REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Gospic - KA-0030

Ocjena: / 2
LošeOdlično 

 

 

 

P R I T V O R

 

OKRUŽNO JAVNO TUŽILAŠTVO RIJEKA

Broj: KT 106/91-V

Rijeka, dne 24.VIII 1991.godine

LJD/DŠ

ISTRAŽNOM SUCU OKRUŽNOG SUDA

R I J E K A

 

 

Dostavljam vam poseban izvještaj Policijske uprave Gospić poslovni broj 511-04-02-Ku-129/91 od 24.VIII 1991.godine s predmetnim prilozima, a na osnovu člana 45 st. 2 toč. 2 i čl. 158

.- st. 1 i 2 Zakona o krivičnom postupku, podnosim

 

zahtjev za provođenje istrage

 

protiv:

I VUČKOVIĆ MARKA, sina Đure i Ljubice r. Njegovan,

rođenog 3.05.1949.godine u Gospiću, nastanjenog u Gospiću,

Raduč 37, Jugoslavena, drž. SFRJ, radnika, neoženjenog,

bez djece, sada u pritvoru na osnovu rješenja Policijske uprave

Gospić od 21.08. 1991. godine,

 

II KORAČ VLADIMIR; ZV- "Vlado", sina Danila i

Stake r. Korač, rođenog 29.05.1910. godine,

u mjestu Raduč, Općina Gospić, nastanjenog

u Raduč  kbr. 127, Srbina, drž. SFRJ, penzionera, oženjenog.

oca četvero djece,  sada u pritvoru na osnovu rješenja Policijske

uprave Gospić od 22. VIII 1991. godine,

 

zbog osnovane sumnje da su

 

u vremenu od početka lipnja 1991. godine do sredine kolovoza 1991.godine na području mjesta Raduč i Lovinac - općina Gospić, a u cilju narušavanja sigurnosti i Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske sudjelovali na osnivačkoj skupštini ilegalne terorističke organizacije "Velebitska jedinica" čiji je komadant Čubrilo Radovan zvo "Vojvoda od Raduča" te su postali članovi te terorističke organizacije s ciljem da oružanom borbom, otmicom osoba drugih nacionalnosti, rušenjem obiteljskih kuća i privrednih objekata suprostave se legalno izabranim organima Republike Hrvatske i doprinesu formiranju tzv. SAO Krajina Knin koja bi obuhvatala i šire područja Gospića pri čemu su u više navrata sa podijeljenim im naoružanjem čuvaJ i straže na barikadama oko mjesta Raduč, a dana 20. srpnja i 5. kolovoza je spomenuta "Velebitska jedinica" izvršila dva minobacačka napada na mjesto Lovinac kojom prilikom je više osoba preminulo uslijed zadobivenih povreda.

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, pri čemu je više osoba smrtno stradalo,

 

pa da bi time učinili krivična djela protiv Republike Hrvatske - oružane pobune iz čl. 236f st. I u vezi čl. 2360 stav 1 KZH.

 

Osnovana sumnja da bi Vučković Marko i Korač Vladimir učinili navedena krivična djela proizlazi iz posebnog izvještaja Policijske uprave Gospić poslovni broj 511-04-02-Ku-l29/9l kao i službenih bilješki koje su sastavni dio ovog posebnog izvještaja.

 

Stoga je ovaj zahtjev za provođenje istrage osnovan.

 

Neophodno je detaljno ispitati osumnjičene na okolnosti izvršenja navedenih krivičnih djela te po mogućnosti saslušati svjedoke iz mjesta Lovinac i Raduča koji imaju saznanja o istima.

 

Za osumnjičene pribavite izvadak iz kaznene evidencije.

 

 

 

Prilog: poseban izvještaj                                ZAMJENIK OKRUŽNOG JAVNOG TUŽIOCA

s prilozima                                                                                          Ljubiša Drageljević

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

Broj: 511-04-02-KU-129/91.

Datum: 24.08.1991.

 

O K R U Ž N O M      JAVNOM TUŽIOCU

 

R I J E K A

Veza: naša krivična prijava – poseban izvještaj od ____________19___.

 

Veza: vaš broj_____________.

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

Kao dopuna krivične prijave_______________________________________.

 

Postoji osnovana sumnja da je učinilac prijavljenog djela:

 

  1. MARKO Vučković, zvani ______, otac __Đuro__ i majka __Ljubica__, rođene

 

__Njegovan__ , rođen dana__03.05.1949.__, u __Gospić__, općina __Gospić__,

 

SR _Hrvatska_, stanuje u __Gospić__, ulica__Raduč__, broj __37__, općina __Gospić__,

 

narodnost __Jugoslaven__, državljanin __SFRJ__, zanimanje __radnik__, porodične prilike

 

__neoženjen – bez djece__, završio je __osnovnu školu__, - nezna pisati, vojsku služio __nije__,

 

u vojnoj evidenciji se __vodi kod SNO Gospić__, imovno stanje __dobro__, osuđivan __nije__,

 

 

djelo se __ne vodi__, lišenog slobode dana __02.08.1991.__ u sati _13,00_ sproveden istražnom

 

sucu __Okružnog suda u __Rijeci, 24.08.1991., dana u 14,00

 

Zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Udruživanje radi neprijateljske djelatnosti iz člana 236 L KZ-a RH,

 

j e r  j e:

 

neutvrđenog dana u 6. mjesecu 1991. godine u mjestu Raduč, Općina Gospić, postao član ilegalne terorističke organizacije pod nazivom "Velebitska jedinica", koji za cilj ima suprotstavljanje legalno izabranim "organima vlasti" u Republici Hrvatskoj, kao i vršenje krivičnih djela terorizma i drugo.

 

Pored toga postoji sumnja da je zajedno sa drugim osobama izvršio niz krivičnih djela terorizma u vezi čega se vrši intenzivno prikupljanje podataka, te će se o tome dostaviti poseban izvještaj.

 

KORAĆ VLADIMIR, zv. "Vlado", sin Danila i majke Stake , rođena Korać, rođen 29.05. 1910. godine u mjestu Raduč, Općina Gospić, Republika Hrvatska, stalno nastanjen u Raduču kbr. 127, Općina Gospić, po narodnosti Srbin, drže SFRJ, po zanimanju penzioner, "oženjen - otac četvoro punoljetne djece, pismen , vojsku služio, prema vlastitoj izjavi nije osuđivan, ne vodi se krivični postupak za drugo krivično djelo, lišen slobode u Gospiću 22. 08. 1991. godine, privodi se istražnom sucu Okružnog suda Rijeka dana 24. 08. 1991. godine u 14,00 sati,

 

zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Udruživanje radi neprijateljske djelatnosti iz člana 236 L KZ-a RH,

 

j e r  j e:

 

neutvrđenog dana u 6. mjesecu 1991. godine u mjestu Raduč, Općina Gospić, postao član ilegalne terorističke organizacije pod nazivom "Velebitska jedinica", koja za cilj ima suprotstavljanje legalno izabranim organima vlasti u Republici Hrvatskoj, kao i vršenje krivičnih djela terorizma i drugo.

 

Pored toga postoji sumnja da je zajedno sa drugim osobama izvršio niz krivičnih djela

terorizma u vezi čega ,se vrši intenzivno prikupljanje podataka, te će se o tome dostaviti poseban izvještaj.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Dana 20. 07. i 05. 08. 1991. gOdine nepoznata grupa osoba, udružena u ilegalnu terorističku organizaciju, koja za cilj ima vršenje krivičnih djela protiv Republike Hrvatske je izvršila minobacački napad na mjesto Lovinac, Općina Gračac, kojom prilikom je smrtno stradalo više osoba, porušeno više obiteljskih .i drugih "gospodarskih objekata, kao i izvršeno više otmica osoba i vrijednih predmeta. Naše krivične prijave broj 511-04-02-KU-129 i 130/91. dostavljene Okružnom javnom tužilaštvu Gospić, odnosno sada se dostavljaju Okružnom javnom tužilaštvu Rijeka.

 


 

Iz navedenih krivičnih prijava proizlazi da je na navedene dane izvršeno ukupno 13 krivičnih djela terorizma, kao i jedno krivično djelo Udruživanja radi neprijateljske djelatnosti.

 

Operativnim radom došlo se do saznanja da je tokom 6. mjeseca 1991. godine u mjestu Raduč, Općina Gospić, formirana ilegalna teroristička organizacija pod nazivom "Velebitska jedinica", koja prema dosadašnjim saznanjima broji 70 osoba.

 

Prikupljenim podacima došlo se do saznanja da su Vučković Marko i Korać Vladimir, ostali podaci naprijed navedeni, od samog formiranja ilegalne terorističke organizacije bili pripadnici iste, te da su na skupnom sastanku položili i zakletvu, kOjom su se obavezali da će izvršavati sve zadatke te ilegalne organizacije, a samim time obvezali se da će vršiti krivična djela uperena protiv Republike Hrvatske i njenih građana, što znači da su prihvatili izvršenje i najtežih krivičnih djela kao što su terorizam i drugo.

 

Pored Vučković Marka i Korać Vladimira u istoj terorističkoj organizaciji nalaze se i druge osobe za koje smo do sada prikupili djelomične podatke, ali su isti za sada"nedostupni organima unutarnjih poslova i pravosudnim organima, zbog sigurnosno-političke situacije na područjima gdje se isti sada nalaze. Vrši se prikupljanje svih relevantnih činjenica o čemu ćemo vas izvjestiti posebnim izvještajem.

 

Sa Vučković Markom i Korać Vladimirom obavljen je informativni razgovor u kojem isti priznaju da su članovi ilegalne terorističke organizacije o čemu se u prilogu dostavljaju službene bilješke, (prilog 1 i 2).

 

U toku obavljanja informativnog razgovora sa imenovanima došlo se do zaključka da obojica iznose činjenice o toku događaja u mjestu Lovinac i drugim mjestima, a po načinu prezentiranja i detaljiziranju određenih segmenata događaja može se zaključiti da su i sami učestvovali u terorističkim akcijama navedenih u našim krivičnim prijavama. Ova Policijska uprava radi na prikupljanju podataka o svjedocima kako bi dokazali da su isti učestovovali u izvršenju pomenutih krivičnih djela. O svim prikupljenim podacima najhitnije ćemo vam dostaviti poseban izvještaj.

 

Isto tako izvještavamo vas da je u Raduču i drugim mjestima izvršeno i niz drugih krivičnih djela kao što su razbojstva iz čl. 132 st. 1 i 2 KZ RH, gdje je najvjerojatnije ista teroristička organizacija izvršila niz otmica osobnih i teretnih automobila,vatrenog oružja,zlata i drugih vrijednih predmeta. O svemu tome krivičnim prijavama protiv nepoznatih izvršilaca obavješteno je Okružno javno tužilaštvo Gospić, a isto tako uz poseban izvještaj ćemo vam dostaviti navedene krivične prijave.

 

Dana 22. 08. 1991. godine protiv Vučković Marka i Korać Vladimira određen je pritvor u smislu člana 196, a u vezi sa članom 191 ZKP, jer je postojala opasnost da bi isti uništili tragove krivičnih djela. U prilogu se dostavljaju rješenja o pritvoru (prilog 3 i 4).

 

O određivanju pritvora navedenim osobama obavješten je zamjenik Okružnog javnog tužioca Rijeka Drageljević Ljubiša.

 

O svim prikupljenim podacima hitno ćemo vas izvještavati, a u slučaju da se pronađu i drugi učesnici o navedenoj terorističkoj organizaciji, iste ćemo lišiti slobode i privesti nadležnom istražnom sucu.

 

 

PRILOG: kao u tekstu.

NAČELNIK ODJELA

Željko Bolf

 





 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

 

Broj: 511-04-02-KU-129/91.

Rijeka, 23. 08. 1991.

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

sastavljena u Policijskoj upravi Rijeka, u vezi obavljenog inf. razgovora sa VUČKOVIĆ MARKOM, sin Bure i Ljubice r. Njegovan, r. 03. 05. 1949. u Raduču, Općina Gospić, gdje je stalno nastanjen, po zanimanju radnik, zaposlen u poduzeću "Meting" u Gospiću, koji je u vezi osnivanja ilegalne terorističke grupe izjavio slijedeće:

 

Zaposlen je u Gospiću u napred navedenom poduzeću kao radnik, a u zadnje vrijeme ne odlazi na posao jer nema prijevoz, tako da ostaje kod kuće koristeći neplaćeni godišnji odmor.

 

Istakao je da je u 06. mj. o.g. u mjestu Raduč formirana jedna skupna građana Raduča koji su po nacionalnosti Srbi, kako bi održavali stražu na barikadarna.Barikade su postavljene kod borića u mjestu Raduč i to u dva nivoa, udaljeni međusobno oko 10 - 15 metara. Straža se održava u grupama po 5 - 6 osoba, a polovica od njih je imala svoje naoružanje tj. lovačke puške ili karabine, preostali dio je bio bez oružja, te su pomagali naoružanim građanima u kontroli prijevoznih sredstava, kojom prilikom su tražili oružje, municiju i druge predmete. Na tom mjestu barikade su održavane oko 10-ak dana, a nakon toga su preseljene u mjesto Medak.

 

U Medaku su barikade postavljene tako što je postavljena rampa na cesti Gračac - Gospić na brdu kod kuće Nike Sićina. Te barikade su čuvali mještani Medaka, dok su iz Raduča ostajali u svojem mjestu kako bi održavali stražu.

 

Vučković Marko je izjavio da je na barikadarna u. svome mjestu bio 2 - 3 puta i to uvijek bez oružja, te da tom prilikom nisu nikome ništa uzeli, a niti su primjenjivali silu prema građanima. Kroz barikade su propuštali sve prolaznike, bez obzire da li su bili s vozilom ili pješice, ali su prethodno vršili detaljan pregled vozila i osoba.

 

Početkom 06. mj. o.g. u mjestu Raduč, Općina Gospić, formirana je oružana formacija pod nazivom "Velebitska jedinica", koja je cilj imala suprotstavljanje policiji i drugim legalnim organima vlasti. Glavni organizator navedene grupe bio je ČUBRILO RADIVOJE zv. "Rade", koji je ujedno predstavljao vojvodu.

 

"Velebitska jedinica" se sastojala od slijedećih osoba:

 

1. Čubrilo Radivoje zvo "Rade", vojvoda

2. Rutelj Rade zv. "Rajko", zamjenik vojvode

3. Rutelj Drago iz Raduča

4. Čubrilo Milan zvo "Kiko" iz Raduča,

5. Ajduković Grujica zvo "Grujo" iz Raduča

6. Šobot Bogdan zv. "Šubo", komandir i razvodnik

7. Čubrilo RAde zv. "Rajko", zamjenik vojvode

8. Tesla Janko iz Raduča

9. Tesla Nikola iz Raduča

10. Jelača Dušan zv. "Duško"

11. Čubrilo Milorad zv. "Čačak"

12. Žegarac Milorad

13. Ajduković Petar zv. "Peko"

140 Oklobdžija Jovo zvo "Zmaj" iz Kruškovca

15. Oklobdžija Baran iz Kruškovca

16. Lazić Milorad iz Ploče - Medak

17. Lazić Duško iz Ploče - Medak

18. Pokrajac Mirko zv. "Sir" iz Raduča

19. Kalinić Dane, sin Ise, iz Raduča

20. Kalinić Željko

21. Kalinić Mladen, sin Peke, iz Raduča

22. Konjević Nikola iz Drenovca

23. Konjević Petar zv. "Miloš" iz Drenovca

24. Konjević Nikola zv."Šišak" iz Medaka

25. Grubišić Milan zv. "Mićo" iz Raduča

26. Mrkajlo Vojko iz Raduča

27. Jelača Milan zv. "Žica"

28. Ćelić Ilija

29. Ćelić Jovo

30. Pokrajac Đani

31. Šobot Nikola

32. Vučković Marko

33. Vučković Jovo

34. Korać Vladimir zv. "Vlado"

35. Ćelić Mićo

 

Prvi sastanak je održan u 06. mj. 1991. u kući Korać Vlade na kojem su bili prisutni svi napred navedeni. Sastanak je vodio Čubrilo Radivoje zv. "Rade", a članovi predsjedništva su bili Šobat Bogdan zv."Šubo" i Čubrilo Milan zvo "Kiko". SVaki od ove trojice su bili zaduženi za po jedno ili više sela. Čubrilo Rade je bio glavni za sve, dok je Šobot bio zadužen kao komandir za sela Meduveda i Lipača, a Čubrilo Milan je postavljen za komandira za mjesto Raduč, Vašicu i Drenovac.oni su razvodili stražu u mjesta i određivali pozicije na kojima će se nalaziti, tako da su u svakom narednom slučaju stražari sami dolazili na svoja mjesta bez komandira, a komandiri su ih sam povremeno obilazili vršeći kontrolu njihovog rada. Prema izjavi Vučković Marka, na prvom sastanku se govorilo da se ova formacija organizira za borbu protiv MUP-ovaca, a to je rekao Čubrilo Rade"" vojvoda. Isto tako rečeno im je da se sprema napad MUP-ovaca, te da je potrebno da svi daju zakletvu da će poštovati sve dogovore i pravila ponašanja.

 

Vučković Marku nije poznat u potpunosti sadržaj zakletve, ali se sjeća da se u njoj spominje obaveza izvršenja svih postavljenih zadataka, kao i pozivanje na vjernost i pridržavanje date zakletve, a da će svi koji prekrše odredbe dogovora biti kažnjeni zatvaranjem u tvrđavu u Kninu.

Nakon prvog sastanka odmah se počelo sa stražama na barikadama, a komandiri koji su određeni na prvom sastanku su redovito obilazili stražare i davali im konkretne zadatke i upute kako da se ponašaju i šta sve trebaju da prikupljaju kao podatke. Posebno im je skrenuta pažnja da pribave podatke o zapaženim MUP-ovcima ili o eventualnim pokretima MUP-ovaca na njihovom području.

 

Nakon 20-ak dana održan je drugi sastanak napred navedene grupe u kući Čubrilo Radivoja - vojvode, gdje su napravili analizu provedenih mjera, te je vojvoda za posebne zadatke odnosno za formiranje stanice milicije Medak izabrao slijedeće osobe:

1. Čubrilo Radivoje- vojvoda

2. Čubrilo Rade

3. Rutalj Rade

4. Rutalj Drago

5. Šobot Bogdan

6. Tesla Janko

7. Tesla Nikola

8. Čubrilo Milorad

9. Žegarac Milorad

10. Ćelić Milan

11. Ajduković Petar

12. Oklobdžija Jovo

13. Oklobdžija Baran

14. Čubrilo Milan

15. Lazić Milorad

16. Lazić Duško

 

Oni su odmah nakon izbora dobili šarene maskirne uniforme i oružje i to jedan dio je dobio lovačke karabine, a njih 5 - 6 poluautomatske puške.

 

Vučković Marko navodi da je kasnije vidio izabrane osobe kako dežuraju u stanici milicije Medak, a jedna veća skupina je svaki dan išla u obilazak terena. Saznao je da se navedena stanica milicije priključila Martićevoj miliciji.

 

Preostali dio "Velebitske jedinice" je ostao u svojim mjestima i održavao straže, a komandiri su ih redovno obilazili.

 

Prema sjećanju Vučković Marka, sredinom 07. mj. 1991. g. u Medaku je održan sastanak Čubrilovih policajaca u cilju dogovora napada na mjesto Lovinac. Još su priključeni Čubrilovim policajcima i Kalinić Dane, Kalinić Željko i Kalinić Mladen, koji su u prethodnom vremenu bili ostali neraspoređeni. Sastanak je održan kod Kalinić Mladena na terasi njegovog ugostiteljskog objekta, gdje su se dogovorili da će dana 20. 07. 1991. g. izvršiti napad na mjesto Lovinac.

 

Prema izjavi Vučkovića 2 - 3 dana prije prvog napada na Lovinac Rutelj Rade mu je rekao da će biti izvršen napad na to mjesto.

 

Vučković se sjeća da je prije napada na Lovinac u Medak došlo oružje iz Knina. Dovezao ga je Tesla Nikola sa svojim teretnim vozilom, a s njim je bio i Kiko. Dovezli su 15-ak PAP i 2 sanduka municije za to oružje. Sjeća se da su sanduci u kojima je bila municija bili žuta-zelene boje, izrađeni od drveta, te pretpostavlja da se radi o vojnoj municiji. Nikola Tesla je oružje dovezao pred kavanu od Mladena, gdje su ga Čubrilovi policajci čekali i tom prilikom je odmah pristupljeno dijeljenju oružja. Podjelu oružja su vršili Kiko i Nikola Tesla, a Vučković Marko je vidio kada su oružje zadužile slijedeće osobe:

1. Kiko - PAP

2. Tesla Nikola - PAP

3. Tesla Janko - PAP

4. Šobot Bogdan - PAP

5. Čubrilo Rade - PAP

6. Čubrilo Radivoj – PAP

7. Rutalj Drago - PAP

8. Oklobdžija Jovo – PAP

9. Oklobdžija Baran - PAP

10. Lazić Milorad - PAP

11. Lazić Duško - PAP

12. Čubrilo Milorad - PAP

13. Žegarac Milorad - PAP

14. Ajduković Petar - PAP

15. Rutalj Rade - karabin

16. Jelača Duško - karabin

17. Čelić Milan -karabin

18. Čubrilo Rade zv. "Rajko"- karabin.

 

Isto tako Vučković tvrdi da su iz Knina dobili minobacače i to 3 komada, i 20-ak granata, a dovezao ih je Tesla i Kiko s kamionom. Minobacači su bili kod braće Tesla.

 

Vučković se sjeća da je za vrijeme podjele oružja vidio da su bili prisutni Čelić Ilija iz Raduča, Čelić Jovo, Pokrajac Bani, i još nekoliko osoba za koje ne može reći kako se zovu. Oružje je djeljeno u večernje sate, a odmah nakon izvršene podjele oružja održan je i sastanak na kojem je dogovoreno da se 20. 07. 1991. izvrši napad na mjesto Lovinac.

 

Dana 20. 07. 1991. g. oko 04,00 sati Čubrilo Radivoj i njegovi I odabranici krenuli su prema Lovincu. Išli su kroz polje prema Lovincu,I koji je udaljen od Raduča oko 10 km. Imali su jednu "campagnolu" s kojom  je upravljao Tesla Nikola, a s njim su sjedili njegov brat Janko, Kiko i Čubrilo Radivoj, a sa svojim vozilom - kamionom, za njima je krenuo Rutalj Rajko, a s njim preostali dio ljudstva. Na teretnom vozilu u sanduku bio je pričvršćen minobacač koji je bio spojen s podom, a rakete su se nalazile pored minobacača.

 

Navedenog dana u 08,00 sati počeo je minobacački napad na mjesto Lovinac, a s minobacačem je rukovao Čubrilo Rade - vojvoda, Rutalj Drago i Čubrilo Milorad zv. "čačak" . Tom prilikom su, prema izjavi Vučković Marka, navedeno mjesto napadali oko pola sata i oštetili nekoliko objekata, kao i ranili nekoliko osoba. Nakon napada svi su se vratili u Medak.

 

Početkom 08. mj. 1991. g. ponovo su se sastali Čubrilovi policajci i dogovorili za drugi napad na mjesto Lovinac, koji su izveli 05. 08. 1991. g.Vučković tvrdi da su u napad išli isti ljudi kao i prvi put, te ističe da je kuće i druge gospodarske objekte palio Čubrilo Rade -vojvoda, Rutalj Rade zvo "Rajko", Rutalj Drago, Lazić Milorad, Lazić Duško, Kalinić Dane i Kalinić Željko, Oklobdžija Jovo i Oklobdžija Baran, Kalinić Mladen, Ajduković Petar i Šobot Bogdan.

 

Vojvoda je bio glavni pljačkaš kuća, a u Lovincu su zapalili jednu štalu u kojoj su se nalazili konji i krave. Na to je reagirao Kalinić Željko, govoreći mu da to ne radi i počeo je gasiti vatru, ali je tom prilikom vojvoda uperio prema njemu pušku i zaprijetio mu da će ga ubiti. Tada se Kalinić Željko malo odvojio od njih i promatrao daljnje postupke.

 

Vučković tvrdi da je Lazić Duško iz jedne kuće uzeo jedan kolor televizor i donio ga u Medak, a ostali da su provaljivali u kuće i uzimali sve što je vrijedno.

 

Vučković tvrdi da su petero ljudi iz Lovinca uhvatili Čubrilo Rade - vojvoda, i njegovi ljudi, te da su ih" odveli na jedno polje u blizini pruge, natjerali ih u trnje, a tada je Čubrilo Rade - vojvoda, ispalio na njih jedan rafal iz puškomitraljeza. SVi su ubijeni s leda, a nakon toga isti ljudi su s noževima masakrirali leševe.

 

Zajedno s petero ubijenih ljudi uhvatili su i Miću Ikina, njegovu suprugu i dvije djevojke - kćerke, te su poslali Miću kod policije u Lovinac da ih dovede kod njih i zaprijetili mu da ako ne dovede da će ubiti suprugu i kćeri. Koliko je poznato Vučkoviću, Mićo se nije vratio, a niti su oni ubili njegovu suprugu i kćerke.

 

Vučkoviću nije poznato kada su pronađena tijela ubijenih osoba. To je čuo pogovorom od mještana Raduča.

 

Iako je znao da su određene osobe izvršile niz kriv. djela terorizma i drugih kriv. djela uperena protiv Republike Hrvatske, Vučković Marko nije prijavio navedene događaje nadležnom organu odnosno PI Lovinac jer se navodno bojao osvete.

 

Za Korać Vladu, koji je lišen slobode zajedno s njim, Vučković tvrdi da je on bio nekoliko puta na barikadama, da je tom prilikom koristio svoju lovačku pušku, te da se u nekoliko navrata napio, a zatim odavao "tajne", zbog čega je ukoren od strane vojvode.

 

Vučković Marko izjavljuje da mu je poznato da je grupa od Čubrilo Radivoja koji su pripadnici milicije iz Medaka, u više navrata odlazili na željezničku stanicu Medak, ulazili u vlakove, te maltretira li putnike,otimali ih, vršili razbojstva nad njima, otimajući im novac, zlato i

druge vrijedne predmete. Isto tako tvrdi da u Medaku imaju jedno osobno vozilo "BMW" , jednu "LADU NIVO", jednog "Juga", jednu "Zastavu 750" i jednog "Opela kadeta", s kojim stalno upravlja vojvoda, dok ostala vozila koriste njegovi milicionari za obavljanje "službe". Sa. svih vozila su skinute registarske tablice, a dio vozila je i oštećen u prometnim nezgodama.

 

Vučković tvrdi da u "Velebitskoj jedinici" ima ukupno 70 osoba svi muškarci. Za milicionare iz Medaka tvrdi da su stalno pijani i da vrše razna zlodjela.

 

Pored navedenog, Vučković tvrdi da mu je prije mjesec dana Kiko dao jedan stari karabin, ali ga on nije htio primiti, a Kiko ga je tom prilikom upozorio da će morati ići s njima zajedno u borbu ili će ga ubiti.

 

U toku cijelog razgovora Vučković Marko tvrdi da nije učestvovao niti u jednom napadu na Lovinac, a niti u drugim radnjama. Međutim, imenovani opisuje događaje s velikom preciznošću i s puno detalja koji ne mogu biti poznati za onoga tko nije učestvovao u takvim radnjama. Posebno se uočava njegovo poznavanje prilika u činjenici da isti na postavljeno pitanje o tome koliko su bili ubijeni građani udaljeni jedan od drugoga u vrijeme pucanja na njih iz puškomitraljeza, kada on sa velikom uvjerljivošću i preciznošću izjavljuje da su bili udaljeni jedan od drugoga 30-ak crn.

 

Iako Vučković tvrdi da je o tome upoznat od nekih pripadnika milicije, isti ne bi znao tako nebitne podatke kao što je udaljenost osoba, zatim gdje je minobacač bio pričvršćen, na koji. način i gdje su se nalazile rakete, kao i ne bi poznavao raspored osoba prilikom prijevoza do mjesta Lovinac.

 

Iz naprijed navedenog proizlazi da ej Vučković Marko član nelegalne terorističke organizacije, te da postoji vjerojatnost da je i sam učestvovao u vršenju teških kriv. djela.

 

 

 

OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

 

Broj: 511-04-02-KU-129/91.

Rijeka, 23. 08. 1991. gOdine

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

Sastavljena dana 23. 08. 1991. godine u prostorijama Policijske uprave Rijeka, a u vezi obavljenog informativnog razgovora sa KORAĆ Vladom, sin Dane i Stake r. Pavičić, rođen 05. 05. 1910. godine u Raduču, sa  mjestom stanovanja Raduč 127, SO Gospić, na okolnosti osnivanja terorističke organizacije pod nazivom "Velebitska jedinica" u mjestu Raduč, SO

Gospić.

 

Tokom razgovora imenovani navodi da je tokom 4. ili 5. mjeseca ove godine prisustvovao sastanku na jednoj poljani u mjestu Raduč kojeg je vodio Čubrilo Radovan zv. "Rade", a kojeg zovu Vojvoda od Raduča. Sastanku je prisustvovalo dvadesetak ljudi, te pošto je Čubrilo Rade predložio da se u Raduču mora dignuti ustanak protiv hrvatske vlasti, svi prisutni su to i prihvatili, uključujući i predmetnog. Imenovani se ne može točno sjetiti datuma, ali pretpostavlja da je to bilo oko mjesec dana kasnije kada je kod njega kući došao jedan mještanin Raduča Šobat Bojan, te mu rekao da je prema rasporedu Vojvode Čubrila Rade raspoređen na stražu

na barikadu. koja je bila postavljena par dana ranije na granici između mjesta Raduč i Lovinac.

 

Korać Vladimir se bez ikakvog protivljenja obukao, te ponio svoju lovačku pušku - sačmaricu ,(marke "Hamerles" ). te zajedno sa Šobat Bogdanom otišao na navedenu barikadu gdje su već držali stražu Ćelić Mićo, Čubrilo Đuro, Ajduković Mladen i Ajduković Mića, svi mještani Raduča.

 

U daljnjem razgovoru Korać Vlado navodi da je te večeri zajedno s ostalima, na barikadi popio oko 2 litra rakije, te se doveo u prilično pijanje stanje u kakvom ga je zatekao"vojvoda Čubrilo Rade kada je došao u kontrolu straže, temu tom prilikom rekao da mu on tako star, a pogotovo pijan nije potreban, te da se povuče kući i čeka daljnja naređenja, što je isti i učinio.

 

Korać Vlado navodi da osim navedene situacije nije prisustvovao niti jednoj drugoj akciji navedene terorističke grupe, osim što bi se s ostalim pripadnicima susretao nakon njihovih akcija u mjesnoj gostioni u mjestu Raduč čiji je vlasnik Čubrilo Uroš. Također Korać Vlado navodi da po toj osnovi raspolaže sa svim informacijama, imenima svih pripadnika terorističke grupe "Velebitska jedinica", kao i veliki broj pojedinosti koje se odnose na njihove terorističke akcije, te naoružanje,dogovore, i ostalo.

 

 

OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

POLICIJSKA UPRAVA

GOSPIĆ

 

Broj: 511-04-02-KU-129/91.

Datum: 22.08.1991.god.

Na osnovi člana 196. stav 1. Zakona o krivičnom postupku _Ministarstva

unutarnjih poslova – Policijska uprava Gospić

R J E Š E N J E

 

 

Protiv __VUČKOVIĆ MARKO__, ime oca __Đuro__, zanimanje __radnik__,

 

sa stanom u __Raduč__, ulica __Raduč__, broj __37__, rođenog __03.05.1949.god.

 

u __Raduču, općina Gospić__.

 

 

ODREĐUJE SE PRITVOR

Pritvor će se imenovanom računati od __21.08.1991.god.__, od __13,00_sati, kada je lišen slobode.

 

Protiv ovog rješenja imenovani ima pravo žalbe vijeću Okružnog suda u __Rijeci__ u roku od 24 sata od primitka rješenja.

 

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

Pritvorenih je upozorena da prema članu 196. st. 3.ZKP-a ima pravo da traži stručnu pomoć za podnošenje žalbe i da mu je stručna pomoć osigurana.

 

 

Obrazloženje

Dana 05.08.1991. godine u toku dana u više navrata izvršen je minobacački napad na mjesto Lovinac, općina Gospić, od strane grupe nepoznatih izvršilaca, kojom prilikom je smrtno stradalo više osoba, više objekata je zapaljeno, a pet osoba je odvedeno iz mjesta u nepoznatom pravcu, koji su naknadno pronađeni ubijeni u jednoj šumi u blizini mjesta.

 

Prema prikupljenim podacima postoji osnovana sumnja da je Vučković Marko, sa većom grupom građana iz mjesta Raduč, bio sudionik napada na mjesto Lovinac, zbog čega postoji osnovana sumnja da je, zajedno sa drugim osobama, počinio više krivičnih djela protiv Republike Hrvatske, iz članka 236. KZ Republike Hrvatske.

 

Pritvor se određuje na osnovu članka 196. a u vezi sa članom 191. ZKP, jer bi ostankom na slobodi mogao uništiti tragove krivičnih djela.


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

 

Broj: 511-04-02-KU-129/91.

Datum: 22.08.1991.god.

Na osnovi člana 196. stav 1. Zakona o krivičnom postupku _Ministarstvo

unutarnjih poslova – Policijska uprava Gospić

R J E Š E N J E

 

 

Protiv __KORAĆ VLADIMIR__, ime oca __Danilo__, zanimanje __penzioner__,

 

sa stanom u __Gospić__, ulica __Raduč__, broj __127__, rođenog __29.05.1910.god.

 

u __Gospiću, Raduč__.

 

 

ODREĐUJE SE PRITVOR

Pritvor će se imenovanom računati od __22.08.1991.god.__, od __13,00_sati, kada je lišen slobode.

 

Protiv ovog rješenja imenovani ima pravo žalbe vijeću Okružnog suda u __Rijeci__ u roku od 24 sata od primitka rješenja.

 

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

Pritvorenih je upozorena da prema članu 196. st. 3.ZKP-a ima pravo da traži stručnu pomoć za podnošenje žalbe i da mu je stručna pomoć osigurana.

 

 

Obrazloženje

Dana 05.08.1991. godine u toku dana u više navrata izvršen je minobacački napad na mjesto Lovinac, općina Gospić, od strane grupe nepoznatih građana iz minobacača usmrtila više građana, zapalila veći broj kuća i drugih gospodarskih objekata, te su u nepoznatom pravcu odveli pet građana, koju su naknadno pronađeni ubijeni.

 

Prema prikupljenim podacima postoji osnovana sumnja da je Korać Vladimir, član navedene grupe građana, koji su vršili krivična djela protiv Republike Hrvatske, iz čl. 236. KZ RH, te se zbog osnovane sumnje da bi uništio sve tragove krivičnih djela, protiv istog određuje pritvor.

O određivanju pritvora obaviješten je dežurni Okružni javni tužitelj, Drageljević Ljubiša.

 

 

NAČELNIK ODJELA

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

 

broj: 511-04-02-Ku- 129/91

Gospić, 12.08.1991.

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

G O S P I Ć

 

Na osnovu čl. 151. st. 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

K R I V I Č N A  P R I J A V A

 

 

protiv GRUPE NEPOZNATIH UČINILACA više krivičnih djela i to:

1. krivičnog djela UDRUŽIVANJE RADI NEPRIJATELJSKE DJELATNOSTI iz čl.

236.L KZRH,

 

j e r    s u:

 

neutvrđenog dana, u nepoznatom mjestu, organizirali se u naoružanu skupinu u

cilju vršenja krivičnih djela terorizma i dr;

 

2. krivičnog djela TERORIZMA  iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r  s u:

 

dana 05.08.1991. god. u vremenu .od 07,30-08,00 sati izvršili minobacački napad na mjesto Lovinac, te iz vatrenog oružja lišili života Sekulić Milana, Marka i majke Katice, r. Rajković, rod. 12.11.1940. god. u mjestu Lovinac gdje je bio i stalno nastanjen, po zanimanju auto-prijevoznik. U istoga je pucano neutvrđenim vatrenim oružjem sa leđa, a prethodno je bio vezan sa rukama na leđima.

 

3. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

j e r s u:

 

dana 05.08.1991. god. u 20,45 sati u mjestu Lovinac, općina Gračac, iz vatrenog oružja ranili Dobrić Milana, sin Dane, rod. 28.04.1957. god. u Lovincu, gdje je i stalno nastanjen, rezervni policajac PU Gospić, te mu tom prilikom nanijeli laku tjelesnu ozljedu.

 

4. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

j e r s u:

 

dana 05.08.1991. god. u mjestu Lovinac, u neutvrđeno vrijeme iz minobacača ispalili oko 60-70 mina, kojom prilikom je pogođena gospodarska zgrada vlasništvo Petra Sekulića iz Lovinca, čime je prouzročena velika materijalna šteta.

 

5. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r s u:

 

dana 05.08.1991. god. u mjestu Lovinac, zaseok Peregino polje, općina Gračaci namjerno i sa umišljajem zapalili jednu kuću i jednu staju, vlasništvo Sekulić Martina, koji objekti su u potpunosti izgorjeli. Isto tako, izgorjele su i dvije manje gospodarske zgrade.

 

6. krivičnog djela TERORIZt1A iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r  s u:

 

dana 05.08.1991. god. u mjestu Lovinac, općina Gračac u neutvrđeno vrijeme namjerno zapalili kuću, štalu i tri gospodarske zgrade na štetu Krpan Ike iz Lovinca, čime je prouzročena velika materijalna šteta.

Pored toga iste osobe su iz kuće otuđile više vrijednih predmeta ali se za sada ne zna što je otuđeno.

 

7. krivičnog djela TERORIZt1A iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. o KZRH

 

j e r  s u:

 

dana 05.08.1991. god. u neutvrđeno vrijeme u mjestu Lovinac, općina Gračac namjerno i sa umišljajem zapalili tri stoga sijena u blizini obiteljske kuće, na štetu Ivezić Mande iz Lovinca, čime je prouzročena materijalna šteta od oko 20.000,00 din.

 

8. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r s u:

 

dana 05.08.1991. god. u neutvrđeno vrijeme u mjestu Lovinac, sa umišljajem oštetili kuću, polupali namještaj, te otuđili vrijedne predmete na štetu Šarić Mate iz Lovinca.

 

9. krivičnog djela TERORIZMA Iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r  s u:

 

dana 05.08.1991. god. u mjestu Lovinac, u neutvrđeno vrijeme sa umišljajem zapalili kuću vlasništvo Katalinić Marije iz Lovinca. Vatra je zahvatila manji dio kuće, te nije poznata visina materijalne štete.

 

10. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r s u:

 

dana 05.08.1991. god. u mjestu Lovinac, zaseok Gradina, općina Gračac, iz vatrenog oružja pucali na službeno: vozilo marke ''Bedford" reg. oz. M-300-496, vlasništvo MUP-a RH, u kojem su se nalazili pripadnici milicije. Tom prilikom oštećeno je službeno vozilo, jer je karoserija probijena na više mjesta, razbijeno prednje vjetrobransko staklo i dr., čime je pričinjena znatna materijalna šteta.

 

11. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

jer  s u:

 

dana '05.08.1991. god. u mjestu Lovinac, upotrebom sile, uz prijetnju oružja, odveli u nepoznatom pravcu kao taoce slijedeće osobe:

- Katalinić Stjepan, star 55 god. iz Lovinca

- Sekulić Jure, star 53 god. iz Lovinca,

- Pavičić Marko, star 75 god. iz Lovinca,

- Ivezić Ivan, star 38 god. iz Lovinca,

- Šarić Martin, star 40 god. iz Lovinca,

- suprugu i dvije kćerke. od Račić Mile iz Lovinca, zaseok Polje kbr.176

 

čime je dodatno uznemireno stanovništvo Lovinca i okolnih mjesta, a životi naprijed navedenih su ugroženi.

 

12. krivičnog djela TERORIZMA iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r  s u:

 

dana 05.08.1991. god. u 13,40 sati u mjestu Lovinac, općina Gračac, otvorili vatru iz vatrenog oružja na civilno stanovništvo, kojom prilikom je teško ranjena Šarić Kaja, rođ. 1909. god. iz Lovinca, koja je prevezena u MC Gospić.

Naknadnom provjerom utvrđeno je da se radi o teškim tjelesnim povredama.

 

13. krivičnog djela TERORIZMA  iz čl. 236. G a u vezi sa čl. 236. O KZRH

 

j e r s u:

 

dana 05.08.1991. god. u 18,15 sati sa umišljajem zapalili kuću svlasništvo Račić Mile iz Lovinca, zaseok Polje 176, kojom prilikom je nastupila velika materijalna šteta.

 

 

O b r a z l o ž e nj  e

 

 

Neutvrđenog dana i u neutvrđenom mjestu formirana je naoružana skupina osoba koja ima za cilj vršenje teških krivičnih djela protiv Republike Hrvatske.

Dana 05.08.1991. god. u toku cijelog dana na području Lovinca vodene su terorističke akcije od navedene grupe naoružanih osoba, kojom prilikom su vršili ubojstva, ranjavanja, paljenje kuća i gospodarskih objekata, čime su ugrožavali ljudske živote, stvarali nemir među stanovništvom i dr.

 

Iako je u terorističkim napadima lišeno života ili ranjeno više osoba, kao i pričinjena velika materijalna šteta, nije vršen niti jedan uviđaj od strane ove PU, a niti od strane istražnog suca" i javnog tužitelja, pošto je prijetila opasnost od daljnjeg ugrožavanja života.

 

Iz naprijed navedenih razloga nisu u potpunosti utvrđeni podaci za sve osobe, nije utvrđena prouzročena šteta i visina ukupne štete, a isto tkao nisu niti obavljeni detaljni razgovori sa svjedocima i drugim osobama koje bi mogle dati svoje iskaze u vezi događaja.

 

Kada to okolnosti budu dozvoljavale svi podaci koji nisu utvrđeni, biti će prikupljeni o čemu ćemo Vas izvjestiti posebnim izvještajem.

 

Prednje se dostavlja na daljnji postupak.

 

 

NAČELNIK ODJELA:

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

 

Broj: 511-04-02-Ku-130/91.

Datum: 12.08.1991.

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

GOSPIĆ

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

protiv nepoznatog učinioca krivičnog djela __terorizma iz čl. 236. G. KZRH__.

na štetu __MATAJIĆ MARIJE, kći Dane, r.1921.god. u Lovincu__.

 

boravište – sjedište u __Lovinac__ ulica__________________broj __51__ općina __Gračac__

 

 

O postupanju na osnovi člana 151. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku, izvještava se slijedeće:

 

Dana 20.07.1991.god. u vremenu od 09,00 – 09,30 sati u mjestu Lovinac, općina Gračac, grupa nepoznatih osoba, izvršila je minobacački napad na mjesto Lovinac, kojom prilikom je od eksplozije mine smrtno stradala Matajić Marija, ostali podaci naprijed navedeni.

 

Uviđaj lica mjesta nije obavljen iz razloga opće nesigurnosti.

 

Matajić Marija, je prevezena u opću bolnicu Gospić, odjel patologije, gdje je izvršen pregled leša i to na dan 21.07.1991.god., o čemu se u prilogu dostavlja zapisnik o vanjskom pregledu leša, sastavljen od strane istražnog suca Okružnog suda Gospić i liječnika vještaka Katalinić dr. Petra iz Zavoda za sudsku medicinu Rijeka.

 

Ukoliko dođemo do saznanja o izvršiocima ovog krivičnog djela, o tome ćemo Vas izvijestiti posebnim izvještajem.

 

 

PRILOG: Zapisnik o pregledu leša

NAČELNIK ODJELA:

 




 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

Broj: 511-04-02-KU-129/91.

Datum: 24.08.1991.

 

O K R U Ž N O M    JAVNOM TUŽIOCU

 

R I J E K A

Veza: naša krivična prijava – poseban izvještaj od ____24.08.________19_91__.

 

Veza: vaš broj_____________.

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

Kao dopuna krivične prijave_______________________________________.

 

 

Posebnim izvještajem i krivičnom prijavom broj gornji obavijestili smo vas o nizu krivičnih djela protiv Republike Hrvatske izvršenih na području Policijske uprave Gospić na dan 05. 08. 1991. godine.

 

U krivičnoj prijavi pod rednim brojem 11 navedeno je krivično djelo terorizma iz člana 236 G, a u vezi sa članom 236 o, gdje se opisuje da je nepoznata grupa osoba izvršila otmicu i odvela u nepoznatom pravcu pet mještana mjesta Lovinac.

 

Dana 13. 08. 1991. godine između mjesta Raduča i Lovinac.u blizini jedne šume pronađeni su ubijeni Jure Sekulić, Stjepan Katalinić, Marko Pavičić, Martin Šarić i Ivezić Ivan.

 

Nakon pronalaska na lice mjesta je izašao Okružni javni tužioc iz Gospića i

Istražni sudac Okružnog suda Gospić koji su izvršili uviđaj lica mjesta o čemu se dostavlja zapisnik o uviđaju, sačinjen od strane istražnog suca.

 

Dana 14. 08. 1991. godine pronađeni leševi su prevezeni u bolnicu Gospić - Odjel patologije, gdje je izvršena obdukcija i kojom prilikom,:su utvrđeni uzroci smrti.

 

U prilogu se dostavlja zapisnik sa obdukcije sačinjen od strane istražnog suca Okružnog suda Gospić.

PRILOG: kao u tekstu

NAČELNIK ODJELA

 





 

Broj: __KIO-603/91-2

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 24. 08.1991.

 

sastavljen kod Okružnog suda u Rijeci

 

Prisutni od suda:                                                                       Krivični predmet protiv okrivljenog:

 

Sudac:Tišma Duško Vučković Marko i dr.

Zapisničar: Dizdar Jovanka zbog krivičnog djela iz čl. 236 f. KZRH.

 

 

 

Početak u __15,45 sati.

 

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: _       VUČKOVIĆ MARKO

  1. Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke:               Sin Đure i Ljubice r. Njegovan

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

ulica, kućni broj:                                         Raduč 37, Gospić

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                           rođen 3.5.1949.god. u Raduču – Gospić, Srbin, drž. SFRJ

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                                          radnik, zaposlen u ''Meting'' Gospić

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece)                                      nije oženjen, bez djece

  1. Da li je pismen i kakve je škole

završio:                                                       završio osnovnu školu

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:                                     vlasnik obiteljske kuće u Raduču

  1. Gdje i kada je služio vojsku,

čin i gdje se vodi u vojnoj evidenciji:           oslobođen od služenja vojnog roka

10.  Da li je odlikovan:                                 ___-_____

11.  Da li je kad i zašto osuđivan:                 ___-_____

12.  Da li je gdje i kada kaznu izdržao:          ___-_____

  1. Da li se protiv njega vodi postupak

za koje drugo kriv. djelo:                             _ne vodi se_

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je

zakonski zastupnik:                                     ___-_____

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

 

 

U smislu čl. 218 st. 1 ZKP-a okrivljeni" se upozorava da je" dužan odazvati se svakom sudskom pozivu te sudu saop6iti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište uz predočenje posljedica.

 

Temeljem čl. 218 st. 2 ZKP-a okrivljenom se saopčava zašto se okrivljuje i koji osnovi sumnje stoje protiv njega, te da nije dužan dati svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

 

U smislu čl. 67 ;st. 2 ZKP-a okrivljeni upozoren da ima pravo uzeti branitelja pa izjavljuje:

 

 

Razumio sam navode zahtjeva za provođenje istrage i želim iznijeti svoju obranu u ovom predmetu i bez prisustva branitelja.

 

U šestom mjesecu ove godine i to početkom mjeseca postavljena je barikada u mjestu Raduč k točnije na predjelu Borinac koji se nalazi između mjesta Raduč i mjesta Verlinac. Na toj barikadi ja sam bio prisutan u grupi mještana i tom prilikom većina nas prisutnih bila je bez oružja. Ja lično nisam imao nikakovo oružje. Ta barikada držana je desetak dana i nakon toga

barikada je premještena u mjesto Medaki ja više nisam bio na straži i na barikadi već su stražu preuzeli ljudi iz toga mjesta. Meni je poznato. da je Čubrilo Radovan formirao jednu grupu ljudi i znam da su imali sastanke ali ja nisam bio izabran u tu jedinicu i nisam. prisustvovao njihovim konkretnim razgovorima. Znam da je Čubrilo Radovan izabrao desetak i više ljudi koji su imali šarene uniforme i to su bile osobe sa kojima je on stalno kontaktirao i dogovarao, a sa njima je i organizirao dva napada na mjesto Lovinac. Ja sam za te napade znao iz priče i učesnika u tome napadu ali nisam lično sudjelovao u tim napadima. Znam da u prvom napadu nije bilo povrijeđenih i tom prilikom čuo sam da je oštećena samo jedna kuća.Meni je čak Čubrilo Radovan i prijetio jer nisam htio primiti oružje. Znam da je ta grupa imala i mitraljeze i automatske  ručne bacače. Poznato mi je također da je organiziran i drugi napad na mjesto

Lovinac u osmom mjesecu ove godine i taj napad je trajao cijeli dan. Toga,dana je grupa od jedno jedanaest ljudi na selu sa Čubrilo Radovanom napala mjesto Lovinac i o tome napadu na mjesto"prišao mi je Kalinić Željko koji je inače bio u toj grupi ali kada je vidio da pale kuće i" da pljačkaju stoku odvojio se od njih i povukao u brdo. Prišao mi je da je vidio te mještane kako pale i pljačkaju kuće a prišao mi je također da je Čubrilo Radovan sa svojim ljudima iz kuća izveo pet muškaraca iz Lovinca i da su tih pet muškaraca ubijeni od strane Čubrilo Radovana i njegovih ljudi. Meni je Kalinić Željko rekao da je pucano iz njih i radilo se je o pucanju ustvari s leđa. Druge detalje mi nije rekao. Ja konkretno i poznajem sve te ljude iz ERadiča i okolice koji su bili u toj jedinici a baš ljudi koji su sa Čubrilo Radovanom sudjelovali u tom napadu i izvođenju tih ljudi u Lovincu jesu sam Čubrilo Radivoje, Čubrilo Rade,Rutalj Rade, Rutalj Drago, Šobot Bogdan, Tesla Janko i Nikola,Čubrilo Milorad, Žegarac Milorad, Čelić Milan, Ajduković Petar, Oklopdžija Jovo i Oklopdžija Baran, Čubrilo Milan, te Lazić Milorad i Lazić Duško. Inače dio ljudi je imalo zadatak ustvari da čuva stražu kod kuće a na tim mjestima su uglavnom bili ljudi koje ja također poznajem kao npr.Konjević Mladen, Nikola, Petar i Nikola zvo "Šišak", Pokrajac Đani, Čelić Mićo, Grubišić Milan i drugi.

 

Ove tvrdnje da sam ja sudjelovao u formiranju te ilegalne jedinice ne stoje, jer mene Čubrilo Radivoje-Radovan nije izabrao u tu jedinicu kojom je on neposredno rukovodio, jer ja; nisam htio jednostavno da primim oružje koje je dijeljeno.

 

Inače oružje koje je dijeljeno u selu dopremljeno je u Raduč vojnim kamionom i vojska je dijelila to oružje a bili su tada prisutni i Čubrilo Radovan i njegovi zamjenici. Ja nisam polagao nikakvu zakletvu ali mi je poznato da su zakletvu položili ljudi koje je izabrao Čubrilo Radovan. Ne . mogu ništa izjaviti o tome kada su ti ljudi dobili šarene maskirne uniforme. Također znam i da je Mići Kikinom Čubrilo radovan naredio da mora dovesti Mupovce iz Lovinca i znam da je Mićo otišao od kuće gdje mu je ostala supruga sa dvije kćerke a poznato mi je da se Mićo nije vraćao kući ali nitko nije dirao njego vu suprugu i kćerku.

 

Što .se tiče mjesta gdje su ubijena petorica iz Lovinca to je mjesto blizu pruge kod jednog propusta. Kategorički tvrdim da ja nisam sudjelovao u tome napadu na Lovinac i nisam sudjelovao niti u paljenju niti u pljačkanju kuća a niti u ubijanju tih ljudi.

 

Što se tiče Korač Vladimira radi se o starom čovjeku i mislim da je on imao lovačku pušku jer je bio lovac i mislim da nije sudjelovao u tim događajima jer ja ga nisam konkretno vidio a niti sam čuo da bi Korać Vladimir sudjelovao u tim konkretnim djelatnostima oko osnivanja "Velebitske jedinice".

 

Sto se tiče prijetnji konkretne prijetnje su mi upućivane od strane mojih mještana i prijećeno mi je da ću biti odveden u Knin na tvrđavu i da će me i ubiti ali sam ja rekao neka me i ubiju ali ja neću sudjelovati u takvim stvarima. Ja sam otišao u Gospić obaviti neki posao i mislim da je bio četvrtak i tu ,sam se sreo sa čovjekom po imenu Joso sa kojim sam nekad radio kod jednog privatnika, dvije godine a znam da je sad Joso policajac i otišli smo nas dvojica na piće i nakon toga ja sam uhapšen. Kao što sam rekao o ovim događajima i napadima na Lovinac znao sam i pričanja neposrednih učesnika, znao sam za te napade ali nisam želio i nisam u njima učestvovao. Nikada nisam posjedovao nikakovo oružje. O samom tekstu zakletve ne bih se mogao izjašnjavati. . Sto se tiče oznaka na kapama znam za Čubrilo Radovana da je na kapi nosio kokardu i kokarde je na kapama nosilo pet ili šest glavnih članova te grupe a bilo je i momenata kada su pjevali i četničke pjesme.

 

U moje mjesto Raduč nije dolazio ni tko iz Knina koliko sam ja mogao primijetiti.

 

Kada sam lišen slobode od strane policije fizičkog maltretiranja ini sam dobio nikakove batine jedino što je  bilo nešto psihičkog maltretiranja dok se samnom obavljao razgovor.

 

Nisam ozbiljnije bolestan i nisam sada pod nikakvim liječničkim tretmanom i ne uzimam ljekove, a jedino sam dok san bio mlađi imao nekih problema sa srcem i visokom tlakom.

 

Prisutni zamjenik Okružnog JT Rijeka predlaže da istražni sudac stavi prijedlog Vrhovnom sudu Hrvatske za delegaciju mjesne nadležnosti s Okružnog suda u Gospiću na Okružni sud Rijeka a radi faktične nemogućnosti Postupanja Okružnog su Gospi na području na kojem je krivično djelo izvršeno a uslijed oružanih sukoba.

 

Dovršeno u 16,25 sati.

 

Upozoren u smislu čl.82 ZKP-a ne traži čitanje zapisnika.

 

Zapisničar:                                          Istražni sudac:                                                Okrivljeni:

 


 

 

Broj: __KIO-603/91-3

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 24. 08.1991.

 

sastavljen kod Okružnog suda u Rijeci

 

Prisutni od suda:                                                                       Krivični predmet protiv okrivljenog:

 

Sudac:Tišma Duško Vučković Marko i dr.

Zapisničar: Dizdar Jovanka zbog krivičnog djela iz čl. 236 f. KZRH.

 

 

 

Početak u __16,40 sati.

 

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: _       KORAĆ VLADIMIR

  1. Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke:               sin Dane i Stane r. Pavičić

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

ulica, kućni broj:                                         Raduč 127, SO Gospić

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                           5.5.1910. Raduč, Srbin, drž. SFRJ

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                                          penzioner

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece)                                      udovac, otac petero djece

  1. Da li je pismen i kakve je škole

završio:                                                       završio četiri razreda osnovne škole

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:                                     vlasnik kuće i zemlje u Raduču

  1. Gdje i kada je služio vojsku,

čin i gdje se vodi u vojnoj evidenciji:           da 1932.god. Celje

  1. Da li je odlikovan:                                 ___-_____

  1. Da li je kad i zašto osuđivan:                 ___da 1944. god, dezerterstvo kaznu

izdržao u KPD Stara Gradiška

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao:          ___-_____

  1. Da li se protiv njega vodi postupak

za koje drugo kriv. djelo:                             _ -       _

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je

zakonski zastupnik:                                     ___-_____

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

 

U smislu čl.218 st.1 ZKP-a okrivljeni se upozorava da je dužan odazivati se svakom pozivu suda, te sudu saopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište uz predočenje posljedice.

 

Temeljem čl.218 st.2 ZKP-a okrivljenom se saopćava zašto se okrivljuje i koji osnovi sumnje stoje protiv njega, te da nije dužan dati svoju obrani niti odgovarati na postavljena pitanja.

 

U smislu čl.67 st.2 ZKP-a okrivljeni upozoren da ima pravo uzeti branitelja pa izjavljuje:

 

Razumio sam navode zahtjeva za provođenje istrage i ja ću danas iznijeti svoju obranu i bez prisustva branitelja.

 

Ovo što se meni stavlja na teret nije točno i ja sam već i prilikom razgovora s policijom rekao pravu istinu i danas ću to i ponoviti pred istražnim sucem i nije točno da bih ja sudjelovao u organizaciji te ilegalne terorističke organizacije u Raduču.  Ja znam i bio sam na tom sastanku kada se skupilo deset ili petnaest ljudi, ali ne mogu konkretno reći što je bilo goreno na tom sastanku jer je ustvari grupica od tri ili četiri prisutna nešto šaptala međusobno, ali sam ja osjetio da to sve skupa nije ljudski i da ja u tome neću i ne želim sudjelovati i otišao sam sa toga skupa. Ja sam kao pojedinac bio na jednoj barikadi , ali nisam imao oružje i nisam niti kasnije htio uzeti oružje kada je to oružje nuđeno i dijeljeno u selu. Živim na granici mjesta prema Lovincu i uvijek sam sa tim ljudima živio u dobrim odnosima i nikad nije bilo svađe među nama. Što se tiče ova dva napada minobacačima ja sam tom prilikom bio u svojoj kući i čuo sam da se puca ali što se je konkretno događalo na terenu ne znam.

 

Samnom nije nitko konkretno razgovarao o tome događaju i o napadu na mjesto Lovinac i mene ustvari izbjegavaju jer ja sam ipak star čovjek, loše čujem, loše i vidim i sigurno da meni ne bi nitko pričao baš konkretne događaje o tim napadima na mjesto Lovinac.

 

U četvrtak sam otišao u Gospić i to iz razloga što mi se javila moja prijateljica iz Moslavine i pitala me da li može doći sa svojim sinom kod mene i dogovoreno je da ju ja dočekam u Gospiću na autobusnoj stanici. Stvarno sam i otišao u Gospić i na autobusnoj stanici ušao sam u gostionu da popijem pivo i u gostioni su me policajci uhapsili. Ne znam razlog zašto sam uhapšen a do sada nisam niti znao gdje se nalazim jer sam bio vožen u zatvorenom automobilu. Sigurno je da ja nisam učestvovao u ovim minobacačkim napadima i nisam primio oružje. Što se tiče mojeg učestvovanja na barikadi mislim da sam ja bio u petom mjesecima barikadi ali stvarno ja ne mogu precizirati točno vrijeme kada je to bilo. Ja inače imam lovačku pušku sačmaricu još iz vremena kada sam bio lugar. Ja kategorički tvrdim da nisam počinio ova krivična djela koja mi se stavljaju na teret.

 

Dovršeno.

Upozoren u smislu čl.82 ZKP-a ne traži čitanje zapisnik

 

 

Zapisničar:                                          Istražni sudac:                                                 Okrivljeni:

 

 


 

 

REPUBLIKA. HRVATSKA.

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA. UPRAVA RIJEKA

POLICIJSKA STANICA CRIKVENICA

Broj:511-09-31/PZK-KU-129/91

Crikvenica, 16.09.1991. godine

 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

sastavljena dana 16.09.1991. godine u.Policijskoj stanici Crikvenice a u vezi sa obavljenim informativnim razgovorom sa ČUBRILO MILORADOM, iz Gospića.

 

Na zahtjev Istražnog suca Okružnog suda Rijeka, Tišma Duška, dana 10.09.1991. godine u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, obavljao je informativni razgovor sa Čubrilo Miloradom, zv. "Beaco'', sin Danila i majke Zorke, rođena Šobat, rođen 30.06.1938. godine u mjestu Mali Alan, općina Gračac, stalno nastanjen u Gospiću, ul.4.aprila  br.8 po zanimanju knjigovođa, završio Srednju ekonomsku školu, zaposlen u PPK "Velebit" u Gospiću, po narodnosti Srbin, državljanin SFRJ, vojsku služio od 1957-1959. godine u Požarevcu i Zrenjaninu, bez čina, u vojno-evidenciji se vodi kod SNO Gospić, nije osuđivan,- ne vodi se krivični postupak, sada u pritvoru zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo protiv REPUBLIKE HRVATSKE, koji je oženjen, otac troje punoljetne djece, na okolnosti lišavanja slobode u Gospiću i eventualnog ranijeg kriminalnog djelovanja.

 

U toku razgovora, imenovani je izjavio da je zaposlen u poduzeću, te da je redovito odlazio na radno mjesto. Navodno se nije bavio politikom, a niti je uključen u bilo kakve vojne ili druge formacije. U Gospiću živi zajedno sa suprugom u stanu kojeg je dobio od svoga poduzeća.

 

Sjeća se dobro da je dana 30.08.1991. godine napadnut Gospić sa minobacačkom vatrom pa je sa suprugom morao otići u Sklonište. U skloništu. je bio zajedno sa drugim mještanima Gospića a u jutarnjim satima su se ponovno vratili u svoje stanove, Istina, Milorad.je dan ranije odvezao svoj osobni automobil marke "Zastava 101'' kod jednog prijatelja koji stanuje na preferiji grada, jer je od ranije bila najava da će biti napad na Gospić. Vozilo je odvezao kod Stamenković Jove, koji stanuje u blizini željezničke stanice, tj. u Bilajskoj ulici.

 

U petak, 30.08.1991. godine Čubrilo Milorad je predložio svojoj supruzi Milki, da odu u periferiju grada ili da odu na selo u Raduč ili Kik, koje mjesto se nalazi u pravcu Lovinca, ali ona to nije prihvatila.

 

Istog dana, Milorad je otišao po vozilo u Bilajnsku ulicu, kako bi se odvezao do bolnice gdje se nalazila njegova majka. Dolaskom do kuće Stamenković Jove, započeo je ponovo minobacački napad, pa se Milorad sklonio u kuću od njegove polusestre Panjković Milice, koja oma kuću u ul.Partizanski put. Tu je malo odspavao a u večernje sate otišao je u obližnju zgradu, gdje je bila stacionirana vojska. Tu je prespavao i zadržao se do jutarnjih sati.

 


Za vrijeme boravka sa vojskom u istoj zgradi je vidio više osoba srpske nacionalnosti i to:Bajić Đuru, iz Mazina, koji je tamo zaposlen kao puškar, a po činu je vodnik, Miščević Milorada iz Raduča, koji se skoro aktivirao kod vojske i ima čin vodnika, Miščević Radu iz Raduča, ,koji je po činu vodnik i radi kod vojske, osobu po imenu Joso iz Bilaja, koji je takođe zaposlen u ka,sarniu, te civile Stamenković .Andu, Jelovac Danicu iz Gospića, osobu po imenu Zorka, Uzelac ? , supruga od Marka što radi u poduzeću "Jadran", Rajšić Branka iz Gospića, koji ima kuću kod tvornice baterija u Gospiću, mladića po imenu Stanković Petar iz Gospića, koji stanuje u ul.Partizanski put, Iliju, po nadimku u Dalmatinac" koji je ranije radio u PPK u Velebitu i njegovu suprugu, koji stanuju u Novoj Ulici, Radmanović Veru, koja radi u ''Ličkim novinama" i njenu majku Ljubu.

 

U jutarnje sate, 31.08.1991. godine, nakon izlaska iz vojne zgrade, Čubrilo Milorad je otišao kod Stamenković Jovice i iz njegove kuće pokušao tele:fonom dobiti svoju suprugu, ali nije uspio, jer su telefonske veze bile u prekidu. Tom prilikom Stamenković je njemu rekao da je ranije zvala Miloradova supruga i rekla mu da je ona negdje u selu i da ce navodno policija sve Srbe hapsiti redom.

 

Nakon što je to čuo, Čubrilo Milorad je predložio Stamenković Jovici da idu u .selo Raduč, sa njegovim osobnim automobilom, što je Stamenković i prihvatio, te su se uputili u pravcu automobila. Kada su htjeli ući u vozilo, sa više straga ih je opkolila policija, te je tom prilikom bez pružanja otpora Čubrilo Milorad lišen slobode, nakon čega je prevežen u Okružni zatvor Rijeka.

 

Čubrilo Milorad tvrdi da nije počinio bilo koje krivično djelo, te da nije učestvovao u bilo kakvim akcijama i narušavanju ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske. Dalje navodi da je češće odlazio u mjesto Raduč, jer tamo ima imanje, te da je jednom prilikom grupa naoružanih osoba pokušala od njega nasilno oteti vozilo, ali se je on njima suprostavio, tako da su odustali od svojih namjera.

 

Čubrilo Milorad tvrdi da je samo čuo priču da na području Raduča djeluje veća skupina naoružanih osoba. i da su formirali Stanicu milicije Medak, a od njih osobno poznaje Šobot Bogdana, za kojeg je čuo da je komandir straže i nekoliko puta ga je vidio u mjestu Medak i Raguč, nosio je uni:formu, a na kapi je imao petokraku, a isto tako poznaje i Lazić Duška, koji je ranije radio u PPK "Velebitu.

 

U vezi napred navedenog, Čubrilo Milorad nije više ništa mogao izjaviti.

 

 

 

Ovlaštena sl. osoba:

 


 

 

 

Broj: Kio 603/91-19

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   18. listopada  1991.god.

 

u  ___Okružnom ___ sudu  u ____ Rijeci_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Duško Tišma ______                                                                          Vučković Marko i dr.

 

Zapisničar: ___Melita Kružić zbog krivičnog djela iz člana 236.f. i dr.  KZ RH

 

Početak u __ 9,20  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u rodu__________

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Svjedok upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a.

Svjedok upozoren u smislu čl. 232. ZKP-a nakon toga pozvan da se izjasni o svemu što mu je o predmetu poznato pa iskazuje:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Na imanju sam živio sa svojom obitelji i bavio sam se poljoprivredom. Dobro se sjeća događaja 5.kolovoza ove godine jer smatram da sam se toga dana ponovno rodio.

 

Toga jutra registrirao sam pucnjavu iz pravca Raduča a moja supruga je inače otišla.u tom pravcu sa stokom, i ja sam pomislio da ta pucnjava neće dugo trajati, i da se radi o pucnjavi kao i u nekoliko navrata ranije, kada je sve to skupa brzo završavalo.

 

Ja sam se vratio prema kući da vidim što je sa djecom, i bio sam zabrinuo za suprugu, a tu su se u moju kuću sklonili i strina i stric koji su stariji ljudi, a uskoro se je pojavila i moja supruga, i bili smo ipak sretni da smo svi na okupu.

 

Međutim, mene je čitavo vrijeme mučila stoka je ostala vani, i na kraju sam odlučio da idem utvrditi mi je stoka, i ponio sam sa sobom moj lovački karabin i sam u smjeru gdje je žena ostavila stoku.

 

Koliko sam mogao ja sam osmatrao taj teren i nisam primijetio niti stoku a niti ljude, Približavao sam se tom predjelu i u jednom momentu sam primijetio nekoliko osoba u

maskirnim uni formama , ali nisam bio siguran o kome se radi. Čak sam i pomislio da su možda iz Lovinca stigli pripadnici MUP-a jer su vremenski mogli stići do tog mjesta, Međutim,

kako nisam bio siguran o kome se radi, odlučio sam da ipak krenem prema svojoj kući, i tada sam to izveo da se ne bi pomislilo da bježim i uspio sam se približiti jednom kamenjaru i nitko nije pucao za mnom, Krenuo sam prema svojoj kući, no međutim u tom kretanju odjednom su sa dvije strane pred mene izašli ljudi u maskirnim uniformama, viknuli mi da stanem, i kada

sam vidio kako su se postavili prema meni, odbacio sam pušku i podigao sam ruke. Pitali su me tko sam, kuda idem, i objasnio sam im da sam tu iz obližnje kuće, i da sam civil, i nakon toga krenuli smo prema mojoj kući. Dobro se sjećam da su mi ti ljudi rekli da oni znaju za mene.

 

Što se tiče detalja oznaka na kapama, sjećam se da su pojedinci imali kape ali bez ikakovih oznaka.

 

Kada smo se približili mojoj kući odmah sam primijetio da se tu nalazi jedna grupa naoružanih ljudi i vidio sam da je moja obitelj postrojena kraj jednog zida, a bila je tu moja supruga, dvije kćerke i strina.

 

Što se tiče moje treće kćerke ona se nalazi u Zagrebu i nije u tom periodu bila kod kuće.

 

U tom momentu dok smo bili pred mojom kućom nisu tri naoružani ljudi ništa iznosili iz kuće i u tom momentu dok sam ja bio prisutan nisu zapalili niti kuću a niti gospodarske objekte.

 

Kod mene su čitavo vrijeme tražili informacije o mupovcima u Lovincu i poveli su me sa sobom i krenuli smo u smjeru Lovinca.

 

Mojoj supruzi su naredili da mora ostati kod kuće jer je ona htjeli poći samnom. Oko mene je u tom kretanju bilo desetak naoružanih ljudi, a kako je na tom dijelu puta čistina vidio sam još naoružanih ljudi i svi su bili u maskirnim uni formama osim jednog čovjeka koji je bio u civilu. Po mojoj slobodnoj procjeni bilo je sigurno 50-tak naoružanih ljudi.

 

Sjećam se da su ovi oko mene govorili vidi Plašćane kako imaju dobru kondiciju, vidi Valjevčane, dođi ti Crnogorac, dođi ti Bosanac ali imena nisu izgovarali međusobno.

 

Po mojoj ocjeni glavni među njima bio je jedan izrazito crn čovjek sa brkovima, mlađi od mene i zvali su ga Crnogorac. Zapazio sam i jednog krupnog jakog mladog čovjeka kojega su zvali Bosanac, Međutim, ja njihova imena i prezimena ne znam.

 

Po mojem uvjerenju što su govorili preda mnom bilo je namješteno i radilo se je uglavnom o ljudima iz mjesta Raduč.

 

Sjećam se da je taj čovjek kojega su zvali Crnogorac, mene u jednom momentu pitao nešto u smislu što vi Hrvati čekate na srpskoj zemlji. Pitao me je da li znam Tuđmanove pjesme ili da li znam četničke pjesme. Na oko 500 m od moje kuće nalazi se jedan kamenjar i u tom prostoru smo mi razmišljali da se sklonimo u slučaju opasnosti, jer se tu nalazi kao jedna pećina.

Približivši se tom mjestu neko od tih ljudi mi je rekao da pozovem kćerku da izađe van ili će pucati. Ja sam ostao iznenađen i u prvom momentu nisam znao da li je to stvarno i koja bi od mojih kćeri mogla biti. Zazvao sam prvo Anku a poslije toga sam Danijelu nazvao ali sa nadimkom Danka. Stvarno je iz tog kamenjara i izašla Danka, a znam da me netko pitao jel se ona stvarno zove Danka. Bio je to konkretno taj Crnogorac i ja sam mu rekao da joj je to ime. Nakon toga Danijela je bila sa mnom, i trebali smo se kretati u smjeru Lovinca. Inače Danijela je baš tada završila srednju školu i mene je bilo strah da joj se kao djevojci nešto ne dogodi. Međutim, nije ju tada nitko dirao, i u jednom momentu, taj čovjek što su ga zvali ili Crnogorac, a možda i Bosanac je glasno rekao Danijeli, Danka idi kući, ali nikuda dalje, Danijela je stvarno nakon toga otišla kući.

 

Naše kretanje nastavljeno je do zaseoka Šarići, i u tom zaseoku uhvaćen je Martin Šarić i on je dalje se morao kretati sa tom grupom naoružanih ljudi, i krenuli smo u pravcu drugog zaselka Šarići. U tom zaseoku uhvatili su Ivana Ivezića i Ivan je također postao taoc. Krećemo se dalje u pravcu zaseoka Katalinići, i tu hvataju Pavičić Marka, odnosno Marko Pavičić se izvukao iz neke živice i čuo sam kako govori tim ljudima da zašto dozvoljavaju da četnici pale kuće, jer je Marko mislio da su to pripadnici Policije. Znam da su ga ti ljudi i zafrkavali govoreći kako će sada oni pokazati četnicima, a zatim je Marko Pavičić prihvatio pred koga je izašao. Sa tog mjesta krećemo se u smjeru kuće Karla Sekulića i tu ti ljudi dovode k nama kao taocem Juru Sekulića i Stipana Katalinića. U tom moment u ja sam vidio da tu gori kuća Karla Sekulića, zatim sam vido da gori kuća Blaža Krpana, a u jednom momentu je Jure Sekulić otišao prema štali da pusti ždrebe pa sam pomislio da će ga tada ubiti, no međutim, nitko nije pucao prema njemu, i stvarno je uspio pustiti ždrijebe iz zapaljene štale. Također sam vidio dobro da gori i kuća Ive Sekulića. Znam da su iz kuća i iznosili neke stvari, ne mogu ja sada precizirati što je to sve bilo, i koje su stvari uzimali jer nisam ih ni smio sve pažljivo gledati. Tu smo se zadržali određeno vrijeme i nakon toga krećemo se iznad kuće Stjepana Katalinića, i tada sam vidio da je njegova kuća i imanje zapaljeno. Kretanje je nekako bilo sada ponovno u smjeru moje kuće a zatim je cijela grupa stala na prostoru iznad Stjepanove kuće i tu smo izvjesno vrijeme stajali i tada je taj čovjek, što su ga zvali Crnogorac meni direktno naredio da moram otići u Lovinac i prenjeti poruku MUP-u da se imaju predati do 6 sati i rekao je da moram predati poruku čovjeku kojega mi domaće zovemo Pajcovm, a inače se radi o osobi po imenu Pavao Zunić, i radi se o čovjeku koji je bio rukovodioc Zadruge u Lovincu.

 

I ranije su njegovo ime ti naoružani ljudi spominjali govoreći da će otići kod njega na kavu.

 

Još su spomenuli da se poruka o predaji prenese preko vojske. Krenuo sam u smjeru Lovinca i očekivao sam da će sada netko zapucati, no međutim, stvarno nije za mnom nitko pucao i krenuo sam putem za Lovinac, i u jednom momentu naletio sam na ljude u uni formama i na povik stoj stao sam, i nisam više niti znao tko je to i kada su mi ti ljudi rekli da se ne trebam bojati i da su oni MUP-ovci znam da sam im rekao da više nikome ne vjerujem. Međutim, uvjerio sam se da se radi o pripadnicima MUP-a i tada sam im ispričao što se događa, i otišli smo do policijske stanice, te sam ponovno sve detaljno ispričao ali policajci mi nisu dozvolili da se ja vraćam ponovno prema svojoj kući, jer sam ja bio zabrinut za svoju obitelj. Cijeli taj događaj koji sam opisao trajao je više sati, po mojoj procjeni negdje od 8 jutro pa do 13,00 sati popodne.

 

Ja sam lutao po Lovincu, nisam znao što mi je sa obitelji i što se sa njima događa, i negdje u večernjim satima rekao mi je netko da mi je došla supruga i dvije kćeri. Stvarno sam ih uspio i pronaći, i tada mi je supruga rekla da je imanje zapaljeno, a da je ona sa kćerkama uspjela kroz dim pobjeći i da su se spasile.

 

Znam da je i strina uspjela kao i stric pobjeći.

 

Kasnije sam ja ustanovio da su mi spaljene gospodarske zgrade, da je kuća dosta oštećena trpio sam i gubitak u stoci.

 

Čak su mi pobili i 26 komada ovaca.

 

Nakon toga ja sam sa svojom obitelji noćio u šumi a preko dana smo znali odlaziti u kuću i to je trajalo negdje oko 8 do 10 dana, i za taj period nitko nije znao ništa o sudbini četiri lovinčana, odnosno pet Lovinčana. Bilo je priča o tome da su u Kninu, i drugih različitih verzija. Jednog dana moja je supruga otišla prema pruzi i kada se je vratila rekla mi je da je osjetila jaki miris truleži, a na taj predio je ustvari otišla u želji i namjeri da pronađe ždrepce. Međutim, kada

se je vratila natrag i to mi je ispričala, ja sam odlučio da ode pogledati prema tom predjelu i stvarno sam i krenuo pa sam čak u jednom momentu samom sebi rekao da sam lud i da idem, kad sam već ostao živ, pa sam se čak i vraćao natrag, ali mi nije nešto dalo mira i došao sam do tog propusta od pruge i tada sam vidio četiri tijela i vidio sam dobro tijelo Sekulić odnosno vidio sam tijelo Pavičić Marka, pa tijelo Stjepana Katalinića, i još dvojice, dok dalje nisam se zadržavao i počeo sam trčati prema kući a odmah sam zatim javio policiji to što sam vidio i nakon toga još sam se u nekoliko navrata morao vraćati na to mjesto, da im pOkažem gdje se šta nalazi, odnosno što sam pronašao.

 

Što se tiče ovog konkretnog predmeta, Vučković Marko ništa ne znači i mislim da takovog čovjeka ne poznajem, a Korač Vladimira ja poznajem, i znam da se radi o starijem čovjeku i njega ja nisam svojim očima vidio među tim naoružanim ljudima.

 

Konkretno sam u svim tim događanjima ne sporno znao mog susjeda Žegarac Milorada potpuno sam siguran u taj detalj a znam da je bio obučen u maskirnu uniformu, a na nogama je imao gumene čizme, a preko prsiju dva redenika.

 

Milorad me je čak toga jutra i pozdravio kada me je ugledao.

 

Također sam prepoznao jednog čovjeka iz Raduča i mislim da se preziva Tesla, a zapamtio sam ga po tome što je jedino imao bradu do pojasa i u jednom momentu je međusobno brusio dva noža, koja je imao u ruci, čak sam u jednom momentu pomislio da će upotrijebiti te noževe.

 

Što se tiče ovih drugih ljudi ja ne mogu precizirati njihova imena i prezimena, a radi se o mlađim ljudima sa kojima ja i nisam imao nekakvih posebnih susreta i kontakta, tako da stvarno ne znam niti njihove nadimke. Mislim da bi tu puno više mogla pomoći moja kćerka Danijela jer je ona u toku školovanja putovala u Gospić u školu i poznaje puno više tih ljudi. Danijela se inače nalazi u Zagrebu kod mog brata xxxxxxxxxxxxxxxx

 

Na području Opatije je moja supruga i kćerka, odnosno kćerka xxxxxxxxxxx je isto u Zagrebu.

 

Poznato mi je također da su supruge pok. Stjepana Katalinića i pok. Jure Sekulića negdje u Zagrebu i smještene su u nekim stanovima od željeznice.

 

Koliko je meni poznato i ostale žene iz Lovinca baš konkretno od Ive Ivezića mislim da je također u Zagrebu.

 

Detalje oko tog događanja mogao bi znati i Karlo Sekulić i on može biti negdje u Zagrebu ili Varaždinu.

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Uglavnom to bi bili detalji događaja od 5.kolovoza ove godine, i mislim da sam uspio ispričati uglavnom sve što se je toga dana događalo na području Lovinca.

 

Što se tiče detalja naoružanja tih ljudi, ja sam primijetio automatsko oružje, vidio sam i jedan puško mitraljez, ali nisam niti smio baš detaljno zagledavati oružje kod tih ljudi.

 

Svi su uglavnom bili obučeni u maskirne uniforme, osim jednoga, koji je bio u civilnom odjelu.

 

Više nemam što izjaviti.

 

Upozoren u smislu čl. 82 ZKP-a zapisnik nije čitan.

 

Dovršeno u 10,55 sati.

 

ISTRAŽNI SUDAC:                                       ZAPISNIČAR:                                    SVJEDOK:


Broj: Kio 603/91-21A

Kir-2088/91.

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   19. listopada  1991.god.

 

u  ___Okružnom ___ sudu  u ____ Zagrebu_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Branko Čižmek ______                                                                     Vučković Marko i dr.

 

Zapisničar: ___Vera Trninić zbog krivičnog djela iz člana 236.f. st. 1. i dr.  KZ RH

 

Početak u __ 9__sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Mjesto rođenja i godina starosti:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nesrodna__________

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozorena u  smislu čl. 229. i 231. ZKP izjavljuje:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Dana 5. kolovoza l991. u kući. su bili moj otac xxxxxxxxxxxxx moja majka xxxxxxxxxxxx, moja sestra xxxxxxxxxxxxx stara 16 godina i ja. Oko 8,30 sati počeo j e minobacački napad s položaja koji je oko 3 km udaljen od nas kuće prema selu Raduč i mine su letjele preko naše kuće, jer je zapravo napadnuto samo mjesto Lovinac. Bez obzira što je gađano samo mjesto Lovinac mi,smo iz iskustva znali da mogu. mine početi padati i oko naše kuće, što se uskoro i dogodilo, pa smo svi četvero otišli među neko kamenje u pečine, udaljeno od naše kuće oko 200 m. Taj napad je trajao oko pola sata, i kad su mine prestale padati mi smo se svi vratili u kuću, a tata je uzeo pušku i otišao je za stokom koja je otišla prema selu Raduč, da bi je vratio. Radilo se je oko 150 ovaca, 4 krave i 5 konja. Mama i sestra su bile u samoj kući, a ja sam se udaljila oko 100 m od naše kuće na neku uzvisinu sa koje se vidi samo mjesto Lovinac, jer me je zanimalo da li je pogođen zvonik crkve, i općenito da li je nešto pogođeno u samom mjestu Lovinac. Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova RH su imali svoje sjedište u samom mjestu Lovinac, ali su bili raspoređeni po stražarskim mjestima van samog mjesta, pa je tako u odnosu na našu kuću najbliže stražarsko mjesto bilo udaljeno oko 1 km. Dok sam gledala te sa te uzvisine prema Lovincu iz kuće sam čula galamu, nisam znala zbog čega je ta galama, nisam znala kuda da krenem, a nadala sam se da su to možda došli HUP-ovci iz tog najbližeg stražarskog mjesta u našu kuću, da vide da li ima kakvih posljedica minobacačkog napada  pa sam krenula prema našoj,kući. Kako sam krenula prema našoj kući upala sam u obruč naoružanih ljudi koji su bili u maskirnim uniformama bez bilo kakve oznake na njima, bez kape a te maskirne uniforme su bile po prilici isto kao hrvatskih gardista, samo sto su bile nešto svjetlije.

 

Na posebno pitanje suca odgovaram kako ih je bilo oko dvadesetak tu uz mene, a neke sam od njih posebno poznavala, pa usprkos toga što nisu imali nikakve oznake ja sam zaključila da se radi o četnicima. Nešto dalje od nas vidjela sam još jednu skupinu, isto takvih naoružanih ljudi, a još dalje vidjela sam kako treća skupina mog oca goni iz smjera sela Raduč prema našoj kući iz čega sam zaključila da su ga uhvatili dok je išao po stoku.

 

Jedan od njih koca ja nisam poznavala, a koji je očito mene poznavao jer sam je 4 godine putovala u Gospić kroz selo Raduč na školovanje, me je počeo ispitivati da li još uvijek idem u školu, kada sam došla iz Gospića, da li sam se zaposlila i slično. Pristupio nam je Milorad Žegarac i rekao tom prvom koji me je ispitivao ''pusti Danku kući''. Premda je meni ime Danijela, mene svi, a posebno Srbi, zovu ''Danka''. Taj razgovor je vodio se na oko 200-300 m daleko od naše kuće, jer kako sam ja ušla u njihov obruč bila sam prisiljena dalje sa njima hodati, i daljnje ispitivanje se obavljao u hodu, i ujedno smo se udaljavali od moj e kuće prema mjestu Lovinac. Ja sam na sva ta pitanja odgovorila kako sam iz Gospića došla pred nekoliko tjedana, i da se nisam zaposlila, da sam školu završila, a to je ujedno bilo i istina. Bilo mi je postavljeno još jedno pitanje, zbog čega ja njih pratim, a što sam ja odgovorila da sam zbog pucnjave udaljila se ad svoje kuće j slučajno upala u njihov obruč, a nikako da ih pratim. Poslije tog zadnjeg pitanja mi

smo i dalje hodali prema Lovincu, rekli su mi neka idem naprijed, što sam ja i učinila svi oni su ili iza mene na udaljenosti od oko 20 m i tako smo prošli daljnjih 500 m, kada mi je drugi nepoznati rekao da se vratim k njima, što sam ja i učinila. Tada mi je taj drugi rekao neka se odmah nakračim putem,vratim u svoju kuću, a posebno mi je napomenuo da nigdje ne

skrećem, jer da je sve pod njihovom kontrolom" a posebno da je moja kuća opkoljena. Poslušala sam i krenula sam prema svojoj kući i na jedno pedesetak metara sam naišla na njihovu pozadinu među kojima sam neke i poznavala, pa su me čak i oni prvi pozdravili.

 

Na posebno pitanje suca odgovaram kako u toj prvoj skupini od njih dvadesetak ja sam poznavala samo Milovana Žegarca, a sada u njihovoj pozadini prepoznala sam Bogdana Šobota,

Petra Ajdukovića, Duška Lazića, Gojka Mirkajla, i još nekoliko njih iz viđenja, za koje neznam niti ime, niti nadimak, ali bih ih bila u stanju prepoznati.

 

Uspjela sam ući u kuću gdje sam zatekla majku i sestru, a sve je po kući bilo razbacano, pa sam zajedno sa majkom i sa sestrom pokušala to dovesti u kakav takav red, a istovremeno druga skupina je oca odvela prema Lovincu. Bojale smo se kad će se vratiti pa možda čak i kuću zapaliti, pa osim samog pospremanja iznosile smo stvari iz kuće i sakrivale ih oko kuće, a slušala sam vjesti na radio aparatu iz studija Gospić i Zagreb u 13 i 15 sati, a htjela sam čuti i vijesti u 17 sati. Krenula sam uključiti radio prijemnik kad sam pogledala kroz prozor, jer sam nešto čula, i vidjela sam kako se krše grane, i vidjela isto tako uniformirane muškarce kako se šuljaju prema našoj kući, pa sam pobjegla iz kuće na način što sam iskočila kroz prozor i otišla do najbliže kuće koja je udaljena oko 20 m, a gdje su već bile moja sestra i majka. Ta kuća gdje su bile majka i sestra je kuća od    Petra Račića i njegove supruge Terezije, a to su starije osobe. Majka je vidjela mene dok sam trčala iz čega je zaključila da nešto nije u redu, i čim sam došla ja sam rekla "Idu bježmo''pa se majka odlučila, da utrči u njihovu štalu i sakrije se u sijeno, po smo to isto učinile, sestra, ja i tatina strina, a tatin stric je ostao ispred svoje kuće sjedeći. Dok smo bili u toj štali čuli smo hitce iz ručnog vatrenog oružja, i čuli smo lom vrata i prozora oko naše kuće, a zapalili su nam gospodarsku zgradu u kojoj smo imali traktor, kombajn, auto i ostale poljoprivredne alatke. To,je sve izgorjelo,osim osobnog automobila koji je bio pod posebnom nadstrešnicom.

 

Nakon.što su zapalili našu gospodarsku zgradu, krenuli su dalje prema najbližem objektu,a to je bila upravo ta štala u kojoj smo ge nas četiri sakrile. Čulo se je kako taj objekt gori, osjetio se je dim, a na suprotnoj .strani od ulaza su.bila jedna mala vrata na kojima je bio otvor, i,kroz koji sam ja vidjela jednoga meni nepoznatoga muškarca također u maskirnoj uniformi, kako tu stoji, odnosno šeće se, pa sam čekala da nam se okrene leđima, i da to mi iskoristimo i pobjegnemo. Kako je postalo sve više zagušljivo ja sam rekla majci, sestri i strini kako moramo pobjeći, a one su odgovorile da je sve gotovo i da ne žele bježati, pa sam ja u jednom trenutku primijetila kako taj muškarac ne obraća pažnju, otvorila sam vrata, izgurala sam sve tri van, pa su majka i sestra pobjegle, a strina s obzirom da je stara, nije mogla bježati, i ja sam kao zadnja pobjegla kroz šljivik. Kad sam se ja udaljila od toga muškarca na jedno 50-tak metara, a majka i sestra su bile još dalje, izgleda da smo primjećene, pa je za nama nastala pucnjava, i ja sam vidjela kako se jedno zrno zabila u zemlju uz moju lijevu nogu na udaljenosti od oko pola metra. Majka, sestra i ja smo uspjele neozljeđene pobjeći, a što se tiče strica i strine oni su ostali, nisu ozlijeđeni, ali im je sve zapaljeno.

 

Nas tri smo uspjele ući u Lovinac i nakon dva tri dana smo se vratili kući i tada sam vidjela kako je na šljivi pokraj koje sam ja bježala okrznuće od metka, a moguće je da je to upravo nastalo u trenutku dok smo mi bježale jer su hitci praštali na sve strane.

 

Kao što sam već navela se je počelo u 17 sati, a majka, sestra.i ja smo oko 20,30 sati uspjele ući u Lovinac i saznale smo da nam je tu i otac i sa njim smo se srele negdje za oko pola sata.

Na posebno pitanje suca izjavljujem kako je Milorad Žegarac iz Raduča, svi ovi ostali su također iz Raduča, osim Duška Lazića koji je iz Metka.

Na posebno pitanje suca odgovaram kako je tu bilo najviše njih u starosti od 25 - 30 godina, ali je bilo i starijih od 50 - 60 godina, a možda čak i starijih, svi su bili u uniformama koje sam uvodno opisala, osim jednog starijeg čovjeka koji je bio u plavoj radničkoj kuti, i na nogama je imao ''buce'' a ja ga znam iz viđenja i znam da je iz Raduča. Kao što sam već navela ja sam među svim tim ljudima prepoznala neke kao stanovnike Raduča, ali ja ih nisam u stanju imenovati, već mislim da bih ih bila u stanju prepoznati.

 

Kad me sudac pita da li poznam Marka Vučkovića, odgovaram kako mi to ime i prezime ne znači ništa, ali je moguće da ga poznam iz vidjenja. Kad me se dodatno pita da li poznajem Vladimira Korača odgovaram kako je to stanovnik Raduča, star oko 85 godina, ja ga osobno poznam, nisam ga 5. VIII. 1991. vidjela, ali nakon svega sam razgovarala sa ljudima iz okolnih kuća i oni su mi rekli kako je upravo taj Vladimir Korač koji bez obzira što ima toliko godina, se veoma dobro drži, je bio u njihovim kućama.

 

Zapravo to mi je rekla samo jedna žena i to Manda Ivezić, koja je sada u Njemačkoj kod supruga.

 

Moja majka se sada nalazi sa ocem u Opatiji, a sestra je u Zagrebu u Đačkom domu.

 

Na posebno pitanje suca, odgovaram kako na samom početku događanja, dok sam ja upala u njihov obruč i dok mi nisu rekli da idem svojoj kući a to je po prilici trajalo oko sat vremena, je postupak prema meni bio korektan, odnosno nitko me nije posebno maltretirao. Mogu još navesti da sam tada bila obučena u košulju kratkih rukava i u donji dio trenirke, tako da se na prvi pogled vidi da uza se nemam nikakvo oružje, pa nije bilo potrebno da me se pretrese.

 

To je sve što imam reči.

 

Pitanja nema.

 

Upozorena u smislu čl. 82 ZKP izjavljuje da ne traži čitanje zapisnika, jer je slušala glasni diktat.

 

Dovršeno u 10 sati.

 

 

 

Istražni sudac:                                    Svjedokinja:                                                   Zapisničarka


 

Broj: Kio 603/91-24

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   24. listopada  1991.god.

 

u  ___Okružnom ___ sudu  u ____ Rijeci_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Duško Tišma ______                                                                          Vučković Marko i dr.

 

Zapisničar: ___Melita Kružić zbog krivičnog djela iz člana 236.f. st. 1. i dr.  KZ RH

 

Početak u __ 9, 45__sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u rodu_____________

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Svjedok upozoren u  smislu čl. 229. i 231.st. 2. ZKP

Svjedok upozoren u smislu čl. 232 ZKP-a nakon toga pozvan da se izjasni o svemu što mu je o predmetu poznato pa iskazuje:

 

Dana 5.8. ove godine negdje oko 8 sati ujutro pustila sam stoku na pašu a kretala sam se baš u pravcu mjesta Raduč xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx Primijetila sam jednu grupu ljudi u uni formama i započela je pucnjava pa sam se ja uplašila da pucaju na mene i sakrila sam se iza jednog kamena, a nakon toga pobjegla sam u jedan kamenjar i tu sam bila skrivena oko sat vremena. Nakon toga krenula sam prema kući i kod kuće sam zatekla mog supruga, dvoje djece i strica i strinu. Moj suprug se je zabrinuo za stoku i odlučio je da ode vidjeti što se događa. Nije se vraćao tako da sam se ja zabrinula što je sa njime, i negdje oko 10,00 sa. ti pojavili su se kod naše kuće dva čovjeka u šarenim maskirnim uniformama i naredili su nam da stanemo kraj zida a jedan od njih je ušao u kuću i sve je prevrtao tražeći oružje. Našao je pištolj i dao ga ovome drugome koji nas je čuvao.

 

Što se tiče moje kćerke Danijele ona je u tim momentima uspjela pobjeći iz kuće kada je čula i vidjela da dolaze ti ljudi. Ta dvojica koja su bili kod naše kuće meni su nepoznati ljudi, i ne znam kome se radi. Obojica su bili naoružani i obučeni u šarene uniforme.

 

Nakon nekog vremena vidjela sam da prema kući dolaze još neki ljudi u šarenim uniformama i vidjela sam da vode sa sobom mog muža. Došli su do kuće i tu su ispitivali mog supruga o broju MUP-ovaca u Lovincu a zatim su meni i ukućanima naredili da moramo ostati kod kuće i da se ne smijemo nikuda mrdati a mog muža poveli su sa sobom. Inače, pronašli su i moju kćerku Danijelu koja je bila skrivena u jednoj škrapi i morala je na poziv svog oca izaći, jer su zaprijetili da će ju ubiti. Ja sam pokušala da se pridružim mom suprugu i da pođem s njime ali su mi  zabranili i ponovili da se ne smijemo nikuda micati iz kuće. Otišli su dalje prema mjestu i sve negdje do 17,00 sati nije se ništa posebno događalo oko naše kuće, i ja sam pomislila da više i nema tih ljudi, i u jednom momentu čula sam rafal a na to su do kuće došla dvojica odnosno ja sam uspjela vidjeti samo dva čovjeka, od kojih je jedan ubio psa, a zatim je počela i pucnjava, pa smo djeca i ja pobjegli iz kuće, a također su i stric i strina uspjeli pobjeći iz kuće.

 

Ja sam se sklonila u jednu pojatu i vidjela sam da se diže gusti dim, i iskoristila sam momenat kada se je jedan od tih ljudi okrenuo leđima prema pojati i kroz dim sam bježala sa djecom prema šumi. Pucalo se za nama, ali srećom nismo bile pogođene.

 

Uspjele smo pobjeći prema Lovincu i tamo sam pronašla i supruga, i nakon toga smo svi zajedno spavali u jednom gaju a preko dana bi odlazili do kuće nahraniti preostale krave, svinje i nešto peradi. Inače, šta la u kojoj su bile kobile bila je spaljena i kobile su nastradale, a ždrjebadi nije bilo oko kuće. Unutrašnjost kuće bila je sva uništena, svi prozori bili su razbijeni, i čak sam našla u kući i ostatke od tromblona, i punu šaku čahura.

 

Tako smo se skrivali oko 8 dana a ja sam htjela pronaći ždrepce i uputila sam se prema željezničkoj pruzi gdje se inače nalazi jedan bunarić, misleći da su možda ždrepci na tom mjestu gdje je voda. Nisam ih našla i kretala sam se i prugom i tada sam osjetila jaki smrad truleži i pomislila sam da se možda radi o uginulim ovcama.

 

Vratila sam se do kuće i sve sam ispričala svom suprugu i on je kasnije otišao do tog mjesta, i pronašao pobijene ljude iz Lovinca, i zatim o tome obavijestio policiju.

 

Toga dana kada se je događalo to u Lovincu, ja nisam prepoznala te ljude u uni formama i pod oružjem, osim što sam na oko pola kilometra ispod naše kuće srela koji inače stanuje na udaljenosti od oko 1 km od naše kuće i praktički smo susjedi.

 

Nije bio u maskirnoj uniformi, a znam da je u rukama nosio dva drvena sanduka i imao je pušku. Kada smo se sreli ozbiljno mi je zaprijetio da nesmijem reći mom suprugu da sam ga vidjela.

 

Druge osobe koje su toga dana bile oko kuće ja nisam poznavala, znam da je jedan imao izrazito jake crne brkove, a jedan je bio plav i debel.

 

Sjećam se da je taj plavi imao crnu traku na čelu

 

Što se tiče strica i strine oni su se također uspjeli spasiti i kasnije sam saznala da su se sakrili ubujad i tu bili dva dana i dvije noći skriveni, i nakon toga su se uspjeli spasiti.

 

Što se tiče konkretno tih ljudi koji su zapalili našu štalu, kuću, za mene su nepoznati a moja kćerka Danijela prepoznala je neke od tih mladića jer je ona četiri godine išla u školu u Gospić i poznavala ih je u toku putovanja u školu.

 

Ja se sada nalazim kao izbjeglica u Opatiji.

 

Osobe po imenu Marko Vučković i Korač Vladimir ja dobro poznajem, i ne mogu reći da sam njih dvojicu vidjela toga dana kada je bio napad na Lovinac.

 

Više nemam što izjaviti.

 

Upozorena u smislu čl. 82 ZKP;a zapisnik nije  čitan.

 

Dovršeno u 10,20 sati.

 

 

 

 

 

ISTRAŽNI SUDAC:                                       ZAPISNIČAR:                                    SVJEDOK:

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI