REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Jelas - KA 0027

Ocjena: / 0
LošeOdlično 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAČKA

ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE

 

Broj: 511-05-04/2-K-320/95

Datum: 16.08.1995.g.

 

 

 

  1. VOJNOM  TUŽITELJSTVU
  2. VOJNOM ISTRAŽNOM SUCU

 

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

  1. MILE ADŽIJA  , zvani _Šero_ __,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Ilija i majka _ Ljubica rođene _Cvjetičanin__

rođen dana  08.06.1953. u Mandić selo općina   _Karlovac_ ,R   Hrvatska ,

 

stanuje u _Vojniću ulica  _Mandić selo broj   57 , općina Vojnić  ,

narodnost Srbin  , državljanin RH zanimanje vlakovođa

obiteljske prilike oženjen , završio je SSS , vojsku služio Bjelovar  1972/73.

 

 

istražnom sucu vojnog suda u Karlovcu dana 18. 8. u 1000

 

zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH-e ''oružana pobuna''.

 

 

Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni Mile Adžija kao državljanin Republike Hrvatske bio pripadnik XI. brigade, XXI. korpusa paravojske ''SAO Krajine'' u vremenskom periodu od 1991.god. do 1995.g. čime je počinio krivično djelo iz čl. 235. st. 1. KZ RH – ''oružana pobuna''.

 

Prijavljeni je u vremenskom periodu od 05.10.1991.g. do 01.06.1992.g. kao pripadnik paravojske ''SAO Krajine'', po činu vojnik – telefonista nalazio se na položajima neprijateljske paravojske u mjestu Stipani odjeven u SMB uniformu i naoružan automatskim puškom. Isto tako u vremenskom periodu od 12. mjeseca 1992. g. pa sve do 08. mjeseca 1995.g. pripadnik paravojske ''SAO Krajine'' nalazio se na položajima neprijateljske paravojske na području od Jelaša do Turnja u predgrađu grada Karlovca na tada privremenom okupiranom području odjeven u SMB uniformu i naoružan poluautomatskom puškom.

 

Iz naprijed opisanog vidljivo je da je prijavljeni u naprijed narečenim vremenskim periodima bio pripadnik paravojnih neprijateljskih formacija koje su na teritoriju Republike Hrvatske djelovale protiv ustavnog poretka Republike Hrvatske.

 

D O K A Z I:

  1. Službena bilješka o obavljenom inf. razgovoru sa Milom Adžijom
  2. Preslika vojne knjižice izdane na ime Mile Adžija
  3. Preslika propusnice br. 157 na ime Mile Adžija izdane od VP 3293 neprijateljske paravojske
  4. Preslika potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 641055

 

 

 

OSTALE PRIKUPLJENE OBAVIJESTI:

  1. Potvrda o izvršenom liječničkom pregledu Mile Adžije od 15.08.1995.g.

 

 

 

N A Č E L N IK

Pavo Vidović

 


 

 

Kio-178/95-33

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenika

od 18. kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Zvonimir Matan                                                        ADŽIJA MILE

 

Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

Početak u 13,20 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: Adžija Mile

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:       Ilija, Ljubica r. Cvjetičanin

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Mandić Selo 57, općina Vojnić

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  08.06.1953. u Mandić Selu, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              vlakovođa, radio u Karlovcu

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen Mirom, jedno dijete 13 god.

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: srednja željeznička škola u Rijeci

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           kuća, i 30 rali zemlje

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              1972. u Bjelovaru, VE Vojnić

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: -

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

 

Upozoren u smislu čl. 62 st. 2 i čl. 208 st. 2 i 3 ZKP-a, brani se:

 

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac  broj Kt-422/95 od 18. 8.95. , te da nisam dužan  iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upučen sam da u toku cjelog postupka mogu imati branitelja koji,-može prisustvovati i ovom- mojem prvom ispitivanju. Branitelja neće uzeti

 

Zatim se brani:

 

Sve do početka lo mj.199l. normalno sa m radio na želj~znici,

2. i 3. 10.1991. bio sam slobodan a 4.10.1991. sam pošao iz Karlovca na posao i na izlazu iz sela su me dokečali naoružani: ,ljudi. i konačno vratili iako sam ja pokušavao da idem dalje prijeteći mi da će me ubiti pa sam se vratio kući gdje su već donjeli poziv za mobilizaciju ali sam se malo prikrio no slijedeći dan 5.10.91. su me našli i ako sam pokušao odbiti prisiljen sam da odem u Vojnić jer sam odmah dobio SMB uniformu ali ne i oružje i upućen u mjesto Kirin kao,vezista gdje sam i ostao do 1.6.l992.g.

 

Potom sam bio 15 dana u zatvoru, pa još 2 dana na bolovanju kada sam opet mobiliziran i upućen kao vezista na delaše ali s obzirom na primirje starija su godišta su otpala a ostali su mlađi i ja sam se vratio kući. Ponovno sam mobiliziran u 19. mj. 1992. te upućen na Jelaše i Turanj gdje sam i bio, i tu sam ostao sve do sada ovog zarobljavanja.

 

Tu sam obavljao poslove veziste za L i. i 2. četu 11. pješadijske brigade koja je bila u 'okviru 21.' korpusa. Kroz to vrijeme ponekad je bilo borbenih djelovanja bilo iz pješadijskog

oružja a nekada i pucali i iz minobacača ali to se pucali sa većeg odstojanja.

 

Ja sam sa položaja na Jelašima 21.7.1995.  ostao u išao u Štrekovac kod liječnika zbog bolesti a radi se io herpesu dobio 5 dana bolovanja, potom sam produžavao sve do dolaska

HV i kroz to vrijeme boravio kod kuće u Mandić Selu. Tu je 6.8.1995. od pripadnika HV ili :MUP došao Prebeg Vlado kod mene čiji je tast Jurković Tomo iz Vukmanića kod mene u 1993.

u proljeće pokrao traktor i_druge stvari i koje sam ja i sačuvao, pa je tog istog dana odvezao traktor i dr. da bi nakon 4 do 5 dana opet došao i kako nikoga od vojske nije bilo ja sam s njim. otišao u Vukmanić da se tamo prijavim nadležnom čovjeku koji. se zove Papek da upiše da ja nisam bježao, onda sam odvezen za Ozalja i konačno ovdje u Karlovac. Sa mnom kod kuće ostali su supruga i majka. Doduše imam sina iz prvog braka ali ne znam gdje se nalazi jer je on živio sa svojom majkom. Još u 12. mj.1992. kada sam definitivno mobiliziran a zadužio sam RAP koja je ostala na Jelašima 21.7.1995. kada sam ja išao k liječniku. na pretrage. Ja nikada nisam bio ,u borbi niti sam ikada pucao.

 

To je sve što imam za izjaviti.

 

Upozoren  u smislu čl. 77. ZKP ne tražim da čitam zapisnik.

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT -422/95

Karlovac, 27. rujna 1995. godine.

ASM/KŠ

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

 

ADŽIJA MILE sin Ilije i Ljubice rođene Cvjetičanin

rođ. 8.6.1953. u Mandić selu općina Vojnić gdje i prebiva

na kbr. 57, vlakovođe Srbin, drž. RH, sada u pritvoru kod

Okružnog zatvora u Karlovcu od 18.8.1995. godine u 10,00 sati

 

da je:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Tušilovića i Jelaša, bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa 11. pješadijska brigada paravojske tzv. II RSK" , sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.

 

Stoga

 

p r e d l a ž e m

 

1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

 

2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Adžija Mile

 

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u preslik vojne knjižice (6-7), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (8)

4) da se temeljem članka 182 stavak 2. toč. Li 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika Adžija Mile produži pritvor.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska uprava Karlovačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Adžija Milu, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH.

Protiv Adžija Mile provedena je istraga i određen pritvor.

 

Okr. Adžija Mile priznaje izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. Navodi da je još 5.10.1991. godine mobiliziran u tzv. paravojsku "SAO Krajina" a kasnije daje jedno vrijeme bio demobiliziran te ponovno mobiliziran u 12. mj. 1992. godine te je tada zadužio odoru i oružje i bio raspoređen u II. pješadijsku brigadu 21. kordunaškog korpusa te obnašao dužnost veziste za 1. i 2. četu te bio raspoređen na položaje Turanj, Jelaši gdje je ostao do početka akcije "Oluja". Točnije na položajima na Jelašima daje ostao do 21.7. 1995. godine kada je otišao na bolovanje a koje je dobio u trajanju od 5 dana ali da nije išao nakon toga u postrojbu i cijelo vrijeme boravio u kući u Mandić selu do dolaska HV. 6.8.1995. godine da je kod njega došao Prebeg Vlado a nakon toga da je došao nakon 4-5 dana i rekao mu da ide s njim u Vukmanić i da se prijavi kod nekog čovjeka koji se zove Papek a nakon čega je odveden u pritvor u Karlovac. uz to navodi da nije sudjelovao u nikakvim oružanim akcijama.

 

Iz preslike vojne knjižice list (6-7) te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je okrivljeni bio pripadnik paravojske "RSK".

 

Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo daje okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.

 

Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.

 

Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. potrebno produžiti pritvor.

 

Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično

i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu  koja se ukazuje kao opravdana

i na zakonu osnovana.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković Moćan

 




REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

 

Broj: K - 299/95-7

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mladena Kosijer kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjac i Juraja Boljkovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić, u kriv. predmetu protiv okr. ADŽIJA MILE, zbog kriv.djela iz 61. 235.st.1. KZRH, nakon glavne i javne rasprave, zakazane povodom optužnice VI KIc. br.KT-422/ 95 od 27. rujna 1995.god., dovršene dana ll.listopada 1995.30d., u prisutnosti zamjenika VT KIc., Antona Stanković-Moćan, te okr. osobno uz branitelja po službenoj dužnosti Nikole Pavlović, odvj. iz Karlovca,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Okr. ADŽIJA MILE, sin Ilije i Ljubice rođ.Cvjetičanin,

rođ. 8.6.1953.god. u Mandić Selu, općina Vojnić,

gdje i prebiva na kbr. 57., vlakovođa, Srbin, drž. RH,

 

 

k r i v  j e:

što je:

 

i nakon 10. svibnja 1995. na području Tušilovića i Jelaša, bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa 11. pješadijske brigade, paravojske tzv. Republike Srpske Krajine, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske

 

čime je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Temeljem čl. 45. OKZRH u izrečenu kaznu uračunava mu se vrijeme provedeno u pritvoru počam od 18.08.1995.god.

 

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP. okr. se oslobađa snašanja troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

VT Karlovac optužnicom br. KT-422/95 od 27. rujna 1995.god. optužilo je Adžija Milu radi kriv.djela iz čl. 235. st.1 KZRH, kako je to pobliže opisano u izreci presude.

Okr. u svojoj obrani priznaje izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. Navodi da je ranije radio na željeznici do početka lo. mjeseca 1991.g., a potom su ga na izlazu iz sela dočekali naoružani ljudi i ubrzo je slijedećeg dana bio mobiliziran, tj. 5.10.1991.god. u tzv. paravojsku i ''SAO Krajina'' da bi kasnije jedno vrijeme bio demobiliziran, te ponovo mobiliziran

u 12. mjesecu 1992.god., kada je zadužio odoru i oružje i bio raspoređen u II. pješadijsku brigadu 21. korpusa, te obnašao dužnost veziste za prvu i drugu četu, a bio je raspoređen na položaje Turanj i Jelaši, gdje je ostao do početka akcije ''Oluja''. Točnije na položajima na Jelašima odstao je do 21.07.1995. kada je otišao na bolovanje, a koje je dobio u trajanju od pet dana, no nakon toga nije išao u postrojbu i cijelo vrijeme boravio je u kući u Mandić Selu do dolaska HV 6.8.1995.g., kada je kod °njega prvi došao Prebeg Vlado, kojemu je on čuvao traktor. Kod kuće je bio do 13.08.1995.god., a potom otišao u Vukmanić da se prijavi kod nekog čovjeka, misli da mu je prezime Papek, da ga upiše da nije bježao. a potom je odveden u pritvor u Karlovac.

Posebno ističe da nikada nije pucao prema HV i da nije dragovoljno učestvovao u tim formacijama.

U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u preslik vojne knjižice (list 6-7), te u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (br. 8) i u liječničku dokumentaciju na listu br. 9.

 

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okr. počinio utuženo krivično djelo. Iz preslika vojne knjižice vidljivo je da je isti bio mobiliziran 5.10.1991. od. u postrojbe SAO Krajine. dok se iz preslika propusnice vidi u kojem vremenskom razdoblju je isti bio.pušten iz postrojbe zbog odlaska u svoje selo sa žigom  V.P.br.3293.

 

Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vidljivo je da je od istog oduzeta pored drugih dokumenata i vojna knjižica kao i propusnica br. 157. vojske SAO Krajine.

 

Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je okr. imao ranije herpes zoster na trbuhu i leđima, no da u vanjskom statusu nema znakova povrede.

 

Analizom provedenog postupka kao i obrane okrivljenika nesporno proizlazi da je isti i nakon 10.05.1995.god., dakle, nakon Zakona o oprostu još uvijek bio pripadnik paravojnih formacija ''RSK'', time da je bio na položaju na Jelašima sve do 21.7.1995. g., gdje je obnašao dužnost veziste. Pri tome je imao i odoru i oružje, a takovom svojim postupkom učestvovao je u tim paravojnim formacijama, jasno sve sa ciljem sprečavanja ulaska legalnih snaga RH na to područje. Iako okr. u svojoj obrani navodi da nije dragovoljno pristupio tim formacijama, glede subjektivnog elementa proizlazi da je kroz dulje vremensko razdoblje, sve do bolovanja 21.07.1995.g. bio pripadnik tih paravojnih formacija i potpuno je jasno da je znao koji je cilj tih formacija, pa je dakle zna da na taj način sprečava uspostavu pravnog poretka države RH na

tom tada privremeno okupiranom području i obnašanjem svoje dužnosti veziste, kao jednog segmenta te paravojne vojske, ostvario je bitna obilježja utuženog krivičnog djela.

 

Kod odmjeravanja kazne sud je cijenio kao olakotno iskreno priznanje okrivljenika, činjenicu da je otac jednog mldb. djeteta, da su mu supruga i majka ostali kod kuće, da je jednom

Hrvatu sačuvao traktor i obzirom na intenzitet njegovog djelovanja u okviru tih paravojnih formacija (ipak je bio samo vezista), sud je smatrao da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha krivično pravne zaštite.

 

Obzirom da se isti nalazi u pritvoru, određeno je da trošak postupka pada na teret proračuna.

 

U Karlovcu, 11. listopada 1995.god.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić                                                                                  Mladen Kosijer

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 778/1995-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I

RJEŠENJE

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milana Petranovića, Senke Klarić-Baranović i Neve ŠibI, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Mile Adžije zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 11. listopada 1995. godine br. K-299/95, u sjednici održanoj 16. siječnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pant1ika,

 

presudio i riješio je:

 

I. U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja i izriče:

 

Protiv opt. Mile Adžija (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja), na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Tušilovića i Jelaša, bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa 11. pješadijske brigade, paravojske tzv. "Republike srpske krajine",

sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,

 

da bi, dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje U stavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. Mile Adžije je bespredmetna.

 

III. Ukida se pritvor produljen optuženiku rješenjem od 11. listopada 1995. godine br. K-299/95.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Pobijanom presudom Vojnog suda u Karlovcu oglašen je krivim opt. Mile Adžija zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. kolovoza 1995. pa dalje.

 

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i on oslobodi od krivične odgovornosti.

 

Postupajući u smislu čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Naime, kako je Odlukom o pomilovanju Predsjednika Republike Hrvatske uro broj

95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine opt. Mile Adžija oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja bio oglašen krivim, trebalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP u svezi s čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačiti presudu suda prvog stupnja i donijeti presudu kojom se optužba odbija, pa je stoga presuđeno kao pod toč. I. izreke.

 

S obzirom daje donesena odbijajuća presuda, trebalo je u skladu s odredbom čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti i o troškovima krivičnog postupka.

 

Kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti koje isključuju daljnji kazneni progon optuženika, trebalo je ukinuti i rješenje kojim je protiv njega bio produljen pritvor od 11. listopada 1995. godine br. K-299/95.

 

U Zagrebu, 16. siječnja 1996.

 

 

Zapisničar:                                                                                                     Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.                                                                             Milan Gudelj v.r.

 

 

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI