REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Otočac - KA 0034

Ocjena: / 0
LošeOdlično 


REPUBLIKA HRVATSKA

SZUP CENTAR RIJEKA

 

 

Broj ___? 3/148___________

Datum __23.03. 1992. godine.

 

 

VOJNOM JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

 

  1. DRAGOMIR DRAKULA     , zvani ____   DRAGO_________,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Sava i majka __ _ ___, rođene ____     ______,

(ime i prezime)                   (ime i prezime)                  (djevojačko por.ime)

rođen dana   04.08.1960. u   Otočcu općina  __Otočac__,

R   Hrvatska , stanuje u __Drenov Klanac_,  ulica  __________

broj   , općina  Otočac__, narodnost _Srbin__, državljanin ____,

zanimanje _radnik_,  porodične prilike neoženjen, bez djece, vojsku služio DA.

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

 

z b o g  krivičnog djela ____protiv Republike Hrvatske – kažnjavanje za najteže oblike krivičnog djela – čl. 236. o. st. 1. i 2. KZ RH.

2. DANE ŠUŠNJIĆ, sin Gojka i Milke r. Diklić, rođen 01.01.1960.g. u Otočcu, s prebivalištem u Glavaci 35, SO Otočac;

3. PREDRAG BAKLAJIĆ zv. ''Centiraš", s prebivalištem u Drenovom Klancu,

SO Otočac;

4. MILAN OGRIZOVIĆ zv. "Zmajo'' , s prebivalištem u Brlogu, SO Otočac;

5. BUDE ŽAKULA zvo "Buđa'', sin Nikole, r. 2l.04.l938.g. u Drenovom Klancu, s prebivalištem u Drenovom Klancu, SO Otočac;

6. MILORAD ŽAKULA, sin Bude, rod. 05.06.l964.g. u Otočcu, s prebivalištem u Drenovom Klancu, SO Otočac;

7. BOŽIDAR ŽAKULA, sin Bude, r. 23.l2.l968.g. u Otočcu, s prebivalištem u Drenovom Klancu, SO Otočac;

8. ŽELJKO KUKIĆ, s prebivalištem u Brlogu, SO Otočac;

9. ŽELJKO VUKADINOVIĆ, s prebivalištem u Rapajinom Dolu, SO Otočac;

jer su:

 

Dana 24.09.1991. godine između 12,00 i 12,30 sati nakon što su u selu Babić Most, SO Otočac, iz minobacača pogodili i srušili-crkveni toranj katoličke crkve, ušli u selo, došli do kuće Bože Babića, te iz pješadijskog naoružanja ubili Božu Babića, Željka Babića i Ružu Jurković, dakle, izvršili krivično :djelo iz čl. 236. o. st.l. i 2. KZ RH.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Dana 24.09.1991. godine (utorak) oko 12,00 sati, grupa naoružanih osoba se dovezla kamionom plave boje sa narančastom ceradom do brda zvanog Guvno iznad sela Drakule, SO Otočac, gdje su postavili minobacače iz njega gađali i srušili toranj katoličke crkve smještene iznad sela Babić

Most. Nekoliko minuta iza toga, grupa naoružanih osoba se istim kamionom dovezla do neposredne blizine sela Babić Most, iskrcali se iz kamiona i uputili kroz selo prema kući Bože Babića. Spomenutu grupu sačinjavale su gore spomenute osobe od 1. do 9. koje su viđene od strane osoba od kojih su uzete Izjave na zapisnik i nalaze se u prilogu Krivične prijave.

 

Dolaskom do kuće Bože Babića koji se u tom trenutku nalazio ispred kuće, naoružane osobe su otvorile vatru iz pješadijskog naoružanja i na licu mjesta ga usmrtile. Vidjevši što se dogodilo sa njegovim ocem, Željko Babić je počeo bježati iza kuće uz brdo, ali je primjećen i također ubijen. sa nekoliko pogodaka u leda. Nakon toga je ubijena Ruža Jurković,koja se sakrila u prostorije WC-a, na način da su spomenute naoružane osobe pucale kroz vrata WC-a i istu usmrtili sa više pogodaka. Nakon pucnjave koja je trajala 10-ak minuta, naoružane osobe su se pješice vratile cestom kroz selo do kamiona, sa kojim su se odvezli u pravcu Drenovog Klanca.

 

Prilog:

Zapisnik o uzimanju izjave svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisnik o uzimanju izjave svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx

Zapisnik o uzimanju izjave svjedoka xxxxxxxxxxxxx

NAČELNIK CENTRA SZUP:

Darko Babić

 


 

Broj: Kio 30/92-9

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   7. srpnja  1993.god.

 

u  ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu  u ____Otočcu_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                     DRAKULA DRAGOMIR i dr.

 

Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236.f. st. 1. u vezi čl. 236 o/1 KZRH

 

Početak u __ 18,35  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

Dana 24.09.1991. godine  bio sam kod svoje kuće u Babić mostu sa svojom suprugom xxxxxxxxxxxx. Negdje oko 10,00 sati ujutro počele su padati po selu granate i to prvenstveno oko crkve-katoličke. Radi toga ja sam se sa suprugom sklonio u podrum. Eksplozije su se čule otprilike negdje do 12,00 sati. Nebi mogao procjeniti točno koliko je granata palo na selo. Kroz to vrijeme povremeno se čula i rafalna paljba iz streljačkog oružja. Vidio sam da je crkva pogođena i da je odmah zatim počela gorjeti. Tada se smirila i pucnjava iz streljačkog oružja. Neznam tko je pucao iz artiljerijskog i streljačkog oružja na selo. Kasnije sam vidio da osim crkve nije direktno pogođen niti jedan drugi objekat u salu.

 

Kada se pucnjava smirila izišao sam iz podruma, ali je tada u selo došao kamion pokriven ceradom, koji se zaustavio kojih stotinjak metara od moje kuće. Odmah je iz kamiona iskočilo desetak naoružanih osoba. Neznam da li su bile uniformirane ili u civilu. Naime, bio sam u strahu, pa nisam niti gledao na njih, te sam opet pobjegao u podrum i tu se sakrio. Niti jednu od tih osoba nisam prepoznao. Te osobe krenule su pored moje kuće u pravcu kuće Babić Bože, udaljene od moje kuće oko 100 m, ali u suprotnom pravcu od onog gdje se zaustavio kamion. Odmah zatim iz pravca kuće Babić Bože začula se pucnjava iz streljačkog oružja, a nedugo zatim čuo sam da cestom prema kamionu prolaze neke osobe. Odnosno krivo me se razumjelo čuo sam da je kamion prošao pored moje kuće u pravcu kuda su prethodno prošle naoružane osobe tj. u pravcu kuće Babić Bože. Odmah zatim se opet sve smirilo i ja tada još nisam znao što se dogodilo u selu. Otišao sam u Drenov Klanac do kuće Drakula Save, gdje sam zatekao I okr. Drakula Dragomira i još jednu meni nepoznatu mlađu osobu. I okrivljeni i ta druga mlađa nepoznata osoba bili su u SMB uniformama bivše ''JNA'', naoružani automatskim puškama, s redenicima municije preko prsiju.

U razgovoru s Drakula Savom te I okr. Drakula Dragomirom i onim nepoznatim mladićem Savo je rekao da u Babić mostu nešto gori, a I okrivljeni je na to nadodao da u Babić mosti ima i mrtvih, te da su to morali učiniti i Božu zapaliti, jer da je on ustaša, da je u svojoj kući održavao sastanke i prevozio ustašama oružje. Odmah zatim I okrivljeni, odnosno ja napustio sam Savinu kuću, koja je udaljena od moje kuće oko 1 km i vratio se svojoj kući u Babić most dok su I okrivljeni i onaj nepoznati mladić ostali u Savinoj kući. Kuća I okrivljenog odmah je do kuće Drakula Save.

 

Vrativši se u Babić most sreo sam na cesti nedaleko od svoje kuće Jurković Ivana, sada pokojnog, koji je u tački od kuće Babić Bože, prema svojoj kući, vozio svoju snahu Jurković Ružu. Jurković Ruža bila je mrtva. Vidio sam da su joj ispala crijeva. Kasnije se po selu pričalo da je pogođena tromblonom. Pomogao sam Ivanu odnijeti pokojnu Ružu u njegovu kuću, a zatim sam otišao do kuće Babić Bože, pošto sam od spomenutog Ivana čuo da su Babić Božo i njegov sin Željko ubijeni u svojoj kući.

Došavši do kuće Babić Bože vidio sam da ovaj leži mrtav u dvorištu, pored samih ulaznih vrati kuće, a isto tako da i njegov sin Babić Željko leži mrtav oko 15 m udaljen od kuće. Pokojni Babić Željko bio je sav izrešetan mecima. Ja i spomenuti Jurković Ivan, te Babić Katica, za koju neznam gdje se sada nalazi unijeli smo pokojne u njihovu kuću, odnosno pospremili pored kuće jer je kuća bila zapaljena i gorjela je.

Slijedeći dan ja i nekoliko drugih mještana sahranili smo pokojne Babić Božu, njegovog sina Babić Željka i Jurković Ružu, nedaleko od njihovih kuća, jer smo se bojali sahraniti ih na groblju.

Od okrivljenih ja vrlo dobro poznajem I okr. Drakula Dragomira kojeg sam kritične zgode i vidio, nakon onog što se dogodilo u Babić mostu, III okr. Baklaić Predrag, IV. okr. Ogrizović Milana, V okr. Žakula Budu i njegovog sina VI okr. Žakula Milorada. Ostala okrivljena ne poznajem.

 

Kako sam već rekao ja neznam tko je napao selo kad je pogođena crkva, te izgorjela crkva i kuća Babić Bože, te kada je ubijen Babić Božo, njegov sin Željko i Jurković Ruža. Vidio sam tada u selu desetak naoružanih osoba ali meni nepoznatih, odnosno nisam ih prepoznao, vidio sam ih iz daljega i samo na trenutak, dok se nisam sakrio u podrum. One okrivljene koje poznajem nisam te zgode vidio u selu, jedino sam nakon događaja u Drenovom Klancu kod Drakula Save vidio I okrivljenog, koji je tom prilikom u mom prisustvu rekao da su morali ubiti Babić Božu i njegovog sina Željka.

To je sve što imam za izjaviti.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                                      Svjedok:

 

 


 

 

Broj: Kio 30/92-10

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   7. srpnja  1993.god.

 

u  ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu  u ____Otočcu_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                     DRAKULA DRAGOMIR i dr.

 

Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236.f. st. 1. i 2. u vezi čl. 236 o/1 KZRH

 

Početak u __ 20,15  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

Kritične zgode 24.09.1991. godine bila sam kod svoje kuće u Babić mostu. Nešto prije 12,00 sati počeo je napad na Babić most. Palo je desetak granata, uglavnom u blizini crkve, a pucalo se po selu i iz pješadijskog oružja. Kad je počeo napad ja sam se sklonila kod susjeda Babić Katice u podrum i iz podruma vidjela da je pogođena crkva iznad sela i da gori. Taj napad na selo trajao je oko 1 sat.

Još dok sam se nalazila u podrumu kuće Babić Kate s njom i nekim drugim osobama, još jednom starijom ženom, svojom mlađom sestrom i još jednom curicom, čula sam da je u selo došao kamion iz pravca Drenovog Klanca, te je stao nedaleko kuće u kojoj sam se nalazila.

Zatim je iz kamiona izišlo i razišlo se po selu više naoružanih osoba. Neke su bile u uniformi, a neke u civilu. Neke od njih poznajem i prepoznala sam a neke druge ne poznajem.

Vidjela sam da su pored kuće u kojoj sam bila sakrivena cestom prema kući Babić Bože prošli I okr. Drakula Dragomir, II okr. Šušnjić Dane, III okr. Baklaić Predrag, IV okr. Ogrizović Milan, V okr. Žakula Bude, VI okr. Žakula Milorad, VII okr. Žakula Božidar, VIII okr. Kukić Željko i IX okr. Vukadinović Željko. Sva spomenuta devetorica bila su naoružana raznim streljačkim oružjem, neki od njih u vojnoj uniformi, a neki u civilu.

Čim su prošli pored kuće u kojoj sam se nalazila prema kući pok. Babić Bože čula se pucnjava iz vatrenog oružja koja je trajala otprilike kojih 5 minuta ili nešto više. Kad je pucnjava prestala sve osobe – okrivljeni, koje sam napred pomenula vratila su se natrag cestom, prošavši opet pored kuće u kojoj sam se nalazila, prema kamionu, a nakon čega sam vidjela kroz prozor podruma da su okrivljeni ušli u kamion i da je kamion otišao u pravcu Drenovog Klanca tj. u pravcu iz kojeg je i došao.

Još prije nego što su ušli u kamion, dok su prolazili pored kuće u kojoj sam se nalazila, jedna od tih naoružanih osoba obučena u crno, ali ne niti jedan od okrivljenih, pucala je iz vatrenog oružja u vrata kuće u kojoj smo se nalazili, a zatim je ušla i u podrum gdje smo mi ženske bile. Samo je pogledala unutra i zatim izišla na polje. Izišavši napolje netko od okrivljenih ga je pitao ''Tko je unutra'', a on je odgovorio ''samo žene''. Nakon toga je netko od njih viknuo ''povlačimo se'' i oni su zatim otišli do kamiona, a zatim i kamionom iz sela, kako sam već napred.

Kad je kamion otišao iz sela mi koje smo bile u podrumu, izišle smo iz kuće i tada sam vidjela da gori kuća u kojoj sam se nalazila, te nova i stara kuća Babić Bože.

Pred kućom sam srela svoju baku xxxxxxxxx, koji su za vrijeme napada na selo bili u svojoj kući nedaleko od ove. Ja, Babić Kata i moj stric xxxxxxxxx otišli smo do kuće Babić Bože koja je gorijela, te pred kućom na stepenicama našli mrtvog Babić Božu, a nešto podalje od kuće, udaljeno oko 30 m od ove mrtvog i njegovog sina Babić Željka. Obojica su bili izrešetani mecima. Po tom smo ušli u već goruću kuću i u kupaonici kuće pronašli mrtvu moju majku xxxxxxxxxxxxxxxx. Majka je bila sva sasječena, vjerojatno s gelerima. Iznijeli smo majku iz kuće i stic ju je u tačke otpeljao svojoj kući. Putem smo sreli Bjelobaba Stevu koji je stricu pomogao majku odvesti kući, a zatim pospremiti pokojne Babić Božu i Željka. Slijedećeg dana svi troje pokojnih su pokopani nedaleko kuće u samom selu, jer su se ljudi bojali pokopati ih na groblju, da ne bi ponovno došlo do napada na selo.

 

To je sve što mi je o ovom poznato.

Upozorena u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                                      Svjedok:


 

Broj: Kio 30/92-11

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   7. srpnja  1993.god.

 

u  ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu  u ____Brinju_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                     DRAKULA DRAGOMIR i dr.

 

Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236.f. st. 1.  u vezi čl. 236 o/1 KZRH

 

Početak u __ 21,35  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

I okr. Drakula Dragomira, II okr. Šušnjić Danu, III okr. Baklaić Predraga, IV okr. Ogrizović Milana, V okr. Žakula Budu, VI okr.Žakula Milorada, VII okr. Žakula Božidara, sinove Žakula Bude, te VIII okr. Kukić Željka i IX okr. Vukadinović Željka vrlo dobro poznajem. Svi su oni moji susjedi iz okolnih sela i prije početka rata godinama sam ih susretala.

Kritične zgode 24.09.1991. godine nešto prije podne bila sam sa stokom na paši, oko 1 km od mog sela Babić Mosta prema selu Drakule. Vidjela sam da je cestom naišao kamion sa ceradom i zaustavio se nedaleko mjesta gdje sam čuvala stoku. Iz kamiona izišla su sva devetorica okrivljenih. A zatim su im se pridružile još dvije nepoznate osobe iz obližnjih kuća. Svi su bili naoružani raznim vatrenim oružjem, neki obučeni u civilnu odjeću, a neki u vojne SMB uniforme ili šarene maskirne. Iz kamiona su iznijeli neku napravu, vjerojatno minobacač i to odnijeli na brdo iznad sela Drakule. Nakon toga započela je artiljerijska pucnjava a i pucnjava iz drugog vatrenog oružja po selu Babić most. Čim je započela pucnjava ja sam otišla sa stokom kući i nakon što sam stoku zatvorila otišla sam do kuće pok. Babić Željka. Još dok sam se sa paše vraćala kući vidjela sam da je crkva iznad sela pogođena i da gori. U kući Babić Željka pored njega zatekla sam njegovog oca Babić Božu i svoju majku xxxxxxxxxxxxxx. Jedno kraće vrijeme zadržala sam se sa njima, gledajući kako gori crkva, pa zatim otišla u susjednu kuću Babić Kate, gdje su pored ove bile moja starija sestra xxxxxxxxxx, mlađa sestra xxxxxxxxxxx, neka starija žena i još jedna curica.

Ubrzo zatim vidjela sam da je u selo došao onaj isti kamion koji sam otprilike sat ranije vidjela nedaleko mjesta gdje sam bila na paši. Kamion se zaustavio nedaleko kuće u kojoj sam bila i iz kamiona su ponovno izišli svi okrivljeni, a pored njih još nekoliko meni nepoznatih osoba. Svi su bili naoružani raznim streljačkim oružjem. Vidjevši da je u selo došao kamion sa naoružanim osobama sve mi ženske sakrile smo se u podrumu kuće Babić Kate i otuda promatrale što se događa. Svi okrivljeni krenuli su od kamiona cestom pored kuće, u kojoj sam se nalazila, prema kući Babić Bože i Željka, dok su one nepoznate naoružane osobe ostale kod kamiona.

Odmah zatim iz pravca kuće Babić Bože čula se pucnjava iz vatrenog oružja, koja je trajala otprilike 5 minuta, nakon toga svi okrivljeni opet su prošli pored kuće gdje sam bila prema zaustavljenom kamionu. Dok su prolazili cestom pored kuće njima se odnekuda priključio još jedan mladić obučen u crno, kojeg neznam kako se zove, ali ga znam iz viđenja. To nije niti jedan od okrivljenih. Ispalio je nekoliko hitaca u vrata kuće gdje sam bila, pa zatim ušao u kuću, otvorio vrata podruma i pogledao unutra, te pri tome vjerojatno prepoznao mene. Odmah zatim se okrenuo i izišao iz kuće k okrivljenima koji su još stajali na cesti. Ovi su ga pitali tko je unutra, a on je odgovorio samo ženske i babe. V okr. Žakula Bude vikao je nama da iziđemo iz kuće, ali mi nismo htjeli. Tada je onaj nepoznati mladić rekao da nas pusti na miru, da su unutra samo babe i žene, pa su svi oni krenuli prema kamionu, ušli u kamion i napustili selo krenuvši prema Drenovom Klancu.

Nakon kraćeg vremena, kada se sve smirilo najprije je iz kuće izišla Babić Kata, te vidjela da gori njena kuća, a isto tako stara i nova kuća Babić Bože, pa smo tada i mi ostale izišle iz kuće imenovane Babić Kte.

Ubrzo zatim k nama do kuće Babić Kate došli su moja baka i djed, a nešto kasnije i moj stric xxxxxxxxxxxx, koji su otišli do kuće Babić Bože, te vidjeli da su ubijeni spomenuti Babić Božo, na stepenicama svoje kuće, te nešto podalje od kuće njegov sin Babić Željko, a u samoj kući moja majka xxxxxxxx, odnosno xxxxxxxxx. Meni je bilo slabo i nisam išla gledati što se dogodilo, već sam otišla svojoj kući. Nešto kasnije moj stric xxxxxxxxxx dovezao je moju majku mrtvu kući i ja sam ju tek tada vidjela.

Slijedećeg dana sve troje poginulih sahranili smo, nedaleko kuća u samom selu, jer su se ljudi bojali sahraniti ih na groblju.

Dakle, ja nisam vidjela tko je iz minobacača i drugog vatrenog oružja pucao po selu, kada je pogođena i zapaljena katolička crkva, a niti tko je lišio života moju majku xxxxxxx, te Babić Božu i njegovog sina Babić Željka, a niti tko je zapalio staru i novu kuću Babić Bože i kuću Babić Kate.

No potpuno sam sigurna da sam pored nekoliko meni nepoznatih naoružanih osoba kritične zgode vidjela svu devetoricu okrivljenih, koje sve jako dobro poznajem i sa kojima sam se povremeno prije rata družila, da su prije napada na selo, kad je pogođena i zapaljena crkva, došli kamionom nedaleko mjesta gdje sam bila na paši, odnijeli minobacač na obližnje brdo i nakon čega je počeo napad na selo, a isto tako da sam ih vidjela neposredno prije i poslije pucnjave u samom Babić mostu, nakon čega su zapaljene spomenute kuće i ubijene spomenute osobe.

 

To je sve što imam za iskazati.

Upozorena u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                          Svjedok:


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO KARLOVAC

Broj: KT-177/92

 

Karlovac, 30. srpnja 1993. godine

CZ/VG

 

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

 

 

Na temelju članka 45 (članka 41) stavak 2 točka 3 i članka 174 stavak 2 (članka 165) ZKP, podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

I okr. DRAKULA DRAGOMIRA, zv. ''Drago'',

sin Save, rođ. 4.8.1960. u Otočcu gdje i prebiva,

Drenov Klanac bb, Srbin, drž. RH,

 

II okr. ŠUŠNJIĆ DANE, sin Gojka i Milke,

rođ. Diklić, rođ. 1.1.1960. u Otočcu, gdje i prebiva,

Glavace 35, Srbin, drž. RH,

 

III okr. BAKLAJIĆ PREDRAGA, zv. ''Centiraš'' ,

sin Živka, rođ. 18.1.1967. u Otočcu, gdje i prebiva,

Drenov Klanac 84, Srbin, drž. RH,

 

IV. okr. OGRIZOVIĆ MILANA, zv. ''Zmajo'' prebiva u

Otočcu, Brlog bb, Srbin, drž. RH,

 

V. okr. ŽAKULA BUDE, zv. ''Buđa'' sin Nikole

rođ. 21.4.1938. u Otočcu, gdje i prebiva, Drenov

Klanac bb, Srbin, drž. RH,

 

VI. okr. ŽAKULA MILORADA, sin Bude, rođ.

5.6.1964. u Otočcu, gdje i prebiva, Drenov Klanac

bb, Srbin, drž. RH,

 

VII. ŽAKULA BOŽIDARA, sin Bude, rođ.

23.12.1968. u Otočcu, gdje i prebiva,

Drenov Klanac bb, Srbin, drž. RH,

 

VIII okr. KUKIĆ ŽELJKA, iz Otočca, Brlog

bb, Srbin, drž. RH,

 

IX. okr. VUKADINOVIĆ ŽELJKA, iz Otočca,

Rapain Dol bb, Srbin, drž. RH,

 

 

u drugoj polovici 1991. godine, u Otočcu u toku agresije tzv. ''JNA'' i drugih srbočetničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, sa ciljem otcijepljenja dijelova teritorija Republike Hrvatske, radi stvaranja tzv. ''SAO Krajine'' i tzv. ''Velike Srbije'', nakon uključenja u oružane skupine, koje su organizirane sa ciljem da se dijelovi Like, a posebno općina Otočac osvoji i izdvoji iz sastava Republike Hrvatske, dana 24. rujna 1991. godine, u okviru jedne ovakove skupine, najprije minobacačima gađali selo Babić Most, kojom prilikom su pogodili crkvu i srušili crkveni toranj,a zatim su ušli u selo i pucali iz pješadijskog naoružanja po civilima te lišili života Babić Božu, Babić Željka i Jurković Ružu.

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,

 

pa da u time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 (članka 235) KZ RH, u svezi članka 236 o (članka 244) stavak 1 KZ RH.

 

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

 

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava,
  2. da se na glavnu raspravu pozovu svi okrivljenici, te svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  3. da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izvode iz KE (          9-15),
  4. da se temeljem članka 300 (290) stavak 3 ZKP suđenje provede u odsutnosti okrivljenika.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Služba za zaštitu ustavnog poretka – Centar Rijeka podnijela je prijavu protiv okrivljenika, radi kriv. djela pobliže opisanog u izreci optužnice, pa je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu. Okrivljenici za sada nisu ispitivani, jer su nedostupni pravosudnim organima RH, već je tokom istrage provedeno saslušanje svjedoka.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxx je izjavio da je dana 24.09.1991. g. bio kod svoje kuće u Babić Mostu sa suprugom, kada je oko 10 sati počeo napad i granate su počele padati prvenstveno oko Katoličke crkve. Eksplozije su trajale sve dok crkva nije pogođena i počela gorjeti, a tada je prestalo pucanje sa minobacačima i počela je pucnjava iz streljačkog oružja. Nije vidio da li je tko pogođen, ali je ubrzo u selo došao kamion iz kojeg je iskočilo 10-tak naoružanih osoba. Te su osobe krenule do kuće Babić Bože, nakon čega se začula pucnjava iz streljačkog oružja, nakon čega je vido mrtve Babić Božu, Babić Željka i Jurković Ružu. Od okrivljenika dobro poznaje I. okr. Drakula Dragomira, kojeg je kritične zgode i vidio, III okr. Baklajić Predraga, IV. okr. Ogrizović Milana, V. okr. Žakula Budu i VI. okr. Žakula Milorada. Ne zna tko ne napao selo, kada je pogođena crkva i ubijeni Babić Božo i Željko i Jurković Ruža.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxx je izjavila da je bila u podrumu svoje kuće u Babić Mostu 24.09.1991. g. kada je počeo napad na to selo, a nakon što je pogođena crkva u selo je došao kamion iz pravca Drenovog Klanca, te je stao nedaleko od kuće u kojoj se ona nalazila. U tom momentu iz kamiona je izašlo više ljudi i tada je vidjela sve okrivljenike, svi su bili naoružani raznim streljačkim naoružanjem, a neki od pojedinaca i u vojnoj uniformi. Čim su prošli pored kuće u smjeru kuće Babić Bože, čula se pucnjava iz vatrenog oružja koja je trajala oko 5 minuta. Kada je prestala svi okrivljenici su otišli na način da je prije toga jedan od njih pogledao u podrum gdje su se one nalazile, te je odgovorio drugima da se tu nalaze žene. Nakon toga su otišli. Kada su izašli van vidjela je Babić Božu i Babić Željka, obojica su bili izrešetani mecima, a nakon toga u kući, u kupaoni su pronašli i njezinu majku Jurković Ružu, također mrtvu.

 

xxxxxxxxxxx je izjavila da sve okrivljenike vrlo dobro poznaje još od prije rata, a vidjela ih je i dana 24.09.1991. g. kada je izvršen napad na Babić Most. Izašli su iz kamiona i zatim su im se pridružile još dvije nepoznate osobe. Svi su bili naoružani raznim vatrenim oružje, a neki obučeni u vojne uniforme. Iz kamiona su iznijeli minobacač, kojeg su odnijeli na brdo iznad sela Drakule, te su tim minobacačem počeli pucati po selu Babić Most i u jednom momentu su pogodili Katoličku crkvu. Nakon toga su ušli u selo i zaustavili se nedaleko kuće Babića, odakle se uskoro čula pucnjava iz vatrenog oružja, koja je trajala otprilike 5 minuta. Jedan nepoznati mladić obučen u crno, došao je i do podruma, gdje su se nalazile sve žene sela, pogledao je unutra i nakon toga su se svi povukli. Kada su izašli van, vidjela je da su ubijeni Babić Božo, Babić Željko i Jurković Ruža. Sve troje poginulih sahranili su drugo jutro nedaleko kuće u samom selu, budući su se bojali ići na groblje.

 

Obzirom na sve navedeno, smatram da su svi okrivljenici sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba. U toku agresije tzv. ''JNA'' i drugih srbočetničkih paravojnih oružanih formacija na RH, koja je izvršena u drugoj polovici 1991. g. sa ciljem otcijepljenja dijelova teritorija RH, radi stvaranja tzv. ''SAO Krajine'' i ''Velike Srbije'', okrivljenici su dobrovoljno se uključili u takve oružane skupine kojima je bila namjera da djelove Like, a posebno općinu Otočac osvoje i izdvoje iz sastava RH. U okviru takve jedne skupine okrivljenici su 24.09.1991. g. izvršili minobacački napad na selo Babić Most, te su tom prilikom uništili Katoličku crkvu, a zatim su ušli u selo i pucali po civilima. Tom prilikom ubijeni su Babić Božo, Babić Željka i Jurković Ruža, što sve proizlazi iz iskaza svjedoka. Svi svjedoci su potvrdili da su svi okrivljenici tom prilikom bili u selu i pucali iz streljačkog naoružanja, pa je prema tome jasno da su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.

 

Kako je kao posljedica ovakve njihove aktivnosti smrt više osoba, zastupljeni su svi bitni elementi krivičnog djela iz članka 236 f (235) stavak 1 u svezi članka 236 o (članka 244) stavak 1 KZ RH, pa je valjalo podići ovu optužnicu, koja je opravdana i na zakonu osnovana.

Obzirom da svi okrivljenici za sada nisu dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske, a zbog karaktera kriv. djela, načina izvršenja i posljedica koje su nastale, postoje osobito važni razlozi da se suđenje ipak održi, valjalo je primjenom propisa iz članka 300 (članka 290) stavak 3 ZKP predložiti suđenje u odsutnosti okrivljenika.

 

 

VOJNI DRŽAVNI ODVJETNIK

Zdravko Car

 





REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-150/93-6

 

 

P R E S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Mladena Kosijer, kao predsjednika vijeća, te sudaca Zvonimira Matan i Marijana Janjac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić, u krivičnom predmetu protiv okr. Drakula Dragomira i dr., radi krivičnog djela iz čl. 236-f. st. 1 (235) KZRH-a, u svezi čl. 236-o (244) st. 1. KZRH-a, nakon glavne i javne rasprave zakazane povodom Optužnice VDO Karlovac br. KT-177/92 od 30. srpnja 1993. godine, dovršene dana 23. veljače 1994.god. u prisutnosti VDO Karlovac Zdravka Car, a u odsutnosti okrivljenika, uz branitelja po službenoj dužnosti Mirjane Oredić, odvjetnice iz Karlovca.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I okr. DRAKULA DRAGOMIR, zv. ''Drago'',

sin Save, rođ. 4.8.1960. u Otočcu gdje i prebiva,

Drenov Klanac bb, Srbin, drž. RH,

 

II okr. ŠUŠNJIĆ DANE, sin Gojka i Milke,

rođ. Diklić, rođ. 1.1.1960. u Otočcu, gdje i prebiva,

Glavace 35, Srbin, drž. RH,

 

III okr. BAKLAJIĆ PREDRAG, zv. ''Centiraš'' ,

sin Živka, rođ. 18.1.1967. u Otočcu, gdje i prebiva,

Drenov Klanac 84, Srbin, drž. RH,

 

IV. okr. OGRIZOVIĆ MILAN, zv. ''Zmajo'' prebiva u

Otočcu, Brlog bb, Srbin, drž. RH,

 

V. okr. ŽAKULA BUDE, zv. ''Buđa'' sin Nikole

rođ. 21.4.1938. u Otočcu, gdje i prebiva, Drenov

Klanac bb, Srbin, drž. RH,

 

VI. okr. ŽAKULA MILORAD, sin Bude, rođ.

5.6.1964. u Otočcu, gdje i prebiva, Drenov Klanac

bb, Srbin, drž. RH,

 

VII. ŽAKULA BOŽIDAR, sin Bude, rođ.

23.12.1968. u Otočcu, gdje i prebiva,

Drenov Klanac bb, Srbin, drž. RH,

 

VIII okr. KUKIĆ ŽELJKO, iz Otočca, Brlog

bb, Srbin, drž. RH,

 

IX. okr. VUKADINOVIĆ ŽELJKO, iz Otočca,

Rapain Dol bb, Srbin, drž. RH,

 

 

k r i v i  s u:

 

što su:

 

u drugoj polovici 1991. godine u Otočcu, u toku agresije tzv. ''JNA'' i drugih srbo-četničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, sa ciljem otcjepljenja dijelova teritorija Republike Hrvatske, radi stvaranja tzv. ''SAO Krajine'' i tzv. ''Velike Srbije'', nakon uključenja u oružane skupine koje su organizirane sa ciljem da se dijelovi Like, a posebno Općina Otočac osvoji i izdvoji iz sastava Republike Hrvatske, dana 24. rujna 1991. godine, u okviru jedne ovakve skupine, najprije minobacačima gađali selo Babić Most, kojom prilikom su pogodili crkvu i srušili crkveni toranj, a zatim su ušli u selo i pucali iz pješadijskog naoružanja po civilima, te lišili života Babić Božu, Babić Željka i Jurković Ružu,

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,

 

čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236-f. st. 1. (čl. 235) KZRH-a, u svezi čl. 236-o (čl. 244) st. 1. KZRH-a, pa se temeljem čl. 236-o (244) st. 1. KZRH-a.

 

 

O S U Đ U J U

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (PETNAEST) GODINA SVAKI.

 

Temeljem čl. (90) 98. st. 4. ZKP-a okrivljeni se oslobađaju troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

VDO Karlovac Optužnicom br. KT-177/92 od 30. srpnja 1993. god. optužilo je okrivljenike Drakula Dragomira i dr. radi krivičnog djela iz čl. 236-f. st. 1. (235) KZRH-a u svezi čl. 236-o. (244) st. 1. KZRH-a, kako je to pobliže opisano u izreci presude, te je ujedno zbog nedostupnosti okrivljenika u navedenoj optužnici stavljen prijedlog da se provede suđenje u odsutnosti okrivljenika.

 

Još u tijeku istražnog postupka istražnog sudac odredio je pritvor protiv okrivljenika i naredio izdavanje tjeralice, pa je nakon Optužnice sud donio Rješenje 25. siječnja 1994. godine da će se provesti suđenje u odsutnosti okrivljenika, obzirom na nedostupnost okrivljenika i na teške posljedice djela, pa su to bili osobito važni razlozi da se takovo suđenje provede, koje rješenje je postalo pravomoćno. Stoga je provedeno suđenje u odsutnosti okrivljenika dana 23. veljače, kada je rasprava dovršena.

 

U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja suglasnošću stranaka pročitani su iskazi saslušanih svjedoka u istražnom postupku xxxxxxxxxxxxxx (list 16-17), xxxxxxxxxxxxxxxx (18), xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (19-20), te izvršen uvid u izvode iz KE (9-14).

 

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su okrivljenici počinili utuženo krivično djelo…

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je 24.09.1991. god. bio kod svoje kuće u Babić Mostu sa suprugom xxxxxxx. Negdje oko 10,00 sati ujutro počele su padati po selu granate i to prvenstveno oko katoličke crkve. Stoga se sa suprugom sklonio u podrum. Eksplozije su se čule sve do 12,00 sati. Ne može točno procijeniti koliko je granata palo na selo, ali se povremeno čula i rafalna paljba iz streljačkog oružja. Uočio je da je crkva pogođena i da je zatim odmah počela gorjeti. Kasnije je vidio da osim crkve nije direktno pogođen niti jedan drugi objekat u selu. Kada se pucnjava smirila, izišao je iz podruma, a u selo je došao kamion pokriven ceradom koji se zaustavio stotinjak metara od njegove kuće. Odmah je iz kamiona iskočilo desetak naoružanih osoba, a kako je bio u strahu, ponovo je pobjegao u podrum, gdje se sakrio. Nije te osobe prepoznao, a iste su krenule u pravcu kuće Babić Bože. Odmah zatim iz pravca kuće Babić Bože začula se pucnjava iz streljačkog oružja, a nedugo zatim čuo je da cestom prema kamionu prolaze neke osobe. Nakon što se to smirilo, nije znao što se dogodilo u selu, pa je otišao u Drenov Klanac do kuće Drakula Save, gdje je zatekao I-okr. Drakula Dragomira i još jednu njemu nepoznatu mlađu osobu. I-okr. i ta druga mlađa osoba nepoznata osoba bili su ''SMB'' uniformama bivše ''JNA'' naoružani automatskim puškama, s remenicima preko prsiju. U razgovoru s Drakula Savom, te I-okr. Drakula Dragomirom i tim nepoznatim mladićem Savo je rekao da u Babić Mostu nešto gori, a I-okr. je nadodao da u Babić Mostu ima i mrtvih, te da su to morali učiniti i Božu zapaliti, jer da je on ustaša i da je u svojoj kući održavao sastanke i prevozio ustašama oružje. Nakon toga vratio se svojoj kući u Babić Most, a nedaleko od kuće susreo je Jurković Ivana, pokojnog, koji je u tački od kuće Babić Bože prema svojoj kući vozio svoju mrtvu snahu Juraković Ružu. Vidio je da su joj ispala crijeva. Kasnije se po selu pričalo da je pogođena tromblonom. Pomogao je Ivanu odnijeti pok. Ružu u njegovu kuću, a zatim otišao do kuće Babić Bože, pošto je od Ivana čuo da su Babić Božo i njegov sin Željko ubijeni u svojoj kući. Došavši do kuće Babić Bože, vidio je da ovaj leži mrtav u dvorištu pored samih ulaznih vrata, a isto tako i njegov sin Babić Željko ležao je mrtav oko 15 m, nedaleko od kuće. Pok. Babić Željko bio je sav izrešetan metcima. On, Jurković Ivan, te Babić Katica unijeli su pok. u njihovu kuću, tj. pospremili pored kuće, jer je njegova kuća bila zapaljena i gorjela je. Slijedećeg dana sahranili su Babić Božu, Babić Željka i Jurković Ružu nedaleko od njihovih kuća. Od okrivljenika vrlo dobro poznaje I-okr. Drakula Dragomira, kojeg je vidio kritične zgode nakon onog što se dogodilo u Babić Mostu, III-okr. , IV-okr., V-okr., i njegovog sina VI-okr.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazala je da je kritične zgode 24.9.1991. god. bila kod svoje kuće u Babić Mostu. Nešto prije 12,00 sati počeo je napad na Babić Most i palo je desetak granata u blizini crkve, a pucalo se po selu i iz pješadijskog oružja. Kad je počeo napad, sklonila se kod susjeda Babić Katice u podrum i iz podruma vidjela da je pogođena crkva i da gori. Taj napad trajao je oko 1 sat. Još dok se nalazila u podrumu kuće Babić Kate, s njom i nekim drugim osobama, jednom starijom ženom, svojom mlađom sestrom i jednom curicom, čula je da je u selo došao kamion iz pravca Drenovog Klanca, te stao nedaleko kuće u kojoj se nalazila. Iz tog kamiona izišlo je i razišlo se po selu više naoružanih osoba, neke su bile u uniformi, a neke u civilu, te je neke od njih koje poznaje i prepoznala. Vidjela je da su pored kuće u kojoj je bila sakrivena cestom prema kući Babić Bože prošli I-okr., Drakula Dragomir,  II-okr. Šušnjić Dane, III-okr. Baklajić Predrag, IV-okr. Ogrizović Milan, V-okr. Žakula Bude, VI-okr. Žakula Milorad, VII-okr. Žakula Božidar, VIII-okr. Kukić Željko, i IX. –okr.Vukadinović Željko. Svi navedeni bili su naoružani raznim streljačkim oružjem, neki je od njih u vojnoj uniformi, a neki u civilu. Čim su prošli pored kuće u kojoj se nalazila prema kući pok. Babić Bože čula se pucnjava iz vatrenog oružja koja je trajala otprilike kojih 5 min. ili nešto više. Kad je pucnjava prestala, sve navedene osobe vratile su se natrag cestom, prošavši opet pored kuće u kojoj se nalazila prema kamionu, a nakon čega je vidjela kroz prozor podruma da su okrivljeni ušli u kamion i da je kamion otišao u pravcu Drenovog Klanca. Dodaje da je još prije dok su prolazili pored kuće, da je jedna od tih naoružanih osoba obučena u crno, ali njoj nepoznata pucala u vrata kuće u kojoj su se nalazili, a zatim ušla u podrum, te pogledala unutra i uvidjevši da su samo žene, viknuo je da su unutra samo žene, a nakon toga netko od njih je viknuo ''povlačimo se'' i potom su se kamionom udaljili iz sela. Nakon što je kamion otišao iz sela, izišle su iz kuće, vidjeli da gori kuća u kojoj se nalazila, te nova i stara kuća Babić Bože. Pred kućom je srela svoju baku xxxxxxxxxxxxx, te strica xxxxxxxxx. Zatim su ona, Babić Kata i njezin stic xxxxxxxxxxxx otišli do kuće Babić Bože koja je gorjela, te pred kućom našli mrtvog Babić Božu, a nešto dalje i njegovog mrtvog sina Babić Željka. Obojica su bili izrešetani metcima. Potom su ušli u goruću kuću i u kupaonici kuće pronašli mrtvu majku Jurković Ružu, koja je bila sva sasječena, vjerojatno gelerima. Iznijeli su majku iz kuće i stric ju je stavio u tačke i otpeljao kući, a putem su sreli Bjelobaba Stevu.

 

Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxx između ostalog izjavila je da sve okrivljenike vrlo dobro poznaje još od prije rata, a vidjela ih je i dana 24.09.1991. god. kada je izvršen napad na Babić Most. Izašli su iz kamiona i zatim su ime se još pridružile dvije nepoznate osobe. Svi su bili naoružani raznim vatrenim oružjem, a neki obučeni u vojne uniforme. Iz kamiona su iznijeli minobacač, kojeg su odnijeli na brdo iznad sela Drakule, te su tim minobacačem počeli pucati po selu Babić Most i u jednom momentu su pogodili katoličku crkvu. Nakon toga su ušli u selo i zaustavili se nedaleko od kuće Babića, odakle se uskoro čula pucnjava iz vatrenog oružja, koja je trajala otprilike 5 minuta. Jedan je nepoznati mladić obučen u crno došao do podruma gdje su se nalazile žene iz sela, pogledao unutra, nakon čega su se svi povukli. Kada su izašli van, vidjela je da su ubijeni Babić Božo, Babić Željko i Jurković Ruža. Sve troje poginulih sahranili su drugo jutro nedaleko kuće u samom selu, budući su se bojali ići na groblje.

 

Iz izvoda iz KE (listovi 9-14) proizlazi da Drakula Dragomir, Baklaić Predrag, Milorad Žakula i Žakula Božidar ranije nisu osuđivani, dok su Žakula Bude i Šušnjić Dane osuđivani prema izvodu iz KE.

 

Analizirajući iskaze svjedoka vidljivo je da su njihovi iskazi u cijelosti vjerodostojni i uvjerljivi, te da među tim iskazima nema nikakve kolizije koja bi vjerojatno upućivala na nekakovo neosnovano terećenje okrivljenika. Dapače, svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da zbog straha kada je vidio dolazak kamiona u selo i kada se povukao u podrum, a bio je udaljen više od 100 m. nije prepoznao okrivljenike, iako je zamijetio da je izašlo desetak osoba, no da mu je upravo I-okr. kasnije u razgovoru kazao da u Babić Mostu ima mrtvih i da su to morali učiniti i Božu zapaliti jer da je on ustaša. Zatim kasnije navodi da je vraćajući se kući susreo Jurković Ivana koji je u tačkama vozio svoju snahu pok. Jurković Ružu. Tu okolnost potvrđuje i svjedokinja  xxxxxxxxxxxxxx. Iskazi upravo ovih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxx potpuno su uvjerljivi jer pored samog podruma gdje su se nalazile prošli su svi okrivljenici i uputili se u pravcu kuće pok. Babić Bože, nakon čega se čula paljba. Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx od ranije poznaju sve okrivljenike pa nema dvojbe da ih ne bi prepoznale kritične zgode kada su mimo njih prošli u pravcu kuće pok. Babić Bože i kada su se zatim vraćali u pravcu kamiona. Dapače, nisu prepoznale samo dvije osobe koje očigledno nisu bile iz njima susjednih sela. Indikativan je iskaz svjedokinje xxxxxxxxxxxxx koja je najprije bila na paši sa stokom i primijetila da je najprije naišao kamion sa ceradom koji se zaustavio nedaleko mjesta gdje je bila na paši, a zatim su iz toga kamiona upravo okrivljenici i još njoj dvije nepoznate osobe iznijeli minobacač, a potom je od tuda započela artiljerijska paljba po selu Babić Most. Upravo taj iskaz potvrđuje da su najprije okrivljenici otvorili artiljerijsku paljbu po selu Babić Most sa još nekim drugim osobama, a nakon te paljbe ušli su u selo i sa drugim osobama, odnosno druge dvije osobe nepoznate svjedocima lišili života Babić Božu, Babić Željka i Jurković Ružu. Kao što je navedeno sud nije imao dvojbi u iskaze navedenih svjedoka. Obzirom da su svi okrivljenici bili naoružani streljačkim oružjem, da su postupili na opisani način očigledno je da su se dakle dobrovoljno uključili u oružane skupine kojima je bio cilj otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH-a i stvaranje Velike Srbije, pa su tako još i danas pojedini dijelovi, što je opće poznata činjenica još uvijek privremeno okupirani i van vlasti legalnih organa Republike Hrvatske. Upravo u okviru jedne takove oružane agresije, a kao što je konstatirano u provedenom postupku izvršene 24.09.1991. god. minobacački napad na selo Babić Most, a kojom prilikom je uništena katolička crkva, te su zatim okrivljenici ušli u selo i pucali po civilima, a tom prilikom lišeni su života Babić Božo, Babić Željko i Jurković Ruža. Stoga je nesporno utvrđeno da su okrivljenici sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica je doista smrt više osoba, pa su takovim postupanjem ostvarili bitna obilježja utuženog krivičnog djela.

 

Odmjeravajući kaznu okrivljenicima sud nije raspolagao sa elementima socijalne anamneze obzirom da su okrivljenici u bijegu, sudu nedostupni, već je imao samo mogućnost uvida u izvode iz KE za poneke okrivljenike iz kojih je vidljivo da je Sušnjić Dane u više navrata osuđivan radi kriv. djela protiv života i tijela, no činjenica je da ovakav postupak okrivljenika doista je imao teške posljedice i doveo do vrlo velikog uznemirenja mještana zbog čega su isti morali pobjeći sa tog privremeno okupiranog područja, pa u smislu specijalne i generalne prevencije sud je smatrao da će se samo ovako najvišom zapriječenom kaznom ostvariti svrha krivično-pravne zaštite.

 

Obzirom na nedostupnost okrivljenika, odlučeno je da trošak krivičnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

 

U Karlovcu, 23. veljače 1994.godine.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić, v.r.                                                                           Mladen Kosijer v.r.

 

 

PRAVNA POUKA

Protiv ove presude ovlaštena osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana. Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvještena na oglasnoj ploči suda (čl.123. st. 4. ZKP-a)

 

 

Dna:

  1. VDO Klc. na KT-177/92
  2. I-IX-okr. putem ogl. ploče suda
  3. Stanislav Rožman, odvj. iz Klc.

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 305/1994-3

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih Dragomira Drakule i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. u svezi sa čl. 244. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 23. veljače 1994. godine br. K-150/93-6, u sjednici održanoj 29. studenog 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

Odbija se žalba optuženih Dragomira Drakule, Dane Šušnjića, Predraga Baklajića, Milana Ogrizovića, Bude Žakule, Milorada Žakule, Božidara Žakule, Željka Kukića i Željka Vukadinovića kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Pobijanom presudom oglašeni su krivim u odsutnosti optuženi Dragomir Drakula, Dane Šušnjić, Predrag Baklajić, Milan Ogrizović, Bude Žakula, Milorad Žakula, Božidar Žakula, Željko Kukić i Željko Vukadinović zbog najtežeg oblika kaznenog djela oružane pobune iz čl. 235. (236.1) st. 1. u svezi sa čl. 244. (236.0) st. 1. KZRH, činjenično opisanog u izreci te presude, pa su na temelju čl. 244. (236.0) st. 1. KZRH osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

 

Za troškove kaznenog postupka odlučeno je da padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude podnijeli su optuženici žalbu, izjavljenu po branitelju Stanislavu Rožmanu odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zavoda, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi su predložili, da se preinači rješenje suda prvog stupnja o suđenju u odsutnosti odbijanjem prijedloga Vojnog državnog odvjetništva iz Karlovca, da se primjenom Zakona o oprostu od kaznenog progona obustavi postupka ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa u smislu čl. 360. st. 2. ZKP predložilo je, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima optuženika, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP nije ostvarena pred sudom prvog stupnja.

 

Naime, sud prvog stupnja je raspolagao s dovoljno osobnih podataka za svakog optuženika na temelju kojih je sigurno utvrdio njihov identitet, a pravilno je odredio da im se sudi u odsutnosti, jer se nalaze u bjekstvu i nedostupni su državnim tijelima, a u smislu čl. 290. st. 3. i 4. ZKP za to postoje osobito važni razlozi, budući da se radi o kaznenom djelu čije su posljedice veoma teške za Republiku Hrvatsku, pa postoji potreba osude, ada bi se generalnom prevencijom spriječila takva i slična postupanja.

 

Također nije povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 355. toč. 3. ZKP, budući da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni Zakona o oprostu od kaznenog progona i postupka za kaznena djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske.

 

Jer, optuženicima se ne inkriminira samo sudjelovanje u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, nego i da su u okviru jedne oružane skupine minobacačima gađali selo Babić Most i tom prilikom pogodili crkvu i srušili crkveni toranj, a nakon toga pucali po civilima i lišili života više osoba, pa takvo ponašanje optuženika, bez obzira što je učinjeno u vrijeme rata i oružanih sukoba, ne može podlijegati oprostu, jer je Republika Hrvatska prema međunarodnom pravu obvezana štititi od napada i nasilja nevino civilno stanovništvo svoje države.

 

Činjenično stanje je u ovom predmetu također pravilno i potpuno utvrđeno. Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja je na osnovu opsežnih, detaljnih i okolnosnih iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, kojima nije bilo razloga ne pokloniti vjeru zaključio, ne samo da se radi o optuženicima koji su uz neke nepoznate osobe svjedoci prepoznali, nego da su upravo oni počinili inkriminirane radnje opisane u izreci.

Kako sud nije vezan formalnim pravilima dokazivanja, nego je utvrđeno činjenično stanje rezultat logične ocjene i prosudbe dokaza, to što je sud povjerovao iskazima navedenih svjedoka, koji su iz neposrednog zapažanja opisali cijeli događaj i pokopali mrtve, nije pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako se to nastoji prikazati u žalbi.

 

U smislu čl. 369. ZKP razmotrena je i odluka o kaznenoj sankciji, pa je utvrđeno da, kako se radi o teškom kaznenom djelu s visoko zaprijećenom kaznom zatvora, a cijeneći također konkretno postupanje i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, te stupanj ugroženosti zaštićenog dobra, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja kazne pravilno postupio kada je optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, jer je ta kazna adekvatna svim relevantnim okolnostima ovog slučaja i tom kaznom će se u cijelosti realizirati sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

Kako razlozi žalbe optuženika nisu osnovani i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, valjalo je žalbu odbiti i presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 29. studenog 1995.

 

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.                                                                                            Ante Potrebica, v.r.

 



 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

Broj: Su Ik-4/96-3

 

 

RJEŠENJE

I

NAREDBA

 

 

Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1

ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.

 

r i j e š i o j e:

 

I. O b u s t a v l j a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku DRAKULA DRAGOMIRU.

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Drakula Dragomira koja je izdana kod ovoga suda 12.2.1996.g. , pod brojem SuIk-4/96-2.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osuđenik Drakula Dragomir, odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.

 

Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka,

(" između ostalog predviđa, da se oprost odnosi ina izvršenje pravomoćne presude izrečene " za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st. 1 u svezi čl. 236-o (244) KZ RH.

 

Dana 12.2.1996.g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem

SuIk-4/96-2 protiv okr. Drakula Dragomira, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu,

ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.

 

U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.

 

 

PREDSJEDNIK SUDA:

Ante Ujević

 

DOSTAVITI:

  1. okr. Drakula Dragomir
  2. Vojnom tužiteljstvu na broj KT-177/92
  3. Vojni sud u Karlovcu, na spis K-150/93
  4. PU Karlovačka
  5. u izvršni spis

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI