REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Gvozd - KA-0015

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Broj 511-05-02/2-9

Datum 15. 2. 1992.

 

O K R U Ž N O M   JAVNOM  TUŽIOCU

 

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

RANKO PRALICA otac Marko

rođen dana 10. 9. 1954. u Dvorište , općina Bosanska Dubica SR BiH ,

stanuje u Vrginmost ,  ulica Trg Narodnih Heroja , općina Vrginmost ,
narodnost Srbin, zanimanje op.rad. za poz.pat.djel.

 

z b o g   krivičnog djela 236 F KZH – oružana pobuna

 

n a    n a č i n   što je kao djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske PU Karlovac, PS Vrginmnost, obavljao poslove operativnog radnika za pozoničko patrolnu djelatnost u PS Vrginmost. Isti je dana 31. 7. 1991. godine sa kompletnim naoružanjem i opremom dobrovoljno pristupio u tzv. „Miliciju SAO Krajine“ u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog  i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

 

P r i l o g:

 

  1. osobni karton radnika – matično broj 387

 

Opis činjeničnog stanja:

 

Iz osobnog kartona radnika broj 03032450625,  vidljivo je da je prijavljeni djelatnik

Ministarstva unutarnjih poslova od 10. 9. 1975. godine u zvanju mlađeg milicionara – viši milicionar (prilog broj: 1 – osobni karton radnika).

Dana 31. 7. 1991. godine svi djelatnici zaposleni u PS Vrginmost dobrovoljno pristupaju u redove nelegalne neprijateljske formacije tzv. “Milicije SAO Krajine“ među kojima se nalazi i prijavljeni Pralica Ranko.

Činom pristupanja u redove neprijateljske formacije kao i prisvajanjem kompletnog naoružanja, opreme i službene legitimacije istom je prestao trajati radni odnos u Ministarstvu unutarnjih poslova Repubilke Hrvatske u PU Karlovac, PS Vrginmost.

Na osnovu postojećih operativnih saznanja te dobivenih saznanja od građana kao i putem službe UKV veze prijavlejni i dalje radi kao pripadnik tzv. „Milicije SAO Krajine“ u Vrginmostu.

Na osnovu naprijed opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je isti počinio kriv. djelo iz člana 236 F – KZH – oružana pobuna.

Nakon utvrđivanja tržne vrijednosti nerazduženog naoružanja, streljiva i opreme koju je prijavljeni prisvojio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je isti počinio kriv. djelo i iz člana 229 KZH – pronevjera.

O svim naknadno utvrđenim saznanjima obavijestit ćemo vas putem pisanog izvješća.

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

PRILOG: 1.-

N A Č E L N I K

POLICIJSKE UPRAVE

mr Ivan Štajduhar

 

 


 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

Sastavljena dana 05. 06. 1992. godine u Policijskoj Upravi Karlovac, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, koji je izjavio slijedeće:

 

„Dana 29. 08. 1991. godine u 11,30 sati u dvorište moje kuće u Skeli došlo je oko 17 pripadnika srbo-četnika obučeni u uniforme „SMB“, naoružani dugim i kratkim naoružanjem.

 

Od svih osoba nisam nikoga prepoznao pošto su se nalazili sa područja Gline meni nepoznati, odveli su me najprije na tzv. Bijelo Brdo, a nakon toga u zatvor u Glinu.

 

Boraveći u zatvoru vidio sam mnogo osoba meni poznati pa sam u toku 9 mjeseca 1991. godine prepoznao ČIČA STANKA iz Vrginmosta bivšeg policajca u penziji. Isti je bio obučen u uniformu „SMB“ neprijateljske vojske te naoružan sa „škorpionom“, isti je imao ulogu vojnog isljednika gdje je ispitivao maltretirao, i tukao zatvorenike: ŽUŽIĆ ANTU, LITRIĆ MILANA, LITRIĆ BORISA, PERKOVIĆ IVICU, svi iz Gređana SO-Vrginmost.

 

Zajedno sa ČIČA STANKOM bio je i policajac iz Policijske stanice Vrginmost PRALICA RANKO, koji je bio obučen u šarenu „martićevsku uniformu“ sa oznakama „MILICIJE-KRAJINE“ na ćirilici, također je bio naoružan dugim i kratkim naoružanjem, na ramenu su se vidjele zvjezdice (kao inspektor), ISTI JE IMAO ULOGU ISLJEDNIKA ZA POLICIJSKU STANICU Vrginmost, gdje je zajedno sa ČIČA STANKOM ispitivao zatvorenike, tukao i maltretirao.

 

Nadalje sam primijetio da poslije njihovih ispitivanja sve su više bili tučeni zatvorenici, gotovo svakodnevno čuo sam jaukanje i znao koga tuku nešto sam od stražara zatvora čuo da su zatvorenici ŽUŽIĆ ANTE, LITRIĆ MILAN, i LITRIĆ BORIS umrli od zadobiveni povreda u zatvoru.

Jer od tada se više ništa ne čuje i ne zna za navedene zatvorenike.

 

Ovl. službene osobe


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-418/92

 

Karlovac, 16. lipnja 1992. godine

ZC/JE

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) i članka 7 stavak 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91) i /25/92), podižem,

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

RANKA PRALICE, sin Marka, rođ. 10. 9. 1954. u

Bosanskoj Dubici, Republika BiH, prebiva u

Vrginmostu, Trg narodnih heroja bb, Srbin, držav. RH,

 

da je:

 

u srpnju 1991. godine u Vrginmostu, u namjeri da oružjem stvara nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njeno državo ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i drugih srbočetničkih nelegalnih formacija koje su upravljene na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“, samovoljno napustio radno mjesto u Policijskoj stanici Vrginmost i pritome za sebe zadržao cjelokupnu zaduženu opremu i naoružanje, te dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „Milicija SAO Krajine“, sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, nakon čega je u zatvoru u Glini vršeći dužnost isljednika ispitivao i fizički maltretirao mještane iz Gređana, SO Vrginmost, Hrvatske nacionalnosti i to Žužić Antu, Litrić Milana, Litrić Borisa i Perković Ivicu,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
  2. da se na raspravu pozove okr. Pralica Ranko, te da se provede  dokaz saslušanjem xxxxxxxxxxxxxxx kao svjedoka,
  3. da se na raspravi izvrši uvid u osobni karton (2),

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska uprava Karlovac podnijela je prijavu protiv Pralica Ranka radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci ove optužnice.

 

Iz izjave xxxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da je dana 29. 8. 1991. g. oko 11,30 sati u njegovo dvorište u mjestu Skela, SO Glina, došlo oko 17 pripadnika srbočetnika obučenih u uniforme SMB, naoružani dugim i kratkim naoružanjem, te su ga odveli u zatvor u Glinu. Boraveći u zatvoru u Glini primijetio je bivšeg policajca Policijske stanice Vrginmost, okrivljenika Pralica Ranka, koji je bio obučen u šarenu uniformu tzv. „Martićevaca“ sa oznakom „Milicija Krajine“ na ćirilici, koji je bio naoružan dugim i kratkimm naoružanjem, na ramenu je imao nekoliko zvjezdica, kao inspektor, a tom prilikom je ispitivao i tukao te maltretirao mještane Gređana, Žužić Antu, Litvić Milana, litrić Borisa i Perenković Ivicu, koji su također bili zatvoreni u zatvoru u Glini.

 

Iz prijave Policijske uprave Karlovac kao i iz osobnog kartona na listu br. 2, vidljivo je da je okrivljenik bio djelatnik Ministarstva unutrašnjih poslova raspoređen u Policijsku stanicu Vrginmost, međutim, u srpnju 1991. g. samovoljno je napustio radno mjesto zadržavši naoružanje i opremu, te se dobrovoljno pridružio srbočetničkim nelegalnim formacijama tzv. „Milicije SAO Krajine“ u Vrginmostu, gdje je aktivno djelovao protiv legalnih snaga RH.

 

Zbog svega navedenog smatram da je okrivljeni Pralica Ranko ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 f stavak 1 KZ RH, pa je valjalo podići ovu optužnicu koja jeo pravdana i za na zakonu osnovana.

 

Kako okrivljenik za sada nije dostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, predlažemo da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) suđenje provede u odsutnosti okrivljenika, budući smatramo da postoje važni razlozi da se isto održi.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

 

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: II K-02/92-7

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u krivičnom predmetu protiv okr. Pralica Ranka, zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 KZ RH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-418/92, dovršene dana 10. rujna 1992. godine u prisutnosti zamjenika VT Karlovac Zdravka Cara, te branitelja optuženika po službenoj dužnosti Žaja Zvonka odvjetnika iz Karlovca, a u odsutnosti osuđenika

 

p r e s u d i o    j e

 

Opt. RANKO PRALICA , sin Marka, rođ. 10. 9. 1954. u Bosanskoj Dubici,

R BiH, prebivalištem u Vrginmostu, Trg narodnih heroja bb,

Srbin, držav. RH,

k r i v    j e

što je:

 

u srpnju 1991. godine u Vrginmostu u namjeri da oružjem stvara nesigurnost života i imovine  građana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njezino državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i drugih srbočetničkih formacija koje su upravljene na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“, samovoljno napustio radno mjesto u Policijskoj stanici Vrginmost i pri tome za sebe zadržao cjelokupnu zaduženu opremu i naoružanje, te dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim foramcijama tzv. „Milicija – Sao Krajina“, sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, nakon čega je u zatvoru u Glini vršćei dužnost isljednika ispitivao i fizički maltretirao mještane iz Gređana, SO Vrginmost, hrvatske nacionalnosti i to Žužić Antu, Litrić Milana, Litrić Borisa i Pereković Ivicu,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f st- 1 KZ RH,

 

pa se po istom zakonskom propisu

 

o s u đ u j e

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 12 (dvanaest) godina.-

 

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.-

 

Obrazloženje

 

 

VT Karlovac podigao je kod ovog suda optužnicu protiv Pralica Ranka kojom ga optužuje da je počinio kriv. djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

 

Kako je optuženi nedostižan državnim organima u optužnici je predloženo da se postupak provede u odsutnosti okrivljenika, pa kako je taj prijedlog osnovan sud ga je usvojio i rješenjem od 2.7.1992. g. odredio da će se suđenje provesti u odsutnosti.

 

Obzirom da je postupak vođen u odsutnosti optuženi nije dao svoju obranu, no branio ga je branitelj koji je postavljen da to obavi po službeno dužnosti.

 

Da bi se utvrdilo činjenično stanje sud je proveo dokazni postupak u kojem je saslušan svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, a izvršen je i uvid u „osobni karton radnika“ sa lista broj 2.

 

Na osnovu ovako provedenih dokaza i njihove ocjene sud je utvrdio da je optuženik dosita počinio djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret.

 

Naime tako je svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx bitno iskazao da iz vremena prije rata poznaje optuženog koji je u prvo vrijeme radio kao milicioner pozornik u Topuskom, potom je završio neke škole i postao inspektor pa ga od tada i poznaje. Svjedok je dana 29. 8. 1991. g. zarobljen od strane četnika i sproveden u zatvor ili logor u Glini gdje su dolazili radnici milicije SAO Krajine iz Vrginmosta te ispitivali zarobljene ljude koji su ranije živjeli  na području Vrginmosta dok su one sa područja Gline saslušavali radnici isto tako policije iz Gline. Dok je tamo boravio iz Vrginmosta došli su da ispituju zarobljenike upravo optuženi Pralica Ranko i Čiča Stanko koji je također bivši policajac. Prvog dana ta dvojica ispitivali su Litrić Berislava i Žužić Antu. Nakon ispitivanja obojica imenovanih vraćeni su u prostorije potpuno isprebijani. Dapače upravo je Pralica Ranko nakon završenog ispitivanja rekao jednom od drugih isptivača iz Gline a koji se zove Palančanin da imenovane dobro prebije, ap je to Palančanin sa svojim suradnicima i učinio. Kad su se ponovno vratili Litvić i Žužić u prostorije bili su jako isprebijani, puni modrica, čak nisu mogli stajati na nogama Litrić je mokrio krv dok je Žužić čak u dva navrata padao u nesvijest. Inače je upravo spomenuti Palančanin koji je bio vrlo snažan čovjek zajedno sa svojim suradnicima vršio je maltretiranje zarobljenika tako da su ih tukli. Svjedoka je maltretirao spomenuti Palančanin ali njega nisu tukli Pralica niti Čiča Stanko, Pralica ga čak tamo nije niti zamijetio.

 

Sjeća se da su 21. 9. 19*91. g. iz tog logora odvedeni Britvić odnosno Litrić Milan, Litrić Boris, Žužić Ante i Paulić te se više nisu vraćali, da bi se nakon izvjesnog vremena u logoru čulo da su svi likvidirani. Poznavao je tamo i Perković Ivicu ali mu nije poznato kako je on tamo prošao ali mu je ipak poznato da ga je baš Pralica ispitivao. Poznato mu je dalje da su čak tri osobe za vrijeme svjedokovog boravka u logoru podlegle batinama i to Srico (?) Stjepan koji je bio pripadnik ZNG-a iz Petrinje, zatim Gregurić Ivan iz Markuševca i Palajić Ivan iz Petrinje. Svjedok je sam imao povrede od batina i to u obliku masnica od pendreka po čitavom tijelu, izbijena su mu tri zuba, a također je dobivao batine po tabanima sa pendrekom koji postupak se tamo nazivao „potkivanje“. U prosjeku je u tom logoru boravilo 60-70 osoba. Konačno je svjedok izjavio da je dana 3. 3. 1992. g. razmijenjen i tako se našao na slobodi.

 

Iz spomenutog osobnog kartona radnika proizlazi da je optuženi Pralica dana 1.1.1990. g. stupio na rad u MUP Hrvatske odnosno PU Karlovac, a inače da je zaposlen u organima OUP od 10.9.1975.g. od kada mu teče i benificirani radni staž te da je zadužen sa naoružanjem i ostalom opremom.

 

Kako je saslušani svjedok svoj iskaz dao itekako uvjerljivo to mu je sud poklonio vjeru, pa je na osnovu tog iskaza i uvida u navedeni dokumenat prije svega sud utvrdio da je optuženi bio pripadnik, djelatnik MUP-a hrvatske uoči početka neprijateljskih akcija tzv. „JNA“ i paravojnih formacija, da je potom napusti službu u MUP-u i pristupio tzv. „Miliciji SAO Krajina“,. U tom svojstvu je ostao  u službi u Vrginmostu i sasvim sigurno kao i drugi pripadnici nelegalnih oružanih formacija učestvovao u akcijama rušenja Ustavnog ustrojstva RH a radi stvaranja tzv. „SAO Krajina“. Pri tome je prelazeći iz MUP-a u službi „Milicije SAO Krajine“ zadržao uniformu naoružanje i ostalu opremu da bi konačno počeo vršiti poslove isljednika i pri tome vršio ispitivanje pripadnika hrvatske nacionalnosti pretežno civila a i pripadnika ZNG-a koji su po tim nelegalnim formacijama bili uhićeni odnosno zarobljeni. Sud je dalje utvrdio da se među osobama koje su tako maltretirane nalaze i Litvić Milan i Boris, zatim Pereković Ivica i Žužić Ante. U odnosu na svs njih optuženi je s jedne strane vršio isljedničke poslove, pa je već sam taj postupak predstavljao određeno maltretiranje svih ispitivanih osoba, tim više, što je svjedok xxxxxxxxxxxxxx u svom iskazu ustvrdio, a sud mu to i vjeruje, da su se osobe koje su bile na ispitivanju kod optuženika sa takovog ispitivanja vraćale isprebijane sa vidljivim tjelesnim ozljedama. Osim toga optuženi je dopuštao da drugi pripadnici milicije SAO Krajina postupaju sa zarobljenicima na isti način, dapače čak i je na to podstrehavao ili im to naređivao, kao što je bilo konkretno u odnosu na Litrić Berislava i Žužić Antu, kada je Palančaninu naredio da njih dvojicu prebiju.

 

Sud je dakle utvrdio, kao što je navedeno, da je optuženi dobrovoljno ili svjesno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „SAO Krajin“, da je učestvovao kao član takvih formacija i u oružanim akcijama protiv legalnih snaga RH, to čak i u slučaju da osobno i nije možda na nekom bojištu pucao, jer svaki pojedinac u okviru jedne takve vojne formacije predstavlja dio tog ratnoga stroja“ bez obzira kakvu dužnost u okviru te organizacije obavlja, da je vršio dužnost isljednika i konačno fizički i psihički maltretirao pripadnika hrvatske nacionalnosti. Među ostalima maltretirao je i osobe koje su poimence navedene u izreci presude.

 

Takvim ponašanjem optuženi je posve sigurno ostvario objektivni učin kriv. djela oružane pobune. Kako je pak sve to sasvim sigurno učinio namjerno, svjesno, dakle sa umišljajem time je pak ostvario i subjektivni elemenat istog kriv. djela.

 

Prema tome utvrđeno je da je optuženi djelo izvršio pa gaje sud proglasio krivim i izrekao mu krivičnu sankciju. To unatoč tome što je branitelj po službenoj dužnosti u završnoj riječi ustvrdio, da smatra, da nije sa potrebnom sigurnošću na osnovu provedenih dokaza utvrđeno postojanje umišljaja, pa da slijedom toga sud treba optuženika osloboditi od optužbe primjenjujući princip in dubio pro reo.

 

Kako sud unatoč takvoj tvrdnji smatra utvrđenim postojanje umišljaja optuženiku je izrekao kaznu u trajanju od 12 godina zatvora smatrajući da je takova kazna primjerena napose stupnju kriv. dogovornosti optuženika posebno uzevši u obzir da se radi o osobi, koja je po struci, po zanimanju policajac ikoja je unatoč toga pristupila izvršenju ovakovog kriv. djela u većoj mjeri je odgovorna od drugih građana koji ne poznaju u takovoj mjeri propise kao što ej to kod njega slučaj. Sud smatra da će se ovakovom i to oštrom kriv. sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, posebno svrha individualne prevencije pa ej iz svih tih razloga takovu kaznu optuženom izrekao.

 

Kako optuženi nije dostupan državnim organima sud je riješio da trošikovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, jer ih i onako, barem do sada kad bi okr. bio i presuđen da ih plati, ne bi bilo moguće naplatiti.

 

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.-

 

Karlovac, 10. rujna 1992. godine.-

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivana Kodrić, v. r.                                                                               zvonimir Matan, v.r.

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj:  K  105/92-12

Kv 265/92

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Kosijera kao predsjednik vijeća i Zvonimir Matan i Marijana Janjca kao članova vijeća u kriv. predmetu protiv opt. PRALICA RANKA, zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. KZRH, postupajući po sl. dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 6. studeni 1995.

 

r i j e š i o     j e  :

 

I  Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske krivični postupak protiv Pralica Ranka se obustavlja.

 

II  Rješenje ovog suda od 2. 7. 1992. br. K 104/92-2 (Kv 107/92) kojim je protiv okr. Pralica Ranka određen pritvor stavlja se van snage.

 

III  Naredba ovog suda od 2. 7. 1992. br. K 105/92-4 kojom je određeno raspisivanje potjernice povlači se.

 

IV  Temeljem čl. 99. st. 1. preuzetog ZKP troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu pod br Kt 118/92 kojom stavlja na teret Pralica Ranku djelo iz čl. 236. f. st. 1. KZRH. U toj optužnici je stavljen prijedlog za suđenje u odsutnosti i određivanje pritvora te je sud rješenjem od 2. 7. 1992. to i odredio tj. suđenje u odsutnosti i pritvor, a naredbom do istog dana koja se navodi u toč. III izreke ovog rješenja određeno je raspisivanje potjernice. Konačno je provedena rasprava i donesena presuda 10.9.1992.g. kojom je pralica Ranko oglašen krvim i izrečena mu je kazana, a protiv te presude branitelj optuženika po sl. dužnosti je uloži žalbu, pa je čitav predemet dostavljen Vrhovnom sudu RH na nadležni postupak.

Taj sud međutim nije donio svoju odluku povodom žalbe već je predmet vratio ovom sudu time da se razmotri ima li mjesta primjeni Zakona o oprostu.

Vijeće ovog suda je predmet razmotrilo i utvrdilo da se radi o takvom slučaju u kojem se primjenjuje spomenuti Zakon, ap je po službenoj dužnosti postupak obustavljen.

Pošto je postupak obustavljen valjalo je istovremeno staviti van snage ovosudno rješenje o određivanju pritvora, te odrediti da se raspisana potjernica povuče.

Iz istih razloga valjalo je riješiti da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

 

Karlovac, 6. studeni 1992.

Predsjednik vijeća:

 

Mladen Kosijer, v.r.

 

 

 

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI