REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Gvozd - KA-0025

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

 

 REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAČKA

 

Broj: 511-10-04/2-K-641/95

Datum: 11.08.1995.g.

 

 

 

 VOJNOM  DRŽAVNOM ODVJETNIKU

 

 

KARLOVAC

 

 

Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 


KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

1.                     JELENKO KRPIĆ  , zvani __ __,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac    Branko  i majka _ Spasa       rođene  _Cajić__

 

rođen dana  13.04.1951. u   Topuskom     općina   _Vrginmost_ ,R     Hrvatska    ,

 

stanuje u _Topuskom     ulica  _Save Mrkalja           broj   4  , općina   Vrginmost    ,

 

narodnost  Srbin  ,  državljanin  RH        zanimanje brusač

 

obiteljske prilike oženjen, dvoje djece 

 

 

istražnom sucu vojnog suda u Karlovcu dana 12. 8. u 18 00

 

zbog krivičnog djela Oružane pobune iz čl. 235.st. 1. KZ RH

 

 

            Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni JELENKO KRPIĆ počinio krivično djelo Oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZ RH.

 

            Prijavljeni JELENKO KRPIĆ se u rujnu 1991.g. priključio nelegalnim oružanim formacijama tzv. ''Republike Srpske Krajine'', te je od 21.09.1991.g. bio pripadnik Vojne policije u Vrginmostu. Isti je nosio SMB uniformu sa bijelim opasačem, a dužio je pištolj.

U svibnju 1992.g. isti je u komandi stana brigade.

 

            Time je JELENKO KRPIĆ sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH.

 

            Dana 06.08.1995.g. isti je zarobljen od strane pripadnika HV-e.

 

            U prilogu dostavljamo službenu bilješku o razgovoru sa JELENKOM KRPIĆ.

 

 

PRILOG:  Kao u tekstu.

 

 

N A Č E L N I K

VLADIMIR MILANKOVIĆ


 

 

 

 

 

Kio-115/95-2 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

 

od 14.  kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

           

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Zvonimir Matan                                                        KRPIĆ JELENKO

 

Zapisničar:   Ivana Kodrić                              Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

Početak u 13,25 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: KRPIĆ JELENKO

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:       Brank, Spasa r. Gajić

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Save Mrkalja 4, Topusko

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  13.04.1951. u Kotovaroš, Srbin drž.

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              brusač, Karlovac,Žeče

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen Maca, dvoje djece 20., i 13.

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio:

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           bez imovine

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              Pula 1972/73.

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: -  

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

           

Upozoren u smislu čl. 62 st. 2 i čl. 208 st. 2 i 3 ZKP-a, brani se:

 

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac broj        Kt-358/95. od 13.8.95. ,te da nisam.dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

 

Upučen sam.da u toku cjelog postupka mogu imati branitelja, koji.može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

 

Branitelja neće uzeti

 

Zatim se brani:

 

Do približno pola godine 1991. živio i radio sam u Karlovcu a onda sam od 5.7. do 15.8. 1991. bio sa suprugom i djelom na god. odmoru kod sestre u Švicarskoj. Potom sam otišao Njemačku a onda se vratio u Karlovac, da bi zatim otišao u Vrgimost kod punice. Tu sam 20.10.1991. mobiliziran tzv. vod za obezbnedjenje koji je imao zadatak osigurava ili čuva komandu 4. kordunaške brigade koja je bila smještena u Vrginmostu a kasnije u Stipanu. Potom sam 20.4.l992.prešao iz dosadašnje jedinice u komandu stana također u Stipanu a bio mi je posao da brine o zgradi, cijepan drva i čistim prostorije i u toj jedinici sam ostao sve do sada.

 

Ja sam na kraju kada je već bila u toku ofenziva HV i kada su već ljudi počeli bježati u pravcu Bosne iako ti nama koji smo bili u vojsci nije bilo dopušteno dana 6.8. uspio skinem uniformu, da se uključim u kolonu vibil civila koji su kao izbjeglice se kretali prema Glini i to tako da sam se  sjeo na traktor i prošao sve kontrolne punktove jer nije bilo dopušteno muškarcima da odlaze. Konačno ja ta kolona presječena kod Gline od strane VHV i dana 10.8.95. nas 20 osoba predali smo se HV kako smo se s njom sreli , ne znam točno naziv mjesta ali mislim da je to bilo o mjestu Balinac.

 

Poslije toga sam prebačen u Sisak da bi se našao sada ovdje u Zagreb.

 

Nikada tokom ratranisma učestvovao u nikakvoj borbi protiv HV ili MUP.

 

To je sve što imam za izjaviti.

 

Upozoren u smislu čl.77. ne tražim da čitam zapisnik

 

Dovršeno

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                          Osumnjičeni:

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-358/95

Karlovac, 27. rujna 1995.godine.

            ASM/KŠ

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

 

KRPIĆ JELENKO sin Branka i Spase rođene Cajić

rođ. 13.4. 1951. u Topuskom gdje i prebiva Save Mrkalja 4,

oženjen, brusač, Srbin, drž. RH, u pritvoru kod Okružnog

zatvora Karlovac od 12. 8.1995. u 18,00 sati

 

daje:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Vrginmosta - Stipana, bio pripadnik Komande stana 4. Kordunaške brigade paravojske tzv. "RSK", sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske{ te se je u odori i sa oružjem borio se protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije "Oluja",

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom

utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,    

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH

 

 

Stoga

p r e d l a ž e m

 

1) da se pred tim kao stvarno i mjesna nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

 

2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Krpić Jelenko

 

 

 

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode (list 3 ),

 

4) da se temeljem članka 182 stavak 2.toč. 1. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika Krpić Jelenka produži pritvor.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Krpić Jelenka, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH.

 

Protiv Krpić Jelenka provedena je istraga i određen pritvor.

 

Okr. Krpić lelenko u svojoj obrani navodi daje bio mobiliziran u tzv. vojsku "RSK"

te je zadužio uniformu i oružje i imao zaduženje u okviru komande stane 4. kordunaške brigade koja je prvo vrijeme bila smještena u Vrginmostu a kasnije u Stipanu. U okviru svoje dužnosti da je cjepao drva čistio prostorije i dr. i na toj dužnosti da je dočekao akciju "Oluja". Početkom akcije "Oluja" da su svi počeli bježati pa da je i on počeo bježati skinuo odoru i ušao u kolonu koja je išla prema Bosni. Ta kolona je presječena po pripadnicima HV u mjestu Balinac i da se tada njih oko 20 predalo pripadnicima HV. Uz to posebno navodi da nije učestvovao u nikakvim oružanim akcijama protiv HV.

 

Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području. ,

 

Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.

 

Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a isti se je dana 6.8.1995. godine uključio u kolonu izbjeglica prema Bosni ali je zarobljen od pripadnika HV pa stoga postoji ozbiljna opasnost da bi boravkom na slobodi isti pokušao pobjeći i napustiti teritorij RH pa stoga predlažemo da se u odnosu na okrivljenika temeljem članka 18. st. 2. toč. 1. produži pritvor.

 

Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično

i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana

i na zakonu osnovana.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković-Moćan

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

 

Broj: K - 297/95-11

PRESUDA

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mladena Kosijer, kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjac i Juraja Boljkovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić, u kriv. predmetu protiv okr. Jelenka Krpić, zbog kriv. djela iz čl. 235.st. 1. KZRH, nakon provedene glavne i javne rasprave, zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT-358/95 od 27. rujna 1995.god., dovršene dana 17. studeni 1995.godine, u nazočnosti VT KIc., Antona Stanković Moćan, te okr. osobno uz branitelja Borisa Radić, odvj. iz Zagreba,

 

 

 p r e s u d i o  j e

 

Okr. JELENKO KRPIĆ, sin Branka i Spase rođ. Cajić,

 rođ. 13.4. 1951.god. u Topuskom, gdje i prebiva,

S. Mrkalj 4., Srbin, drž. RH,

 

 

kriv  j e

što je:

 

i nakon 10. svibnja 1995.god., na području Vrginmosta - Stipana, bio pripadnik Komande stana 4. kordunaške brigade paravojske tzv. ''Republike Srpske Krajine'', a sve sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno -pravnog poretka Republike Hrvatske,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom - označeno i kažnjivo po čl. 235.st.l. KZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

           

Temeljem čl. 45. OKZRH okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru počam od 12. kolovoza 1995.god.

            Temeljem čl. 90.st.4. ZKP-a okr. se oslobađa snašanja troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

VT Klc. optužnicom br. KT- 358/95 od 27. rujna 1995.god. optužilo je Krpić Jelenka radi kriv. djela iz čl. 235.st.l. KZRH, kako je to pobliže opisano u izreci presude.

 

Okr. Krpić Jelenko u svojoj obrani navodi da je prije rata živio u Karlovcu, a potom bio na odmoru kod sestre u Švicarskoj do 15.8. 1991.god., pa je vrativši se u Karlovac otišao kod punice u Vrginmost i tu je 20.10.l991.god. po pozivu mobiliziran u tzv. "vod za obezbeđenje" koji je imao zadatak osiguravati Komandu 4. kordunaške brigade koja je najprije bila smještena u Vrginmostu, a kasnije u Stipanu. Odmah prilikom mobilizacije zadužio je uni formu i oružje, time da je oružje dužio samo kada je bio na osiguranju. Potom je 20.4.l992.g. prešao iz dosadašnje jedinice u Komandu stana, također u Stipanu, a zadatak mu je bio da se brine o zgradi, cijepa drva, čisti prostorije i dr., te je na toj dužnosti dočekao akciju HV "Oluja". Početkom akcije "Oluja" svi su počeli bježati, pa je tako i on počeo bježati, skinuo je odoru i ušao u kolonu koja se kretala prema Bosni. Ta kolona presječena je po pripadnicima HV u mjestu Galinac i tada se njih oko 25 predalo pripadnicima HV-e. Plaća mu je bila oko 15-20 krajiških dinara. Posebno napominje da se nije dragovoljno uključio u te postrojbe i da nikada nije učestvovao u bilo kakvim oružanim akcijama protiv HV.

 

U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud j e izvršio uvid u izvješće o lišavanju slobode (list br.3) i u jedinstveni registar osoba (list br. 4).

           

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka okr. počinio utuženo krivično djelo.

           

Iz izvješća o lišavanju slobode proizlazi da bi isti bio lišen slobode 6.8.1995.god., kada je zarobljen od strane HV-e.

 

Na osnovu priznanja okrivljenika vidljivo je da je isti od samo početka, dakle od 1991.god., pa sve do zarobljavanja bio pripadnik paravojnih formacija tzv. "RSK". Pri tome je zadužio oružje i odoru i imao određene zadatke pri Komandi stana u selu Stipani. Nije potrebno da bi pritom pucao po hrvatskim položajima jer je i obavljajući određene dužnosti kako sam navodi djelovao u sustavu tih formacija (kao npr. vozači, kuhari i sl. logistika). Također je nesporno da je okr. bio pripadnik tih formacija i nakon 10.5.1995. god., dakle nakon prestanka važenja Zakona o oprostu. Glede subjektivnog elementa djela, isti navodi da on to nije odobravao, već da je to morao učiniti jer se javio na poziv za mobilizaciju. Iako je sada teško utvrditi da li se isti dragovoljno javio, pri čemu bi se radilo o direktnom umišljaju, u svakom slučaju stoji činjenica eventualnog umišljaja. Naime, obnašajući kroz cijelo vrijeme, dakle, četiri godine određene dužnosti u toj paravojsci, a pritom treba napomenuti da je u 8. mjesecu 1991.g. napustio Karlovac i otišao u Vrginmost, te držeći pušku i noseći odoru te paravojske, sigurno bio svjestan da zbog njegova činjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino postupanje, a što je u svojoj konačnici imalo i faktički dovelo do toga da je to područje bilo 4 god. privremeno okupirano i da Hrvtska nije imala svoju vlast na tom području, već je to ostvarila upravo navedenom akcijom "Oluja". Stoga je isti svojim postupanjem ostvario bitna obilježja utuženog krivičnog djela.

 

 

Kod odmjeravanja kazne sud je okrivljeniku cijenio kao olakotne okolnosti njegovo iskreno priznanje, raniju neosuđivanost, da je otac dvoje djece, od toga jedno maloljetno a također i dužinu provedenog vremena u tim paravojnim postrojbama, te da je ipak isti početkom rata napustio Karlovac i otišao na područje Vrginmosta, kada se već otprilike osjećala ta pobuna i da je isti bio pri "Komandi stana", a jasno je da se tamo nalaze osobe od povjerenja, a cijeneći sve provedene okolnosti sud je izrekao navedenu kaznu za koju smatra da će se istom ostvariti svrha krivično-pravne zaštite.

 

Kako je okr. u pritvoru, dakle bez sredstava, odlučeno je da trošak postupka pada na teret proračuna.

 

U Karlovcu, 17. studeni 1995.god.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić                                                                                  Mladen Kosijer

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

 VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

            Z A G R E B

 

Broj: I Kž-909/1995-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te Gudelj Milana, Potrebica Ante, Jelić Katice i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Krpić Jelenka zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 17. studenog 1995. K-297/95-11, u sjednici održanoj 21. veljače 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Balda,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. U povodu žalbe opt. Krpić Jelenka, po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja i izriče:

 

protiv opt. Krpić Jelenka (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja) na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

 

 

OPTUŽBA SE ODBIJA

 

da bi i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Vrginmosta - Stipana, bio pripadnik komande stana 4. kordunaške brigade paravojske tzv. "republike srpske krajine", a sve sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske,

 

pa da bi time počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod 1., žalba opt. Krpić Jelenka postala je bespredmetna.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. Krpić Jelenka zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

 

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. kolovoza 1995. godine, pa dalje.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači sukladno žalbenim navodima.

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

 

Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, prema čl. 366. ZKP, je li tom presudom počinjena neka od povreda krivičnog zakona, koje sud drugog stupnja mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja utvrdio je da postoji povreda krivičnog zakona na štetu optuženika iz čl. 355. toč. 3. ZKP, jer je optuženik obuhvaćen Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 30. prosinca 1995. godine br. 95-2526/1 o pomilovanju za krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Naime, na temelju čl. 98. pod stavak 5. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Zakona o pomilovanju, Predsjednik Republike Hrvatske donio je 30. prosinca 1995. godine, na prijedlog ministra pravosuđa, Odluku o pomilovanju oslobođenjem od kaznenog progona i za opt. Krpić Jelenka protiv kojeg se vodi kazneni postupak u Vojnom sudu u Karlovcu zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Kako iz činjeničnog opisa djela proizlazi, daje opt. Krpić Jelenko nakon 10. svibnja 1995. godine na području Vrginmosta - Stipana sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, optuženik je za takvo djelovanje, odnosno krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, obuhvaćen pomilovanjem iz citirane Odluke Predsjednika Republike Hrvatske, kao apsolutnom smetnjom za daljnje vođenje krivičnog postupka. Na ovu okolnost i sud drugog stupnja (čl. 366. ZKP) pazi po službenoj dužnosti, te sukladno tome donosi odgovarajuću odluku, u ovom slučaju presudu kojom se optužba odbija.

 

Zbog svega izloženog žalba opt. Krpić Jelenka postala je bespredmetna.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP trebalo je donijeti presudu,

kojom se protiv optuženika optužba odbija.

 

U Zagrebu, 21. veljače 1996.

 

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.¸                                                                                             Šibl Neva v.r.

 

 

 

SI-0033

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

 

K-2/97-

 

 

P R E S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Plemenčić, Stjepana Benčić, Milana Krajačić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Galinić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog MIOMIRA PERENČEVIĆ i II-optuženog MILANA PERENČEVIĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, nakon dana 06.veljače 1997. godine, u prisutnosti zamjenika županijskog državnog od­vjetnika Miljenka Ugarković, I- i II-optuženih te branitelja optuženih Ivice Kraljičković, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio

 

 

 

P R E S U D U

 

 

I-optuženi MIOMIR PERENČEVIĆ, sin Mirka i Danice rođene Rudan, zv. "Čvoljac", rođen 16.07. 1956. godine u Ostrožinu, Srbin, drž. RH, radnik, s pre­bivalištem u Ostrožini kbr. 197, neoženjen, sa završenom NSS i

 

II-optuženi MILAN PERENČEVIĆ, sin Mirka i Danice rođene Rudan, rođen 16.07. 1956. godine u Ostrožinu, gdje i pre­biva na kbr. 197, Srbin, drž. RH, poljodjelac,

 

temeljem propisa čl. 340. toč. 3. ZKP-a

 

 

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da su:

 

tijekom razdoblja 1991. godine u Lasinju i drugim selima koji pripadaju opčini Vrginmost, prethodno pristupivši u paravojne formacije tzv. "Krajine", očito nezadovoljni sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, te ocjepljenja opčine Vrginmost i okolnih sela i pripojenja tzv. državi „Krajini“u sastavu kojih su sa drugim pripadnicima nelegalnih formacija kroz čitavo navedeno razdoblje, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata vršili na­padanje civilnog stanovništva, pljačkanje pokretne i nepokretne imovine civilnog stanovništva isključivo pučana hrvatske nacionalnosti, protjeri­vanjem stanovništva, primjenjivali mjere zastrašivanja i terora, primje­njivali mjere  prisilnog rada isključivo Hrvata u t im mjestima, pri čemu je veći broj stambenih i gospodarskih objekata pučana hrvatske nacionalnosti potpuno uništeno, a pučanstvo hrvatske nacionalnosti bilo je prisi­ljeno na iseljenje,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije dijela Republike Hrvatske postali pripadnici organizirane skupine radi vršenja i poticanja kaznenih djela ratnih zločina protiv ci­vilnog stanovništva,

 

pa, da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - organiziranjem grupe i poticanjem na počinjenje genocida i ratnog zločina označeno u čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH.

 

Temeljem propisa čl. 91. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz čl. 97. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP-a, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

 

Optužnicom Županijskog  državnog odvjetništva u Sisku broj KT-82/96 od 09.siječnja 1997. godine I-optuženom Miomiru Perenčević i II-optuženim Milanu Perenčević, stavljeno je na teret da su počinili kazne­no djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava označeno u čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, a činjenično opisano i izrekom ove presude.

 

Oba optuženika, kako tijekom istrage, tako i na glavnoj raspravi, branila su se koristeći pravo koje za njih proizlazi iz propisa čl. 208. s:. 2. ZKP-a, to jest nisu iznijeli svoju obranu.

 

Tijekom dokaznog postupka provedeni su ama baš svi ponuđeni dokazi, pa tako saslušani svjedoci Tomo Šuntić, Stjepan Šuntić, Mirko Gvojić, a uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka Ivana Britvec.

 

Ni jedan od njih, opet, ama baš ni jednom riječju, nije potkrijepio navode optužnice.

 

Stranke takovim kazivanjima svjedoka nisu ni na koji način prigovorile.

 

Sudu, a jer nije predložen ni jedan eventualni daljnji dokaz, niti ga je sud sam našao potrebnim izvoditi, nije preostalo drugo, no, pozi­vom na propis čl. 340. toč. 3. ZKP-a, osloboditi Miomira Perenčevića i Milana Perenčevića od optužbe za stavljeno im na teret uvodno citiranom optužnicom.

 

Pozivom na propis čl. 91. st. 1. ZKP-a, a shodno načinu okončanja postupka, troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP-a, te nužni izdaci okrivljenih i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

U Sisku, dne 06.veljače 1997.

 

 

 

ZAPISNIČAR                                                                                     PREDSJEDNIK VIJEĆA

Nataša Galinić, v.r.                                                                             Željko Barać, v.r.

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste.

 

Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI