REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Sisak - SI-0008

Ocjena: / 0
LošeOdlično 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OKRUŽNI SUD SISAK                                                                                              K-15/93-

 

 

 

P R E S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Zlovolić, Ivana Kasaić, Mirka Švaljek, članova vijeća i Nataše Galinić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I.opt. Mihajlović Ljubiše i II.opt. Kuzmić Zorana, zbog krivčnog djela iz čl. 120. st. 2. u svezi ss. 1. OKZRH, nakon dana 8. srpnja 1993. godine, u odsutnosti I-optuženika, a u prisutnosti zamjenice okružnog državnog odvjetištva Sonje Rapić, II.- optuženika i njihovih branitelja Danice Demonje i Hamdije Unkić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i  javne rasprave, izrekao je i objavio

 

P R E S U D U

 

I-optuženi LJUBIŠA MIHAJLOVIĆ, sin slavka i Marije, rođene

Martinović, rođen 5. travnja 1947. godine u Zemunu, Općina Zemun, sa posljednjim prebivalištem u Sisku, ul. Rade Končara br. 3, Srbin, službeni, razveden, otac dvoje djece,

 

II-optuženi ZORAN KUZMIĆ, sin Rudolfa i Zore, rođene Desimirović,

rođen 6. travnja 1950. godine u Sremskoj

Mitrovici, RS; sa prebivalitšem u Sisku, Otokara Keršovanija br. 12, Hrvat, kapetan unutrašnje plovidbe,

 

Temeljem propisa čl. 340. toč. 3. ZKP-a

 

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

 

Da su i to:

I-opt. MIHAJLOVIĆ LJUBIŠA

1./ dana 22., 23. i 24. listopada 1991. godine, u Sisku, kao dispečr na radio-uređajima poduzeća „Dunavskog Lloyda“ Sisak, a nakon što je Sabor  Republike Hrvatske donio odluku o proglašenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske očito nezadovoljan takovom odlukom u cilju rušenja i obaranja novouspostavljenog društvenog sistema Republike Hrvatske, u vrijeme učestalih zračnih i artiljerijskih napada tzv. JNA i teritorijalaca formiranih iz dijela pobunjenog srpskog stanovništva na grad Sisak i okolinu suprtono Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, omogućio međusobnu komunikaciju neprijateljskih formacija i suradnika u gradu, koji su slali šifrirane poruke i koordinate radi gađanja ciljeva u gradu Sisku i okolinu, a u toku kojih napada je ubijeno i ranjeno za sada točno neutvrđen broj ljudi, te je uništeno i oštećeno više gospodarskih i civilnih objekata, koji nisu bili branjeni vojnim snagama Hrvatske vojske,

 

Dakle, da bi kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata pomagao da se bez izbora cilja pogađaju nebranjena mjesta,

 

II. opt. KUZMIĆ ZORAN

 

2./ dana 23. i 24. listopada 1991. godine, u Sisku, kao šef saobraćaja poduzeća „Dunavski Lloyd“ Sisak, iako je znao da je I-opt. Mihajlović Ljlubiša suprotno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata omogućio uspostavljanje komunikacija neprijateljskih formacija i suradnika u gradu sisku, koji su slali šifrirane poruke i koordinate radi gađanja ciljeva u gradu i okolini, u vrijem zračnih i artiljerijskih napada tzv. JNA i teritorijalaca formiranih iz dijelova pobunjenog srpskog stanovništva, u cilju rušenja i obaranja novosupostavljeog društvenog uređenja Republike Hrvatske, omogućio I-opt. Mihiajlović Ljubiši da i dalje obavlja posao dispečera poduzeća „Dunavski Lloyd“ Sisak, radi čega je u toku tih napada ubijeno i ranjeno za sada točno neutvrđen broj ljudi, te uništeno i oštećeno više gospodarskih i civilnih objekata,

 

Dakle, da bi kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata pomagao da se bez izbora cilja pogađaju nebranjena mjesta,

 

Pa, da su time I-op. Mihiajlović Ljubiša i II-opt. Kuzmić Zoran s umišljajem pomagali u izvršenju krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH uz primjenu čl. 24. OKZRH.

 

Temeljem propisa čl. 91. st. 1. ZKP-a troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. – 5. tog zakona padaju na teret proračunskh sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

Okružno državno odvjetništvo Sisak optužnicom broj KT-183/92 od 11. ožujka 1993. godine, stavilo je svakome od optuženih na teret izvršenja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označenog u članku 120. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH uz primjenu članka 24. istoga Zakona.

 

Također je od strane zamjenice okružnog državnog odvjetnika, dana  19. travnja 1993. godine, stavljen prijedlog da glavna rasprava bude održana u odsutnosti I-optuženog Ljubiše Mihajlović, jer isti nije dostižan državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.

 

Prijedlog zamjenice okružnog državnog odvjetnika u dovoljeno je pravomoćnim rješenjem vijeća oznake KV-73/93 od 14. svibnja 1993. godine.

 

Prvo optuženi Ljubiša Mihajlović saslušan u toku istrage (list 20 i 21 spisa) kada se je još mogla osigurati njegova prisutnost navodi da je kao djelatnik „Dunavskog Lloyda“ radio na radnom mjestu dispeečra, gdje je putem UKW i SSB radio stanica komunicirao sasvim brodovima „Dunavskog Lloyda“.

 

Dana 22. listopada 1991. godine oko 16,00 sati, za vrijeme trajanja zračne opasnosti u Sisku, na 16 kanalu čuo je poziv „Gavran zove Lim“, a potom i obrnuto „Lim zove Gavrana“. Kako nisu mogli uspostviti vezu, uključio se i obratio se „Gavranu“ sa riječima: „Lloyd zove Gavrana, Gavrane javi se“. Nakon što se odazvao, rekao mu je da vjerojatno nešto nije u redu sa njihovim stanicama, te da se maknu sa kanala i prijeđu na „R1 i R2“, što su i učinili.

 

Na istom 16. kanalu čuo je pozive „Gavrana 1“ i „Gavrana 2“, kako 23. tako i 24. listopada 1991. godine ali više nije obraćao pažnju o razgovoru koji su vodili.

 

Poriče da bi posredovao kod slanja bilo kakovih šifriranih poruka, jer nema nikakovih razloga da pomaže neprijatelju, tim prije, što mu se sinovi nalaze u jedinicama ZNG-a.s

 

Drugo optuženi Zoran Kuzmić, iznoseći svoju obranu navodi da je od 1974. godine zaposlen u „Dunavskom Lloydu“ na radnom mjestu šefa prometne službe, te predaje dispečeru radne zadatke za sve brodove, „Dunavskog Lloyda“. Između ostalih poslova dispečer putem radio-veza šalje i prima poruke sa brodova „Dunavskog Lloyda“ i dužan je o tome voditi radio dnevnik.

 

Dana 22. listopada 1991. godine, oko 16,00 sati, dok se nalazio na svom brodu „Zibel“, čuo je preko UKW radio-stanice na 16. kanalu jedan kratki razgovor, koji nije bio uobičajen u komuniciranju među brodovima „Dunavskog Lloyda“. Kako je čujnost bila dosta slaba nije mogao razumjeti o čemu se govorilo, ali se sjeća da je kao pozivni znak među stanicama korištena riječ „Gavran 1“, kao i da je u jednom trenutku čuo glas Ljubiše Mihajlović. Iz onoga što je mogao čuti dalo se naslutiti da se radi o šifriranom razgovoru, pa je pretpostavio da se radilo o komunikaciji patrolnog broda ZNG-a, jer je prije ovog događaja iz rezervi „Dunavskog Lloyda“ izvršena predaja više radio-stanica ovog tipa. Naime, i on je osobno sudjelovao  u probi ispravnosti, a potom i predaji dvije radio-stanice USE 197 čiji je osnovni kanal 16., dvojici pripadnika ZNG-a.

 

Poriče da bi znao da je I-optuženik uspostavio bilo kakove komunikacije sa neprijateljskim formacijama i suradnicima u gradu, radi gađanja ciljeva u gradu i okolici u vrijeme napada sa zemlje i iz zraka, jer ga 24. listopada 1991. godine, po dolasku na radno mjesto, dispečer, to jest I-optuženik nije obavijestio o bilo kakovim problematičnim radio-vezama, niti je u dnevniku načinio bilješku, što bi mu bila obaveza da ih je bilo.

 

U toku dokaznog postupka saslušani su svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Također je izvršen uvid i pročitana je cjelokupna dokumentacija priložena u spisu.

 

 

Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

 

Iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxx, utvrđeno je da su se nakon uhićenja I- i II-optuženika, preko radio-stanice na 16. kanalu, u više navrata čuli uzajamni pozivi „Gavrana“ i „Lima“, kao i „Gavrana 1, 2, 3. i 4“, koji u pravilu nisu mogli uspostaviti vezu.

 

Nadalje, iz suglasnih iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxx , koji su se 22. listopada 1991. godine, nalazili na brodu „Zibel“, utvrđeno je da su preko radio-stanice u više navrata čuli, do tada nepoznate, uzajamne pozive „Gavrana“ i „Lima“, koji nisu mogli uspostaviti međusobnu vezu, tako da se u jednom trenutku među njih uključio njihov dispečer, sada I-optuženik pokušavajući uspostaviti vezu. Kako se radilo o šifriranom razgovoru, pretpostavili su da se radi o komuniciranju između pripadnika ZNG-a.

 

Sud je povjerovao iskazima gore navedenih svjedoka, jer su dali jasne i kategorične iskaze, koji su u skladu jedan sa drugim i objektivno su realni, a nema osnova da se posumnja u njihovu vjerodostojnost. Njihovim iskazima u potpunosti je potvrđena obrana kako I-, tako i II-optuženika.

 

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ivana Korošec, utvrđeno je da je u kritično vrijeme postojala opća zbrka u radio-foniji, te da su slate razne šifrirane poruke, a da se ne zna, ni tko ih je slao, ni što su one značile, jer nije bilo stručnog obrazloženja tih poruka, a što je trebalo na vrijeme ustanoviti vojska i policija, dok su oni koji su primali i blježili informacije trebali određeno označiti jačinu prijema signala. Također, je utvrđenog da šifrirane poruke nije prenosio I-optuženik, kao i da nikada nisu pronađeni pravi sudionici ovih šifriranih veza.

 

Sud je u cijelosti povjerovao nalazu i mišljenju vještaka, jer je jasan, logičan i uvjerljiv i dat od stručne osobe.

 

Uvidom u članke objavljene u tisku („Globus“, „Novi vjesnik“, „Slobodna Dalmacija“) utvrđeno je da se „Gavrani“ pojavjluju kao pripadnici 1. Brigade, što ukazuje da se navedene radio-stnice mogu smatrati stanicama hrvatske vojske.

 

Iz svega navedenog sud je došao do zaključka da se optuženicima ništa konkretno ne stavlja an teret u smislu inkriminacije krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH uz primjenu članka 24. OKZRH.

 

Naime, na temelju izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sud je utvrdio da je „Dunavski Lloyd“, koji za rad svojih radio-stanica ima generalnu dozvolu, u prvim danima početka agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno grad Sisak, dao na raspolaganje manje plovne objekte jedinicama ZNG-a, i to brodove „Zibel“ i „Javorina“ kao i izvjestan broj brodskih radio-stanica. Radio stanice UKW kojima su mogli međusobno komunicirati imale su „Kapetanija“ Sisak, „Hidroput“, „Dunavski Lloyd“ i hrvatska vojska.

 

Nadalje je sud utvrdio da je „Dunavskom Lloydu“ na 16. internacionalnom kanalu ometana frekvencija sa javljanjem nepoznatih učesnika „Gavrana“ i „Lima“, za koje ničim nije dokazano da se radi o neprijateljskim radio-stanicama, već naprotiv obrnuto, te da im je u okviru svog radnog mjesta I-optuženik samo poručio da prijeđu na drugi kanal, dakle, niti je naredio, niti sam izvršio bilo kakovu radnju protiv civilnog stanovništva.

 

U odnosu na II-optuženika, sud je utvrdio da on kao šef prometne službe, da je i postojala prijava iz koje bi proizlazilo da I-optuženik obavlja određene nedopuštene radnje, nije ovlašten donositi bilo kakove odluke o njegovom smjenjivanju i suspenziji, jer je to isključiva nadležnost direktora.

 

Kako ničim nije dokazano pomaganje, koje se ne pretpostavlja, već se mora dokazati motivom i umišljajem, a svijest pomagača mora obuhvaćati sva obilježja krivičnog djela, sud je optuženike temeljem članka 340. st. 3. ZKP-a oslobodio optužbe.

 

Odluka o trošku krivičnog postupka logičan je slijed iznijetog.

 

 

U Sisku, 8. srpnja 1993. godine

 

ZAPSNIČAR                                                                                      PREDSJEDNIK VIJEĆA

Nataša Galinić, v.r.                                                                             Željko Barać, v.r.

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste.

 

Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvještena na oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a).

 

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI