REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Otočac - KA 0042

Ocjena: / 5
LošeOdlično 

 

 


REPUBLIKA HRVATSKA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

POLICIJSKA STANICA OTOČAC

 

Broj: 511-04-31-K-19/83/92.

Datum 23.06.1992.god.

 

OKRUŽNOM VOJNOM TUŽIOCU VI. OPERATIVNE ZONE

K A R L O V A C

 

Veza: naša krivična prijava – poseban izvještaj od 12.05.1992.

 

Veza: vaš broj______________.

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

kao dopuna krivične prijave podnošenje protiv Nikole Price i drugih.

Postoji osnovana sumnja da je učinilac prijavljenog djela:

 

Mile Lončar zvani Pop otac Marko, i majka Danica rođene Žakula , rođen dana

22.12.1952. u Otočcu, općina Otočac, SR Hrvatska, stanuje u Otočcu, ulica K.

Zvonimira broj 19 , općina Otočac, narodnost Hrvat, državljanin RH, zanimanje

poljoprivrednik , porodične prilike neoženjen, bez djece , završio je osnovnu školu ,

 

vojsku služio 1971. u Bjelovaru, čin rezervnog mlađeg oficira, oficira ili vojnog

 

službenika bez čina, u vojnoj evidenciji se u SNO Otočac. , odlikovan ne, imovno

 

stanje loše, osuđivan nije. djelo se ne vodi , lišenog slobode dana 22.06.1992. sati

 

sproveden istražnom sucu Okružnog vojnog suda u Karlovcu 23.06.1992. dana u

 

15,00 sati.

 

Zbog postojanja osnovane sumnje da je prijavljeni Mile Lončar počinio više kaznenih djela protiv Republike Hrvatske, opisanih u glavi XX. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, među kojima kazneno djelo Ugrožavanje teritorijalne ukupnosti, čl. 236 b., te kazneno djelo Oružana pobuna, čl. 236.f., ova Policijska stanica podnosi posebni izvještaj protiv prijavljenog, za kojeg je u toku operativnog postupka utvrđena osnovana inkriminacija da je počinio ista.

 

Postupajući u smislu članka 151. toč. 6. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (Udaljenom tekstu ZKP-a) oper. djelatnici Policijske stanice Otočac dana 22.06.1992.g. lišili su slobode te proveli kriminalističku obradu nad prijavljenim Milom Lončarom zvani ''Pop'' iz Drenova Klanca, SO Otočac, te obavili informativne razgovore sa građanima xxxxxxxxxxxxxxxxx iz Starog Sela SO Otočac, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, oba dvojica iz Drenova Klanca, SO Otočac, u toku koje obrade su prikupljeni relavantni materijalni dokazi, odnosno sistematizirana operativna saznanja, koja nedvojbeno upućuju na postojanje osnovane sumnje da je prijavljeni počinio neka od opisanih kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

 

ZBOG TOGA što je prijavljeni u periodu o 19.07.1991.g. do 31.12.1991. g. na području sela Brlog, Brloška Dubrava, Drenov Klanac i Glavace zajedno i u dogovoru sa prethodno prijavljenim, svakodnevno, aktivno u više navrata, minobacačkim napadom, lakim i teškim protupješadijskim naoružanjem na selo Kompolje i mjesto Otočac, pokušali zajedno upotrebom sile promjeniti Ustavom utvrđeno državno i društveno ustrojstvo Republike Hrvatske, svrgnutu najviše državne i društveno ustrojstvo Republike Hrvatske, svrgnutu najviše državne i lokalne organe vlasti, te drugim protuustavnim putem upotrebom sile pokušali odcjepiti navedena sela iz teritorije Republike Hrvatske i pripojiti ih tzv. ''SAO Krajini'' koja bi bila u sastavu Republike Hrvatske, pa postoji osnovana sumnja da je inkriminiranom radnjom zajedno sa prethodno prijavljenima počinio kazneno djelo Ugrožavanje teritorijalne ukupnosti, čl. 236.b., glede čega se i prijavljuje.

 

ZBOG TOGA što je prijavljeni u periodu od 19.07.1991.g. do 31.12.1991.g. na području sela Brlog, Brloška Dubrava, Drenov Klanac i Glavace SO Otočac, zajedno i u dogovoru sa prethodno prijavljenim, zajedno i u dogovoru u više navrata verbalnim opstruiranjem i agitiranjem protiv Ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske, organiziranjem naoružanih noćnih straža – barikada, na cestovnim komunikacijama prema Kompolju i mjestu Otočac, posljedica čega je bila nemogućnost funkcioniranja legitimnih i legalnih organa vlasti Republike Hrvatske, zajedno izazvali ozbiljnu uznemirenost i osjećaj nesigurnosti kod pučanstva sa pretežito hrvatskim žiteljima, pa postoji osnovana sumnja da je inkriminiranim radnjama počinio kazneno djelo Oružana pobuna, čl. 236. f., glede čega se i prijavljuje.

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E:

Prikupljanjem potrebnih obavještenja od građana, hvatanjem učinioca opisanih kaznenih djela, te provedenom kriminalističkom obradom nad istima, obavljenim informativnim razgovorima kod svjedoka – očevidaca utvrđeno je slijedeće:

Prijavljeni Mile Lončar glede navedenog kaznenog djela Napad na Ustavno ustrojstvo RH odnosno Ugrožavanja teritorijalne ukupnosti Republike Hrvatske, čl. 236.b. u periodu od 19.07.1991. god. do 31.12.1991.g. zajedno i u dogovoru, skupno i pojedinačno sudjelovao je u realizaciji navedenog kaznenog djela u mjestu Brlog, Brloška Dubrava, Drenov Klanac i Glavace, SO Otočac, na način da je na incijativu glavnih idejnih organizatora prethodno prijavljenih Prica Nikole zv. ''Purtan'' te drugih, putem ilegalnih kanala došao u posjed oružja i streljiva, lakog i teškog protupješadijskog naoružanja, minobacača raznih kalibara, koje oružje i streljivo prema dosada utvrđenim saznanjima potječe iz arsenala bivše JNA.

Nakon dovoza lakog i teškog naoružanja na navedeni lokalitet, prijavljeni, zajedno sa prethodno prijavljenima svakodnevnom upotrebom navedenog naoružanja otvara minobacačku vatru po mjestu Otočcu i selu Kompolje, SO Otočac. Nakon upotrebe topničke vatre, upotrebom sile pokušava zajedno sa prethodno prijavljenima odcjepiti navedena sela iz sastava Općine Otočac, i pripojiti ih tzv. ''SAO Krajini'', a koja bi bila u sastavu Republike Srbije.

Tjekom 08. i 09. mjeseca 1991. godine u selu Drenov Klanac prijavljeni teroristi postavljaju minobacač nepoznatog cal. kod kuće Dalić Mile, zetu od prijavljenog, a navedeni minobacač posluživao je sa granatama prijavljeni Lončar Mile, te isti ubacivao granate u navedeni minobacač kojom prilikom su granate padale po selima Kompolju i Brlogu, SO Otočac gdje su se nalazili položaju HV-e i MUP-a RH, te po samom mjestu Otočac kojom prilikom je razrušeno i oštećeno više gospodarskih i drugih objekata.

Prijavljeni Lončar Mile za kazneno djelo Oružana pobuna u periodu od 19.07.1991.g. do 31.12.1991.g. zajedno i u dogovoru, sudjelovao je u pripremanju i realizaciji kaznenog djela Oružana pobuna na području sela Brlog, Brloška Dubrava, Drenov Klanac i Otočac, SO Otočac, na način da je na inicijativu glavnih idejnih organizatora pobune, prethodno prijavljenih Prica Nikole zv. ''Purtan'' i drugih, putem ilegalnih kanala došao u posjed, transportirao i djelio po zaseocima sa isključivo srpskim pučanstvom, naoružanje i streljivo, a koje oružje i streljivo prema dosada utvrđenim operativnim saznanjima potječe iz arsenala bivše JNA.

Prijavljeni Lončar Mile neutvrđenog dana polovinom 10. mjeseca 1991.g. zajedno sa prethodno prijavljenim teroristima u mjestu Staro Selo SO Otočac učestvovao je u napadu na djelatnike HV-e i MUP-a RH. Prilikom terorističkog napada teroristi su zarobili dva vojna transportera HV-e.

Nakon zarobljavanja dva transportera HV-e prijavljeni Mile Lončar zvani ''Pop'' zajedno sa Mirkom Potkonjakom i Mirkom Žakula učestvovao je u odvoženju dva zarobljena vojna transportera HV-e, a koji transporteri su odvoženi tenkom, a na istom tenku nalazio se i prijavljeni Lončar Mile.

Prilikom raspodjele oružja mještanima srpske nacionalnosti tijekom 07.mjeseca 1991.g. na navedenom lokalitetu, prijavljeni Lončar Mile dolazi u Staro Selo SO Otočac i izjavljuje ''Tko nije primio oružje treba ga ubiti''.

Prijavljeni Lončar Mile neutvrđenog dana u 10. mjesecu 1991.g. skupljao je novac od mještana hrvatske nacionalnosti iz sela Drenov Klanac, SO Otočac, za koji novac je kupovata svinja, a koju svinju su teroristi pekli za ručak.

Prijavljeni Mile Lončar nakon dolaska terorista u selo Drenov Klanac SO Otočac, a pošto su izbjegli svi mještani iz navedenog sela hrvatske nacionalnosti odvozi građaninu Mili Lončaru iz D. Klanca poljoprivredni traktor sa prikolicom i isti odvozi u pravcu Vrhovina SO Otočac.

Dana 22.06.1992.g. djelatnici PS Otočac izdali su rješenje o lišenju slobode i privođenju prijavljenom Mili Lončaru koje rješenje u prilogu Vam dostavljamo.

Temeljem čl. 195. st. 1. Zakona o krivičnom postupku prijavljeni Lončar Mile dana 23.06.1992.g. po djelatnicima PS Otočac privodi se Istražnom centru Vojnog tužiteljstva operativne zone Karlovac odnosno u Okružni zatvor istog tužiteljstva, koje tužiteljstvo će procesuirati ovaj kazneni predmet.

U prilogu predmeta dostavljamo Vam izvod iz kaznene i drugih operativnih evidencija za prijavljenog Milu Lončara.

Na okolnosti opisanih kaznenih djela, od prijavljenog Mile Lončara uzeta je izjava na zapisnik u ovoj PS koju Vam u prilogu dostavljamo zajedno sa izjavama uzetim na zapisnik od građana xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Ova PS dana 12.05.1992.g. podnjela Vam je kaznenu prijavu pod našim brojem: K-19/83/92. protiv Mirka Žakule i Mirka Potkonjaka te protiv još 51 prijavljene osobe, što Vam napominjemo iz razloga, jer se inkriminirane radnje Žakule i Potkonjaka navode i u ovoj prijavi.

D O K A Z I:  kao u tekstu.

 

PRILOG: 6.

 

 

 

O TOME OBAVIJEST:

1. OJT Gospić

2. PH Gospić

/Odjel za oper.poslove JS/

3. Odsjek za analitiku i AOP-e,

o v d j e. –

 

ZAPOVJEDNIK PS:

Darko Borovac

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIČ

POLICIJSKA STANICA OTOČAC

 

Broj 511-04-31-K-19/83/92.

Datum 23.06.1992.g.

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

Sastavljen u ime PU GOSPIĆ – PS OTOČAC dana 23.06.1992., u prostorijama

 

PS Otočac, u toku postupka na osnovi člana 151. ZKP-a zbog osnova sumnje da je učinjeno

 

krivično djelo _______________________________________________________________.

 

 

Prisutni su:

 

Ovlaštena službena osoba: Zvonko Vrban

Zapisničar: Božica Orešković

Započeto u 10,50 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx s okrivljenikom (ako

 

je poznat) _________________u srodstvu, s oštećenikom ___________u srodstvu, u vezi s

 

navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

(kratak sadržaj izjave)

 

 

NADOPUNA PODATAKA: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

''Nakon što sam upoznat sa razlozima davanja izjave u ovoj PS izjavljujem slijedeće:''

Već tijekom 07. mjeseca 1991.g. u Drenovu Klancu gdje sam živio gdje mi je obiteljska kuća, u selu su se počele održavati noćne straže i barikade koje su organizirali članovi SDS-a i velikosrbi u selu, te su se međunacionalni odnosi zategli.

Na pitanje operativnog radnika ''Da li sam primjetio da Mile Lončar od oca Marka iz Drenova Klanca surađivao sa četnicima izjavljujem da je isti prilikom minobacačkim napada na hrvatska sela Kompolje i Brloška Dubrava tijekom 08. i 09. mj. 1991.g. posluživao minobacač te ubacivao granate u isti i to sa područja u blizini kuće njegove sestre u D. Klancu Mare Lalić u zaseoku Lalići u društvu sa 10-ak četnika koje poimenice ne poznajem.

Putem javnog pogovora čuo sam da je seljaninu D. Klanca Mili Lončaru od oca Ivana, od strane Mile Lončara Markovog odvezen traktor i prikolica koji je isti odvezao u pravcu Vrhovina o čemu više zna vlasnik prikolice Mile Lončar od oca Ivana.

Nakon dolaska Mile Lončara Markovog, u Otočac iz Drenova Klanca policajac Nikola Kalinić došao je u kuću moje kćeri u ul. xxxxxxxxxxxxxxxx, te istog Milu Lončara kao izbjeglicu iz Klanca ostavio u kući gdje je boravio tri dana. Tom prilikom moja snaja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, vidjela je da je isti Lončar imao u sebe 90 milijardi JUG. dinara što je bilo iznenađujuće pošto je opće poznato da je prije rata Mile Lončar bio siromašan te da nije imao nikakva primanja. Iste novce je broja pred mojom snahom što ona može i posvjedočiti.

Za Milu Lončara Markovog mogu reći da je u selu među Hrvatima bio poznat kao suradnik sa cetnicima i zbog toga bio omržen.

Isti Mile Lončar Markov u 10.mj. 1991.g. skupljao je novac od Hrvata iz D. Klanca da bi kupio prase za pečenje koje je trebalo biti ručak cetnicima, što može posvjedočiti xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Iz D. Klanca sam izbjegao tijekom 09. mjeseca 1991.g. u Otočac, Opatiju dok je Mile Lončar Markov posljednji izbjegao iz sela.

Neposredno prije mog bijega iz D. Klanca u kuću mi je došla skupina cetnika s oznakama ''Milicija SAO Krajina'' od kojeg sam prepoznao sina od Đoke ''Kovača'' iz Glavaca, neznam mu ime, te su mi tom prilikom oduzeli 2800 DM.

Nemam više ništa za izjaviti, izjavu neželim čitati pošto sam slušao glasan diktat iste, sa njenim sadržajem kao istinitim se slažem, te kao takvu vlastoručno i potpisujem.

 

Završeno u 11,15 sati.

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIČ

POLICIJSKA STANICA OTOČAC

 

Broj 511-04-31-K-19/83/92.

Datum 15.06.1992.g.

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE


Sastavljen u ime PU GOSPIĆ – PS OTOČAC dana 15.06.1992., u prostorijama

 

PS Otočac, u toku postupka na osnovi člana 151. ZKP-a zbog osnova sumnje da je učinjeno

 

krivično djelo _______________________________________________________________.

 

 

Prisutni su:

 

Ovlaštena službena osoba: xxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar:  

Započeto u 09,00 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx ime oca xxxxxxxxxxxxxxx

s okrivljenikom (ako

 

je poznat) _________________u srodstvu, s oštećenikom ___________u srodstvu, u vezi s

 

navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

(kratak sadržaj izjave)

 

 

NADOPUNA PODATAKA: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Hrvat, državljanin RH, neoženjen, bez djece, po vlastitoj izjavi do sada sudski i prekršajno ne kažnjavan, po vlastitoj izjavi postupak za drugo k.d. se ne vodi.

''Nakon što sam upoznat sa razlozima davanja izjave u ovoj PS izjavljujem slijedeće'':

Ja sam živio u Drenovom Klancu sve do 17.08.1991.god. nakon toga petnaest dana bio sam u Rijeci, a nakon provedenih ? dana u Rijeci vratio sam se ponovo u Drenov Klanac, SO Otočac, gdje sam živio sa roditeljima još neko izvjesno vrijeme, a nakon toga vremena morao sam pod prisilom napustiti Drenov Klanac i od toga vremena živim u Otočcu.

Dobro mi je poznato da se SDS osnovana negdje u 05. mjesecu 1991.g. neznam točno kojeg dana. Za predsjednika stranke izabran je Prica Nikola ''Purtan'' iz Drenova Klanca. Sastanci stranke koliko ja znam održavali su se u trgovini i Domu MZ u Drenovu Klancu, a svi ostali sastanci održavali su se kod kuće Prica Nikole zvanog ''Purtan'' u Drenovu Klancu.

Ne znam točno kojeg dana u 06. mjesecu 1991.godine bivša JNA u toku noći dovezla je oružje, a oružje je doveženo sa vojnim vozilima do kuće Žakula Vaje iz Drenova Klanca i kod njegove kuće dijelilo se naoružanje.

Koliko ja znam oružje su zadužili svi muškarci od 15 do 50 godina iz Drenova Klanca.

Nakon što su mještani srpske nacionalnosti sela Drenov Klanac zadužili oružje počelo se sa davanjima seoskih straža. Koliko mi je poznato u početku su se straže plaćale, a za noć se dobivalo 100 DM, a koliko sam upoznat navedeni novac odnosno plaćanje učesnika na stražama financirala je njihova stranka tj. SDS.

Među glavnima u selu Drenov Klanac bili su Prica Nikola zv. ''Purtan'' koji je bio komadant tzv. TO, a koliko je meni poznato Prica Nikola doveo je iz Rijeke Baklaić Predraga, a koji je imenovan za šefa tzv. ''Milicije SAO Krajine''. Osim gore navedene dvojice svojom aktivnošću isticali su se Mileusnić Mićo, radnik bivše FTZ iz Rijeke, rodom iz Tukljaca, Mileusnić Ranko, Pere Banović, Pere Banovića, sin Milorad, Nikola Mileusnić – trgovac, Marko Potkonjak, Fundurulija Nikola, Vezmar Ilija, Žekula Mirko zvani ''Vucin''.

Dana 17.08.1991.godine oko 09,30 sati kod moje kuće u D. Klanac došli su tzv. ''Martićevci'' u uniformama, a ukupno je došlo njih devet. Kada se dolazili mojoj kući automobile su ostavili ispod kuće, a po dolasku u kuću prepoznao sam Brakus Neđu iz Vrhovina, Janjatović Bogoslava iz Srpskog Polja u Puhar Srboljuba iz Poduma, dok ostalu šestoricu nisam prepoznao. Odmah u ulasku u kuću naprijed navedeni stavili su mi lisice na ruke i bez ikakvog objašnjenja naredili su mi da moram poći s njima.

Nakon ovoga odvezli su me sa autom u lovački dom u Vrhovine gdje su me zatvorili u jednu ćeliju, a zajedno samnom bili su ? Dragan, iz Petrinić Polja ? Maloduš Geno, ja mislim da je on rodom negdje iz Titove Korenice.

U Vrhovinama sam vidio ? Orlića iz Glavaca, Danu Mandića iz Doljana te Pupovac Milana, bivšeg radnika PS Otočac, a sva trojica nalaze se u ''Miliciji tzv. SAO Krajine''.

Poznato mi je da su u D. Klancu zadužili oružje i davali straže slijedeći mještani: Žakula Mirko, Žakula Bude, sinovi od Žakula Bude, Žakula Vajo, Žakula Dušan, Budisavljević Ratko, Budisavljević Danko, Đuro Mileusnić, sin Milana, Mileusnić Đuro – legar iz Otočca, Mileusnić Mićo, Mileusnić Đuro zvani ''Juka'', Mileusnić Nikola i brat mu Đoko, Vlasić Nikola, Lalić Petar, Fundurulja Nikola, Fundurulja Dragan, Potkonjak Mirko i još drugi skoro svi mještani i to muškarci ? Drenov Klanac i Tukljaca.

Kada je ubijen policajac PS Otočac Cetinjanin Slavko toga dana Fundurulja Nikola kojemu se kuća nalazi u blizini moj kuće otišao je u pravcu Glavaca, a nakon toga odmah su dva automobila iz pravca Glavaca otišli prema Brlogu. Nakon nekog vremena ta dva automobila prošla su iz pravca Brloga u pravcu Glavaca i to Škoda i jedan Stojadin, u navedena dva automobila nalazilo se ukupno pet osoba, a među njima prepoznao sam Stevu Žegarca.

U periodu od negdje konca 07. mjeseca 1991. godine pa do negdje konca 09. mjeseca 1991. g. iz pravca Brloga preko D. Klanca pa dalje u pravcu Vrhovina skoro svakodnevno prolazili su teretni automobili,a poznato mi je da su to automobili koje su oduzimali tzv. ''Martićevci''.

Za vrijeme dok sam se ja nalazio u D. Klancu navedeni mještani pucali su skoro svake noći iz lakog naoružanja, pa smo mi Hrvati bili prinuđeni da bježimo i sakrivamo se po šumi.

Poznato mi je da je štab i kuhinja bila kod kuće Lalić Petra i njegove žene Mare, a koja je inače sestra Lončar Mili i koji stanuje u Otočcu.

Kod kuće Lalić Mile u jednoj dragi nalazio se jedan minobacač iz kojeg se pucalo po Kompolju i Brlogu, a poznato mi je da je mine za navedeni minobacač nosio Lončar Mile, a također isti je punio minobacač sa navedenim minama.

Koliko ja znam drugi minobacač nalazi se kod kuće Vlašić Nikole, sin Milana iz D. Klanca, a kod njegove kuće, koliko sam čuo bilo je i skladište municije i drugog naoružanja.

Koliko mi je poznato Prica Nikola zvani ''Purtan'' negdje koncem 12. mjeseca 1991.g. odselio je za Austriju sa još jednom ženskom, a na njegovo mjesto kao komadanta tzv. TO došao je Mileusnić ? iz zaseoka tzv. Kavarići u D. Klancu, a koji je star negdje oko 40 godina, a prije je radio kao konobar u hotel ''Esplanada'' u Zagrebu, a bio je koliko ja znam i konobar u bivšem Saboru.

Navedeni mještani sela D. Klanac, među njima Vezmar Ilija, Dragan i Nikola Fundurlija, te Potkonjak Mirko skoro svake noći pucali bi iz naoružanja u pravcu kuća u kojima su živjeli Hrvati, a ujutro bi dolazili do naših kuća, nas optuživali da pucamo na njih.

Nakon puštanja iz zatvora u Vrhovinama ja sam se sakrivao u šumi su česti isti znali dolaziti me tražiti, a među njima glavni je bio Braku: Neđo i Vrhovina.

Što se tiče Dane Šušnjića sin Gojka iz Glavaca, moram reći da je prema meni, a koliko ja znam i ostalim mještanima hrvatske nacionalnosti bio dobar. Jedne prilike isti Dane Šušnjić došao je do moje kuće i rekao mi ''Zasad sam vas štitio, sada više nemogu, nemorate bježati'', i isti mi je rekao put sa kojim mogu pobjeći iz Drenova Klanca.

Nakon ovoga ja sam napustio zajedno sa svojim roditeljima Drenov Klanac i od tada se nalazim u Otočcu.

Na pitanje operativnog radnika ''Da li mi je poznato koji su ljudi izvršili razbojništvo nad privatnim autoprevoznicima iz Otočca nedaleko Vrbovica, više selo Glavace SO Otočac'' izjavljujem da sam toga dana pošao sa svojim poljoprivrednim traktorom i prikolicom po drva, i da su me nedaleko toga mjesta, a u blizini kuće Vezmar Ilije presrele nepoznate osobe, koje su na glavi imale čarapu i bile maskirane tako da nisam niti jednu mogao poznati.

U svezi naprijed navedeno, nemam što izjaviti, izjavu želim pročitati, a nakon njezinog čitanja, sa izjavom u cijelost se slažem, kao istinitom, pa kao takvu vlastoručno i potpisujem.

 

Završeno u 10,15 sati.

 

Ovl. službena osoba                                       Zapisničar                                           Građanin






 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIČ

POLICIJSKA STANICA OTOČAC

 

Broj 511-04-31-K-19/83/92.

Datum 15.06.1992.g.

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

Sastavljen u ime PU GOSPIĆ – PS OTOČAC dana 15.06.1992., u prostorijama

 

PS Otočac, u toku postupka na osnovi člana 151. ZKP-a zbog osnova sumnje da je učinjeno

 

krivično djelo _______________________________________________________________.

 

 

Prisutni su:

 

Ovlaštena službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar: 

Započeto u 08,15 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxx ime oca xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx s okrivljenikom (ako

 

je poznat) _________________u srodstvu, s oštećenikom ___________u srodstvu, u vezi s

 

navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

(kratak sadržaj izjave)

 

 

NADOPUNA PODATAKA: i majke xxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Hrvat, državljanin RH, xxxxxxxxxxxxxxxx

''Nakon što sam upoznat sa razlozima davanja izjave u ovoj PS izjavljujem slijedeće'':

S početkom višestranačkih ugovora u RH u Starom Selu nije postojala organizirana SDS ? niti članova te stranke pošto podružnica SDS-a nije bila organizirana, nije bila osnovana. Isto mogu i potvrditi da sam bio član komisije na biračkom mjestu u Starom Selu.

Početkom oružanog sukoba u općini Otočac kretanje mi je bilo ograničeno s obzirom da sam bio hrvatske nacionalnosti. te sam iz predostrožnosti, zbog nastalog nacionalnog nepovjerenja ostajao vezan za kuću i dvorište, ? sam rijetko izlazio.

Dana 08.09.1991.g. u kuću mi je došao Mladen Bobić, od oca Miloša zvano ''Vučko'' te me i izvjestio da dođem na sastanak Vuksan Mile zvanog ''Pagenta''. Pošto nisam bio upoznat o čemu se radi na isti sastanak sam se i odazvao. Sastanak je vodio Danko Šušnjić Gojkov iz Glavaca, Milanović ne sjećam se imena sin Drage Milanovića iz Glavaca i Žegarac zvani ''Žici' iz Glavaca.

Sa istog sastanka odmah prije početka bio sam odstranjen te mi je Danko Šušnjić rekao da mogu prisustvovati sastanku te da me nitko ne smije dirati kao niti mog strica xxxxxxxxxxx koji nije bio prisutan na sastanku.

Na pitanje operativnog djelatnika PS Otočac ''Kada je bio drugi sastanak u selu'' i okolnosti u svezi istog'' mogu reći da o njemu ništa ne znam.

Za vrijeme prve akcije HV-a i MUP-a na Staro Selo bio sam kod kuće, te sam po zvuku čuo da se na naše snage djeluje vatreno iz pravca brda Zorišnjak, Vrtline, a iz pravca Poduma čuju se plotuni. Tko ej sa navedenih položaja srbo-četnika otvarao vatru na naše snage poimenice neznam.

Prilikom zarobljavanja vojnog transportera HV-a od strane četnika, te njegova odvoženja, šlepanja tenkom, u istom su sudjelovali Četnici iz Drenova Klanca i Glavaca i to Mirko Potkonjak od oca Nikole, Mirko Džakula zvani ''Vucin'' i Mile Lončar zvani ''Pop'' od oca Marka, koji trenutno boravi u Otočcu, u bivšem stanu Buce Žegarca u ul. Kralja Zvonimira. Isti Mile Lončar zvani ''pop'' za vrijeme moga boravka u Starom Selu izjavio je da ''Tko nije primio oružje treba ga ubiti''.

Za druge akcije pripadnici HV-e na Staro Selo, koliko sam mogao čuti Četnici su pucali sa ? i Vrtlina, ulaskom naših snaga u selo uz pomoć HV-e došli smo u Otočac, te sam se sa obitelji nastavio u ul. N. Mašića, kod sestre.

Mogu navesti da su oružje za ''obranu'' Starog Sela'' primili:

Nedjeljko Milaković, braću mu Jovan, Jovo Dugandžija sin Dušana, (primili oružje pod prisilom), ? Dugandžija, bivši podvornik u OS Otočac, Branko Bobić i sin ? Slavko, Miloš Bobić Savin., i sinovi mu Rade i Mladen, Dušan Milaković, Stojan Mileusnić, te sinovi mu Boško i Neđo koji je poginuo bio u ''Martićevcima'', Milan Diklić i sinovi mu Branko i Boro (također ''Martićevci'') i kćer mu Danica, Neđo Diklić ?, Siniša Diklić (Martićevac), Petar Diklić i sinovi mu Neđo i Nikola (poginuo Petar i Nikola) te mu kćer Tanja, Nikola Bobić zvani ''Nina'' (primio oružje pod prisilom), Nećak Milorad i sestra mu Ružica, Stojanka Vuksan, Milan Vuksan zvani ''Mićo'', poginuo i brat mu zvani ''Bata'' koji je bio ranjen i liječen u Beogradu, i Predrag Agbaba, Željko Dugandžija, dok za ostale nisam siguran, kao niti tko je bio organizator pobune u selu, jer sam se ograničeno kretao.

Nemam više ništa za izjaviti, izjavu ne želim čitati pošto sam slušao glasan diktat išla, sa njenim sadržajem kao istinitim se slažem te je kao takvim vlastoručno i potpisujem.

 

Završeno u 08,50 sati.

 

Ovl. službena osoba                                       Zapisničar                                           Građanin

 


 

 

 

Broj: Kir 116/92 – 3

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 24. lipnja1992.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Zvonimir Matan Lončar Mile

 

Zapisničar: Tonka Rendulić Zbog krivičnog djela iz čl. 236.-f.st. 1. i 2. KZ

 

za VT: Zdravko Car

 

Početak u 10,00 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: MILE LONČAR zv. ''Pop''

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:        Marka i Danice rođ. Džakula,

 

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Otočac, Kralja Zvonimira 19.

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  22.12.1952.g. u Drenovom Klancu,

Općina Otočac, Hrvat, drž. Hrvatske

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              brodomonter, bez zaposlenja

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            nije oženjen, nema djece

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: 8 razr. OŠ

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu imovinu posjeduje: 6-7. j. zemlje

 

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:                           u Bjelovaru 1971.g./72.g. VE u Otočcu

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: ne

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Predočili ste mi što mi se krivičnom prijavom PS Otočac.

stavlja na teret, zatim moja prava, da se mogu braniti na način koji smatram da je za mene najpovoljniji, da mogu imati branitelja koji može prisustvovati mojem ispitivanju, da uopće nisam dužan davati SVOju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja, te izjavljujem, da mi je jasno što mi se stavlja na teret, te da su mi jasna moja prava time da branitelja ne trebam, a obranu ću dati.

Zatim se branim:

Prije svega poričem da bi učinio djelo koje mi prijava stavlja na teret. Tvrdim da nisam učestovao ni u kakvim organiziranju akcijama niti u oružanim akcijama.

Prvi put sa ovim ratnim događajima susreo sam se 13.8. 1991.g., naime tog datuma smo iz sela Drenov Klanac, iz dijela zv. Končari, gdje sam živio krenuli za Otočac Lončar Marko, i

Mile, obojica su sinovi Dane i braća su, te Fundurlija Mira time da smo morali preći čitav Drenov Klanac koji se preteže uz put oko 5 km., pa i više da bi dalje išli preko Brloga i Kompolja za Otočac. Dok smo još išli kroz Drenov Klanac kod kuće Džakula Miće prvi put sam vidio barikadu, u stvari barikade su bile na granici između Drenovog Klanca i Brloga, a kod kuće Džakule sreli smo Fundurulija Nikolu, koji je suprug od Mire, koji je imao kod sebe PAP, nisam potpuno siguran i nn nas je upozorio, ako nas bude bilo gdje ustavljala bilo kakva straža da se 'obavezno zaustavimo, naime mi smo se vozili automobilom od Lončar Mile. Fundurulija Nikola bio je obučen u civilno odijelo, .nije imao nikakve uniforme. Inače Fundurulija Nikola boravi u Drenovu Klancu, neznam mu kućni broj.Od polovice 8 mj. prošle godine ljudi iz okolnih sela su noću pucali prema zaseoku Lončari, okruživali ga sa svih strana, a zatim govorili da se iz Lončara puca prema Srpskim selima, pa smo mi zbog toga naravno bili u strahu, tim više što nitko od nas hrvata Lončara nije imao oružja, osim što je pušku imao samo jedan lovac, a nitko nije ni pucao, pa smo se snalazili na razne načine, a ja sam pod kraj 8 mj.odveo svoju majku do sestre koja je udata za Lalić Petra, opet u zaseok Lalić, koji čini dio Drenovog Klanca, tu smo ja i majka i spavali i negdje u početku 9 mj. kada sam jednog prijepodneva krenuo od sestre kući sreo sam na straži Lalić Gojka koji je bio naoružan puškom, te ga pita da li mogu proći, a on mi je rekao da nemogu nego da ću moći ići kući tek kada završi pucnjava.

Tog momenta još nitko nije pucao, niti sam ja znao o kakvoj se pucnjavi radi, te sam se vratio prema sestrinoj kući, ali sam naišao kod kuće Lalić Gojka, u stvari Laić Petra nekoliko ljudi i jedan minobacač je niže od kuće bio u jednoj dolini. Tu sam zatekao Stevu, zv. "Leba", prezime mu neznam, iz Brloga i Mirka Džakulu zv. "Puzin". Tu je bio i jedan uniformirani Martićevac koji me je natjerao da skidam neke sanduke sa municijom sa traktorske prikolice, ja sam. par sanduka skinuo, preciznije 2 sanduka, a potom sam otišao do sestrine kuće. Osim spomenutih tu sam još vidio Pavičić Miću i Branković Danu,bilo je još 5-6 ljudi koje nisam niti poznao. Osim ovih uz cestu vidio sam nekoliko vojnih lica, pripadnika tzv. "JNA", te sam vidio kod njih i neke vojne karte. Odmah nakon mog odlaska započela je paljba iz minobacača, po mojoj procjeni ispucano je oko 15, mina možda i 20. i to u pravcu Kompolja.

Kao što sam već rekao do negdje početka 9 mj. 9l.g.bio sam kod kuće, zatim kod sestre u Lalićima, zatim sam dalje ostao kod kuće i sestre, sve u okviru sela Klanac, time da su četnici kojih je tu bilo popalili hrvatske kuće, a onda je dana 7.11.91. g.'potisnuta te domaće četnike iz sela Klanac i ja sam tada prešao u selo Škare kod svog rođaka Marijan Slobodana, a tom prilikom

su pak pripadnici garde spalili srpske kuće u Klancu. Ja sam ostao kod ovog rođaka koji je i sam bio pripadnik četnika do 30.12.91.g. kada je garda napala to selo i zauzela ga, ali je nakon izvjesnog vremena se ista povukla i ostala u selu Glavace. U sam Otočac stigao sam 31.12.91.god. i tu sam ostao do prekjučer Ja sam u Otočcu 4 dana boravio kod Lončar Milića, a onda sam dalje do 23.5.92.g. stanovao kod Stojanović Nikole, tek tada sam dobio jednu sobicu, gdje sam bio do prekjučer, a to je adresa koju sam vam dao.

Nakon što su u drugoj polovici 8 mjeseca počele pucnjave prema našem zaseoku Lončari, mi smo pokušali sa predstavnicima Srba koji su to zapravo i činili pregovarati, pa smo to u 9 mj. uspjeli i dogovoriti, tako da su nam obećali da nas neće napadati, naravno mi smo to njima obećali iako ih stvarno nismo napadali. Kad smo o tome imali razgovore i zaključili taj dogovor s njihove strane su bili prisutni Prica Nikola zv.Purtan iz Drenova Klanca, Baklajić Predrag iz istog sela, Vujinović Đoko iz Brloga, Dane Šušnjić iz Glavaša, te Đoko Popović iz Zalužnice, a pored njih tu je bio i Brakus Neđo ih Vrhovina koji je tamo bio glavni "Martićevac".

Međutim, taj dogovor nisu održali, naprotiv već slijedeći dan 26.9.1991.g. došli su Martićevci, te uhapsili mene, Lončar Željka iz Lončara i Velić Ivana, također iz Lončara, te nas odveli u Vrhovine. Poznajem i te Martićevce, jer su obojica iz sela Glavasi i zovu se Milanović Milorad i Žegarac Ilija, oni su praktički naši susjedi, živili, odnosno bili su obučeni u maskirne uniforme, pa kako su jedino martićevci imali u to vrijeme takve uniforme, zato ja kažem da su nas uhvatili Martićevci.

U Vrhovinama smo bili od poslije podne, pa negdje do 9 sati navečer, kada se tamo našao Brakus Neđo, a došao je na naš zahtjev i koji je znao o našem dogovoru sa Srbima iz Klanca, pa se on zauzeo da budemo pušteni, pridružio mu se i Predrag Bruić, koji je također tu došao i odmah smo bili pušteni, a Bruić nas je nekim bijelim golfom iz Vrhovina odvezao u Klanac i pustio. Inače dok Brakus nije tamo došao, neki nepoznati i dvojica poznatih su nas maltretirali i tukli, a poznati se zovu Mandić Dane i Pupovac Milorad.

Inače na vaše pitanje izjavljujem da ja nikada nisam imao niti dobio u vrijeme ovih ratnih događaja bilo ovakovo oružje, nisam išao na nikakve straže. Oružje je nama prilikom ranije spomenutih pregovora ponudilo Brankus Neđo, ali smo mi to odbili.

Počevši od 7 mjeseca prošle godine pa sve do uključujući 9 mjesec uočio sam da su stalno prema Vrhovinama prolazili automobilima kako se kasnije uspostavilo glavni organizatori Srba i to iz Srp.Polja - Skendžić Miloš i Janjatović Nikola, iz Klanca: Prica Nikola i Baklaić Predrag, iz Brloga- Iso Puhalo i Mišo Orlić, te iz Glavaca Stojanović Nenad i Šušnjić Dane, drugim riječima iz svakog sela su bila po dvojice ja neznam kakvi su oni organizatori bili i što su točno organizirali, ali nešto organizirali jesu.

Ovi ljudi u to vrijeme nisu .imali nikakvog naoružanja,barem ja to nisam vidio, a negdje od polovice 8 mjeseca 91.g. već su svi oni počeli nositi razno oružje i to javno, uglavnom sam kod njih vidao AP, počeli su da nose i uniforme i to one maskirne.

Na pitanje tužioca izjavljujem:

Poznajem Zorana Budisavljevića,  Miću Mileusnića, kao i Neđu Mileusnića zv. "Peričin"  i znam da su njih troje bili nekakvi komandiri vodova, neznam točno o kakvim,se to vodovima radi,a znam i to da su oni kasnije zamjenjivali Prica Nikolu zv.'Purtan" kada je ovaj nekuda otišao.

Kad me pitate, ja odgovaram, da ja nisam bio prisutan kod bilo kakvog  zarobljavala oklopnih transporters koje su navodno zarobili četnici što se navodno dogodilo u Starom Selu, o tome su me već ispitivali u Policiji, te mi tvrdili da sam ja tamo bio prisutan i da sam viđen na nekom tenku, tvrdim ponovo da ja tamo nisam bio niti znam što se stvarno tamo dogodilo.

Ja sam na straži zapravo na polasku Nikolu, kog'sam već spomenuo, a on mi je rekao Potkonjak, kojega nisam vidio. Nikog drugog na moram naime reći da u okolini dijela sela gdje

sam ja stanovao četničkih straža nije bilo.

Kad smo vodili pregovore o tome da nas  srbi puste na miru, mi u zaseoku Lončari smo se svi međusobno dogovorili da bi u slučaju da se takav dogovor i ostvari o poštuje skupili novac, te kupili prase, i tako počastili četničko rukovodstvo, no kako do dogovora nije ništa bilo niti smo. skupljali novac niti ih častili. Nismo smatrali da bi to bilo dobro jer bi kao manjinski narod u.tom dijelu imali izvjesnu sigurnost.

Kad je susjed Lončar Mile odlučio da napusti svoju kuću, a ja sam naišao, on je rekao gdje je ostavio svoj traktor time da se njime mogu služiti i da ga pručuvam, jer je znao da moj traktor ne pali, on je otišao, ja sam traktor našao gdje mi je rekao da se nalazi, koristio ga koliko je bilo potrebno i kasnije ga ostavio kod sestre i zeta, zajedno sa svojim i od njih zatražio da obadva traktora sačuvaju, ako budu mogli.

Poznajem Mileusnić Đuru i njegovog sina Milu iz Klanca, njih oboje sam vidio da imaju uniforme-bivše "JNA" i oružje, ja sam njih zapravo vidio u Klancu, a oni žive u selu Tukljace.

Poznajem i Bobić Slavka iz Starog Sela, te sam i njega vidio u uniformi "SMB" i naoružan. Poznam i Bobić Radu koji je iz istog sela, a i njega sam vidio u jednakoj uniformi i naoružan.Vidio sam u selu Klanac Glumac Tihomira, koji je tada bio u jednakoj uniformi kao prethodni i bio je naoružan PM.

Poznato mi je da je Mileusnić Ranko sin :Petra tenkist, da vozi tenk, a on je iz sela Tukljaci.

Daljnjih pitanja za osumnjičenog nema.

Isti međutim dodaje da je po dolasku u Otočac tražio da bude primljen u HV,  da to nije dogodilo se, jer nije primljen, nezna zašto,pa se na kraju uspio zaposliti, a sada više niti je zaposlen niti prima bilo kakvu pomoć kod Zavoda za zapošljavanje.

Ipak na naknadno pitanje tužitelja dodajem da mi je poznato da je Žegarac Stevo iz Sela Glavaci poginuo, to je sigurno.

Na upit suca osumnjičeni izjavljuje da je pratio diktat zapisnika pa ne traži da ga čita.

 

dovršeno u 13 sati.

 

ISTRAŽNI SUDAC:                                       ZAPISNIČAR:                        OSUMNJIČENI:


SLUŽBENA BILJEŠKA

od 24. lipnja 1992.god.

Nakon ispitivanja osumnjičenog Lončar Mile prisutni zamjenik VT Car Zdravko predlaže da se odredi pritvor zbog opasnosti od bijega, utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela.

 

dovršeno.

Broj: Kio. 237/92-5

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   09. srpnja 1992.god.

 

u  ___ Vojnom___ sudu  u __Karlovcu___

 

Prisutni od suda                                                                                  Krivični predmet protiv

Istražni sudac  ___Zvonimir Matan Lončar Mile

 

Zapisničar: ___Ivana Kodrić zbog krivičnog djela iz člana _236. f. st. 1. i 2.  KZRH

 

Početak u _13,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ___                      __

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti: 

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

Ja stalno dolazim odnosno boravio sam u Selu koje se zove Staro Selo a okrivljeni ''Pop'' je boravio u susjednom selu koji se zove Drenov Klanac. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pa kada se počelo stvarani gužva, a to je uslijedilo u jednoj ozbiljnoj mjeri tokom 7. i 8.mj. 1991. sam se više nisam smio kretati nikuda, mogao sam hodati samo po svom dvorištu. Poznato mi je, ali to sam samo čuo nisam lično vidio da su u Drevnom klancu počeli da se naoružavaju i navodno su svi bili naoružani, mislim na pripadnike srpske nacionalnosti, pa je sigurno takav bio i naoružan i okrivljeni.

I u Starom selu došlo je do naoružavanja stanovništva i praktički su svi bili naoružani osim nas Hrvata.

Točno se sjećam 13.9.1991.g. došla kod nas policija iz Otočca koja je znala da su Srbi naoružani i imala je namjeru da to oružje oduzme kako ne bi došlo do daljnjih neprilika i da selo ne izgori. Međutim, pružen je vrlo žestok otpor a ako je pucnjava trajala čitav dan pri čemu su 2 pripadnika policije poginula na mjestu jedan je naknadno podlegao ranama, a navodno je 11 ljudi bilo ranjeno. Prilikom te borbe zarobljen je neki oklopnjak ili tenk i jedno vozilo ''pidzgauer'' što je pripadalo MUP-u i nakon što se policija povukla ta vozila su iz Starog sela otpremljena u Drenov klanac a vjerovatno i dalje. To otpremanje ja nisam lično vidio jer sam se sakrio u kuću, ali sam čuo da je kod toga uz druge ljude učestvovao i okrivljeni. To izvlačenje oružja uslijedilo je 3 do 4 dana nakon borbe, i tada sam upozoren da se sakrijem jer da upravo okrivljeni koji je tu prisustvovao govori da sve osobe koje nisu preuzele oružje treba ubiti.

Ja neznam da li je okrivljeni smatrao da treba oružje da zaduže i Hrvati. Uglavnom tako je on navodno govorio. Inače u našem Starom selu oružje nismo imali ja i moj stric i Milaković Nikola no ubrzo iz sela je pobjegao u Otočac.

Iako su susjedi Srbi bili naoružani ali nisu održavali straže i postavljali barikade bar ne u našem selu, oni su povremeno odlazili posebno noću, a i po danu, u obližnja brda i šume uglavnom su pili, a nakon što je izvršen napad onda su se 13.09.1991.g. onda su počeli da organizirano da pucaju i da stražare. To su obavljali sve do 4.11.1991.g. kada je tamo došla HV i njih protjerao.

Kada me pitate o tome, što je bilo organizirana političkih organizacija posebno SDS, izjavljujem, da to ja nisam primjetio niti prije izbora pa niti poslije, prilikom izbora znam da je bilo istaknuto za kandidate samo oni koji su pripadali SDP. Za SDS se nije ni znalo. Kasnije kada je počelo naoružanje i pucnjava onda se odjednom sve to pretvorilo u SDS.

Kod nas u St. selu nije nitko organizirao SDS pa neznam tko je bio organizator.

To je sve što imam za iskazati.

Pratio sam diktat zapisnika i ne tražim da ga čitam.

 

Dovršeno.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                          Svjedok:

 


 

 

Broj: Kio. 237/92-6

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   09. srpnja 1992.god.

 

u  ___ Vojnom___ sudu  u __Karlovcu___

 

Prisutni od suda                                                                                  Krivični predmet protiv

Istražni sudac  ___Zvonimir Matan Lončar Mile

 

Zapisničar: ___Ivana Kodrić zbog krivičnog djela iz člana _236. f. st. 1. i 2.  KZRH

 

Početak u _13,30 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ___                      __

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 231. ZKP-a iskazuje:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx Već negdje u 6. i 7.mj. 1991.g. u Selo D. Klanac dopremljeno je oružje, to je učinila bivša JNA to je oružje i podijeljeno pripadnicima srpske nacionalnosti i od tada su počeli prvi da drže te straže. Među organizatorima bio je bivši supovac Prica Nikola zv. ''Purtan'' a bilo je i drugih koji su s njim surađivali. Lončar kojeg inače poznajem je živio u selu Lončari, naime Drenov Klanac ima više zaseoka i kada je već bilo došlo vrijeme da Hrvati koji su živjeli u tom zaseoku trebaju da bježe rečeno je i okrivljenom što se namjerava učiniti, on je navodno to odbio i objasnio neka se snalazi kako znade. Ja o tome ništa neznam ali pretpostavljam da se njemu Srbi vjerovatno objasnili da će oni proglasiti Hrvate u roku za nekoliko dana, pa ako uz njih ostane da mu se neće ništa dogoditi tim više što je njegova sestra bila udata za Petra Lalića, njoj je ime Mara. Kasnije kada se to zaoštrilo upravo u kući te njegove sestre su se održavali sastanci bio je tamo neki štab, a na kraju i kuhinja za te naoružane ljude.

Kada smo mi već a mislim na Hrvate, svi spavali po šumama okrivljeni Lončar je spavao u kući kod svoje sestre, a danju dolazio svojoj kući. Odmah nakon što pripadnici srpskog naroda dobili naoružanje počele su i pucnjave iz oružja, naime, čim bi pao mrak oni bi s tim oružjem dolazili i pucali oko hrvatskih kuća, a sutradan kada smo se s njima sreli nama rekli, zašto smo mi pucali po njima. Upravo takovo ponašanje tih naoružanih osoba je izazvalo kod nas strah kako za vlastiti život i za sve drugo pa smo zbog toga i odlazili da noćimo po šumama.

Ja sam čuo iz pričanja ljudi da je kod kuće Lalić Petra a što je zet okrivljenog bio jedan minobacač i poznato je kod nas da se je odatle i pucalo iz njega prema zaseocima Kavarići i Slavkovići a što su dijelovi sela Brloška Dubrava. Ja lično to nisam vidio. No čuo sam da je sam ''Pop'' govorio pred nekim ljudima da je idući u dućan došao kod svoje kuće upravo se pucali iz minobacača pa da su oni koji su to radili prisilili da im dodaje mine. Ističem, da je to nisam čuo o njega lično nego od drugih osoba koje su to čule. Ja nisam vidio, a što me pitate, da bi okr. učestvovao u nekom prevozu ili šlepanju zarobljenih oklopnih vozila ili drugih vozila MUP, inače mi je poznato da su, a to su činili ''Martićevci'' iz okoline odvozili kamione iz privrednih organizacija za svoje potrebe.

Možda unatrag 2 mj. ja sam čuo da je okrivljeni učestvovao u odvoženju nekog tenka, pogrešno ste me razumjeli ne radi se o odvoženju nekog tenka, nego o tome da su četnici, Martićevci i JNA napali Staro selo i da je tada u napadu na tenku viđen Lončar Mile zv. ''Pop''. To sam ja, moram ponovo istači, samo čuo, ali naravno nisam vidio, a tada kada se taj napad dogodio ja nisam više bio u Klancu.

To je sve što imam za iskazati.

Pratio sam diktat zapisnika pa ne tražim da ga čitam.

Dovršen.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                          Svjedok:

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-470/92.

 

Karlovac, 13. srpnja 1992.godine

DN/MR

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 i članka 174 stavak 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

MILE LONČAR, zv. ''Pop'', sina Marka i Danice

rođ. Đakula, rođ. 12.12.1952.god. u Drenovom Klancu,

općina Otočac, s posljednjim poznatim prebivalištem

u Otočcu, kralja Zvonimira kbr. 19, pismenog, a vojsku

služio 1971/72. u Bjelovaru, vodi se u vojnoj evidenciji

Otočac, u pritvoru u Okružnom zatvoru Karlovac od

22.lipnja 1992. godine.

da je:

 

tokom kolovoza i rujna 1991. godine na području Drenovog Klanca, općina Otočac, a u namjeri da zajedno s drugima, oružjem stvara nemir i nesigurnost kod građana Republike Hrvatske, te osvoje ta područja i šira područja općine Otočac, izdvoje ih iz sastava Republike Hrvatske i pripoje tzv. ''SAO Krajina'', u tu svrhu pristupio nelegalnim srbo-četničkim formacijama u Drenovom Klancu, te je pored ostalog sudjelovao u pripremi streljiva za minobacače kojima se je bombardirao zaseok Kompolje i Brloška Dubrava, a koja sela su pretežito nastanjena hrvatskim življem.

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236-f stavak 1 KZ RH.

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava,
  2. da se na glavnu raspravu predvede okrivljeni Mile Lončar (15), te da se pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izvod iz evidencije kažnjenih (13).

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska stanica Otočac prijavila je Milu Lončar da je počinio više krivičnih djela, a među ostalim i da je sudjelovao u oružanoj pobuni.

Na osnovu ove krivične prijave stavljen je zahtjev za provođenje istrage zbog kriv. djela oružane pobune iz članka 236-f stavak 1. KZ RH, a ujedno je u odnosu na okrivljenog određen pritvor.

U  svojoj obrani okrivljeni poriče da bi počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, tvrdi da se sklanjao i nije htio sudjelovati u oružanim borbama protiv Republike Hrvatske, kao i svi njegovi sumještani, da nije imao oružja, ali da je jednom morao sudjelovati u istovaru streljiva za minobacač koji je pucao u pravcu Kompolja, jer su ga na to natjerali. U pogledu daljnjeg života na području Drenovog Klanca okrivljeni je iskazao da je otišao kod svog rođaka Marijan Slobodana u selo Škare, da je kod njega bio neko vrijeme, jer je kod njega bilo mirno, pošto je bio pripadnik četnika. Okrivljeni posebno ističe da se s danom 31. prosinca 1991. godine uspio probiti u Otočac, gdje je bio sve do lišavanja slobode.

U toku istrage saslušani su kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

U svojem iskazu xxxxxxxxxxxxxxxxxxx sasvim određeno tvrdi da je okrivljeni boravio u selu koje se zove Drenov Klanac, dakle, susjednom selu Starom Selu iz kojeg je svjedok. Svjedok nadalje tvrdi da su svi sumještani bili u tom zaseoku naoružani, da su čak prijetili i njemu, da on, istina, nije lično vidio da bi okrivljeni sudjelovao u izvlačenju oružja, ali da se po selu znalo da je upravo okrivljeni oružje dijelio i ili je sudjelovao prilikom izvlačenja tenka koji je bio pogođenu borbi s pripadnicima Hrvatske vojske.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je pored ostalog da mu je bilo poznato, a na osnovu pričanja, da se okrivljeni uključio u borbu protiv Republike Hrvatske, da se radi toga moralo spavati po šumama, dok je okr. spavao u svojem krevetu.

Nadalje, ovaj svjedok je iskazao da je kod kuće Petra Lalić bio minobacač iz kojeg je pucao i okrivljeni, zajedno s drugim osobama, a također tvrdi da je čuo da je okrivljeni sudjelovao prilikom izvlačenja transportera.

Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su Drenov Klanac napustili svi Hrvati, osim okrivljenog, koji ostaje sve do 31. 12. 1991. godine. U ovom vremenu kada su najžeci napadi na hrvatska naselja okrivljeni slobodno živi, čak što više u svojoj kući ga drži osoba koja je u četničkom pokretu prema njegovom vlastitom priznanju. Dakle, dok svima drugima prijeti smrtna opasnost okrivljeni 7.ivi slobodno, pa upravo cijeneći ovu okolnost, nadalje, da i sam priznaje, istina tvrdi da je to bilo silom, da je istovarivao streljivo za minobacač, kao i cijeneći iskaze svjedoka koji sasvim doređeno govore da su čuli da je okrivljeni sudjelovao u minobacačkom napadu, te da je sudjelovao prilikom izvlačenja tenka, smatramo da je tokom postupka dokazano da bi okrivljeni počinio kriv. djelo oružane pobune iz članka 236-f stavak 1. KZ RH.

Imajući u vidu da okrivljeni živi sam, ratne uvjete u Republici Hrvatskoj mišljenja sam da i dalje postoje uvjeti za određivanje pritvora iz članka 191. stavak 2. točka 3. preuzetog Zakona o krivičnom postupku.

Kako su, prema svemu iznesenom, u ponašanju okrivljenog ostvarena bitna obilježja krivičnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

 

 

VOJNI TUŽITELJ

DRAGAN NOVOSEL

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj K 142/92-14

Kv – 135/92

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Juraj Boljkovca, kao predsjednika vijeća te sudaca Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv opt. LONČAR MILE zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, u sjednici vijeća održanoj dana 11. kolovoza 1992.

 

r i j e š i o  j e:

 

U k i d a  s e  pritvor protiv LONČAR MILE, te se isti imade odmah pustiti na slobodu.

 

Obrazloženje

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je optužnicu protiv Lončar Mile stavljajući mu na teret kriv. djelo iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, a nakon podignute optužnice mu je produžen pritvor rješenjem vanraspravnog vijeća ovog suda od 14.07.1992.g. koji pritvor je ranije određen rješenjem istražnog suca Vojnog suda od 24.6.1992.g.

Protiv posljednjeg rješenja okrivljeni je uložio žalbu koja je rješenjem Vrhovnog suda RH od 28.7.1992.g. kao neosnovana odbijena.

Međutim, dana 10.08.1992.g. sud je zaprimio ''Fax'' Komisije za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj kojom se obaviještava da je sukobima u Republici Hrvatskoj kojom se obaviještava da je Lončar Mile predviđen za razmjenu zarobljenika sa neprijateljskom stranom pa kako je sud u takvoj situaciji temeljem Uredbe predsjednika Republike od 22.4.1992.g. dužan ukinuti pritvor, bez obzira na to, da li i dalje postoje razlozi za zadržavanje neke osobe u pritvoru ili ne, valjalo je po tom zahtjevu postupiti te pritvor ukinuti i riješiti kao u izreci.

Karlovac, 11. kolovoza 1992.

 

Predsjednik vijeća –

Predsjednik suda:

Juraj Boljkovac

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 3 dana od primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 2 istovj. primjerka ili usmeno na sudski zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K-142/92-15

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

od 19. kolovoza 1992.god.

 

Dopisom Komisije za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u RH od 18. kolovoza 1992.godine, a koji nam je dostavljen faksom dana 19.8.1992.g. obaviješteni smo da je pritvorenik ovog suda – ratni zarobljenik okr. LONČAR MILE, protiv kojeg je rješenjem odob suda br. K-142/92-14, od 12.8.1992.g. ukinut pritvor, o d b i o  razmjenu, te da je sa tim u vezi, a po stanovništvu Vrhovnog suda RH broj Su-336/IV/92, od 18.5.1992.g. protiv okr. potrebno ponovno odrediti pritvor.

Spomenuti dopis iz kojeg proizlazi da je okr. odbio razmjenu i da je protiv njega potrebno ponovno odrediti pritvor, prileži u spisu ovog suda broj 18-Su-36/92.

U Karlovcu, 19. kolovoza 1992.god.

 

S u d a c:

Nina Bubaš


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

K-142/92-30

 

OKRUŽNOM ZATVORU

 

K A R L O V A C

 

 

Obavještava se Naslov da je Rješenje ovoga suda od 9. studeni 1992. godine br. Kv-267/92 (K-142/92) danas u 15,00 sati postalo pravomoćno, te se po istom može postupiti, posebno po točci II izreke, odnosno MILE LONČAR može se pustiti na slobodu.

 

Karlovac, 10. studeni 1992. godine.

 

 

S u d a c:

Mladen Kosijer


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: Kio 237/92-2

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu po istražnom sucu Zvonimir Matanu, u kriv. predmetu protiv LONČAR MILE, zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, postupajući po zahtjevu za provođenje istrage Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 470/92. dana 30. lipnja 1992.

 

r i j e š i o  j e:

 

Provest će se istraga protiv:

 

LONČAR MILE, zv. ''Pop'', sina Marka i Danice,

r. Žakula, rođ. 22.12.1952. u Otočcu, gdje i boravi

ul. Kralja Zvonimira 19, poljoprivrednika, drž.RH,

 

jer je osnovano sumnjiv da je:

 

tokom kolovoza i rujna 1991.g. u Drenovom Klancu SO Otočac, u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost građana RH, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti u uvjetima oružanih akcija tzv. ''JNA'' i drugih formacija oružanih kojih su akcije upravljene na otcijepljenje djelova teritorija RH i stvaranje tzv. ''SAO Krajine'' dobrovoljno pristupio nelegalnim srbočetničkim formacijama u Drenovom Klancu, te je iz minobacača pucao na sela Kompolje, i Brloška Dubrava koja su sela pretežno naseljena pučanstvom hrvatske nacionalnosti,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti RH,

 

pa da je time počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236.f. st. 1. KZRH.

 

Obrazloženje

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac stavilo je sudu zahtjev da se provede istraga protiv LONČAR MILE stavljajući mu teret kriv. djelo koje je pobliže opisano u izreci ovog rješenja.

Osumnjičeni je ispitan, jer je prije stavljanja ovog zahtjeva priveden istražnom sucu uz krivičnu prijavu po djelatnicima PS Otočac, a u svoju obranu poriče da bi djelo počinio, premda da priznaje činjenicu da je primio oružje koje je dopremljeno u njegovo selo i da je vršio istovar nekoliko sanduka municije od kuće Lalić Gojka nakon čega je s tog mjesta pucano iz minobacača prema mjestu Kompolje.

Već iz ovakove obrane osumnjičenika a naročito iz kriv. prijave i priloga uz nju proizlazi osnovana sumnja da je Lončar Mile počinio djelo zbog kojeg se i predlaže provođenje istrage, pa je zbog postojanja osnovane sumnje valjalo odrediti da se istraga provede.

Tokom istrage provest će se dokazi i utvrditi činjenice na osnovu kojih će se moći sa odgovarajućom sigurnošću odlučiti o daljnjem toku postupka.

Karlovac, 30. lipnja 1992.

 

 

Istražni sudac:

Zvonimir Matan, v.r.

 

PRAVNA POUKA

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 3 dana od primitka otpravka pismenog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 2 istovjetna primjerka ili usmeno na sud. zapisnik, a o žalbi odlučuje Vijeće ovog suda.

 

DNA

  1. Vt Klc. na br. Kt 470/92.
  2. Lončar Mile, Okružni zatvor Karlovac

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

K-142/92

Kv-267/92

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vanraspravnom vijeću sastavljenom od suca Zvonimira Matan a kao predsjednika vijeća te sudaca Mladena Kosijer i Marijana Janjac kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski u kriv. predmetu protiv okr. MILE LONČAR  radi kirv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZH, u sjednici vijeća održanoj dana 9. studenog 1992.godine.

 

r i j e š i o  j e

 

  1. - Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za

krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN 58/92) krivični postupak protiv okr.

 

MILE LONČAR, zv. ''POP'' sin Marka i Danice,

r. Žakula r. 12.12.1951. g. u Drenovom Klancu,

SO Otočac, Hrvat, državljanin RH

 

radi krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. KZH  s e  o b u s t a v l j a.

 

II          Temeljem čl. 1. st. 3. Zakona o oprostu krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske od okr. Mile Lončar ima se pustiti na slobodu nakon pravomoćnosti ovog rješenja.

III        Temeljem čl. 99. preuzetog ZKP-a (NN 53/91) trošak krivičnog postupka pada na teret budžetskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

VT Karlovac pod brojem KT-470/92 od 13. srpnja 1992.godine podiglo je optužnicu protiv Mile Lončar radi krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. KZH kako je to pobliže opisano u izreci optužnice.

Nakon provedene rasprave dana 1. rujna 1992.godine okr. je radi utuženog djela nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine. Protiv navedene presude okr. je po branitelju po službenoj dužnosti Žaja Zvonku uložio žalbu dana 23.9.1992. godine,o kojoj žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučivao, već je remisorno vratio spis dana 9.11.1992. godine, time da se ispita da li postoje uvjeti za primjenu Zakona o oprostu.

Obzirom na utuženo krivično djelo kao i vrijeme izvršenja djela Vijeće smatra da je isto obuhvaćeno Zakonom o aboliciji te je odlučeno da se krivični postupak obustavlja.

Obzirom da se okr. još uvjek nalazi u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac, a da se na njega odnosi oprost prema stavku 1, to je u smislu čl. 1. st. 3. Zakona o oprostu odlučeno da se ima pustiti na slobodu nakon pravomoćnosti rješenja.

Karlovac, 9. studeni 1992.godine.

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanda Rastovski, v.r.                                                                          Zvonimir Matan, v. r.

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja Javni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, time da žalba odlaže izvršenje rješenja u odluci o pritvoru.

 

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Karlovac na KT-470/92
  2. Okr. Mile Lončar Okružni zatvor Karlovac odjel III
  3. Uprava Okružnog zatvora – odjel III
  4. Zvonko Žaja odvjetnik iz Karlovca
  5. Predsjedništvo suda

 

Za točnost otpravka:


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K. 142/92-2

 

PRESUDA

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijer kao predsjednika vijeća, te predsjednika Vojnog suda Juraja Boljkovac i suca Nine Bubaš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski, u krivičnom predmetu, protiv okr. MILE LONČAR, radi krivičnog djela iz čl. 236-f.st.1. KZ RH-a, nakon glavne i javne rasprave, zakazane povodom optužnice VT Karlovac br. KT-470/92. od 13. srpnja 1992. god. dovršene dana 1. rujna 1992. god., u prisutnosti zamjenika VT Karlovac Zdravka Car, te okrivljenika osobno, uz branitelje po službenoj dužnosti Janković Josipa, odvjetnika iz Karlovca,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Okr. MILE LONČAR, zv. ''Pop'', sin Marka i Danice

rođ. Žakula, rođ. 12.12.1952.god. u Drenovom Klancu,

općina Otočac, s posljednjim prebivalištem u Otočcu,

Kralja Zvonimira br. 19., Hrvat, drž. RH-a, brodomonter.

 

 

k r i v  j e:

 

što je:

 

tokom kolovoza 1991.god. na području Drenovog Klanca, Općina Otočac u namjeri da sa drugima, oružjem stvara nemir i nesigurnost kod građana Republike Hrvatske te osvoje ta područja i šira područja Općine Otočac, izdvoji iz sastava Republike Hrvatske i pripoje tzv. ''SAO Krajina'' u tu svrhu pristupio nelegalnim srbočetničkim formacijama u Drenovom Klancu, te je pored ostalog sudjelovao u pripremi streljiva za minobacače kojima se je bombardirao zaseok Kompolje i Brloška Dubrava, a koje su sela pretežito nastanjena hrvatskim življem.

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno po čl. 236.-f. st. 1. KZ RH-a,

 

pa se temeljem čl. 236-f. st. 1. KZ RH-a, uz primjenu čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. preuzetog KZ-a (NN 53/91).

 

 

 

 

O S U Đ U J E

 

na KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE GODINE),

 

Temeljem čl. 50. preuzetog KZ-a (NN 53/91) okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. lipnja 1992.god., pa nadalje.

Trošak krivičnog postupka pada na teret budžetskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

VT Karlovac pod br. KT-470/92. od 13. srpnja 1992.g. podnijelo je optužnicu protiv okr. Mile Lončara, radi krivičnog djela iz čl. 236-f.st. 1. KZ RH-a, kako je to pobliže opisano u izreci optužnice.

Okr. Mile Lončar, pozvan na krivičnu odgovornost poriče izvršenje utuženog krivičnog djela. Navodi kako se tek početkom osmog mjeseca 1991.god. susreo sa barikadama i opisuje koje je sve osobe pri tome sreo. Dodaje da su od polovice 8.mj. 1991. god. ljudi iz okolnih sela noću pucali prema zaseoku Lončari, pa da su zbog toga kao Hrvati bili u strahu. Obzirom da nisu imali oružje, pod kraj 8 mjeseca odveo je svoju majku do sestre koja je udata za Lalić Petra u zaseok Lalići koji čini dio Drevnog Klanca. Tu su bili sve do početka 9 mjeseca, kada je jednog prijepodneva krenuo kući i sreo je na straži Lalić Gojka koji mu je zabranio prolaz dok ne završi pucnjava. Vratio se sestrinoj kući i tu je naišao na Lalić Petra i nekoliko ljudi, te jedan minobacač koji je bio niže od kuće u jednoj dolini. Zatekao je pored jedne osobe po nadimku ''Leba'' i Mirka Žakulu, te jednog uniformiranog ''martićevca'' koji ga je natjerao da skida neke sanduke sa municijom sa traktorske prikolice, pa je skinuo dva sanduka, a potom otišao do sestrine kuće. Odmah nakon njegovog odlaska započela je paljba iz minobacača, te je po njegovoj procjeni ispucano oko 20 mina u pravcu Kompolja. Cijelo to vrijeme ostao je kod sestre u Lalićima, time da su četnici kojih je tu bilo popalili hrvatske kuće, a onda je dana 7.11.1991.god. ZNG potisnula domaće četnike iz sela Klanac, te je prešao u selo Škare kod svog rođaka Marijan Slobodana, koji je i sam pripadnik četnika i tu ostao sve do 30.12.1991.god., kada je garda napala to selo i četiri dana i zauzela ga. U Otočac je stigao 31.12.1991.g. i tu je boravio četiri dana kod Lončar Milića, sve do 23.06.1992.g. stanovao je kod Stojanović Nikole. Dodaje da nikakovo oružje nije dužio niti je učestovovao u bilo kakvim stražama, te poimenično navodi osobe koje je sretao prilikom boravka na tom području.

U dokaznom postupku s suglašnošću stranaka, pročitani su iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te je izvršen uvid u izvod iz KE te u socijalnu anamnezu.

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okrivljeni počinio utuženo krivično djelo .

Svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazao je da je stalno boravio u Starom Selu, a okr. u susjednom selu Drenov Klanac. U Starom Selu svi stanovnici su bili Srbi osim njega i njegovog strica, pa se u 7 i 8 mjesecu 1991.g. počela stvarati gužva, tako da im je bilo zabranjeno kretanje po selu. Čuo je da su se pripadnici srpske nacionalnosti naoružavali. Tako se sijeća da je 13.9.1991.god. kod njih došla policija iz Otočca koja je znala da su Srbi naoružani i imala je namjeru da to oružje oduzme, međutim pružen je vrlo žestok otpor i ta pucnjava je trajala čitav dan, pri čemu su dva pripadnika policije poginula, a navodno je 11 ljudi bilo ranjeno. Prilikom te borbe, zarobljen je neki oklopnjak i jedno vozilo što je pripadalo MUP-u i nakon što se Policija povukla, ta vozila su iz Starog Sela otpremljena u Drenov Klanac. Osobno nije vidio sudjelovanje okrivljenika u toj akciji, međutim iz pričanja sumještana čuo je da je i okrivljeni u tom učestvovao. Izvlačenje oružja uslijedilo je tri do četiri dana nakon borbe i tada je upozoren da se sakrije jer da upravo okrivljeni koji je tu prisustvovao govori da sve osobe koje nisu preuzele oružje treba ubiti.

Svjedok xxxxxxxxxxxx iskazao je da je stanovao u Drenovom Klancu do 17.8.91.g. xxxxxxxxxxxxxx Već negdje u šestom i sedmom mjesecu 1991.g. u seloDrenov Klanac dopremljeno je oružje, što je učinila bivša JNA i tada se započelo sa održavanjem straža. Okrivljenika poznajem jer je živio u selu Lončari i kada je došlo vrijeme da Hrvati koji su živjeli u tom zaseoku trebaju da bježe, rečeno je i okrivljenom što se namjerava učiniti, a on je to odbio i objasnio neka se snalazi kako tko znade. Dodaje da mu je sestra udata za Petra Marića, a upravo u kući njegove sestre održavali su se sastanci i tamo je bio neki štab a na kraju i kuhinja za te naoružane ljude. Za vrijeme dok su Hrvati spavali, po šumama okrivljenik je spavao u kući kod svoje sestre, a danju dolazio svojoj kući. Odmah nakon što su pripadnici srpskog naroda dobili naoružanje, počela je pucnjava iz tog oružja po hrvatskim kućama. Čuo je iz pričanja ljudi da je kod kuće Lalić Petra, zeta okrivljenika bio jedan minobacač i poznato je da se odatle pucalo prema zaseocima Kavarići i Slavkovići. Također je čuo da je okrivljeni govorio pred nekim ljudima da je idući u dućan došao kod svoje kuće i da su upravo pucali iz minobacača, pa da su oni koji su to radili prisilili ga da im dodaje mine. Istina, on to nije osobno vidio ali je čuo prema pričanju.

Vidljivo je iz optuženja da se okrivljeniku stavlja na teret da je sudjelovao u pripremi streljiva za minobacače kojima su se bombardirali zaseoci Kompolje i Brloška Dubrava. Okrivljeni poriče izvršenje utuženog djela, time da podrobno opisuje da je sve do 7.11.1991.g. bio kod sestre i kod Lalić Petre, a da je zatim prešao kod rođaka Marijana Slobodana koji je pripadnik četnika i kod njega bio sve do 30.12.1991.g. Saslušani svjedoci istina nisu bili direktni očevidci u aktivnosti i djelovanju okrivljenika, ali opisuju da su od drugih sumještana čuli da je okrivljenik učestvovao u takvim akcijama i da je jednom prilikom sam kazao da je posluživao minobacač. Također navedeni svjedoci navode da su svi Hrvati zbog straha po noću spavali u šumama, a zatim morali izbjeći iz tog kraja, obzirom da su se žitelji srpske nacionalnosti naoružali i da su po noći pucali. Za to vrijeme okrivljenik je spavao kod sestre, a po danu boravio u svojoj kući. Nesporno je da je i sam okrivljenik priznaje da je jednom prilikom u blizini kuće Lalić Petra bio jedan minobacač i da ga je martićevac natjerao da skine dva sanduka municije sa traktorske prikolice.

Činjenica je da se upravo kroz to vrijeme dok je boravio i kod sestre i kod rođaka Marijan Slobodana okrivljenik slobodno kretao među četnicima i da nije bio sputovan u kretanju kod druge osobe hrvatske nacionalnosti koje su upravo iz tog pucanja i straha morale izbjeći. U isto to vrijeme nedvojbeno je utvrđeno da se pucalo po hrvatskim selima. Stoga je teško prihvatiti obranu okrivljenika da bi on tako posebno zaštićena osoba, a kao Hrvat među četnicima, a da pritom nije dao svoj doprinos u njihovim akcijama, jasno je da se i priprema streljiva za minobacače kojima su se bombardirali zaseoci može smatrati oružanom pobunom, a čiji cilj je bio upravljen na odvajanje određenih teritorija iz područja općine Otočac i stvaranje tzv. ''SAO Krajine'', pa je tim svojim postupkom okrivljenik ostvario bitna obilježja utuženog krivičnog djela.

Kod odmjeravanja kazne sud je imao u vidu da je okrivljenik neosuđivan, da mu je majka ostala u Otočcu sama o kojoj se brine Crveni križ, te da je već krajem 12. mjeseca prebjegao na slobodni hrvatski teritorij, a što ukazuje na činjenicu da je shvatio pogrešno svoje postupanje u prethodnom razdoblju, a konačno i sam stupanj učestvovanja u oružanoj pobuni, obzirom da mu se stavlja na teret samo posluživanje minobacača, pa je smatrao da će se utvrđenom kaznom ostvariti svrha krivičnoprave zaštite.

Temeljem navedenih propisa okrivljeniku je izrečena kazna zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru s obzirom da je nezaposlen, odlučeno je da trošak postupka pada na teret budžetskih sredstava suda.

U Karlovcu, 1. rujna 1992.godine.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanda Rastovski                                                                                 Mladen Kosijer

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u 3 primjerka pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda Vrhovnom sudu Hrvatske Zagreb.

 

 

Dna:

  1. VT Klc. na KT-470/92.
  2. Lončar Mile, Okr. zatvor Klc.
  3. Josip Janković, odv. iz Klc.

 

 


 

 

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

Broj: II Kž – 465/1992-3

 

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Potrebica Ante i Petranović Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Lončar Mile, zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi opt. podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 1. rujna 1992. K-142/1992. u sjednici održanoj 18. rujna 1992.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Lončar Mile.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Pobijanim rješenjem temeljem čl. 353. st. 2. ZKP, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (''NN'' br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:ZKP) produljen je pritvor opt. Lončar Mili koji je nepravomoćnom presudom zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a iz zakonskih osnova sadržanih u čl. 191. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Vezano za opstojnost pritvorske osnove iz toč. 1. cit. zak. članka, po ocjeni ovog Vrhovnog suda kao drugostepenog suda, i dalje postoje sve do sada utvrđene osobite sklonosti koje ukazuju na opasnost od bijega ili skrivanja optuženika, ako bi se našao na slobodi.

Te okolnosti odnose se na podatak da je optuženik u tijeku najžešćih ratnih operacija ostao u Drenovom Klancu sve do 31. prosinca 1991. iako su svi Hrvati napustili to mjesto, i uz navedeno optuženik se slobodno kretao tim područjem za cijelo vrijeme oružanih sukoba, te živio u kući osobe koja je aktivno sudjelovala u neprijateljskoj vojsci.

Izložene okolnosti, uz podatak sadržan u socijalnoj anamnezi da optuženik živi sam, pa dakle ničim vezan za mjesto u kojem je neposredno prije uhićenja živio u izbjeglištvu, kao i visina kazne koja je izrečena opt. nepravomoćnom presudom, ukazuju na prisutnu bojazan od bijega ili skrivanja optuženika što čini osnovanim primjenu pritvora po čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP.

Isto tako, egzistira i pritvorska osnova iz toč. 3. cit. zak. članka. Naime, optuženik je kriminalno djelovao na način da se povezao sa pripadnicima neprijateljske vojske, pa čak štoviše živio je u kući svoga šogora Lalić Petra koji je i sam aktivno sudjelovao u oružanim sukobima na strani neprijatelja.

Izložena okolnost, uz samu pravnu prirodu ove vrste kriv. djela ukazuje na mogućnost ponovnog optuženog povezivanja s osobama sa kojima je ranije vršio opisanu kriminalnu djelatnost, a što čini osnovanim primjenu pritvora optuženiku po navedenoj zakonskoj osnovi jer ukazuje na prisutnu bojazan od ponavljanja djela.

Slijedom svega izloženog odlučeno je temeljem čl. 397. st. 3. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu , 18. rujna 1992.

 

 

Zapisničar:                                                                                          Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r                                                                 Zmajević mr. Branko,v.r

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI