulju SMB i vojnu torbicu "SMB".

Iz svega naprijed navedenog kako i samog priznanja okrivljenika proizlazi da je okrivljeni Savatović Milan još u 8. mjesecu 1991. godine dobrovoljno prešao na privremeno okupirano područje Republike Hrvatske, te se priključio paravojnim srbočetničkim formacijama tzv. "SAO Krajina". Da je tamo zadužio odoru, oružje sa pripadajućim streljivom te kao pripadnik tzv. vojske "Republike Srpske Krajine" i to 1. Ostrovačke čete, 1. bataljuna 18. brigade u odori i sa oružjem u Ostrvici na prvoj liniji bojišnice prema snagama hrvatske vojske čuvao stražu upravo u cilju da ne uđu pripadnici hrvatske vojske odnosno legalni organi na to područje kako bi se na istom uspostavio ustavno pravni poredak Republike Hrvatske na tom području. Nadalje nesporno da je okrivljeni znao za Zakon o oprostu i daje unatoč toga i nakon 10. svibnja 1995. godine pa sve do uhićenja 26.06. 1995. godine bio i dalje pripadnik tzv. "vojske Republike Srpske Krajine" te u odori i sa oružjem obnašao dužnost stražara na prvoj liniji bojišnice, pa se stoga u njegovom ponašanju stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

Smatramo da je okrivljenom potrebno temeljem članka 182. st. 2. točka. 1. ZKP-a produžiti pritvor.

Naime iz prikupljenih podataka da okrivljenik Savatović Milan privremeno boravi na privremeno okupiranom području na kojem legalni organi Republike Hrvatske za sada nemaju kontrolu pa postoji opravdana bojazan da bi okrivljeni puštanjem na slobodu mogao pobjeći na privremeno okupirani teritorij i tako biti nedostupan organima Republike Hrvatske.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković-Moćan

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-226/95-2

Kv-35/95

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marijana Janjac, kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matan i Mladena Kosijer, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić u kriv. predmetu protiv SAVATOVIĆ MILANA, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, postupajući po službenoj dužnosti nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 1995.god.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Protiv SAVATOVIĆ MILANA,  sina Bože, rođ. 5.1.1946.god.

u Gospiću, s prebivalištem na okupiranom području, Ostrvica bb,

Srbina, drž. RH,

 

PRODUŽAVA SE PRITVOR.

 

Obrazloženje

 

VT Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv Savatović Milana stavljajući mu na teret da je počinio kriv. djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH-a, koje je pobliže opisano u toj optužnici.

Već je ranije istražni sudac ovoga suda rješenjem od 29.6.1995.god. br. Kir-80/95-3 odredio pritvor protiv imenovanog kada je ovaj priveden po pripadnicima V.P. Rijeka uz krivičnu prijavu.

U optužnici VT predlaže da se pritvor protiv imenovanog produži.

Prijedlog je osnovan.

Iz predmeta proizlazi da okrivljenik još od 1991. god. pripada neregularnim pobunjeničkim vojnim postrojbama te da je dana 26.6.1995. g. oko 18,00 sati očito zabunom prešao na slobodni teritorij RH gdje je uhvaćen od pripadnika HV-e, potom predan vojnoj policiji koja ga je privela istražnom sucu.

Također iz podataka u spisu proizlazi da je do početka ratnih događanja stalno boravio u Gospiću da bi zatim kada su pobunjenici započeli oružane akcije prešao na okupirani teritorij u Ostrvicu. Od tada tamo boravi, odnosno stalno je u raznim paravojnim oružanih formacijama te je u sastavu tih formacija ostao i nakon 10.05.1995.god.

S obzirom na te činjenice proizlazi da bi u slučaju puštanja na slobodu najvjerovatnije pobjegao natrag na okupirani teritorij te se pridružio paravojnim formacijama kojima je i do sada pripadao.

Prema tome s obzirom da postoji opasnost od bijega ispunjen je uvijet da iz čl. 182. st. 1. toč. 1. ZKP-a za produženje pritvora, pa je stoga riješeno kao u izreci.

 

U Karlovcu, 21. srpnja 1995.god.

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić, v.r.                                                                           Marijan Janjac, v.r.

 


 

K-226/95-4

 

26. srpnja '95.

 

Vojnog            Karlovcu

 

 

Zvonimir Matan                                             VT Klc.

Mladen Kosijer                                               Savatović Milan

Marijan Janjac                                                235.st. 1. KZRH

Tonka Rendulić                                              KT-208/95

 

09,00

 

 

Voj.                                                                 Anton Stanković-Moćan

osobno uz branit. Davora Popović, odvjetnika iz Karlovca

 

Predsjednik vijeća objavljuje predmet glavne rasprave kao i sastav sudbenog vijeća, na koji strane nemaju primjedbi.

Utvrđuje se identitet optuženika.

Opt. SAVATOVIĆ MILAN (ostali podaci na o na listu br. 5.)

Rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice.

Pred. vijeća upozorava okr. u smislu čl. 208., 304. i 306. ZKP.

Na pitanja pred. vijeća optuženik izjavljuje da je optužnicu primio i razumio, te da su mu jasna njegova prava i dodaje da branitelja nije angažirao pa pristaje da ga brani branit. koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

Obranu će dati.

Nakon toga

 

b r a n i   s e:

 

Konstatira se da okr. izjavljuje da je obranu dao već kod istražnog suca i kod te obrane i ostaje.

Tu obranu međutim nadopunjuje kako slijedi:

Ja sam sa još nekolicinom ljudi, neznam koje god., bio upućen na rad u jednu radnu grupu, za koju ne mogu reći točno i određeno tko ju je formirao niti kome pripada, da li vojsci ili nekom drugom, uglavnom bilo nas je 6-7 majstora raznih grupa, većinom tesari i zidari i u okviru te radne grupe mi smo radili kad je trebalo za potrebe vojske, za potrebe tvornice ''Marko Orešković'' ili na drugim civilnim objektima, i ja sam konkretno radio na popravcima krovova i stolarije, uglavnom na poslovima drvenarije. Kad bi trebalo obaviti neke od tih poslova, šef tvornice ili neko drugi je to tražio i onda bi naš komandant u vojnoj jedinici nas uputio na određeno mjesto da obavimo određeni posao.

Ove zime od čitave te radne grupe ostali smo još samo nas dvojica, pa od 1.3. ove godine smo nas dvojica svakodnevno osim nedjelje išli na rad, radili što nam je bilo naređeno, pa zbog toga od tog dana pa dok sam uhapšen nisam vršio nikakve druge vojne poslove, nisam išao na stražu ili po drugim dužnostima, niti sam nosio oružje. Što više čak i kad su bile oglašavane uzbune nisam se trebao javljati u jedinicu jer je tako rekao moj komandir.

Na posebno pitanje suda dodaje:

Ja sam se zapravo borio da sačuvam sebe i svoju porodicu, a trebao sam je zapravo čuvati od Hrvatske vojske. To jest bio teritorij Hrvatske gdje sam ja rođen i gdje sam boravio za vrijeme ovog rata, ali to da tu već dugo vremena živi srpski narod, smatrao sam da je to Srbija, odnosno srpski teritorij.

Na pitanje branitelja dodaje:

Ja lično nisam nikada sudjelovao u oružanim akcijama i borbama. U tamošnjoj situaciji iako smo saznali za Zakon o oprostu nije postojala mogućnost da se iz te vojske istupi. Djelovala je jaka propaganda koja je tvrdila da svi koji su bili pripadnici tamošnje vojske su ratni zločinci i ako baš netko ne bi bio strijeljan, da će biti suđen na dugogodišnju robiju.

Daljnjih pitanja na optuženika nema.

Vijeće donosi

 

r j e š e n j e:

 

U dokaznom postupku pročitati će se iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

DOKAZNI POSTUPAK:

 

Čita se iskaz svj. 

Čita se iskaz svj. 

Vrši se uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (4).

Vrši se uvid u izvod iz KE (list 13)

Daljnjih dokaznih prijedloga nema.

 

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.

 

VT ostaje kod optužnice, pa nakon opširnijeg obrazloženja svog stanovišta predlaže da se osuđenike oglasi krivim i osudi po zakonu.

Branit. optuženika izjavljuje da smatra da stvarno nije sporno da u ponašanju njegovog branjenika su ostvareni elementi kriv. djela koje mu se stavlja na teret.

No, smatra i to da sud mora prilikom ocjene odgovornosti uzeti u obzir sve olakotne okolnosti, prije svega iskrenost koja je ispoljena u njegovoj obrani, tako da se obrane njegovog branjenika može kao istinita čime je doprinesao da postupak bude što kraći, zatim da se može vjerovati da doista nije osobno učestvovao u borbenim akcijama protiv HV-e, a to bi trebalo biti naročito olakotna okolnost i konačno treba mu vjerovati da se je on i nakon saznanja da je u Hrvatskoj donesen Zakon o oprostu ipak bojao, a posebno zbog vjerovanja propagande i zbog toga nije istupio iz te neprijateljske vojske. Cijeneći sve to moli da sud njegovom branjeniku izriče što blažu kaznu.

Optuženik izjavljuje da prihvaća završnu riječ svog branitelja i nema što dodati.

Rasprave dovršene.

Vijeće se povlači na vijećanje i glasovanje te donosi, a pred. vijeća objavljuje slijedeću:

 

 

 

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Okr. SAVATOVIĆ MILAN

 

k r i v  j e:

 

što je:

 

nakon 10. svibnja 1995. god. pa nadalje, na području Ostrvice, općina Gospić koje je područje privremeno okupirano agresijom tzv. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih oružanih formacija, ostao u redovima tzv. vojske ''Republike Srpske Krajine'' i to 1. ''Ostrvačke čete'', 1. bataljun, 18. brigade te u odobri i sa oružjem držao položaj nasuprot položajima Hrvatske vojske a sve u cilju sprečavanja ulaska legalnih organa Republike Hrvatske na to područje i uspostave ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske na tom terenu tako da je i taj dio Hrvatske i dalje pod okupacijom,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH, pa se po istom zakonskom propisu

 

o s u đ u j e:

 

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Temeljem čl. 45. OKZRH u izdržavanje kazne uračunava mu se vrijeme provedeno u pritvoru počevši od 28. lipnja 1995.g. pa nadalje.

Trošak postupka pada na teret budžetskih sredstava suda.

Sud je donio

 

r j e š e n j e

 

Protiv opt. Savatović Milana produžava se pritvor.

 

dovršeno u 10,00 sati.

 

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj:K-226/95-9

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Matan Zvonimira kao predsjednika vijeća te Kosijer Mladena i Janjac Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Rendulić Tonke, u kriv. predmetu protiv SAVATOVIĆ MILANA, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt- 208/95, dovršene dana 26.srpnja 1995. u prisutnosti zamj. VT Stanković Moćan Antuna, optuženika osobno i njegovog branitelja po sl. dužnosti, Popović Davora, odvj. iz Karlovca,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

OPT. SAVATOVIĆ MILAN, sin Bože i Ane r. Rajčević, rođ. 5.1.1946.

u Gospiću, gdje mu je i stalno prebivalište ul. Vlade Cerina br. 1/6a, radnik,

Srbin, drž. RH,

 

K r i v  j e:

 

što je :

 

nakon 10.svibnja 1995.g. pa nadalje na području Ostrvice, općina Gospić, koji je područje privremeno okupirano agresijom tzv. ''JNA'' i drugih srbočetničkih paravojnih oružanih formacija ostalo u redovima tzv. vojske ''Republike srpske krajine'' i to 1. ''ostrvačke čete'' prvi bataljun 18. brigada te u odori i sa oružjem držao položaj nasuprot položajima Hrvatske vojske, a sve u cilju sprečavanja ulaska legalnih organa Republike Hrvatske na to područje i uspostave ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske na tom terenu tako da je taj dio Hrvatske i dalje pod okupacijom,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske.

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235. st. 1. KZRH, pa se po istom zakonskom propisu

 

 

O S U Đ U J E

 

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Temeljem čl. 46. OKZRH u izdržavanju kazne uračunava mu se vrijeme provedeno u pritvoru počevši od 28. lipnja 1995. pa nadalje.

 

I oslobađa se dužnosti plaćanja troškova sudu te isti padaju ne teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

VT Karlovac podiglo je optužnicu protiv SAVATOVIĆ MILANA koji mu stavlja na teret da je počinio kriv. djelo pobliže opisano u izreci ove presude.

Okrivljenik to u obrani i priznaje.

Naime, u obrani navodi da je do ovog rada živio u Gospiću i bio zaposlen u Ličkom Osiku u poduzeću ''MOL'' a u 8 mj. 1991.g. je otišao u mjesto Ostrvica koje je već bilo privremeno okupirano gdje mu je otac imao kuću u kojoj se i smjestio ali koja je kuća kasnije izgorjela, pa je dobio drugi smještaj. U rujnu 1991.g. se prijavio kao i ostali mještani u postrojbe TO Ostrvice te zadužio PAP sa 80 metaka a kasnije i uniformu bivše ''JNA'' a tokom 1993.g. razdužio PAP, a zadužio puškomitraljez kojeg je zadržao sve do lišenja slobode. Čitavo vrijeme od stupanja u pobunjeničke redove do 26.6.1995.g. sa oružjem i to drugim pobunjenicima bio je na prvoj liniji prema položajima HV i držao stražu. Kroz taj period nije bio direktnih borbenih sukoba, a pogotovo od 1992. kada su između sukobljenih strana došle snage UNPROFORA. U posljednje vrijeme je po 8 dana bio na položaju na prvoj liniji, a 8 dana je radio u istom poduzeću kao prije rata, a za potrebe vojske ''Republike Srpske''. Tako je i kritičnog dana radio u tvornici ''MOL'' pa je konzumirao veće količine alkohola i uveče oko 20,00 sati u pijanom stanju prešao sa privremeno okupiranog područja na slobodni teritorij RH, gdje su ga pripadnici HV lišili slobode, te se od tada nalazi u pritvoru.

Čuo je na TV da je RH donijela Zakon o oprostu, ali ni on kao niti drugi pripadnici pobunjenika nije u to vjerovao, pa je upravo baš zato i nakon 10.05.1995. ostao u redovima pobunjenika.

Nikada nije sudjelovao u oružanim akcijama ili borbama. Borio se zapravo za sebe i porodicu smatrajući da je treba čuvati od Hrvatske vojske, a kako na teritoriju gdje je rođen i gdje je boravio dugo vremena živi srpski narod smatrao je da je to srpski teritorij.

Sud je proveo dokazni postupak u kojem je pročitao iskaze svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te izvršio uvid u potvrdu o privremeno oduzimanju predmeta, kao i u izvod iz kaznene evidencije.

Na osnovu provedenih dokaza i praktičnog priznanja optuženika sud je utvrdio da je optuženik doista počinio djelo koje mu optužnica stavlja na teret.

Saslušani svjedoci su kratko rečeno bitno iskazali da su oni pripadnici HV i da je xxxxxxxxxxxxxxxx upravo bio na straži na crti razdvajanja sa pobunjeničkim snagama u Ličkom Osiku i da je na biciklu negdje sa neprijateljskog teritorija došao neprijateljski vojnik za kojeg je po odijeći ocijenio da je pripadnik neprijateljskih formacija, pa ga je zaustavio, pozvao druge vojnike koji su ga odmah odveli dalje i nezna što se dalje s njim dešavalo. xxxxxxxxxxxxxxx je ipak kazao da je bio zapovjednik postrojbe na prvoj liniji u Ličkom Osiku i da se zapovjednik postrojbe na prvoj liniji u Ličkom Osiku i da se nalazio u zapovjedništvu nedaleko mjesta gdje je na dužnosti bio xxxxxxxxxxxxxx, pa kada ih je ovaj pozvao preuzeli su od njega neprijateljskog zarobljenika, a potom pozvali vojnu policiju i njoj ga izručili.

Oba su svjedoka iskazala da je okrivljenik bio te zgode, obučen u dijelove uniforme bivše ''JNA'' tzv. ''SMB'' dok je imao na sebi maskirne hlače.

Na osnovu obrane opt. i citiranih iskaza svjedoka proizlazi kao utvrđeno, a to je i nesporno, da je opt. dana 26.6.1995. g. sa okupiranog djela teritorija RH prešao očigledno u jako alkoholiziranom stanju, na slobodni teritorij gdje je lišen slobode po pripadnicima HV.

Iz njegove obrane pak nedvojbeno proizlazi, da je u 9. mj. 1991.g. dobrovoljno pristupio u redove pobunjeničkih vojnih formacija, te u njima i ostao do časa lišenja slobode, da je kroz sve to vrijeme bio zadužen odgovarajućim pješačkim oružanjem, najprije PAP-om, a potom puškomitraljezom, da je nosio uniformu, da je obavljao stražarsku dužnost na prvoj crti prema položajima HV, a sve to sa svrhom da pripadnici HV i pripadnici drugih legalnih organa RH ne bi ostvarili pristup na to područje tako da je taj dio teritorija bio pod okupacijom paravojnih pobunjeničkih formacija. Takvim postupcima opt. je ostvario objektivni učin kriv. djela oružane pobune, a kako je u te pobunjeničke formacije stupio dobrovoljno, i sa namjerom , da se onemogući legalne organe RH da se na tom području uspostavi pravni poredak RH, time je pak ostvario subjektivni elemenat kriv. djela koje mu se stavlja na teret.

Stoga je sud okrivljenika oglasio krivim te mu izrekao i kaznu.

Kod izricanja kazne sud je prije toga cijenio težinu djela koje je počinio, ali mu je kao olakotnu cijenio i to da je po svemu sudeći doista iskreno priznao izvršenje djela, kao i činjenicu da je otac doduše punoljetne djece, te je ocijenio da će se upravo izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja.

Kako se optuženik nalazi u pritvoru to mu je po sili zakona valjalo u izdržavanju kazne odrediti i uračunavanje vremena provedenog u pritvoru, počevši od časa lišenja slobode pa nadalje.

Kako optuženik nema imovine niti ne raspolaže nikakovom stalnom zaradom sud ga je oslobodio dužnosti da plati troškove suda i riješio je da isti padaju na teret proračuna.

Iz navedenog razloga presuđeno je kao u izreci.

 

 

Karlovac, 21. srpnja 1995.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić, v.r.                                                                           Zvonimir Matan, v.r.

 


 

  

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-226/95-12

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu po sucu Matan Zvonimiru u kriv. predmetu protiv SAVATOVIĆ MILANA, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujuće zahtjevu optuženika za upućivanje u kazneno-popravni dom prije pravomoćnosti presude dana 17. kolovoza 1995.

 

r i j e š i o  j e:

 

O d o b r a v a  s e  SAVATOVIĆ MILANU prije koji je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina presudom ovog suda od 26.7.1995. broj K-226/95-9 upućivanje u kazneno popravni dom prije pravomoćnosti navedene presude.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom citiranja u izreci optuženik je oglašen krivim zbog kriv. djela oružane pobune iz čl. 235.st. 1. KZRH te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Presuda nije pravomoćna.

Optuženik je međutim podnio zahtjev za upućivanje na izdržavanje kazne prije pravomoćnosti presude.

Zahtjev je osnovan.

Naime, tokom postupka optuženik je priznao da je počinio djelo radi kojeg je oglašen krivim te njegova kriv. odgovornost praktički nesporna i bez obzira na daljnji tijek postupka s obzirom na nespornu kriv. odgovornost sigurno je da će vremensku kaznu izdržavati u kazneno popravnom domu. Prema tome, po ocijeni suda njegov zahtjev za upućivanje na izdržavanje kazne prije pravomoćnosti presude je osnovan, pa mu je stoga valjalo udovoljiti i riješiti kao u izreci.

 

Karlovac, 17. kolovoza 1995.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Zvonimir Matan, v.r.

 


 

  

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

Broj: I Kž-981/1995-3

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te mr. Zmajević Branka, Potrebica Ante, Vrbetić Vesne i Jelić Katice, kao članova vijeća i savjetnice Vinja lleane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Savatović Milana zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 26. srpnja 1995. K-226/95-9, u sjednici održanoj 8. studenog 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Balda,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba opt. Savatović Milana kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. Savatović Milana zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je na temelju čl. 46. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28. lipnja 1995. godine, pa dalje.

 

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobij ana presuda preinači u odluci o kazni i da mu se izreče blaža kazna.

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Pri odmjeravanju kazne, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio težinu krivičnog djela i stupanj krivične odgovornosti, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane presude, što utječu na odmjeravanje kazne. Prema takvoj ocjeni sud prvog stupnja pravilno je odmjerio optuženiku kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koja nipošto nije prestroga, kako ističe žalitelj, pogotovo kada se ima u vidu da je optuženik od stupanja u pobunjeničke vojne formacije u rujnu 1991. godine i nakon što je čuo da je Republika Hrvatska donijela Zakon o oprostu, ostao i nadalje u redovima pobunjenika, te bio s oružjem na prvoj crti prema Hrvatskoj vojsci.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, koje sud drugog stupnja ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 8. studenog 1995.

 

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

 

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-226/95

Kv-80/96

R J E Š E N J E

Vojni sud u Karlovcu u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimir Matana kao predsjednika vijeća, te Kosijer Mladena i Janjac Marijana kao članova vijeća, te uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv SAVATOVIĆ MILANA, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, dana 29. svibnja 1995.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

p r e k i d a s e izvršenje kazne spram SAVATOVIĆ MILANA sina Bože, r. 6.1.1946., sa prebivalištem Ostrvici bb., a na koju je osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 26.07.1995. br. K-226/95-9. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH br. Kž-681/95-3, te se isti imade  o d m a h  pustiti na slobodu.

 

Obrazloženje

 

SAVATOVIĆ MILAN je presudama koje su citirane u izreci ovog rješenja oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH koja je pobliže opisano u izreci presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Ta presuda je kako je već navedeno potvrđena presudom Vrhovnog suda RH.

Imenovani se nalazio u pritvoru od 28.6.1995., pa mu je vrijeme provedeno u pritvoru do nastupanja na izdržavanje kazne uračunato u to izdržavanje a nastupio je izdržavati kaznu u Kaznenom zavodu Lepoglava 6.9.1995. g. prije pravomoćnosti prvostupanjske presude, pa se i sada nalazi na izdržavanje te kazne.

Međutim, odlukom Predsjednika Republike o pomilovanju oslobađanjem od kaznenog progona i izvršenja pravomoćnog izrečenih kazni za kazneno djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH br. PA3-3/1-96. od 29. svibnja 1996. g. Imenovani je pomilovan od izvršenja kazne koja mu je pravomoćno izrečena, pa je stoga valjalo odrediti prekid tog izvršenja i riješiti kao u izreci.

 

Karlovac, 29. svibnja 1996.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivana Kodrić, v.r.                                                                                Zvonimir Matan, v.r.

 

 

  

REPUBLIKA HRVATSKA

KAZNENI ZAVOD

L E P O G L A V A

 

KLASA:730-07/96-017/01

UR.BR. 571-02-01-96-1

 

Lepoglava, 29.05.1996.

 

 

Kazneni zavod Lepoglava, na temelju članka 194. Zakona o izvršenju kaznenih i prekršajnih sankcija donosi

 

U V J E R E N J E

 

 

kojim se potvrđuje da je osuđeni S A V A T O V I Ć  M I L A N sin Bože, rođen 05.01.1946. godine u Ostrvicama općina Gospić.

Otpušten s izdržavanja kazne iz ovog KZ-a dana 29.05.1996. godine jer je Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske broj: PA3-3/1-96 od 29.05.1996. godine oslobođen od izvršenja neizdržanog dijela izrečene kazne zatvora u trajanju od 5 godina izrečene pravomoćnom presudom Vojnog suda u Karlovcu br. K-226/95. od 26.07.1995. godine, zbog učinjenog  kriv. djela iz članka 23571 KZRH, u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 28.06.1995. godine pa nadalje.

Prilikom otpuštanja imenovanom je:

  1. Nabavljena putna karta na trošak Zavoda do Gospić, Ostrvica bb, (napušta teritorij Republike Hrvatske)

U roku od osam dana dužan se prijaviti organu za unutarnje poslove općine ____________.

 

Do dolaska u mjesto prebivališta uvjerenje služi imenovanom kao dokaz o identitetu.

 

 

 

DOSTAVITI:

  1. SAVATOVIĆ MILAN, osuđeni
  2. Vojni sud Karlovac K-226/95
  3. Općinski sud Karlovac SU-IK-70/95
  4. Policijska uprava Gospić
  5. ____________________
  6. Osobni list osuđenog.

 

R A V N A T E L J:

Stjepan Cerovečki

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI