REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Ogulin - KA 0016

Ocjena: / 2
LošeOdlično 

 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA – KARLOVAC

ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE

 

Broj: 511-05-04/2-K-332/95

Datum: 19.08.1995.g.

 

 

 

1. VOJNOM  TUŽITELJSTVU

2. VOJNOM  ISTRAŽNOM SUCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

 

  1. DUŠAN OGRIZOVIĆ, zvani __ __,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Milan i majka _Sofija rođene Trbojević rođen dana _13.06.1961.

 

u Begovcu općina   _Ogulin ,R   Hrvatska , stanuje u _Begovcu ,

 

ulica  _Begovac broj   17 , općina Ogulin, narodnost Srbin, državljanin RH

zanimanje stolar, obiteljske prilike neoženjen, bez djece, završio je srednju školu

 

osuđivan nije evidentiran u kaznenim evidencijama PU Karlovačke.

lišen slobode dana 05.08.1995. u 12 sati.

istražnom sucu Vojnom suda u Karlovcu dana 21.08.'95. u 17 sati.

 

z b o g   krivičnog djela  oružane pobune opisano u čl. 235. st. 1. KZ RH.


Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni OGRIZOVIĆ DUŠAN počinio kazneno djelo oružane pobune, opisano u čl. 235. st. 1. KZ RH, na taj način što je tijekom prosinca 1992. g. pristupio paravojnim srpskim postrojbama tzv. SAO Krajine, tzv. 70. plašćanske brigade, gdje je zadužio vojnu odoru i oružje, a u sastavu istih postrojbi nalazio se do dana zarobljavanja, čime je ugrozio Ustavom utvrđeni poredak i ustrojstvo vlasti u Republici Hrvatskoj.

Dana 05. kolovoza 1995.g. osumnjičeni Ogrizović Dušan, zajedno sa osumnjičenima Vrcelj Nikolom i Knežević Čedom, u okolici Knina predao se pripadnicima Vojne policije Hrvatske vojske, pri čemu su sva trojica bili odjeveni u vojne odore srpske paravojske te naoružani osobnim pješačkim naoružanjem.

 

2.             VRCELJ NIKOLA, sin Đure i Draginje, rođ. 11.11.1963. g. u Begovcu,

općina Ogulin, gdje i prebiva Begovac kbr. 46 a, po zanimanju vozač, po narodnosti Srbin, državljanin RH, neoženjen, bez djece, vojni rok u bivšoj JNA služio 1983.g. u Titovom Velesu gdje je stekao čin razvodnika, nije evidentiran u kaznenim evidencijama PU Karlovačke, lišen slobode dana 05.08.1995. g. oko 12,00 sati, sproveden Istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu, dana 21.08.1995.g. u 10,00 sati zbog kaznenog djela oružane pobune opisanog u čl. 235. st. 1. KZ RH.

 

Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni Vrcelj Nikola počinio kazneno djelo oružane pobune, iz čl. 235. st. 1. KZ RH, na taj način što je tijekom veljače 1992.g. pristupio paravojnim srpskim postrojbama  tzv. SAO Krajine, tzv. 70. plašćanske brigade, a u sastavu istih postrojbi nalazio se do dana zarobljavanja čime je ugrozio Ustavom utvrđeni poredak i ustrojstvo vlasti u Republici Hrvatskoj.

 

  1. KNEŽEVIĆ ČEDO, sin Milana i Desanke r. Momčilović, rođ. 12.02.1969.g. u

Ličkoj Jasenici, općina Ogulin gdje i prebiva Lička Jasenica kbr. 78, po narodnosti Srbin, državljanin RH, po zanimanju bravar, oženjen, otac jednog djeteta, završio srednju školu, vojni rok u bivšoj JNA služio 1988.g. u Somboru, nije evidentiran u kaznenim evidencijama PU Karlovačke, lišen slobode dana 05.08.1995.g. oko 12,00 sati, sproveden istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu dana 21.08.1995.g. u 10,00 sati zbog kaznenog djela oružane pobune, iz čl. 235. st. 1. KZ RH.

 

Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni Knežević Čedo počinio kazneno djelo oružane pobune opisano u čl. 235. st. 1. KZ RH, na taj način što je tijekom veljače 1992.g. pristupio paravojnim srpskim postrojbama tzv. SAO Krajine, tzv. 70. plašćanske brigade, a u sastavu istih postrojbi nalazio se do dana zarobljavanja, čime je ugrozio Ustavom utvrđeni poredak i ustrojstvo vlasti u Republici Hrvatskoj.

 

 

D O K A Z I :

  1. Sa osumnjičenima Ogrizović Dušanom, Vrcelj Nikolom i Knežević Čedom obavljeni su inf. razgovori, o čemu su sačinjene službene bilješke – vidi priloge 1-3.

 

OSTALE PRIKUPLJENE OBAVIJESTI:

 

1. Osumnjičeni su liječnički pregledani o čemu su sačinjena izvješća od strane dr. Trkulja Gordane – vidi priloge 4-6.

 

PRILOG:  1-6.

 

 

Ovl. sl. osoba:

 

Joso Cindrić

 

N A Č E L N I K

 

Pavle Vidović

 

 


 

Broj: Kio-194/95-3

Zapisnik o ispitivanju okrivljenoga

od 21. kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog


 

Sudac: Zvonimir Matan DUŠAN OGRIZOVIĆ

 

Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

Početak u 17,40 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: Ogrizović Dušan

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:       Milan, Sofija r. Trbojević

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Turjanski 105, pošta Vrhovine

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  13.06.1961. u Begovac, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              Stolar, brodogradilište ''V. Lenec''

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            neoženjen

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: srednja sprema

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           bez imovine

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              1983. u Brčkom

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: -

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:

 

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac broj KT-430/95 od 21.8.'95., te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

Branitelja neće uzeti.

 

Zatim se brani:

 

Ja sam živio i radio u Rijeci gdje sam bio zaposlen u brodogradilištu ''V. Lenac'' i tu sam ostao sve do 18.12.1992. Tada sam od majke preko Crvenog križa dobio obavijest da mi je otac teško bolestan i pozivala da dođem kući i ja sam stvarno preko Crv. križa došao u Begovac. Ja sam u Rijeci dobio Krajinu putovao preko Slovenije i Mađarske za Srbiju i kada sam došao to mi nisu priznali uzeli putovnicu i izdali neku potvrdu sa kojom sam došao na teritorij Krajine i odnosno u rodno mjesto.

Otac je doista bio teško bolestan i nakon mjesec dana je umro. Međutim oni kolovođe koji su u mom mjestu vodili pobunu su mene maltretirali brata i majku zbog toga što nisam ranije tu došao, ali me nisu u prvo vrijeme mobilizirali. Mobilizacija je slijedila u 4. mj. 1993. time da smo u okviru jedinice koja je bila u L. Jesenici zapravo pripadao 70. plašćanskoj brigadi. U toj sam postrojbi ostavo sve do sada zarobljavanja ali sa prekidima. Međutim, već u 2. mj. 1993. vršene su neke provjere o mom ponašanju pa sam proveo oko 1 mj. neke vrste pritvora u kasarni u Plaškom onda sam nakon toga u okviru iste jedinice ušao na stražu na jedan punkt tu smo stražu našli u kasarni u Ličkoj Jasenici i Glibodolski križ to je trajalo do 9. mj. 1993. kada sam išao na izdržavanje kazne u Krenicu i tu sam bio nešto više od 20 dana. Mene su zapravo čitavo to vrijeme maltretirali jer nikako nisu imali u mene povjerenja, a smatrali su da sam neki ubačeni špijun, to mi oni nisu rekli ali sam ja to tako ocijenio. Opet sam nastavio u istoj jedinici sve do ove godine kada sam konačno ponovno kažnjen zatvorom od 6 mjeseci time da sam kaznu počeo izdržavati polovicom 6 mj. 1995. koju sam izdržavao u mjestu Vrlika.

U zatvoru sam ostao do 5.8.1995. negdje do predvečer kada smo čuli pucnjavu i kada su vojni policajci otvorili zatvor i pustili nas iz podruma, nikakve vojske nije bilo ali je bila komanda neke jedinice i na cesti su nam dali PAP u ruke psujući nas pri tome da moramo ići braniti srpstvo. Kada su nas pustili mi smo te puške bacili a napominjem da su sa mnom bili Vrcelj Nikola i Knežević Čedo i sakrili smo se u šumu u kojoj smo dočekali naredni dan i onda kada smo vidjeli da je došla HV izašli smo i predali se time da smo se predali vojnoj policiji koja nas je povela i odvela u Knin, a kasnije smo dospijeli u Zadar, te konačno ovdje u Karlovac.

Ja sam kažnjen na zatvorsku kaznu jer nikako nisam mogao pristati da ostanem u toj vojsci jer ja nisam želio boriti za tuđe ideale tim više što mi majka nije imala od čega da živi jer je ona dobivala mirovinu od 20 dinara a ja isto takovu plaću.

 

To je sve što imam za izjaviti.

 

Upozoren u smislu čl. 77. ZKP ne tražim čitanje zapisnika.

 

Dovršeno.

 

 

Istražni sudac;                                                Zapisničar:                                          Osumnjičeni:

 

 


 

 

Broj: Kio-194/95-4

 


 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenoga





od 21. kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Zvonimir Matan VRCELJ NIKOLA

 

Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

Početak u 18,15 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: Vrcelj Nikola

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:       Đuro, Draginja r. Vezmar

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Begovac 46, opć. Ogulin

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  11.11.1963. u Begovac, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              vozač, ''Prevoz'' Ogulin

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            neoženjen

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: SSS

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           kuća i 8 rali zemlje

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              1983/84. u Titov Veles

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: -

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:

 

 

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac ,broj 14-130/95 od 21.08.'95. te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim pa obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upučen sam da u toku cjelog postupka mogu imati branitelja koji,može prisustvovati i ovom mojem :prvom ispitivanju.

 

Branitelja neće uzeti.

 

Zatim se brani:

 

ja sam. kao profes. vozač radio u poduzeću "Prevoz'' Ogulin, do 1989. kada je to poduzeće otišlo u stečaj , a mi zaposleni smo bili svi upućeni zavod za zapošljavanje u Ogulin i ja

sam. tada otišla

 

 

u rodno mjesto ili točno jednostavno sam ostao kod kuće i nastavio se baviti poljoprivrednom, a ujedno sam. morao njegovati nepokretnu majku., a samo nas dvoje smo zajedno živjeli u domaćinstvu."Ogulin'' sam odlazio sam jednom mjesečno u zavod za zapošljavanje gdje sam potvrđivao odgovarajući karto:p. i dobivao novčanu naknadu kao nezaposlen. Tako sam

kod kuće"bio ,polovicom' 19:91. .kada, su u Plaškom započele gužve kada je Medaković počeo organizirati i raditi štošta, a konačno su tu u Plaški došli tzv. "martičevci" pa kao i u moje, mjesto ali nas mještane nikoga nisu dirali. Oni su pojedine osobe maltretirali za koje su sumnjali da nisu na njihovoj 'strani, čak se pričalo da su nekog čovjeka ubili zv. "Žagar". Ipak iako nas nitko nije dirao niti mobilizirane tokom 1991.g. u mom mjestu su se ljudi sami odazivali tako da su počeli držati straže sa svojim lovačkim naoružanjem bojeći se da netko ne naiđe pa sam s obzirom da sam tu bio i ja bio tu išao sam. na njih i ja.

 

 

Tek u 1 m ili 2mj.1992. dobio sam i nas više pismene pozive, da se javimo kao. mobilizirani u  vojsku i 'ja sam' se tada javio u mjesto Plavša Draga gdje sam bio upućen gdje je bila neka komanda i kao vozač sam počeo voziti sa malim TAM-iće hranu i to iz kasarne u Plaški u kasarnu Lička Jasenica. Tu hranu trebalo je voziti 3 puta dnevno što meni nikako nije odgovaralo pa sam. tu bio od prilike 6 mj. i kad ako sam se na to bunio oslobođen sam "te dužnosti, ali sam. onda ostao u kasarni L. Jesenica sa jednim vozačem kao dežurni vozač u kasarni, dežurni vozač u četi. Ta je jedinica bila u okviru 70. plaščanske brigade. N e bi znao reči koliko vremena smo tu bili u toj kasarni ali, znam da je bila osnivana neka milicija u koju ja nisam htio ići. Tu dužnost kao dežurni vozač nisam obavljao kako bi trebalo ne samo ja nego i drugi, ja sam čak jedno vrijeme vozio kamion za jednog privatnika koji nije i plaćao, pa sam od toga živio, a taj privatnik se zove Jančić Bogdan. S obzirom da sam. izbjegavao tu dužnost konačno sam osuđen na 6 mj. zatvora te sam od prilike oko 15.6.1995. odveden u zatvor u Vrliku gdje sam ostao do ofenzive HV . Kada se tamo saznalo za napad HV nas su naoružali sa PAP, dali nam po 30 metaka a sa mnom su bili Dušan Ogrizović i Čedo Knežević pa smo mi odmah čim smo čuli pucnjavu te puške bacili i pobjegli u šumu gdje smo ostali i preko noći da bi se slijedećih dan predali u Kninu vojnoj policiji HV. Najprije su nas odveli u Knin zatim u Zadar i sada u Karlovac.

 

Tokom čitavog ovog vremena nikada nisam išao na front niti učestvovao u nekoj borbi.

To je sve što imam za izjaviti.

 

Upozoren u smislu čl.77. ZKP ne tražim čitanje zapisnika.

 

Dovršeno.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                          Osumnjičeni:

 

 


 

 

Broj: Kio-194/95-5

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenoga



od 21. kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Zvonimir Matan Ogrizović Dušan

 

Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

Početak u 18,40 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: Knežević Čedo

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:       Milan, Desanka r. Momčilović

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Lička Jesanica 78, opć. Ogulin

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  12.2.1969. u Lička Jasenica, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              bravar, brodogradilište, ''3. Maj''

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen, Gordanom, jedno dijete 9mj.

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: SSS

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           bez imovine

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              1988. Somboru

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: -

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:

 

 

 

Saopćeno ,mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac , te da nisam, ,dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja a ako se odlučim da obranu iznesem ,da se mogu braniti na način za koji "smatram"da je za mene najpovoljniji.

 

Upučen sam da u toku cjelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem'prvom'ispitivanju.

 

Branitelja neće uzeti.

 

Zatim se brani:

 

Ja sam radio u Rijeci u brodogradilištu "3. Maj" od 12.mj.1991. kada sam otišao u Beograd gdje sam boravio kod svoje sestre, a tamo sam čekao ,dokumente jer sam trebao otići da živim i radnim u S.A.D. No da, bi dobio ulaznu vizu sa SAD trebao sam dobiti državljanstvo Srbije a to nisam mogao dobiti i tako je ,ispalo da nisam.mogao otići. Nisam tamo mogao više ostati i ,vratio se u rodno mjesto 'u Ličku. Jasenicu i gdje, mi živi majka a i dva brata. Tu sam. se vratio u 2. mj.1992. Odmah sam. uključen  u PVO to je protuvazdužna obrana i time da samo s tom jedinicom bio,stacioniran u samom mjestu i to u kasarni L. Jasenica. Odmah smo dobili SMB uniforme od oružja.AP .Taj naš položaj je bio stalan ali kada se u 7 mj.  ili 8. mj. 1992. došlo do: razgraničenja u svezi primirja mi smo otpušteni kućama a š teško naoružanje je povućeno.

Tek slijedeće zime a teško naoružanje a to bi bilo, početkom 1993. sam ponovno mobiliziran i to u istu jedinicu i stacionirani smo u istom mjestu. TA jedinica je bila u sastavu 70. plaščanske brigade. Tu smo bili duže vremena s time da je nas bilo svega 3 pa bi jedan bio kao dežurni kod oružja u kasarni dok bi druga 2 bili kod kuće, preciznije 24 sata bi bio u službi a 48 sati kod kuće. :Međutim, kada "sam i to nismo obavljali prema rasporedu nego smo to izbjegavali polovicom 6 mj. 1995. sam upućen na izdržavanje kazne od 6.6. 1995. u Vrliku upravo zbog toga što nisam redovno vršio službu. U zatvoru sam ostao do ofenzive HV kada sam iz zatvora pušten, samnom su bili još dvojica i to Ogrizović Dušan i Vrcelj Nikola , prilikom puštanja smo naoružani PAP, i kada je počelo topničko bombardiranje bacili smo puške i pobjegli smo u šumu kojo

smo zalutali i izbili u neko se lo i nastavili glavnom cestom prema Kninu noseći bijeli-komad platna kao znak da se predajemo te smo putem sreli vojnu policiju HV i kojoj smo se i predali a to je bilo 6.8.1995.g.

Odvedeni smo najprije u Knin ,zatim u Zadar i konačno do primljeni u Karlovac.

Za čitavo vrijeme boravka u vojsci nisam odlazio na front niti sam učestvovao u bilo kakvoj borbi.

To je sve što imam,za izjaviti.

Upozoren u smislu čl.77. ZKP-a ne tražim da čitam zapisnik.

 

Dovršeno

 

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar;                                          Osumnjičeni:

 

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT -430/95

Karlovac, 27. rujna 1995. godine.

CZ/Kš

 

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

 

I okr. OGRIZOVIĆ DUŠANA sin Milana i Sofije rođene Trbojević

rođ. 13.6.1961. u Ogulinu gdje i prebiva Begovac 17, neoženjen, stolar,

Srbin drž. RH u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac od 21.8.1995.

godine u 17,00 sati

 

II okr. VRCELJ NIKOLE sin Đure i Draginje rođene Vezmar

rod. 11.11.1963. u Ogulinu gdje i prebiva Begovac 46, neoženjen,

vozač, Srbin, drž. RH, u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac

od 21.8. 1995. u 17,00 sati

 

III okr. KNEŽEVIĆ ČEDE sin Milana i Desanke rođene

Momčilović rod. 12.2.1969. u Ličkoj Jasenici gdje i prebiva na kbr. 78,

općina Ogulin, oženjen, bravar, Srbin, drž. RH, u pritvoru

Okružnog zatvora Karlovac od 21.8.1995. u 17,00 sati

 

da su:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Ličke Jasenice i Glibodovskog Križa općina Ogulin kao pripadnici 70. pješačke Plašćanske brigade paravojske tzv. "Republike Srpske Krajine", sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike I Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te su u odori srbočetničkih formacija i sa oružjem borili se protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije "Oluja",

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom

utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,

 

 

pa da je time počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom -

označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.

 

predlažem

 

Stoga

 

1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

2) da se na glavnu raspravu privedu okrivljenici Ogrizović Dušan, Vrcelj Nikola i

Knežević Čedo,

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju (11-13)

4) da se temeljem članka 182 stavak 2. toč. 1.. Zakona o krivičnom postupku protiv

okrivljenika Ogrizović Dušana, Vrcelj Nikole i Knežević Čede produži pritvor.

 

 

Obrazloženje

 

Policijska uprava Karlovačka privela je u istražnom sucu Vojnog suda PU Karlovcu Ogrizović Dušana, Vrcelj Nikolu i Knežević Čedu, te je protiv imenovanih podnesena

kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH.

 

Protiv imenovanih provedena je istraga i određen pritvor.

 

U svojoj obrani I okr. Ogrizović Dušan tvrdi da je sve do 18.12.1992. bio u Rijeci

zaposlen u Brodogradilištu kada je preko Crvenog križa dobio obavijest da mu je otac teško bolestan zbog čega je otišao u Begovac. U tom selu su mu prigovarali zbog čega nije u vojsci ali nitko ga nije dirao sve do 4. mj. 1993. kada je mobiliziran u 70. Plašćansku brigadu u kojoj je ostao sve do zarobljavanja. U više navrata odbijao je službu u toj brigadi zbog čega je i kažnjavan, maltretiran i zatvaran ali je opet nakon kazne nastavio sa služenjem u istoj jedinici. Akcija HV-a "Oluja" zatekla ga je u zatvoru u mjestu Vrlika u koji je došao u 6. mj. 1995. i kada se čula pucnjava Vojni policajci srpske vojske su otvorili vrata te sve zarobljenike pustili. Uhićen je zajedno s II i III okrivljenikom.

 

II okr. Vrcelj Nikola u svojoj obrani tvrdi da unatoč pobuni Srba njega nitko nije dirao sve do 2. mj. 1992. kada je dobio poziv i mobiliziran u mjestu Plavča Draga a zatim u vojarnu u Ličkoj Jasenici. Ubrzo je prebačen u 70. Plašćansku brigadu gdje je bio sve do 6. mj. 1995. kada je zbog izbjegavanja dužnosti zatvoren u zatvor u Vrlici gdje je ostao sve do napada HV-a kada je uhićen zajedno sa I i III okrivljenikom. Kada so vidjeli hrvatsku vojsku bacili su naoružanje koje su dobili nakon izlaska iz zatvora.

 

III okr. Knežević Čedo u istrazi se brani da je mobiliziran u 2. mj. 1992. godine u Ličkoj Jasenici gdje je uključen u protuzračnu obranu. Tu se nalazio sve do 1993. kada je prebačen u 70. Plašćansku brigadu u kojoj je izbjegavao dužnosti pa je u 6. mj. 1995. upućen na izdržavanje kazne u zatvor u V diku. U zatvoru je bio sve do napada HV-a kada je pušten zajedno s I i II okrivljenicima. Prilikom puštanja dobili su puške ali kada su vidjeli situaciju puške su bacili te otišli u šumu te na jednom putu susreli vojnu policiju hrvatske vojske kojoj su se i predali dana 6.8.1995.

 

Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da su okrivljenici počinio kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

Okrivljenici su, a što i sami priznaju bili pripadnici paravojnih postrojbi na okupiranom području Ličke Jasenice i Glibodolskog Križa, bili su to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječe uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.

Radi se dakle o naoružanim osobama koje su organizirano s oružjem sudjelovale u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da su okrivljenici počinili kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.

Kako se radi o pripadnicima neprijateljskih srbočetničkih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti

opravdavaju bojazan da će okrivljenici ponoviti djelo, te je u"odnosu na,okrivljenike temeljem

članka 182 stavak 2. točka 1. ZKP-a potrebno produžiti pritvor.

Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično

i pravno opisanog u izreci, to je"Valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

 

 

 

 

VOJNI TUŽITELJ

Zdravko Car

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U  KARLOVCU

Broj: III K-292/95-8

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Juraja Boljkovca,predsjednika suda i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu prrotiv I okr.Dušana Ogrizovića i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 235 st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-430/95, od 27. rujna 1995.godine, dovršene u prisutnosti zamjenika VT-a Antuna Stankovića Moćana, I,II i III okr. osobno uz

braniteljicu po službenoj dužnosti Alenku Laptalo odvjetnicu u Karlovcu, dana 19. listopada 1995.godine

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I okr. DUŠAN OGRIZOVIĆ sin Milana i Sofije rođ.Trbojević,rođ.13.6.1961.g.u

Ogulinu,gdje i prebiva,Begovac 17, Srbin, drž.RH, stolar,

 

II okr. NIKOLA VRCELJ sin Đure i Draginje rođ. Vezmar, rođ.11.11.1963.g.u Ogulinu, gdje i prebiva,Begovac 46, Srbin,drž. RH, vozač,

 

III okr. ĆEDO KNEŽEVIĆ sin Milana i Desanke rcdj. Momčilović,rođ.12.2.1969.g.u Ličkoj Jasenici,gdje i prebiva na kbr.78, Srbin, drž. RH, bravar

 

 

k r i v i  s u

 

što su:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Ličke Jasenice i Glibodolskog Križa, Općina Ogulin, kao pripadnici 70. pješačke Plašćanske brigade vojske tzv."Republike srpske krajine", sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno -pravnog poretka Republike Hrvatske, u odori i sa oružjem držali položaje nasuprot položajima Hrvatske vojske i redarstvenika,

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,

 

čime su počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom - označeno u čl.235 st. 1 KZRH, pa se po istom zakonskom propisu

 

o s u đ u j u

na KAZNE ZATVORA u trajanju od 3/tri/ godine svaki.

 

Temeljem čl.45 st. 1 OKZRH, okrivljenicima se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od 21. kolovoza 1995. godine pa nadalje.

Temeljem čl.90 st. 4 ZKP I, II i III okr. se oslobađaju dužnosti naknade krivičnog postupka sudu, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

VT u Karlovcu optužnicom stavlja na teret I - III okr. da su počinili kriv. djelo pobliže opisano u izreci.

Okrivljenici su svoje obrane iznijeli u istrazi /list 16 - 20/ i na glavnoj raspravi /list 33 - 34/.

I okr.DUSAN OGRIZOVIĆ navodi kako je do rata živio u Rijeci i bio zaposlen u brodogradilištu "Viktor Lenac",a a u prosincu 1992.godine je preko "Crvenog križa" dobio obavijest da mu je otac teško bolestan i majka ga je pozvala kući u Begovac kuda je i otišao u posjet ocu koji je nakon mjesec dana i umro. Tvrdi da je u 4.mj.1993.g. mobiliziran u 70. Plaščansku brigadu gdje je ostao sve do zarobljavanja. Tvrdi da je od strane tamošnjih nelegalnih vlasti bio maltretiran, da je proveo mjesec dana u pritvoru u Plaškom, da je držao straže u vojarni u Ličkoj Jasenici, a kasnije da je preseljen na Glibodolski Križ, a inače da su mu govorili kako je špijun te da je zbog izbjegavanja straži polovicom 6. mj.1995.godine kažnjen zatvorom od 6 mj. i da je kaznu počeo izdržavati u mjestu Vrlika. Nadalje tvrdi kako je u zatvoru bio do 5.8.1995.g. kada su zatvor oslobodili vojni policajci i HV-e, da su ih pustili iz zatvora, dali im poluautomatske puške IPAPI, odnosno da su ih iz zatvora pustili srpski vojni policajci psujući ih te im rekli da moraju braniti srpstvo. Kada su pušteni bacili su puške njih trojica,sakrili se u šumu i slijedećeg dana se predali HV-e, odnosno vojnoj policiji koja ih je odvezla u Knin, zatim u Zadar, a kasnije u Karlovac.Inače napominje u obrani da je položaj na Glibodolskom Križu bio udaljen oko 3 km od prve crte i tvrdi da niti jednom prilikom nije pucao prema hrvatskim položajima već je samo držao straže, a tu vojsku da nije niti smatrao svojom.

 

II okr. NIKOLA VRCELJ navodi u obrani da je kao profesionalni vozač radio u poduzeću "Prevoz" Ogulin do 1989., da je poduzeće otišlo u stečaj, te je otišao na selo baviti se poljoprivredom i voditi brigu. o nepokretnoj majci te da je polovicom 1991.godine u Plaškom započela gužva oko nekog organiziranja straža, da su došli tzv."martićevci", da je otprilike u 2.mj.1992.g. mobiliziran i kao vozač kamiona razvozio hranu, da je to trebalo voziti tri puta dnevno pa se je bunao i konačno je bio dežurni vozač u vojarni, a sve u sklopu 70.Plašćanske brigade. Tvrdi da je zbog izbjegavanja tih vojnih obaveza bio osuđen na 6 mj. zatvora, i 15.6. 1995.g. da je odveden u zatvor u Vrliku gdje ga je zatekla i akcija "Oluja", da su pušteni iz tog zatvora od strane te paravojske, dobio je PAP s 30-etak metaka zajedno sa ostalim suokrivljenicima, da su oružje bacili,predali se HV-e i lišeni slobode. Tvrdi da tijekom rata nije učestvovao niti u jednoj borbi protiv HV-e, da je primao plaću oko 30"krajinskih dinara" te da tu vojsku nije smatrao regularnom.

 

U svojoj obrani III okr. ČEDO KNEŽEVIĆ navodi da je bio zaposlen u brodogradilištu "3.maj" u Rijeci, da je u 12.mj.1991.g.otišao u Beograd sređivati neke dokumente radi odlaska u SAD, da to nije uspio i da se vratio u rodno mjesto Ličkoj Jasenicu gdje ima majku i dva brata te da je u 2.mj. 1992.g. uključen u PVO/protuvazdušna obrana i bio smješten s tom postrojbom u vojarni u Ličkoj Jasenici, dužio je AP i SMB uniformu. Sve je to bilo u sklopu 70. Plašćanske brigade, bio je dežurni kod oružja, zatim nekoliko dana kod kuće, i sredinom 6.mj.1995.g. kao i ostali suokrivljenici zbog izbjegavanja vojne službe kažnjen je zatvorom od 6 mjeseci te odveden u Vrliku odakle su pušteni po pobunjeničkoj vojsci s oružjem, a kasnije da se predao Hrvatskoj vojsci. Tvrdi da nije učestvovao u borbenim akcijama, a prilikom predaje da je na jednom štapu držao izvješenu bijelu majicu kao znak predaje.

 

Zajedničko obranama sva tri okrivljenika je da su bili pripadnici 70.Plašćanske brigade, da je to bilo protiv njihove volje, da su primali vojničku plaću,doduše skromnu, 20-30 Ukrajinskih dinara", da su zbog izbjegavanja obaveza u toj paravojsci kažnjeni i odvedeni u zatvor Vrliku te da su istovremeno uhićeni od pripadnika redarstvenih snaga i snaga HV-e.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u liječničku dokumentaciju o njihovom zdravstvenom stanju.

Ocjenjujući rezultate postupka sud je utvrdio da su okrivljenici počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret. To proizlazi prije svega iz njihove obrane i iz činjenice da su lišeni slobode po hrvatskim redarstvenicima i i pripadnicima oružanih snaga HV-e, a nesporno je da su bili mobilizirani u redove pobunjeničke vojske, da su zadužili oružje i streljivo, da su držali položaje nasuprot položajima obrambenih snaga Republike Hrvatske. Sve te činjenice jasno upućuju na zaključak kako su ovi bili svjesni da pripadaju nelegalnim oružanim postrojbama, a njihova djelatnost doprinjela je da se spriječi ulazak legalnih snaga Republike Hrvatske na tada okupirano područje, pa su time ostvareni svi bitni elementi krivičnog djela sudjelovanja u oružanoj pobuni. Sud se je prilikom utvrđivanja činjenica odlučnih za postojanje ovog kriv. djela i ograničio samo na provjeru toga da li su dužili oružje i da li su svojim postupanjem doprinijeli tome da legalne snage RH ne mogu ući na to područje, a što je i utvrđeno. Njihova pripadnost tim postrojbama protegla se je i na vrijeme nakon 10.svibnja 1995. godine kada je dakle prestao važiti Zakon o oprostu/NN broj 39 od 09.06.1995.g./pa je na opisani način i utvrđeno da je djelo počinjeno. Pri tom sud nije ulazio u njihove eventualne dvojbe da li dezertirati iz te vojske i eventualno ostaviti na okupiranom području imovinu ili obitelj jer je već to pitanje njihove osobne hrabrosti i subjektivnog odnosa prema samom djelu.

 

Utvrdivši na opisani način da su I - III okr. počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, sud im je odmjerio i kaznu koju u ovom slučaju smatra primjerenom težini krivičnog djela, stupnju njihove angažiranosti u oružanoj pobuni te prilikama u kojima je djelo počinjeno.

 

Kao olakšavajuću okolnost sud ocjenjuje činjenicu da okrivljenici do sada nisu kažnjavani, da su iskreno prikazali tijek događanja vezan za mobilizaciju i njihovo djelovanje, pa je sud uvjerenja da će i ova najniža zapriječena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja, kako na njih osobno, tako i generalno.

 

Stoga je suđeno kao u izreci.

 

Po čl.45 st. 1 ZKP u izrečenu kaznu valjalo je uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru od 21.kolovoza 1995.g. pa nadalje, a obzirom da su okr. bez redovnih primanja po čl. 90 st. 4 ZKP oslobođeni su dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Karlovac, 19. listopada 1995. godine.

 

ZAPISNIČAR:

Blaženka Čurjak v.r.

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marijan Janjac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka,a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

 

DOSTAVLJENO:

1. VT KIc. na KT-430/95

2. I-III okr.,OZ Karlovac

3. Odvj.ALENKA LAPTALO,Klc.

4. Predsjedništvo

Za točnost otpravka:

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broi: I Kž-81O/1995-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, mr. Branka Zmajevića i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Dušana Ogrizovića i dr., zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi opt. Dušana Ogrizovića, Nikole Vrcelja i Čede Kneževića, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 19. listopada 1995. godine br. K-292/95, u sjednici održanoj 15. veljače 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

 

p r e s u d i o  j e:

 

U povodu žalbe opt. Dušana Ogrizovića, Nikole Vrcelja i Čede Kneževića, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja i protiv optuženika, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP,

 

OPTUŽBA SE ODBIJA

da bi:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Ličke Jasenice i Glibodolskog Križa, Općina Ogulin, kao pripadnici 70. pješačke Plaščanske brigade vojske tzv. "Republike srpske krajine", sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, u odori i sa oružjem držali položaje nasuprot položajima Hrvatske vojske i redarstvenika,

 

d a k l e, da bi sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,

 

pa da bi time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom iz čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Presudom suda prvog stupnja opt. Dušan Ogrizović, Nikola Vrcelj i Čedo Knežević oglašeni su krivima zbog kriv. djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci, i po istom propisu osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po tri godine svaki, u koje im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. kolovoza 1995. godine i dalje.

 

Protiv te presude podnijeli su žalbu optuženici po zajedničkoj braniteljici Alenki Laptalo, odvjetnici iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznama i predložili da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženicima izreknu blaže kazne.

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba kao neosnovana odbije.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Prije svega treba reći da se optuženici ne nalaze u pritvoru, jer je sud prvog stupnja, a nakon što su oni pomilovani, donio rješenje br. Kv-446/95 od 31. prosinca 1995. godine, kojim je protiv njih ukinuo pritvor, tako da su odmah i pušteni na slobodu (o čemu je obaviješten ovaj sud).

 

Naime, Odlukom o pomilovanju oslobađanjem od kaznenog progona od 30. prosinca 1995. godine Uro br. 95-2526/1 (nalazi se u spisu ovog suda br. Su-2-IV/96) Predsjednik Republike Hrvatske je pomilovao optuženike za predmetno krivično djelo.

 

Stoga je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP trebalo preinačiti pobijanu presudu po službenoj dužnosti i protiv optuženika odbiti optužbu na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP.

 

Odluka o troškovima krivičnog postupka temelji se na citiranoj odredbi Zakona o krivičnom postupku.

 

U Zagrebu, 15. veljače 1996. godine,

 

 

Zapisničar:                                                                                          Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.                                                                Senka Klarić-Baranović,v.r

 

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI