REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Slunj - KA 0006

Ocjena: / 2
LošeOdlično 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

PU SISAČKO - MOSLAVAČKA

 

 

Broj __511-10-04/04-V-552/95.

Datum __09.08.1995. godine.

 

 

VOJNOM  DRŽAVNOM ODVJETNIKU

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

 

  1. ŽELJKO KARAN    , zvani ____ _________,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Miloš i majka _ Kestenovcu općina  _Vojnić_

R   Hrvatska , stanuje u __Kestenovac _,  ulica  _ _____,

broj    21 , općina  Vojnić__, narodnost _ Srbin   __, državljanin _RH__

zanimanje poljoprivrednik , obiteljske prilike oženjen, jedno dijete,

završio je 4. razred osnovne škole, vojsku služio 1963/1964. , Travniku

 

z b o g  krivičnog djela _iz čl. 235. KZ RH, oružana pobuna.

Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni počinio krivično djelo opisano u čl. 235. KZ RH, oružane pobune.

 

Prijavljeni KARAN ŽELJKO se u periodu od 01.07.1991. godine do 07.08.1995. godine priključio nelegalnim oružanim formacijama tzv. ''Republike srpske krajine'' u selu Gaze, te naoružan poluautomatskom puškom odlazio na borbene položaje u mjestima Gaza, Zrinica, Begovo Brdo, Batonoga, Cetingrad, Primišje i Tržić. Oružane formacije tzv. vojske ''RSK'' u kojima se nalazio Karan Željko privremeno su okupirale dio teritorija RH, te je u sastavu istih sudjelovao u borbama protiv legalnih oružanih formacija RH. Na taj način svjesno je poduzeo radnju upravljenu na rušenju ustavno-pravnog poretka RH, čime se narušava cjelovitost međunarodno priznate države.

 

Dana 07.08.1995. godine, prijavljeni je zarobljen od strane pripadnika HV-a.

 

U prilogu kaznene prijave dostavljamo Vam službenu bilješku o obavljenom informativnom razgovoru s Karan Željkom

 

 

 

Prilog:  kao u tekstu

 

 

NAČELNIK:

Vladimir Milanković

 

 


 

 

 

 

Broj: Kio-56/95-2

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 11. kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Zvonimir Matan KARAN ŽELJKO

 

Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

 

Početak u 18,00 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: KARAN ŽELJKO

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:        otac Miloš, majka Mileva r. Karan

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Kestenovac br. 21, općina Vojnić

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  18.8.1941. u Kestenovcu, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              poljoprivrednik

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen Dušankom, djete punoljetno

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: OŠ.

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           kuća u Kestenovcu i stan na Gazi u Klc.

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              1962./63. u Sl. Brodu

 

  1. Da li je odlikovan: -

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: -

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: -

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. ZKP-a: brani se:

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac broj Kt-287/95 od 11.08.1995. te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

Branitelja neću uzimati.

 

Zatim se branim:

 

Ja sam do ovog rata stanovao u Karlovcu na Gazi gdje imam i stan a bio sam zaposlen 23 god. u OTP odnosno PPK dok mi je rodno mjesto u Kestenovcu bila supruga i kćerka. Vikendom sam odlazio da im pokažem i tako je bilo u ljeti 1991.g.sve negdje do 7.mj.1991. i kada sam tamo posljednji put došao rečeno mi je od tamošnjih organizacija da više ne smijem u Klc. i da se moram uključiti u TO pa sam i uključen bez obzira da li se to meni htjelo ili ne. Kad smo tu organizaciju uključivani rečeno nam je da je naš zadatak da čuvamo mjesto i da ćemo držati straže kako ne bi naišle veće grupe hrvatske vojske koje bi u slučaju nailaska trebali zaustaviti odnosno druge o tome obavijestiti.

 

Odmah nakon osnivanja te jedinice dobili smo i oružje, ja sam dobio PAP, uniforme nismo još tada dobili,  a par mjeseci kasnije dobio sam SMB uniformu. U okviru te TO jedinice ja sam kao i ostali stvarno vršio stražarsko mjesto. U Kestenovcu tamo ostali od 3 mj. kada smo bili prebačeni kod Cetingrada ali sada je to već nazivano vojskom Krajine i jedinica u kojoj sam se ja nalazio pripadala je 13. brigadi kod Cetingrada mlađi ljudi bili su naprijed a mi koji smo stariji bili u pozadini. Tu je došlo i do borbe u kojoj su vatru izmenjivale hrvatska vojska i naša. Dio jedinice u kojoj sam ja bio nije niti pucao jer smo bili u pozadini kao što sam kazao. Kada su prestale borbe nastupilo je neko primirje i mi smo držali straže na nekom položaju pa bi onda u 3 mj. 1992. kada je tamo došao UNPROFOR mi smo predali svoje naoružanje u mjestu Gojkovac i mi koji smo bili starija godišta pušteni smo kući pa sam kod kuće ostao od prilike 1 godinu. Nakon što sam bio 1 god bio kod kuće obolila je žena tako da je bila operirana, pa sam produžio boravak još 6 mj. time, da sam u tom vremenu ipak povremeno morao ići na stražu u mjesto Gojkovac. Nekako u tom periodu pripadnici te moje 13. brigade već su bili prebačeni na položaj kod Primišlja odnosno Trišta.

 

Kasnije sam ja priključen svojoj jedinici u Primišlju gdje smo držali straže sve do sada do ovog mj. 1995. kada je uslijedio napad hrvatske vojske, no koliko sam ja vidio tu se pucalo samo iz teškog naoružanja, mi pješadinci nismo niti vidjeli protivno vojnike niti prilike da pucamo, pa i nismo pucali. Tu je došlo nekako spontano do našeg rasula pa smo ja i još 4 krenuli našim kućama to je bila subota ili nedjelja drugim riječima 5 ili 6, 8.mj. 1995. i kada smo došli kući sve je bilo uzbuđeno, sve se spremalo za bijeg pa sam i ja na svoja kola stavio nešto stvari i zajedno sa ostalima krenuo ne znajući kuda.

 

Teško je kazati zašto sam išao ni sam neznam zbog čega sam išao niti mogu reći što sam tamo mogao očekivati, uglavnom našao sam se u masi – koloni prema Dvoru na Uni i tamo sam na putu zarobljen odatle sam dospio u Sisak a potom ovdje u ovaj zatvor. Na kraju bi želio da ja u borbama nisam učestvovao.

 

To je sve što imam za izjaviti.

 

Upozoren u smislu čl. 77. ZKP-a pratio sam diktat zapisnika i ne tražim da ga čitate.

 

Dovršeno u 18,45 sati.

 

 

 

ISTRAŽNI SUDAC;                                       ZAPISNIČAR:                        OSUMNJIČENI:

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-287/95

Karlovac, 28. kolovoza 1995.godine.

CZ/GK

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

 

KARAN ŽELJKA, sin Miloša i Mileve rod.

Karan, rod. 18.8.1941. u Kestenovcu gdje i prebiva na kbr. 21

općina Vojnić, srbin, drž. RH, u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac od

10.8.1995. u 20 sati,

 

da je:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Primišlja i Tržića općina Slunj, bio

pripadnik 21. kordunaškog korpusa paravojske tzv. "RSK" ,a sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se u odori i sa oružjem borio protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije "Oluja",

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.

 

 

Stoga

 

p r e d l a ž e m

 

1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

 

2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Karan Željko

 

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode (list 3 )

4) da se temeljem čl. 182 st. 2 toč. 1 i 3 ZKP-a protiv okr. Karan Željka produži pritvor

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Karan Željka, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH, jer je uhićen od strane hrvatske vojske kao pripadnik srbočetničkih postrojbi u akciji HV-a "Oluja".

 

Protiv Karan Željka provedena je istraga i određen pritvor.

 

U svojoj obrani okrivljenik navodi da je točno da je u navedenoj postrojbi paravojske tzv. "RSK" bio i nakon 10. svibnja 1995. godine, ali tvrdi da je bio mobiliziran, da nije pucao, te da se je dobrovoljno predao. Tvrdi da je samo držao straže te da se bojevo djelovalo samo s položaja gdje je bila smještena artiljerija dok pješadija kojoj je pripadao nije uopće pucala po položajima HV-a. Tokom napada HV došlo je među četnicima do totalnog rasula pa su svi pobjegli i krenuli svojim kućama tako da je i on uhićen i lišen slobode.

 

Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo daje okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.

 

Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.

 

Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.

 

Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana

i na zakonu osnovana.

 

 

VOJNI TUŽITELJ

Zdravko Car

 

 


 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: III K-251/95-7

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Janjac Marijana kao predsjednika vijeća, te Boljkovac Juraja, predsjednika suda i Kosijer Mladena kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Karan Željka, zbog krivičnog djela iz čl. 235 st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-287/95, od 28.8.1995.g., dovršene u prisutnosti vojnog tužitelja Car Zdrav ka, o kr. osobno uz branitelja po službenoj dužnosti Radišić Dražena odvjetnik-a u Karlovcu, dana 5.1istopada 1995. g.

 

p r e s u d i o  j e

 

Okr. KARAN ŽELJKO sin Miloša i Mileve rođ. Karan, rođen

18.08.l94l.g. u Kestenovcu, gdje i prebiva na kbr.21,

općina Vrginmost, Srbin, drž. RH, poljoprivrednik

 

 

k r i v  j e

 

što je:

 

u vremenskom razdoblju od 10. svibnja do 7.kolovoza 1995.godine kao pripadnik l3.brigade 2l.kordunaškog korpusa vojske tzv."Republike srpske kraji e", na lokaciji Primišlja i Tržića, općina Slunj, držao straže na položajima nasuprot Hrvatskoj vojsci sa ciljem sprečavanja njenog ulaska nato područje i uspostavu pravog sustava Republike Hrvatske, tako da je to područje bilo privremeno okupirano i izvan kontrole hrvatskih vlast. sve do akcije "Oluja",

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,

 

čime je počinio kazneno djelo Hrvatske - oružanom pobunom – označeno u čl. 235. st. 1. KZRH, pa se po označenom zakonskom propisu,

 

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 5 /pet/ godina.

 

Temeljem čl. 45 st. 1 OKZRH okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od 10.kolovoza 1995.g. pa nadalje.

Temeljem čl.90 st. 4 ZKP okrivljenik se oslobađa dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

VT u Karlovcu stavlja optužnicom br. KT-287/95 od 28.8.l995.g. Karan Željku na teret da je počinio kriv. djelo sudjelovanja u oružanoj pobuni, iz čl. 235 st. 1 KZRH.

 

Okr. u svojoj obrani i u istrazi i na glavnoj raspravi /list 6 i l6/navodi da je do početka rata radio i živio u Karlovcu gdje ima stan, a da je vikendom odlazio u Kestenovac gdje su mu bile supruga i kći i ljeti 1991.g. da mu je od strane tamošnje TO bilo zabranjeno vratiti se u Karlovac te da je morao držati straže kako ne bi naišle grupe Hrvatske vojske koje bi u tom slučaju trebali zaustaviti ili o tome obavijestiti nadređene. Zadužio je oružje i to poluautomatsku pušku /PAP/ te SMB uni formu te je te položaje držao do 3.mj.1992.g. u sklopu tzv."vojske krajine". Nakon toga je pušten kući što zbog bolesti, a što zbog bolesti žene, ali je povremeno odlazio na straže u mjesto Gojkovac i konačno kao pripadnik l3.brigade prebačen u Primišlje i Tržić gdje ga je zatekao i kraj ovog rata, odnosno akcija "Oluja". Navodi da je zarobljen od strane HV-e i to u civilnoj odjeći jer se nakon rasula svoje postrojbe pridružio koloni i spremao za bijeg, a u traktorsku prikolicu da je stavio svoju PAP te je s njom i zarobljen. Na tom položaju bio je od sredine 7.mj.l995.g. do zarobljavanja, te je primao plaću nekih 20 "krajinskih dinara". Navodi da je on odveden od strane HV-e, a supruga da je otišla s kolonom, ali ne zna gdje se nalazi.

 

Sud je izvršio uvid u izvješće PU Sisačko-moslavačke o lišavanju slobode okr. i privođenju, te je ovaj potvrdio da je izvješće on osobno potpisao.

Ocjenjujući obranu okr. te činjenicu da je zarobljen po pripadnicima HV-e, sud je ocijenio da je okr. počinio kriv.djelo koje mu se stavlja na teret. Utvrđeno je kao ne spor no da je bio od strane tamošnjih neregularnih vlasti mobiliziran, da je zadužio oružje i streljivo,da je primao vojničku plaću, da je držao položaje nasuprot položajima HV-e, te da je zarobljen od strane HV-e. Držanjem tih položaja okr. je objektivno sprečavao ulazak legalnih snaga Republike Hrvatske na područje koje je tada bilo okupirano i time dakle sudjelovao u oružanoj pobuni.

 

Sud se je prilikom utvrđivanja djelovanja okr. ograničio isključivo na razdoblje poslije 10.svibnja 1995. godine tj. na razdoblje koje nije obuhvaćeno Zakonom o izmjeni Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske /NN br.39 od 9.6.1995.g. pa je utvrđeno da je upravo nakon tog datuma okr. bio pripadnik postrojbi tzv."vojske RSK".Isto tako sud se ograničio samo na ispitivanje činjenica bitnih za utvrđenje da li je ovaj počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, a nije ulazio u eventualne dvojbe okr. da li napustiti tada okupirano područje te eventualno obitelj i imovinu niti je utvrđivao stupanj osobne hrabrosti za eventualno dezertiranje iz te paravojske u koju je prema obrani mimo svoje volje uključen.

Utvrdivši na opisani način da je okr. počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret, ovome je odmjerena i kazna, a sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir i činjenicu da je okr. ipak napustio Karlovac u kojem je imao stan i redovan posao, a ne da je bio zatečen ratom na tom području, pa to svakako ima odraza i u visini izrečene kazne. Za istu vrstu djelovanja kazna bi bila bliža zakonskom minimumu da se okr. na privremeno okupiranom području zatekao kao stalno nastanjen jer tada možda i ne bi imao toliko izbora za odluku da li pristupiti toj paravojsci ili priznati legalne vlasti Republike Hrvatske. Stoga sud procjenjuje da će upravo izrekom označena kazna svojom visinom ostvariti svrhu kažnjavanja obzirom na okr. osobno, a i u generalnom smislu.

Stoga je suđeno kao u izreci, a temeljem čl. 45 st. 1 OKZRH okr. se naravno u izrečenu kaznu uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru.

Po čl. 90 st. 4 ZKP sud ga je oslobodio dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka jer ovaj trenutno nema redovnih primanja, pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Isto tako temeljem čl.343 st.l ZKP pritvor je obavezno produljen obzirom da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 Ipet/ godina.

 

Karlovac, 5. listopada 1995. godine.

ZAPISNIČAR:                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Blaženka Čurjak                                                                               Marijan Janjac

 


PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od primitka pismeno otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 primjerka,a o žalbi odlučuje Vrhovni sud.

 

 

DOSTAVLJENO:

1. VT KIc. na KT-287/95

2. KARAN ŽELJKO,Okr.zatvor Klc.

3. Branitelj Dražen Radišić,Klc.

4. Predsjedništvo suda

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broi: I Kž-761/1995-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrbetić Vesne, kao predsjednice vijeća, te Petranović Milana, mr. Zmajević Branka, Potrebica Ante i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Karan Željka zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 5. listopada 1995. K-251/95-7, u sjednici održanoj 28. prosinca 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Maračić Ivana,

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se žalba opt. Karan Željka kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu od 5. listopada 1995. godine K-251/95-7 oglasio je krivim opt. Karan Željka zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

 

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 1995. godine, pa dalje.

 

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen od nadoknade troškova krivičnog postupka.

 

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, on u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj žalbe optuženika svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Suprotno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio zakon.

 

Optuženik u svojoj žalbi ne poriče utvrđenje suda prvog stupnja da je kao pripadnik paravojske "republike srpske krajine" zadužio oružje.

 

Ono što optuženik u žalbenim navodima čini prijepornim to je njegov umišljaj, odnosno da je bio prinudno mobiliziran u postrojbe paravojske "republike srpske krajine", da je prinudno nosio oružje i da nije želio sudjelovati u ratnim operacijama.

 

Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na pravilan način utvrdio da je optuženik počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

 

Naime, odlučnu činjenicu sudjelovanja u oružanoj pobuni, sud prvog stupnja utvrdio

je pouzdano već iz obrane optuženika, koji je u istrazi i na glavnoj raspravi između ostalog iskazao da je nakon 10. svibnja 1995. godine držao stražu na prvoj liniji bojišnice nasuprot Hrvatske vojske sve do akcije "Oluja". Treba još istaći, da je optuženik još od srpnja 1991. godine u paravojnim postrojbama, te da od tada do zarobljavanja 7. kolovoza 1995. godine nije ništa poduzimao da izbjegne sudjelovanje u držanju oružanih straža što je prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja mogao barem pokušati, jer mu nije prijetila opasnost koju on ne bi mogao otkloniti.

 

Iz izloženog proizlazi, suprotno žalbenom prigovoru, da optuženik nije pristupio nelegalnim neprijateljskim postrojbama pod prijetnjom, kako tvrdi u svojoj obrani i ponavlja u žalbi, već svjesno i dobrovoljno, pokazujući spremnost da na prvoj crti bojišnice upotrijebi i vatreno oružje u cilju sprečavanja dolaska legalnih snaga Republike Hrvatske, što očito nije njegova slučajna aktivnost, već faktično sudjelovanje u oružanoj pobuni, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

 

Prema tome, suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja prihvaća u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima se temelji pobijana presuda, odnosno nalazi da je sud prvog stupnja utvrdio pravilno sve odlučne činjenice koje predstavljaju subjektivna i objektivna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH zbog kojeg je optuženik oglašen krivim, pa je neosnovana njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede krivičnog zakona.

 

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, u smislu čl. 369. ZKP, u odluci o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ocijenio je da je sud prvog stupnja prigodom odmjeravanja kazne uzeo u obzir sve okolnosti što utječu da kazna bude manja ili veća. Izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina ukazuje se adekvatnom i podobnom za ostvarivanje svrha iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

 

S obzirom na izloženo, ne stoje razlozi zbog kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja. Kako nisu ostvarene ni povrede zakona iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, koje sud drugog stupnja ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 374. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 28. prosinca 1995.

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća;

Vinja Ileana v.r                                                                                               Vrbetić Vesna, v.r.

 

 

 

 

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-251/95-18

 

 

O B A V I J E S T

Obavještavamo Vas da je Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske o pomilovanju ur. broj 95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine ŽELJKO KARAN oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1 KZRH, a rješenjem Vojnog suda u Karlovcu broj K-481/95 (Kv-446/95) i dr., od 31. prosinca 1995. god., protiv istog je ukinut pritvor.

 

 

U Karlovcu, 12.03.1996. godine.

 

 

 

S u d a c:

Marijan Janjac v.r.

DOSTAVLJENO:

  1. VT Klc. na br. KT-287/95
  2. Okr. ŽELJKO KARAN

-        putem oglasne ploče suda

DRAŽEN RADIŠIĆ

  1. Branitelja Karlovac

 

 

Za točnost otpravka-

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI