REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Slunj - KA 0007 - REG 091

Ocjena: / 4
LošeOdlično 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Policijska stanica Slunj

 

Broj 511-05-41/1-12-3.1992.

Datum 13.02.1992.godine.

 

 

 

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽITELJSTVU

 

K A R L O V A C

 

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

 

 

  1. JANČIĆ MILADIN       , zvani __________''Naja''_____________,

(ime i prezime)                                                                            (nadimak ako ga ima)

otac  Svetozar i majka ____Soka_______, rođene _____________________,

(ime i prezime)                                                (ime i prezime)                                 (djevojačko por.ime)

rođen dana   29.10.1953. u   Toboliću općina  __Slunj__,

 

R Hrvatska____,    stanuje u Primišlju ulica __Primišlje____, broj bb__,

 

općina  Slunj narodnost  ___Srbin__________, zanimanje __Policajac___,

porodične prilike oženjen, otac dvoje malodobne djece, ,

 

završio je  Srednju školu.     ne zna pisati, vojsku služio  ___Da____.

 

U vojnoj evidenciji se  vodi u Slunju._

 

 

sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je

 

z b o g   krivičnog djela iz članka 236 F KZ-a RH- oružana pobuna.



N a  n a č i n što je nakon prestanka radnog odnosa na osobni zahtjev u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj stanici Slunj, dana 19.08.1991.godine, na poslovima dežurnog u PS Slunj, dobrovoljno pristupio neprijateljskim redovima u tzv. ''Miliciju SAO Krajine'' u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

 

Prijavljeni je bio zaposlen u PS Slunj u svojstvu dežurnog policajca. Stalno je živio u mjestu rođenja u Primišlju i svakodnevno je putovao iz Primišlja u Slunj na poso. Kako je politička situacija bila sve teža, na prijavljenoga je vršen pritisak od strane njegovih kolega koji su ranije napustili službu, pa je prijavljeni podnesao molbu za raskid radnog odnosa s PS Slunj i sa danom 19.08.1991. godine prijavljeni je raskinuo radni odnos s PS Slunj.

 

Poslije odlazi u Primišlje i dobrovoljno pristupa neprijateljskim redovima tzv. ''Milicije SAO Krajine''. Prema nekim saznanjima Jančić Miladin je učestvovao na strani neprijatelja kod napada na Drežnikgrad, Rakovciu i dr. sela, zatim kod napada na Slunj, ali je u toku kriminalistička obrada, pa će se sve provjeriti. Nakon raskida radnog odnosa prijavljeni se uredno razdužio s oružjem i opremom.

 

Sada se prijavljeni nalazi u službi ''Milicije SAO Krajine'' u mjestu Slunju.

Na osnovu napred opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Jančić Miladin počinio kriv. djelo iz čl. 236 f. KZ RH – oružana pobuna –

O svim naknadno prikupljenim saznanjima obavijestiti ćemo Vas putem Posebnog izvještaja.

Prednje Vam se dostavlja na daljnju nadležnost.

 

 

P r i l o g:  1 kom.

 

ZAPOVJEDNIK:

Ivan Panić

 


 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA


Sastavljena u PU Karlovac u ime PS Slunj po krim. inspektoru xxxxxxxxxxxxx a u vezi bivšeg policajca Jančić Miladina.

 

JANČIĆ MILADIN sin Svetozara rođen dana 29.10.1953. godine u Toboliću SO Slunj, sa stalnim prebivalištem u Gornjem Primišlju bb, SO Slunj bio je policajac PS Slunj. Posljednje dane provodio je kao dežurni u PS Slunj.

 

Inače Jančić Miladin dugo nije htio raskinuti radni odnos s PS Slunj ali po pritisku drugih njegovih kolega, kao što su Mandić Milorad, Cimeša Milan i dr. koji su ranije napustili PS Slunj zatim prijetnjom njegovih mještana u Primišlju Jančić Miladin je podnesao molbu za raskid radnog odnosa s PS Slunj. Sa 19.08.1991. godine Jančić Miladin je raskinuo radni odnos sa PS Slunj. Uredno se razdužio i dalje je živio u mjestu Primišlju i nije dolazio u Slunj.

 

Prema nekim saznanjima Jančić Miladin je otišao u miliciju SAO Krajine i učestvovao je navodno kod napada na Drežnik Grad, Rakovicu, i dr. mjesta koja su bila napadnuta od strane okupatora i njegovih suradnika.

 

Sada se Jančić nalazi u Slunju kao milicioner SAO Krajine.

 

U Karlovcu dne. 11.02.1992. godine.

 

Ovl. služb. osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxx

 


 

 

 

 

S L U Ž B E N A  Z A B I L J E Š K A

 


Sastavljena u Karlovcu dana 14.02.1992. godine, a povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx na okolnosti njegovog povratka u okupirano mjesto Slunj.

Dana 13.02.1992. godine obavio sam informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxx iz Slunja, koji se trenutno nalazi kod xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx a koji mi je tom prilikom ispričao o detaljima svog povratka i boravka (4 dana) u okupiranom Slunju i okolici.

 

Od okupacije Slunja tj. 16.11.1991. godine do 04.12.1991. godine, navedeni se nalazio u Bihaću kod xxxxxxxxxxxx (vodnika ''JNA''). U dogovoru sa xxxxxxxxxxxxx (također vodnik ''JNA'') odlučio se vratiti u mjesto Slunj. Povratak je bio planiran 04.12.1991.godine i po dogovoru po njih je trebao doći u Bihać xxxxxxxxx. Kako isti u zakazano vrijeme nije došao, za Slunj su krenuli njih dvojica sami, tj. xxxxxxxxxxxxxxxx.

 

Dolaskom u mjesto Slunj xxxxxxxxxxxx je prvo otišao u svoj stan, te malo posložio stvari koje su bile razbacane na sve strane.

Naredno veče (kako nebi morao tražiti propusnicu) isti je prespavao u jednoj zgradi kod poduzeća xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Idućeg dana tj. 05.12.1991. godine priveden je na informativni razgovor kod Čokeša Mane. Uz Čokeša Manu u ispitivanju je sudjelovao i Jančić Miladin. Navedena dvojica su ga pitala kakva su bila njegova zaduženja u organiziranju obrane, tko je bio glavni u gardi i policiji, gdje se sada nalaze isti.

Poslije toga xxxxxxxxxxxxx je sa Cimeša Milanom i Trbojević Manom te još nekima otišao u kuću Cimeša Milana gdje su razgovarali (uz piće) o nastaloj situaciji a kroz razgovor je zaključio da svi podržavaju okupaciju Slunja i tzv. Krajinu.

 

Za vrijeme svog boravka u Slunju xxxxxxxxxxxxxx primjetio je većinu ''starih'' policajaca srpske nacionalnosti koji i sada rade u Slunju kao već spomenuti Jančić Miladin, Mandić Milorad, Bošnjak Duško koji navodno radi u T. Korenici i Cimeša Đurađ koji još ne radi iz razloga što puno pije i zbog toga što je dugo ostao raditi u PS Slunj. Sekretar SUP-a Slunj je izvjesni Pajić Milan iz Vojnića, dok Krnić Simo nije viđen u Slunju. Pošto je zgrada PS Slunj srušena, nova uprava SUP-a Slunj sada se nalazi na recepciji hotela ''Park''.

Nakon toga otišao je sa Višnjić Milanom u Kremen (gdje mu živi i brat Pero) te je od Višnjić Milana, Rebić Marka i još nekih nagovaran da tu može ostati koliko hoće i da mu oni garantiraju sigurnost.

Po njegovom mišljenju na prostoru SO-e Slunj prevladavaju dvije struje tj. ''mekša'' koja se zalaže za mir i kakav takav suživot ( i u koju spadaju i stanovnici Kremena, pa su zbog toga prozvani ustašama) i mnogo jača i brojnija ''tvrda'' koju čine četnici i ekstremisti, koji se zalažu za progon svih Hrvata.

Tom prilikom Višnjić Milan mu je ispričao da je osobno iz zatvora izvukao Ugarković Tomu (Antinog) koji je bio uhvaćen negdje u Gornjoj Glini. Tom prilikom je riskirao da i sam bude zatvoren, pošto je govorio da ako treba njega neka zatvore a da Tomu puste pošto on nije kriv, u čemu je nakon nekog vremena i uspio.

 

Trećeg dana boravka xxxxxxxxxxxx je uspio u SUP-u ishoditi propusnicu za putovanje, ali bez pečata. Kada je jednu nepoznatu žensku osobu (službenicu) upitao za pečat, ona je uzela njegovu propusnicu i poderala je, bacila u koš te rekla da se propusnice više ne daju.

 

Na ulici je susreo Opačić Đuru i pitao ga da li zna tko bi mu mogao izdati propusnicu za putovanje. Isti ga je uputio u Sekretarijat za narodnu obranu kod Jezdić Janka.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Pošto je našao Jezdić Janka, kod kojeg radi i Gojsević Anka, nakon kraćeg razgovora isti mu je napisao dozvolu za kretanje, te mu rekao da usput svrati kod njegove žene Jezdić Jeke u Broćancu i da će mu ona udariti pečat.

Nakon toga xxxxxxxxxxxx je sa svojim vozilom (sam) krenuo u pravcu Bihaća. U Broćancu je ovjerio navedenu propusnicu. Na prvu patrolu (kontrolu) naišao je na Rendulić brdu (prije Grabovca), zatim u Grabovcu, na Preboju i Ličkom Petrovom Selu. Kako nije mogao putovati preko Drežnika i Vaganca morao je putovati preko Plitvica i Ličkog Petrovog Sela.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Mišljenje xxxxxxxxxxxxx je da je na području općine Slunj nemoguće normalno živjeti, jer za svako kretanje treba ''moliti'' navedenu propusnicu, pa čak ako se krećete iz Slunja do Rastoka

 

Svi hrvati koje je uočio obilježeni su sa bijelom trakom oko rukava.

 

Po njegovim kasnijim saznanjima i mišljenju, Višnjić Milana i Vorkapić Duška uhapsile su ga vlasti u Slunju (radi njihovih neslaganja u nekim političkim stavovima) i sprovele u zatvor u Vojnić.

 

 

Zabilješku sastavio:

Nikola Cindrić

 

 


 

 

 

Broj:  Kio.221/92-4

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

GOJKO RAKINIĆ (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   17.srpnja 1992.god.

 

u  ___Vojnom____ sudu  u ____Karlovcu______.

 

Prisutni od suda                                                                                                                          Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                                ___Bošnjak Dragića i dr.

 

Zapisničar: ___Mile Paulić___  zbog krivičnog djela iz člana __236. f. st. 1 KZ RH___

 

Početak u 10,30 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac      _____nitko______________

Okrivljeni:  _______________________

Branilac: _______________________

Oštećeni:________________________

Tumač:  _______________________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  Gojko Rakinić, Milovan,

Zanimanje i boravište:   automehaničar, Slunj, Ogulinska

Mjesto rođenja i godina starosti:  Tuk – Tobolić, star 56 godina

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti zavadnji

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229 i 231. st. 2 ZKP-a, iskazuje:

 

Godinama sam živio u Slunju i poznajem većinu mještana Slunja i okolnih sela. Od 15.7.1990. godine pa nadalje sve do 25.4.1992. godine, kada sam uhićen od pripadnika HV radio sam kao građanska osoba na službi u ''JNA'' i to kao automehaničar na GVPO 5, vojne oblasti ''JNA'' koje se nalazio nedaleko od Slunja.

 

Za vrijeme samog napada i okupacije Slunja 16.11.1991.god. od strane ''JNA'' i raznih paravojnih formacija tzv. ''SAO Krajine'' nisam bio u Slunju. Za to vrijeme od 8.11. do 19.11.1991. god. nalazio sam se na liječenju u VMA u Beogradu.

 

Okr. Gostović Dmitar, okr. Jančić Miladian i okr. Bošnjak Dragića vrlo dobro poznajem. Sva trojica su radili prije okupacije Slunja u PS Slunj i kako sam čuo sredinom ljeta 1991.godine ili neposredno pred okupaciju Slunja samovoljno su napustili svoja radna mjesta u PS Slunj.

Okr. Gostović Dmitar najprije je radio u Narodnoj obrani Slunj a zatim kao inspektor u PS Slunj. U tom svojstvu često je tokom ljeta i početka jeseni 1991.godine dolazio na vojni poligon, gdje sam radio, i tu sam stajao sa oficirom bezbenosti ''JNA'' Bašićem, kojem se ovog časa ne mogu sjetiti ime, po narodnosti je musliman.

Okr. Gostović Dmitra nakon okupacije Slunja vidio sam svega jednom, negdje u ožujku 1992.godine, na vojnom poligonu, gdje sam radio. Došao je tu s napred spomenutim Bašićem. Bio je obučen u SMB uniformu ''JNA'' s oznakama kapetana ''JNA'' i naoružan pištoljem. Tom prilikom pozdravio sam se s njime i malo popričao, te iz tog razgovora saznao da se nalazi u ''JNA'' i to u Bihaću. Ništa drugo o njegovoj pripadnosti ''JNA'' ili nekoj drugoj paravojnoj formaciji neznam, pa prema tome niti o njegovoj djelatnosti u okviru te organizacije. Kako za vrijeme napada na Slunj, nisam bio u Slunju ne znam da li je on sudjelovao u napadu i okupaciji Slunja.

 

Okrivljene Jančić Miladina i Bošnjak Dragića, nakon okupacije Slunj, vidio sam više puta onako u prolazu u Slunju. Obojica su bila obučena u plave policijske uniforme. Nisam siguran da li su na uniformama imali neke oznake pripadnosti. Nisam sigurna niti da li su bili naoružani, ali mislim da su bili naoružani pištoljima. Siguran sam da niti kod jednog od njih dvojice nisam vidio dugo  streljačko oružje. Ništa drugo o njihovoj pripadnosti tzv. ''MILICIJA SAO KRAJINA'' ili eventualno nekoj drugoj paravojnoj formaciji kao i o njihovoj djelatnosti u okviru tih formacija iz osobnog zapažanja ne znam.

 

To je sve što imam o ovome za iskazati.

 

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

Dovršeno.

 

 

Istražni sudac:                                                            Zapisničar:                                          Svjedok:

 

 


 

 

 

Broj:  Kio.261/92-4

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   20.srpnja 1992.god.

 

u  ___Vojnom____ sudu  u ____Karlovcu______.

 

Prisutni od suda                                                                                                                          Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                                ___Gostović Dmitra i dr. ___

 

Zapisničar: ___Tonka Rendulić___  zbog krivičnog djela iz člana __236. f. st. 1 KZ RH___

 

Početak u 12,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______________________

Branilac: _______________________

Oštećeni:________________________

Tumač:  _______________________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   krim. inspektor, xxxxxxxxxxxxx

Mjesto rođenja i godina starosti:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i čl. 231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Tokom 8., 9., i 10. mjeseca 1991.godine, prije napada na Slunj i prije okupacije Slunja ukupno desetak policajca srpske nacionalnosti samovoljno je napustilo RS Slunj. Nekima od njih radni odnos prestao je na vlastiti zahtjev, a drugi su jednostavno napustili svoja radna mjesta i pri tome zadržali oružje i drugu službenu opremu s kojom su bili zaduženi kao policajci PS Slunj.

 

Okrivljenima Jančić Miladinu, Višnjić Dmitru, Višnjić Darku i Lešić Draganu radni odnos u PS Slunj prestao je na njihov zahtjev, negdje u ljeti prošle godine. Svi oni prilikom prestanka radnog odnosa uredno su se razdužili, odnosno vratili oružje i drugu službenu opremu sa kojom su bili zaduženi.

 

Okrivljeni Cimeša Đurađ, Gostović Dmitar i Bošnjak Dragić jednostavno su napustili svoja radna mjesta i više se nisu pojavljivali na poslu, pa im je radni odnos prekinut radi toga što su samovoljno napustili posao. Sva ova trojica prilikom napuštanja radnog mjesta u PS Slunj zadržali su za sebe i do danas nisu vratili oružje i drugu službenu opremu s kojom su bili zaduženi.

 

Ja iz osobnog saznanja ne znam da li su se svi naprijed imenovani okrivljeni ili neki od njih, nakon okupacije Slunja, priključili i stupili u novostvorenu tzv. ''Milicija SAO Krajina'' u Slunju, odnosno u neku drugu paravojnu oružanu formaciju, te ''SAO Krajine'' ili pak u oružane snage ''JNA''. No, iz razgovora s raznim osobama čuo sam da su svi oni nakon okupacije Slunja pristupili u tzv. 'Milicija SAO Krajine'' i da su u toj Miliciji radili nakon toga, odnosno da još i danas rade kao policajci te novostvorene ''Milicije'' na okupiranom području u Slunju''.

 

To je sve što imam za iskazati.

 

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1.ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

Dovršeno u 13,00 sati.

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                                      Svjedok

 

 


 

 

 

Broj:  Kio.203/92-8

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   22.srpnja 1992.god.

 

u  ___Vojnom____ sudu  u ____Karlovcu______.

 

Prisutni od suda                                                                                                                          Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                                ___Dmitra Gostović i dr.

 

Zapisničar: ___Tonka Rendulić___  zbog krivičnog djela iz člana __236. f. st. 1 KZ RH___

 

Početak u 12,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______________________

Branilac: _______________________

Oštećeni:________________________

Tumač:  _______________________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Mjesto rođenja i godina starosti:  

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti zavadnji s okr.

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Ne znam točno datum, ali to je bilo negdje koncem 11. mj. bio sam uhićen i držali su me u zatvoru u Slunju oko tjedan dana. Obzirom da nisu imali takvog stručnog osoblja bio sam im potreban za održavanje trafostanice i zato su me pustili, time da sam se morao svakodnevno javljati na posao i tražiti redovne propusnice za kretanje na području Slunja. Obzirom na moju djelatnost i da sam gotovo stalno bio u Slunju i na području oko Slunja ja krećući se na tom području susretao puno osoba, pa tako između ostaloga mogu navesti:

 

Kio. 181/92

DMITRA GOSTOVIĆ, vidio sam negdje u 3. mj. u PS, da je bio obučen u staru milicijsku uniformu.

 

Kio. 221/92

DRAGIĆA BOŠNJAKA viđao sam u Slunju da je bio obučen u maskirnu uniformu, naoružan pištoljem i da je na ruci imao oznaku ''Milicija SAO Krajine''. Čuo sam da je postao komandir jednog odjeljenja kod ''Autokampa'' Grabovac.

 

Kio. 126/92

Osobno nisam poznavao Nedjeljka Kotur, ali sam čuo da je on navodno poginuo.

 

Kio. 261/92

  1. okr. CIMEŠA MILANA znam da je obučen u staru milicijsku uniformu i da sam

ga viđao naoružanog kratkim naoružanjem, te je sada jedan od inspektora u Slunju. II. – okr. DRLJAČA NIKOLU znam da je bio u penziji i da je jedno mjesec dana nosio staru milicijsku uniformu i da se potom skinuo, no što sada obavlja nije mi poznato. Također potvrđujem da sam POLOVINA MILANA vidio u staroj policijskoj uniformi. IV. – okr KOSIJER MILIĆA znam da je ranije bio policajac, a jedno vrijeme je bio odsutan pa sam ga poslije također vidio u staroj policijskoj uniformi.

 

Kio. 130/92

Potvrđujem da sam VLADIMIRA VUČKOVIĆ vidio da je vozio tenk kroz Slunj i bio je obučen u SMB uniformu. Njega sam često puta viđao, a poznam ga od ranije.

 

Kio. 125/92

Vidio sam ga češće puta u SMB uniformi, a također i u mjestu Lađevac gdje je bio na straži sa puškom, meni se čini da je AP. Okr. Tepavac Nikolu sam češće puta viđao obzirom da sam radio u Slunju.

 

Kio. 121/92

  1. okr. MILOŠEVIĆ MILU vidio sam u SMB uniformi, a budući je radio u

saobraćajnom poduzeću češće sam ga viđao da je vozio teške kamione i autobuse.

  1. Okr  PJEVAC ŽELJKA sam vidio da je bio u SMB uniformi sa činom

potporučnika i obavljao je određene dužnosti na tržničkoj fronti meni nije poznato točno što.

III        okr. GRUBOR ĐUKU viđao sam u SMB uniformi.

IV        KRNIĆ DAMIRA vidio sam u maskirnoj uniformi, šarenoj, bio je u Vojnoj policiji, često je bio na slunjskom mostu i kraj njega je bilo borbeno oklopno vozilo, te je bio naoružan i dugim i kratkim naoružanjem, primijetio sam a je na uniformi imao oznake srpskih zastava kao i na kapi i sa puno nekakvih orlova u smislu srpskih obilježja.

V         Okr. BLITVA SLOBODANA osobno sam upoznao za vrijeme dok sam bio u zatvoru. Bio je obučen u šarenu uniformu, naoružan pumpericom i posebno se brutalno ponašao prema zatvorenicima. Tukao je zatvorenike, vrijeđao, psovao i dr.

 

Br. Kio. 223/92

Obzirom na narav moga posla ja sam u SMB uniformama viđao I. – okr. Vladu Kosanović, III- okr. Dušana Smoljanović, IV. okr. Miloša Smoljanović, V. okr. Đuru Trbojević, VI. –okr. Dragana Katić, IX. –okr. Stevu Zec, X.-okr. Iliju Čubra, XI. – okr. Danu Đermanović XIII.-okr. Miloša Ralić, XIV. –okr.Milana Ralić, XX.-okr.Dane Dević, XXII-okr. Dušana Grubor, XXIV.-okr. Đuru Glumac, XXIX.-okr. Radu Krnić, XXX.-okr. Milu Jančić i XXXI okr. Boška Sučević.

 

U šarenim maskirnim uniformama viđao sam XVI.-okr. Đuru Opačić, XVII.-okr. Dušana Opačić, XVIII.-okr. Živka Ilić, XXI.-okr. Dušana Sušić i XXIII.-okr. Gojka Grubor.

 

Od navedenih osoba nisam viđao II.-okr. Danicu Kosanović, VII.-okr. Jovu Milošević, VIII.-okr. Đuru Milošević, XV.-okr. Milana Šašu, XIX.-okr. Branka Ilić, XXV.-Milana Glumac, XXVI.-okr. Đuru Kurjega, XXVII-okr. Danu Kurjega i XXVIII.-okr. Sretena Čubru.

 

Od navedenih osoba koje sam viđao u uniformama mogu potvrditi da su gotovo svi dužili dugo naoružanje i da sam ih viđao sa puškama, uglavnom su ovi viši po činu imali automatske puške, a poneki PAP il M-48. Osim toga mogu dodati da je XXX.-okr. po činu potporučnik i da je sada zapovjednik u Tržiću,

 

Br. Kio. 216/92

Za obojicu okrivljenika BOŠNJAK DUŠANA i MANDIĆ MILORADA mogu potvrditi da su pripadnici tzv. ''Milicije SAO Krajine'' i to Bošnjak Dušan je bio u maskirnoj uniformi, a Mandić Milorad u bivšoj plavoj uniformi, a obojica su naoružani i dugim i kratkim naoružanjem. Njih sam često puta viđao u prolazu.

 

Br. Kio. 212/92

U SMB uniformi viđao sam I.-okr. VUJČIĆ MILAN, III.-okr. ĐUKANA MUDRIĆ, V.-okr. NEDJELJKA BAKIŠ, VI.-okr. BRANKA LJEVNAIĆ, VIII.-okr. MILU ČAČIĆ, XI.-okr. MILANA MAJSTOROVIĆ, XIII.-okr.ĐURU ALINČIĆ, XIV.-okr. MILU ALINČIĆ, XV. –okr. ĐORĐA VUČKOVIĆ.

U šarenim uniformama, maskirnim viđao sam IV.-okr. NIKOLU TEPAVAC, IX.-okr. NIKOLU VIŠNJIĆ, XII.-okr. MARIJANA KRNIĆ i XIV. MILU ALINČIĆ. Poznato mi je da je IV.okr NIKOLA TEPAVAC bio vojni policajac i da je imao oznake tzv. ''SAO Krajine'' a  nosio je AP, kao i također NIKOLA VIŠNJIĆ iako pojedine osobe nisam vidio  da su nosili dugo naoružanje potpuno sam siguran da su zadužili, a stjecanjem okolnosti u samom mjestu prilikom viđanja ja ga nisam vidio. Od navedenih osoba jedino nisam u nekim uniformama vidio, a neke osobno poznam, a to su II.-okr., VII.-okr., X.-okr. i XVI.okr.

 

Kio.193/92

Poznato mi je da je Milorad Karamarković bio jedan među glavnima u Saobraćaju u Slunju glede goriva, a viđao sam sa u rezervnoj SMB uniformi koju je nosio i dugo i kratko naoružanje.

Kio. 135/92

  1. –okr. BOŠKA GAJIĆ, V.-okr. MILORADA ĆUIĆ, VI.-okr. GOJKA BJELJAC i

VII.-okr. ĐURU SMOLJANOVIĆ viđao sam u SMB uniformama, a posebno mogu dodati da sam upravo V i VII.-okr. vidio na stražarskim mjestima koja su odnosno da su imali dugo naoružanje Osobno mi je poznato da je Ćuić zv.''Bekrija'' imao pušku-mitraljez, a Smoljanović AP.

Za ostale okriv. nije mi osobno ništa poznato.

 

Kio.163/92

BRANKA BOROVICU sam vidio u SMB uniformi i imao je pištolj, a IV.-okr.

BOGDANA VEIN, sam vidio u rezervnoj vojnoj SMB uniformi. Znam da je kapetan I. klase i da je u vojnoj komandi. Češće puta sam ga viđao u Slunju, no tada nije imao nikakvo naoružanje.

 

Kio. 95/92

Za CIMEŠA ĐURAĐA mogu potvrditi da sam ga vidio negdje pred kraj mog odlaska i da je bio u plavoj uniformi sa oznakama ''Milicija SAO Krajina'', naoružan i dugim i kratkim naoružanjem i da je u Slunju upravo obnašao tu djelatnost u gradu.

 

Kio. 203/92

Također za JANČIĆ MILADINA mogu potvrditi da je u plavoj uniformi tzv. ''Milicija SAO Krajine'' isto naoružan AP i pištoljem i da je zajedno radio sa Cimeša Đurađom.

 

Osim navedenih osoba ja sam viđao i niz drugih osoba, a potpuno mogu potvrditi da je sve navedene odgovara istini i da je to sve što imam za iskazati.

 

Svjedok upozoren u smislu čl. 82. ZKP-a ne traži čitanje zapisnika.

 

Dovršeno u 16,10 sati.

 

 

Istražni sudac:                                                            Zapisničar:                                          Svjedok:

 

 


 

 

 

Broj:  Kio.203/92-9

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   22.srpnja 1992.god.

 

u  ___Vojnom____ sudu  u ____Karlovcu______.

 

Prisutni od suda                                                                                                                          Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                                ___Milana Cimeša i dr.

 

Zapisničar: ___Tonka Rendulić___  zbog krivičnog djela iz člana __236. f. st. 1 KZ RH___

 

Početak u 12,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______________________

Branilac: _______________________

Oštećeni:________________________

Tumač:  _______________________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:   xxxxxxxxxxx pripadnik 110 brig. HV VP.2132/17 ''Slunjska bojna'', xxxxxxxxxxxxxxx

Mjesto rođenja i godina starosti:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu 229 i 231 st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

Ja sam živio u Kremenu sve do 27.11.1991.god. kada sam bio uhićen od Miloša Dudukovića i Slobodana Dudukovića. Potom sam bio 5-6 dana u zatvoru i to tako da sam tri noći bio zatvoren u zgradi Vojnog odsjeka bivšeg u Slunju, a potom prebačen u Vojni poligon pokraj Slunja. Uz pomoć jednog starješine koji je meni ranije bio nadređen Zorana  Kilibarda bilo mi je omogućeno da se vratim u mjesto prebivališta G. Kremen, gdje sam bio sve do 01.06.1992. god, time da sam povremeno se morao skrivati, a mjesečno jedanput se javljati u ''Miliciju'' Slunj.

Većinom smo se za odlazak u Slunj snalazili na razni način, a najviše smo išli pješice, tako da sam tim odlascima često puta sretao mnogo ljudi koje poznajem od ranije. Za to vrijeme dok sam boravio u G. Kremenu, sve dok nisam izbjegao brinuo sam se o stoci hrvatskih žitelja koji su morali ranije izbjeći.

 

Tom prilikom mojih redovitih posjeta ''Milicijskoj stanici'' u Slunju ja sam sretao puno ljudi i tako sam među osobama u uniformama SMB, ''Šarenim'', plavim bivše ''Milicije'' sa dugim i sa kratkim naoružanjem sretao pojedine osobe kao što slijedi:

 

br. Kio.130/92

Sjećam se da je još bio snijeg u Slunju i da sam jedno u par navrata vidio VLADIMIRA VUČKOVIĆA koji je bio u SMB uniformi, i stajao je pred zgradom bivšeg komiteta u društvu sa Brankom Ljevanićem, Đurkom Opačićem, bilo je još nekih osoba, koje nisam poznavao, a čuo sam za njega da je bio tenkista. Tom prilikom kada sam ga ja uočio, on kod sebe nije imao naoružanja.

Jedino što mogu dodati da sam čuo za njega da je u tim neprijateljskim formacijama sudjelovao u napadu na Slunj idući iz pravca Veljuna i Cvijanović Brda.

 

br. Kio.125/92

 

Potvrđujem da sam negdje kada sam izašao iz zatvora početkom 12 mjeseca, uočio u blizini bivše zgrade Komiteta, odnosno u samoj zgradi, gdje je bio njihov ''Crveni križ'', da je došao sa jednom bakom tražiti pomoć i tada sam ga uočio da je bio u SMB uniformi preko koje je bio prebačen jedan kožun, tako da nisam primijetio da li je imao kakvo naoružanje. Čuo sam samo od naših ljudi koji su izbjegli autobusima da je navodno on bio zadužen za vezu i da je razgovarao koga od naših ljudi treba skinuti sa autobusa, da mu se ne dopusti prolaz u BiH.

 

br.Kio.121/92

 

  1. okr. MILOŠEVIĆ MILU sretao sam u Slunju, bio je u SMB uniformi, u društvu sa

Tepavac Nenadom, zv. ''Bobo'' a također sam ga vidio u Kremenu, gdje je dolazio kod Mile Cindrić. Tada kada je dolazio u Kremen ja sam primijetio da je imao PAP u automobilu, ali nije iznosio.

  1. Pjevac Željka mogu navesti da za vrijeme dok sam bio zatvoren na poligonu kod

Slunja da je jednom prilikom došao u društvu sa Barać Đurom, koji je bio lovočuvar u poligonu i da me tada upitao što radim, a bio je obučen u maskirnu šarenu uniformu. Još mogu dodati da ujutro su nas istjerali da idemo gurati automobil marke ''Lada Niva'', koji je imao reg. oznake tzv. bivše JNA i tom prilikom tim automobilom je upravljao Željko Pjevac.

  1. Za GRUBOR ĐUKU potvrđujem da sam ga vidio sam u prolazu, da je bio obučen

u SMB uniformu i to sam ga vidio u Slunju.

V.        BLITVA SLOBODANA sam jako dobro zapamtio za vrijeme dok sam bio u zatvoru u Slunju u bivšoj zgradi Vojnog odsjeka i upravo taj me je fizički maltretirao, tukao, prijetio puškom, udarao kundakom. Dobro  se sjećam da je to bila puška ''Pumparica'' koja je bila oblijepljena naljepnicama, i koju sam ja prepoznao da je bila vlasništvo Štrk Tome koji je meni sada zapovjednik, a koji ju je ostavio u podrumu. Bio je obučen u ''šarenu uniformu'' sa oznakama na rukavu tzv. ''Milicija SAO Krajine''. Napominjem da se je prema meni ponašao strahovito okrutno i brutalno. Također dodajem da sam ga viđao da se vozio kroz Slunj u jednom bijelom jugu i da je na haubi sprejem imao naznačenu srpsku oznaku četiri S.

 

Kio. 223/92

 

  1. Okr. VLADU KOSANOVIĆA vidio sam još negdje početkom 12mj u SMB

uniformi u društvu sa Đurom Kuzmanović.

III.        Okr. DUŠANA SMOLJANOVIĆ kao i V.-okr. ĐURU TRBOJEVIĆA, vidio sam

u prolazu da su bili obučeni SMB uniforme. XIII.-okr. MILOŠA RALIĆ također sam uočio da je bio u SMB uniformi i bio je naoružan PAP. XVI. –okr. ĐURU OPAČIĆ, koji je sa mnom ranije radio sreo sam ga pred zgradom Komiteta, bio je obučen u maskirnu uniformu i imao je pripasan pištolj TT. Na glavi je imao kapu maskirnu sa zvijezdom. Ja sam sa Đurom Opačić razgovarao i obzirom da su oni stekli povjerenje u nas koji smo ostali na tom području i da smo skupa radili kazao mi je za XVIII.-okr. ŽIVKA ILIĆ da se nalazi na položaju u Tržiću. Također potvrđujem da sam vidio XXI.-okr. Dušana Šušića i XXVIII.-okr. SRETENA ČUBRU da su bili obučeni i to Dušan u maskirnu uniformu, a Sreten u SMB uniformu. Sušić je nosio pištolj, a kasnije sam čuo da je bio u tzv. ''Miliciji SAO Krajine'', dok sam za Sretena Čubru čuo da je poginuo.

 

br. Kio.216/92.

Potvrđujem da sam I.-okr. BOŠNJAK DUŠANA i II.-okr. MANDIĆ MILORADA poznavao od ranije kao djelatnike bivše ''Milicije'', te da sam ih viđao prilikom dolaska u Slunj da su bili obučeni u iste plave uniforme i nosili sobom kratko naoružanje, a jednom prilikom sam Mandić Milorada vidio sa AP-om. Potpuno sam siguran da su obnašali svoju dužnost za cijelo vrijeme dok sam bio povremeno se prijavljivao u Slunju.

 

br. Kio. 212/92

 

Za I.-okr. VUJČIĆ MILANA znam da je radio u trgovini i da je prije jedno mjesec dana mobiliziran, tj. negdje u 5 mjesecu 1992.g. i tada sam ga vidio da je bio u SMB uniformi. III.-okr. ĐUKANA MUDIĆ vidio sam ga u SMB uniformi, dolazio je k meni i još mi jednom prilikom donio litru konjaka i bio je naoružan karabinom. V.-okr. NEDELJKA BAKIŠA vidio sam da je bio u SMB uniformi, imao je PAP, a bio je u društvu sa VI.-okr. Brankom Ljevnaić koji je imao maskirnu uniformu i pištolj, a Brankom Ljevnaić koji je imao maskirnu uniformu i pištolj, a također su bili u društvu sa Đukom Opačić i Vladom Vučkovićem, a jednom prilikom kada sam dolazio na prijavljivanje u Slunj.

VIII.-okr. MILANA ĆAĆIĆA vidio sam jednom prilikom negdje u 5 mj. da je bio u krugu poduzeća ''Saobraćaj'' i bio je u SMB uniformi naoružan pištoljem. IX.-okr. NIKOLU VIŠNJIĆA vidio sam u SMB uniformi i drugi put u maskirnoj uniformi, a bio je naoružan AP i pištoljem. To sam vidio kada je došao u Kremen sa Jurčević Ivanom.

XII. –okr. KRNIĆ MARIJANA vidio sam jednom prilikom kada je išao u društvu u jednoj ''Ladi'', njegovoj na položaj na Kruškovaču i tada je bio u SMB uniformi te su imali razno oružje u automobilu.

XIII.-okr. i XIV.-okr. sam također vidio da su obojica bili u SMB uniformama, time da je otac Đuro bio naoružan sa AP, a sin Mile držao joj poluautomatsku pušku 7,62 mm. Zajedno s njima sam morao ići u ''Jugoturbinu'' pogon u Slunju, radi nekog popravka, da je upravo Mile bio zadužen za osiguranje.

 

Kio. 135/92.

 

Prilikom dolaska u Slunj uočio sam Mirka Gajića da je bio u SMB uniformi, naoružan pištoljem, a Milorada Čuića također sam vidio u SMB uniformi i bio je naoružan PAP, a također bio je i jednom prilikom u zatvoru zbog pijanstva i to onda kada sam ja bio u zatvoru.

 

Kio.163/92

 

I.-okr. BRANKA BOROVICU viđao sam kada je dolazio u Kremen sa osobnim automobilom marke ''Škoda'' žute boje i tada je bio obučen u SMB uniformu, naoružan pištoljem. Inače vozio je kola ''Crvenog križa'' od bivše JNA na poligonu, odnosno od poligona.

 

Kio. 95/92

Cimeša Đurađa poznajem od ranije kao policajca i viđao sam ga za ovo vrijeme kada sam navraćao u Slunj da je bio obučen isto u plavu uniformu, naoružan pištoljem i AP-om. Stoga sam potpuno siguran da je obnašao svoju bivšu dužnost i u ovom području nakon okupacije Slunja.

 

Kio. 203/92

Također sam u više navrata prilikom redovnih mjesečnih posjeta u Slunj vidio JANČIĆ MILADINA koji je zadržao uniformu bivše Milicije i koji je bio naoružan pištoljem, a upravo on mi je i davao potvrdu da se mogu kretati na području Općine Slunj.

 

Ja sam susretao još mnogo drugih osoba na koje me niste pitali, a mislim da sam o ovim osobama kazao što je meni osobno poznato.

 

To je sve što imam za izjaviti.

 

Svjedok upozoren u smislu čl. 82 ZKP-a i ne traži čitanje zapisnika.

 

Dovršeno u 13 sati.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                                      Svjedok:

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 14.03.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx     , zanimanje xxxxxxxxxxxxxxxx___,

rođen xxxxxxxxxxxx.godine  Boravište – prebivalište xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Slunj_____, broj  _xxxxxxxxxx je  dana 16.03.1992. godine u Prostoriji PU Karlovac

u vezi s boravkom u mjestu prebivališta od dana 16.11.1991.godine pa do dolaska u Karlovac.

Dao ovlaštenoj osobi PS  Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

Nakon pada Slunja, koji je bio dana 16.11.1991.godine ja sam ostao kod kuće u Gornjem Lađevcu SO Slunj. Još je ostao kod kuće  Vuković Jure, i Požega Mile iz Gornjeg Lađevca. Kada bi naišla vojska ili četnici mi smo se skrivali ispred njih. Dana 18.11.1991. godine kroz Lađevac su prošli tenkovi, zatim oklopna vozila koji su došli iz pravca Furjana i otišli su prema Slunju. Bilo je oko 12,00 sati kada je naišla vojska s četnicima u Lađevac, pa su palili sjenike i kuće Hrvata koji su otišli od kuće, a uz cestu su se nalazili parkirani autobusi i to dva autobusa poduzeća ''Saobraćaj'' Slunj, pa je vojska s tenkovima oštetila autobuse.

 

Istog dana 14.30 sati u mjesto Lađevac su došli rezervisti sa teretnim automobilom te su stali kod kuće Vuković Jure, pa su rezervisti izišli iz vozila i počeli pljačkati kuće naših mještana Hrvata, koji su napustili mjesto i svoje ognjište.

 

Rezervisti su išli po kućama od centra prema Donjem Lađevcu i sve su odnosili iz Lađevca, najprije su odvozili putnička, vozila zatim traktore, televizore u boji, radio kazetofone, hladnjaka i svu tehničku robu iz kuće a poslije pljačke su neke kuće zapalili. Sve su to odvezli iz Lađevca ali meni nije poznato u kom pravcu.

 

Dana 10.12.1991.godine nedaleko kuće su me uhvatili četnici i vojska i također su uhvatili i susjeda Vuković Juru, pa su nas odvezli u Slunj, gdje je počelo ispitivanje. Ispitivao nas je BJELJAC RANKO, koji je rastom nizak, dosta debeo i ima brkove i ima čin mlađeg inspektora a obučen je u staru policijsku uniformu.

 

Također nas je ispitivao jedan milicioner iz Kremena SO Slunj Škorić Ljuban koji je prije radio kao policajac u Zagrebu, a kojemu je brat bio ubijen i zakopan na luci rijeke Korane. Ispitivali su nas da li imamo oružje, gdje skrivamo oružje zatim dali smo bili gdje na položajima, zatim su rekli da će oni saznati gdje je naše oružje. Mi smo rekli da nemamo nikakvog oružja, te da nismo bili gdje na položajima, zatim su rekli da će oni saznati gdje je naše oružje. Mi smo rekli da nemamo nikakvog oružja, te da nismo bili nigdje na položajima, pa me je tada Škorić Ljuban tri puta udario šakom u glavu s leđa iza vrata. Juru su nakon ispitivanja pustili, a mene su odvezli na vojni poligon više Slunja. Vozili su me iz Slunja nepoznata policija ''SAO Krajine'' i na poligon su me dovezli oko 17,00 sati. Mene su zatvorili su jednu sobu i tamo se još nalazio zatvoren jedan dečko iz Saborskog po imenu Jose.

 

Oko 18,30 sati sam išao na ispitivanje na poligonu kod jednog potpukovnika, ali mu ja ne znam ime niti prezime a s njim su bila dva poručnika, a jedan je navodno crnogorac, ali meni nisu poznati. Njih tri su me ispitivali gdje sam bio na položaju, zatim da li posjedujem oružje, gdje se nalazi stanovništvo Lađevca, Slunja i drugih mjesta pa sam im odgovorio da su otišli za Bosnu. Njih trojica su se čudili zašto je stanovništvo otišlo, da oni misli na vojsku nisu četnici da oni ne kolju i ubijaju narod i tada me na poligonu nije nitko ?. Morao sam čistiti prostorije, a vojska je tada gledala televiziju i malo su me maltretirali ali me nisu tukli.

 

Kada sam išao na vojni poligon na vojnoj rampi sam vidio poznatog iz Slunja Bakiša mislim da mu je ime Nedeljko, koji je tada bio u civilnom odjelu s bradom. Ja sam prenoćio na vojnom poligonu i drugi dan oko 11,00 sati sam bio pušten s vojnog poligona, to jest bio sam dovežen do Rastoka u Slunju, gdje su me ostavili i ja sam pješice otišao iz Rastoka za Lađevac.

 

Sa mnom do Rastoka je dovežen i zatvorenik iz Saborskog po imenu Joso, kojega su odvezli za Nikšić, jer navodno Joso ima neke poznanike u Nikšiću. Meni je na poligonu dao podpukovnik potvrdu da sam bio priveden i ispitivan. Kada sam došao kući mojih krava više nije bilo kod kuće i saznao sam dok sam ja bio zatvoren da su mi krave odvežene u Sadilovac SO Slunj, gdje je inače bila farma krava ''KIM'' Karlovac. Kada sam bio na vojnom poligonu rekli su mi da se ne smijem kretati od kuće dalje od 100 metara. Našao sam u selu Vuković Juru   i Požega Milu i bili smo zajedno sve do 21.12.1991.godine. Dana 21.12.1991. godine ja sam bio kod Vuković Jure na kavi, pa je Jure ostao spremiti nešto za jelo, a ja sam otišao kući po kruh. Kod mene je došao Lončar Ivica i oko 11,15 sati se kod Vuković Jure kuće čuo cijeli rafal, ap samo ja i Lončar pošli prema Jurinoj kući, pa smo ispred Jurine kuće vidjeli dva vojnika u bijeloj maskirnoj uniformi i još se njih nekoliko nalazilo malo dalje, kod sjenika, pa ja i Lončar nismo smjeli ići kod Jure nego smo se dali u bjeg da i nas ne bi poubijali, jer smo zaključili da su vojnici ubili Vuković Juru.

 

Lončar je bježao prema kući Medved Jure u Gornjem Lađevcu zv. Mulac a ja sam bježao prema selu Čamerovcu i nađemo se ponovo u Arapovcu. Pošto je bio snijeg vidio se trag, pa su za nama pošli vojnici u bijelom njih oko 15, ali nas nisu uhvatili kod kuće pa je jedan vojnik izvadio bajuntu i počeo me klati i zabio je vrh bajonete oko 1 centimetar meni u vrat, pa mi je počela teći krv. Jedan je bio visok crn s naočalima, a drugi niži, pa su mene i Lončara s rukama na leđima priveli u Lađevac i tamo sam našao poručnika crnogorca koji je mene prepoznao i pitao mene što sam napravio, pa sam rekao da sam bježao od kuće, pa sam pokazao potvrdu od ispitivanja pa me pustili u Lađevcu kući a Lončar Ivicu su odvezli u Slunj. Lončara su odvezli na vojni poligon i tamo je Ivica našao Pleš Slavka. Još prije smo ja i Lončar zavukli u kući Vuković Juru koji je ubijen po vojnicima da ga psi ne razvlače. Dana 22.12.1991. godine ja sam zakopao susjeda Vuković Juru u voćnjaku nedaleko njegove kuće. Kada sam kopao raku u voćnjaku prolazila je patrola među kojima sam prepoznao Mandić Milu, kovača iz Sastavka i s njim su išla još dvojica i prolazili su pored mene i gledali gdje ja kopam raku i otišli su prema kući Medved Jure zv. Mulca u Gornji Lađevac.

 

Kada su se vraćali ja sam Vukovića stavio u jamu, pa su oni opet Juru pogledali i rekli da je Jure na njih bacao bombe, zatim da je išao na martićevu miliciju s roguljama, pa su ga oni iz tih razloga ubili. Kada sam zakopao Vuković Juru nalazio sam se i dalje kod kuće i otišao sam kod Klobučar Ante u Arapovac i tamo sam razgovarao s Antom.

 

Dana 25.12.1991.godine Klobučar Ante, Jandrić Pave, Pleš Mile, Vuković Ivan i Jure Vuković su išli radi potvrde o kretanju u Furjan ali nisu dobili u Furjanu potvrdu o kretanju pa su svi navedeni drugi dana 26.12.1991. godine išli po potvrdu u Slunj pa sam s njima u Slunj išao i ja. Kada smo bili u Slunju išli smo na ispitivanje kod inspektora Bjeljac Ranka, pa su svi pušteni kući, a mene je Bjeljac zadržao jer je netko od njih rekao da ja imam oružje. Bjeljac Ranko je mene tukao samo sam ja tada priznao da imam karabin kod kuće. Nazivali su me ''Ustašom'' i tukli me i njihovoj miliciji. Tada je došao policajac Kotur Milan kojega dobro poznajem, jer je prije radio u SUP-a Slunj koji je obučen u staru policijsku uniformu, pa je Kotur pitao ''Kako pjevam pjesmu'' a ja sam mu odgovorio da se ne sjećam gdje sam pjevao i kakovu pjesmu, pa mi je Kotur rekao da ću se sjetiti. Kotur je otišao kod Bljeljac Ranka pa su njih dvojica razgovarali s još jednim starijim čovjekom koji ima sjedu kosu a prije je radio u SUP-a Slunj i sada se nalazi u penziji. Češlja se na stranu, pa po opisu se vjerovatno radi o Čokeša Mani koji je bio inspektor u SUP-u Slunj, zatim u SUP-a Karlovac a u posljednje vrijeme je živio u Primišlju.

 

Mane Čokeša, Bjeljac i Kotur su mene ponovo zvali u kancelariju, pa mi je Bjeljac rekao da ja njemu nisam sve rekao, pa je Bjeljac pitao gdje mi se nalazi sestra, zatim zet Cindrić Nikola, koji je policajac PS Slunj, zatim rekao za Cindrića da je on najveći ''Ustaša'' da je Koljač i da jedva čeka da se on i Cindrić sastanu da će obaviti razgovor. Pitao me Bjeljac da li imam još što reći i udario me sa šakom u glavu i tada me je Škorić odveo u zatvor da se još nešto sjetim što im nisam rekao. Nakon sat vremena provedenog u zatvoru, opet su me pozvali kod sebe Bjeljac i Škorić. Opet su me ispitivali, tukli, maltretirali govorili da imam karabin i još oružja i opet su me zatvorili.

 

Ujutro su me vozili kući u Lađevac i sa mnom je išlo 11 martićevaca. Dvojica martićevaca su ostala kod kuće a ostali su išli sa mnom do mjesta gdje sam sakrio karabin i municiju, pa sam pronašao karabin i 150 komada municije i sve predao martićvevcima. Tada su mi govorili da mi je Tuđman dao da ja čuvam stražu. Tada su me opet odvezli u Slunj gdje sam zadržan 2 sata i opet su me vodili na vojni poligon na razgovor. Opet sam bio na razgovoru kod podpukovnika koji je mene i prije ispitivao, pa mi je govorio zašto sam prije lagao i koga imam u miliciji. Zatim mi je podpukovnik zaprijetio, d u koliko se  još jednom sretnu da će me poslati u Glinu u zatvor. Na poligonu sam čistio prespavao i ujutro su me opet odvezli do Rastoka i pustili me kući.

Iz Rastoka prema Lađevcu sam išao kroz jelvik jer sam se bojao ići cestom.

 

Nalazio sam se par dana kod kuće i iz pravca Furjana je naišao Rade Mandić koji je prije radio u Zagrebu, koji je na sebi imao šaru uniformu s petokrakom na kapi, a imao je dugo i kratko naoružanje, a sa Mandićem su došli Milan Pašić zv. ''Beli'' iz Broćanca i Đuro Smoljanović također iz Broćanca, koji su naoružani i obučeni u SMB uniforme. Njih trojica su s traktorom i prikolicom odvozili sjeno od Vuković Jose i Vuković Mile, a ja sam im morao tovariti sjeno. Sa mnom je sjeno tovario i Lončar Ivica a Smoljanovć je odvezao tri puta sjena od Vukovića a nama su naredili da im pokupimo sve svinje po selu i zatvorimo u jedan sjenik. Ja i Lončar smo izvrnuli kukuruzane sa kukuruzom pa su se svinje okupile oko kukuruzane, te smo ih tada pohvatali i zatvorili u sjenik, pa je ujutro došao Smoljanović, Pašić i Mudrić s traktorom i prikolicom i odvozili sve pokraj crkve prema Videkić Selu za Broćanac. Tako smo za Smoljanovića skupljali i krave, koje su oni odvozili u Broćanac.

 

Ujutro 12.01.1992. godine mene je na spavanju zatekao Kotur Jovan koji je visok, plav rudlaste kose i predstavljao se kao Joža, a ja ga poznajem da je iz Jamarja. Bio je u civilu a od naoružanja je imao kod sebe puškomitraljez. Rekao je meni da na vratila urežem oznaku ''4S'' i da mi nitko neće dirati mene niti kuću, a ja sam rekao da ne znam to napraviti, pa mi je on s nožem na vratima urezao navedenu oznaku. Pili smo nas dvojica rakiju, pa mi je Kotur rekao da u koliko pogine jedan Srbin da odmah bježim od kuće,  jer bi i mene mogli ubiti. Kotur je otišao od mene prema Lađevcu i tada su došli Smoljanović Đuro, Pašić starija osoba oko 60godina, te naredili da je i Lončar njima tovario kukuruz u traktorsku prikolicu, zatim da skupljamo stoku za njih i tada su u više navrata Smoljanović i drugi odvozili s traktorima iz Lađevca za Broćanac kukuruz, zob, tehničku robu i druge predmete, a sve za njih smo prikupljali ja i Lončar Ivica.

 

Dana 19.01.1992. godine u selo Radočaje u Lađevačkom Selištu upali su nepoznati Srbi-četnici i počeli paliti i ubijati, pa sam čuo da je tada pobijeno sedam osoba, da su zapalili kuće Potnar Mare, More i drugih, pa su u Slunj slučaj išli prijaviti Franjo Magdić, Joso Lončar, Tomo Hrvojević zv. Klokmač, ali se nisu niti oni vratili iz Slunja pa je nastala panika među mještanima koji su ostali u Selištu i drugim selima. Pošto je ubijeno sedmero osoba u Seluštu, čulo se po pričanju da su četnici u Polju ubili Šajfar Franju i njegovu suprugu dana 24. ? 1992.godine oko 18,00 sati koristeći mrak, iz Selišta za Šturlić smo krenuli ja, Pleš Mile, Vuković Jure, Vuković Mare, Ante i Nina Ugarković, Lončar Ivan, njegova majka Milka, a ostali su prema pričanju u Arapovcu Jandrić Pave njegova supruga Mande, Pleš Janko kovač i Pleš Janja, dok su ostali otišli za Šturlić.

 

Napominjem da kada sam se dana 26.12.1991.godine nalazio u Slunju i tražio potvrdu o kretanju, našao sam milicionera Jančić Miladina koji je prije radio u SUP-a Slunj na porti, a kancelarija milicije se nalazila na recepciji restorana ''Park'' u Slunju, pa sam razgovarao sa Jančićem koji me je pitao gdje se nalazi moj zet Cindrić Nikola, zašto su svi pobjegli. Zatim je Jančić kraj sebe imao litru konjaka pa me počastio s konjakom i dao mi je tri cigarete. Jančić se tada nalazio obučen u staroj milicijskoj uniformi s naoružanjem. Donio sam potvrdu od Jančića a u potpisu stoji da je načelnik tzv. milicije ''SAO Krajine'' Pajić ? i ovjerena je potvrda s pečatom ''SAO Krajine''.

 

Također navodim da je Lončar Ivica imao u Lađevcu nepokretnu majku, pa neznam što se s njim dogodilo jer je navodno ostao zbog majke u Lađevcu. Nakon dužeg boravka na području Bosne došao sam u Karlovac gdje se i sada nalazim.

 

U vezi navedenog više za sada ne bi imao što izjaviti.

 

 

Ovl. služ.osoba:

Mirko Obajdin

 

 


 

 

Jednom prilikom u razgovoru sa mnom Smrzlić Mile zv. ''Štift'' koji se vozi sa osobnim vozilom marke ''Zastava 750'' ukradenim od Magdić Pere rekao mi je za Škorić Ljubana da je isti prodao blizu 100 pari volova.

 

Jednom prilikom Višnjić Nikola zv. ''Rus'' iz štale od mog brata Cindrić Nikole, a zajedno sa Smrzlić Perom odveo je dva vola. Isti je naročito maltretirao Cindrić Milu, puca mu pod noge i kraj glave, te mu govorio da je došlo vrijeme da srede stare račune.

 

Jednom prilikom kasno u noći kod mene je došao Perić Mile zv. ''Cveko'', te mi lupao na prozor i govorio da mu otvorim vrata. Pošto sam mu otvorio vrata (u kući nas je bilo četvorica) Perić Mile je odmah repetirao pištolj, te isti stavio na stol dok je sa nama razgovarao.

 

Tako mi je jednom Perić Milorad ''Cvekin'' dok je prolazio pored moje kuće, a u razgovoru sa mnom rekao da je napravio dvije životne greške i to onu u Lađevačkom Selištu, što se vjerovatno odnosilo na ljude hrvatske nacionalnosti koji su tamo pobijeni, a druga greška mu je bila u vezi Puškarić Jure, a radilo se zapravo o slijedećem:

 

Perić Milorad i Višnjić Rade došli su jednu noć kod Jure Puškarića, te istoga maltretirali i tukli govoreći mu da je on sudjelovao u ubojstvu Škorić Dragana, a kada ovaj to nije htio priznati stavili su ga u auto te u selu Gornjem Kremenu tjerali ga da pali kuće Cindrić Jose, Cindrić Nikole, itd. Kako Jura nije na to pristajao oni su ga odvezli u mjesto Basara ili Koranski Lug kod izvjesnog, a nadaleko poznatog ekstremiste Bjeljac Gojka, sa čijeg se saslušanja malo tko od Hrvata vraćao živ. Pošto je Bjeljac Gojko iz razgovora sa Puškarić Jurom zaključio da isti nije kriv, pustio ga je, te naredio Perić Miloradu i Višnjić Radi da istog odvezu kući.  Putem su ga još tukli i mrcvarili, da bi ga na kraju u Kremenu izbacili iz auta, te mu zaprijetili da nikome ništa ne smije pričati u vezi ovog slučaja jer da će ga oni sami zaklati.

 

Negdje krajem petog mjeseca 1992.godine kod mene je navratio Škorić Milan zv. ''Bajs'' koji je sa sobom donio litru rakije, te mi rekao da slavi rođendan i da to moramo popiti. Dok smo sjedili Škorić Milan me je kroz razgovor upozorio da bi bilo najbolje da ne spavam kod kuće, a nakon izvjesnog vremena isti je otišao kod Perić Miće (susjeda). Nakon nekih pola sat a Škorić Milan se ponovno vratio i već pod utjecajem alkohola rekao mi ovim riječima: ''xxxxxxxxxx ako znaš za bilo kakvu strugu, bilo bi najbolje da odeš odavde'', za što sam se nakon kratkog vremena i odlučio, te prvom prilikom napustio okupirano područje''.

 

 

 

 

Ovl. službena osoba:

Nikola Cindrić

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 30.06.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx   , zanimanje xxxxxxxxxxxx___,

rođen xxxxxxxxxxxxxxxgodine  Boravište – prebivalište Gornji Kremen , ulica 

Slunj_____, broj  _xxxxxxxx je  dana 29.06.1992. godine u Prostoriji PU Karlovac

u vezi njegovog boravka na okupiranom području općine Slunj.

Dao ovlaštenoj osobi PS  Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

''Ja sam zbog niza okolnosti ostao na okupiranom području (poslije okupacije od strane tzv. JNA, TO i domaćih četnika). Zajedno sa mnom ostali su i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Poslije našeg povratka iz pograničnog mjesta Komesarac, a nakon nekoliko dana skrivanja u kanjonu rijeke Korane odlučili smo da se javimo   Perić Mići sin Marka, koji je oženjen sa Perić Milkom koja je hrvatske nacionalnosti. Perić Miću smo nekoliko dana promatrali gdje hrani stoku i obavlja druge poslove oko kuće. Kada smo mu se javili isti nam je rekao da se sakrijemo u obližnje doline iza njegove kuće, te da će on stupiti u vezu sa Višnjić Milanom koji je bio jedan od zapovjednika u komandi neprijateljske teritorijalne obrane. Pošto je Višnjić Milan također bio naš stari poznanik, te dugogodišnji lovac isto kao i ja i Ugarković Tomo, odlučili smo da tako i uradimo. Već iduću noć tj. negdje oko 22.11.1991. godine u 21,00 sat kod Perić Miće došao je Višnjić Milan u vojnoj uniformi sa činom kapetana i automatskom puškom. Sa njim je došla još jedna osoba koja je ostala vani na straži i koju mi nismo prepoznali. Višnjić Milan je tada sa nama obavio razgovor (dosta brzo) jer mu se žurilo, te nam rekao da će pokušati učiniti što bude mogao, ali da za Ugarković Tomu (Antinog) ne može garantirati pošto su njegov glas prepoznali putem radio veze još dok smo se nalazili na položajima u Gornjoj Glini, kao i za Cindrić Juru čiji je sin Cindrić Ivan radio u policiji.

 

Pitao nas je gdje nam je oružje, na što smo mu odgovorili da posjedujemo lovačko oružje, za što je i on znao, te da mu to i predamo što smo mi naknadno i učinili.

 

Dok smo se skrivali kod Perić Miće u više navrata je kući dolazio njegov sin Perić Žarko, a sa njim dosta puta Škorić Milan zv. ''Bajs'', te neki Crnobrk iz Veljunske Gline. Njih trojica su se nalazila negdje na položajima i bili su odjeveni u šarenu maskirnu uniformu, te naoružani automatskim oružjem. Sa njima nismo imali problema.

Poslije toga još nekoliko dana ostajemo u kući kod Perić Miće, točnije do 28.11.1991. godine kada je uslijedilo neprijateljsko čišćenje terena. Prilikom navedene neprijateljske akcije u kojoj je učestvovalo mnogo vojnika u raznim uniformama, nismo mogli nikoga prepoznati, jer je udaljenost bila dosta velika, a vremenske prilike loše. Akcija se odvijala uz veliku pucnjavu, a istu noć gorjele su mnoge kuće Hrvata u pravcu sela Gnojnice.

Već nakon dva dana Ugarković Tomica (Antin)  je uhvaćen u dvorištu svoje kuće od strane neprijateljske vojne policije, kojom prilikom mu je rečeno da se on i drugi Ugarković Tomo hitno jave u Slunj, poslije čega su oba dvojica uhićena i zatvorena.

Poslije njihovog uhićenja i mi ostali smo odlučili  da sami odemo u Slunj i da se prijavimo kod okupacione vlasti.

Odmah po našem dolasku u Slunj, ispred zgrade milicije SAO Krajine (koja je smještena u bivšem hotelu ''Park'') mene je prepoznao inspektor Čokeša Mane (bivši radnik SUP-a Karlovac) i rekao mi da će on sa mnom obaviti informativni razgovor. Moram napomenuti da se Čokeša Mane prilikom navedenog razgovora sa mnom odnosio prilično korektno, te da me je počastio sa pićem i cigaretama. Po završenom razgovoru isti me je pustio kući, te rekao da se moram svakog mjeseca javljati u Slunj, kako bi ishodio boravišnu dozvolu, što ću ja ubuduće i činiti.

Prilikom mojih dolazaka u Slunj po navedenu dozvolu uočavao sam slijedeće osobe srpske nacionalnosti koje su bile odjevene u neprijateljsku uniformu i naoružane dugim oružjem:

 

-        Barać Nikola,

-        Vujčić Bogdan,

-        Pjevac Čedo,

-        Omanović Nurija, aktivno vojno lice – vodnik

-        Grubišić Pero, aktivno vojno lice – vodnik

-        Milošević Milenko sin Ranke, viši oficir JNA

-        Rakinić Predrag sin Gojka

-        Topić Željko, oficir JNA –sada

-        Orlović Dragan

-        Božić Đorđe ''Spasin''

-        Alinčić Đuro,

-        Vučković Vlado,

-        Trbojević Milan,

-        Bošnjak Branko,

-        Ljevnajić Branko,

-        Krnić Simo,

-        Krmar Željko, zaposlen u komandi TO,

 

 

 

Od pripadnika tzv. ''Milicije SAO Krajina'' prepoznao sam slijedeće:

-        Kosijer Milić

-        Čokeša Mane

-        Čokeša Miloš

-        Mandić Milorad

-        Bošnjak Duško

-        Trbojević Mane

-        Pajić Miloš

-        Škorić Ljuban

-        Višnjić Dmitar

-        Jančić Miladin

-        Cimeša Milan

-        Klipa Ljuban

-        Škorić Mišo

-        Cimeša Đurađ

-        Pekeč Mila (Žiko)

-        Vukomirović Čedo

-        Drljača Nikola

 

U civilnom odjelu sam vidio slijedeće osobe:

 

-        Pokrajac Mićo

-        Gvozdić Mile

-        Savić Jovan

-        Katić Brankko

-        Vujčić Milan

-        Mlađan Mile

-        Novaković Mile (veterinar)

-        Žalac Ive, Hrvat koji sarađuje sa okupatorskim vlastima.

 

Kako sam se sve proteklo vrijeme zadržavao kod kuće ili u blizini, a radi vlastite

sigurnosti prvih nekoliko mjeseci nismo spavali kod kuće, već smo se skrivali, a na spavanje smo išli u one kuće koje su odmaknute od puta i koje su manje uočljive. Pošto nas je ostalo oko 12 zajedno sa starijim ženama hranili smo stoku koju smo razmjestili u nekoliko štala po selu. Kako se nismo daleko kretali bio sam u mogućnosti da vidim samo domaće osobe srpske nacionalnosti tj. one iz obližnjih sela Miljevac i Kremen. Mlađi ljudi su išli na položaje u Kruškovaču i Bogovolju, te se nakon izvjesnog vremena vraćali natrag u selo, dok su stariji ljudi držali seoske straže. Svi su bili naoružani sa automatskim oružjem i pištoljima, dok su mlađi bili odjeveni u maskirne uniforme, a stariji mahom u SMB vojne.

Od mlađih osoba često sam viđao i sretao se sa slijedećima:

-        Rebić Vlado sin Marka

-        Rebić Miroslav sin Marka

-        Rebić Darko sin Marka

-        Smrzlić Miroslav sin Mile

-        Smrzlić Pero sin Mile

-        Perić Milorad sin Mile ''Cvekin''

-        Višnjić Lošo sin Nikole

-        Blanuša Vlado zv.''Zec''

-        Cimeša Đurađ, milicija SAO Krajine

-        Magdić Goran, sin Pere

-        Škorić Milan ''Bajs''

-        Škorić Slobodan,

-        Škorić Zoran,

-        Smrzlić Mile, sin Jane, zv. ''Štift''

-        Višnjić Darko – milicija SAO Krajina

-        Škorić Niko sin Mice

-        Višnjić Simo zv. ''Denić'' iz Tatar Varoša

-        Škorić Mišo, sin Nikole, milicija SAO Krajine

-        Škorić Ljuban sin Nikole, pripadnik milicije SAO Krajine – inspektor

-        Višnjić Dmitar, milicija SAO Krajine

-        Višnjić Rade sin Dragana

-        Višnjić Rajko

-        Smrzlić Dragan sin Pere

-        Perić Žarko sin Miće

-        Rebić Nikola sin Mane

-        Višnjić Srećko sin Jane

 

Od starijih pripadnika naročito sam se sretao sa slijedećim osobama:

 

-        Rebić Marko

-        Perić Mile ''Cveko''

-        Magdić Pero (Hrvat)

-        Višnjić Nikola zv.''Rus''

-        Škorić Mica,

-        Škorić Ilija

-        Škorić Gojko i supruga Petra

-        Perić Dušan sin Pere

-        Škorić Nikola

-        Perić Mića sin Marka

 

Od navedenih osoba kao posebno ekstremne i one koji su se naročito isticali u pljačci i

maltretiranju preostalih Hrvata posebno treba izdvojiti:

 

-        Perić Milorada sin Mile

-        Smrzlić Milu sin Jane zv. ''Štift''

-        Višnjić Simu zv. ''Denić'' iz Tatar Varoša

-        Škorić Ljubana sin Nikole, milicija SAO Krajine

-        Višnjić Radu sin Dragana

-        Smrzlić Dragana sin Pere

-        Smrzlić Peru sin Jane

-        Blanuša Vladu zv. ''Zec''

a od starijih:

- Perić Milu zv. ''Cveko''

- Višnjić Nikolu zv. ''Rus''

- Škorić Ljubana, bivši portir na RIZ-u

- Škorić Micu,

- Škorić Iliju,

- Škorić Gojka i suprugu Petru

- Škorić Nikolu

 

Još negdje u prvom mjesecu u Gornjem Kremenu zapaljene su i kuće od Cindrić Jure, Puškarić Josice i Cindrić Mile, a što su najvjerovatnije učinili spomenuti ljudi na koje smo u više navrata naišli prilikom pljačke kuća.

Tako sam jednom prilikom vidio, a dok sam išao hraniti stoku u selo Sudar Predraga i Gvozdić Milana iz Točka gdje su odšlepali kamion marke ''MAN'' vl. Puškarić Josice, a pošto su ga osposobili kasnije im je služio za nasipavanje puteva i prevoz opljačkanih stvari.

Iz kuća od Cindrić Jose, Gornji Kremen 35, Cindrić Nikole, Gornji Kremen 35 A i Cindrić Nikole tj. mog brata pljačkali su čitav tjedan, te odvozili sa traktorima rezanu građu, staklenu vunu, lamperiju, namještaj, bijelu tehniku, drva itd. a među njima sam prepoznao Blanuša Vladu zv. ''Zec'', Smrzlić Milu zv. ''Štift'', Rebić Miroslava, Škorić Nikolu, Škorić Iliju, Škorić Gojka, Škorić Nikolu i njegovog sina Ljubana – inspektor milicije SAO Krajina.

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 19.06.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxx        , zanimanje xxxxxxxxxxxxxxxx ___,

rođen xxxxxxxxxxxxxx.godine  Boravište – prebivalište Slunj , xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx,

Slunj_____, broj  _xxxxxxxxxe  dana 09.06.1992. godine u Prostorijama PU Karlovac

u vezi oružane pobune na području općine Slunj i boravka.

Dao ovlaštenoj osobi PS  Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

''Pošto sam bio ranjen prilikom avio napada na mjesto Slunj i raketiranja Tvornice televizora ''RIZ'' ja se nisam mogao povlačiti s našom vojskom nego sam ostao u Podmelnici. Već 17.11.1991. godine u prijepodnevnim satima bilo je ''čišćenje'' po Podmelnici od strane tzv. ''TO SAO Krajine'' i u kući kod xxxxxxxxxxxxx su našli mene i xxxxxxxx zajedno, te nas s xxxxxxxxxxxxxxxxxxx odveli na poligon na ispitivanje. Na vojnom poligonu sam na kratko vidio Gostović Dmitra obučenog u uniformu tzv. JNA, a u jednoj prostoriji gdje je bilo dosta teretorijalaca prepoznao sam Klarić Đoku iz Tržića, koji je prije radio u Tvornici televizora. Pripadnici ''TO SAO Krajine'' su me pitali da li poznam Klarić Đoku i kakav je on čovjek, vjerovatno su se zezali na njegov račun, ali mi se on nije htio javiti. Ispitivali su nas u jednoj prostoriji i na putu do te prostorije su nam vezali oči, tako da ne znam gdje se ta prostorija nalazi. Od onih koji su nas ispitivali prepoznao sam Rasima Basić. Nakon ispitivanja 5-6 puta su me udarili Gojko Grubor  i Alen Benić koji su bili obučeni u šarene maskirne uniforme i imali su dugo naoružanje. Nakon toga uz maltretiranja smo vraćeni natrag u Podmelnicu. Nakon nekog vremena skupio sam hrabrosti i otišao do svoje kuće koja se nalazi u ul. I. Hrvatske brigade, te su me tu pronašli Đuka Alinčić, Mile Alinčić i Mile Milošević, obučeni u uniforme tzv. JNA i naoružani i oni su mi dali mesa i kruha za jelo. Bio sam na smrt preplašen što će se dogoditi i bio sam bolestan i još sam uvjek trošio tablete koje mi je dao doktor Krušić.

Nakon 3-4 dana k meni u kuću je došla   Radojka Šaša i njen sin Žarko Šaša, koji su me došli obići, a ja sam Žarka zamolio da me on prijavi u Krizni štab da ja ne moram ići tamo, jer me je bilo strah, što je on i učinio, te mi je donio dozvolu za kretanje po gradu. Poslije je nakon 2-3 dana kao slučajno došao Pero Mirčić da vidi da li imam svinja za prodati i obavjestio me da moram ići na radne obaveze.

Ljude Hrvate u radne obaveze je raspoređivao Krmar Željko – tada predsjednik Kriznog štaba, a koji je bio obučen u uniformu, a sastanak nam je držao Mile Bosnić predsjednik općine koji je bio u civilu i koji nam je govorio:''Vi znate da ovo nije Republika Hrvatska, nego je Krajina. Znate da i kod nas ima ekstrema i gledajte da im ne date povoda. Ako bude problema javite se Krmar Željku. Tko ne bude išao dobrovoljno na radnu obavezu morat će ići prisilno''.

Na radnoj obavezi su bili Marijana ?, Milan Skukan zv. ''Barin'', Ico Holjevac zv. ''Macan'', Mića Holjevac, Tone Obajdin, Dane Bogović, Franjo Moćan, Niko Lukač, Braco Kovačević zv. ''Čato'', Joso Bosanac, Lovre Flanjak, Slavo Flanjak, Pero Cuić, Nada Rudan, Slavko Rudan i još neki.

Ja sam radio na čišćenju Slunja i nakon 15.01.1992. godine prešao sam raditi u ''Komunalac''.

Poslije me maltretirao bivši policajac PS Slunj Cimeša Đuro i kad god bi me vidio on bi mi prijetio i spominjao neki automat, a jednom prilikom me je lisicama vezao za jednu ogradu i rekao: ''Neka pas čeka'' i otišao je piti sa Danom Grković. Vratio se nakon sat i pol vremena, te me odveo u kuću Dane Grkovića i tu sam morao sa njim piti od 17,00 do 21,00 sat, a on je cijelo vrijeme maltarao sa pištoljem.

Dok sam bio na radnoj obavezi u Komunalcu Grubišić Milan, mislim da je iz Vojnića je bio nekakav šef i on je pisao dozvole na osnovu kojih su domaći Srbi odvozili građanski materijal od Hrvata. Tako je Mile Krneta odvezao građu od Skukan Mile i krovnu ciglu os Sminderovac Vlade. Miloš Kukić je odvezo krovnu ciglu sa cvjećare Jure Katića. Građu od Jure Radočaja vozio je Skeledžija Mojsije radnik Poduzeća za ceste, a od Tome Kovačevića iz Malog Vukovića vozili su Dušan Smoljanović i Mojsije Skeledžija. Od Pere Žalca, servisera građa odvežena u Komunalac.

Od civilnih vlasti u Slunju znam da su na funkcijama Bosnić Mile, Jovica Savić i Milan Matijević, te mislim da je Bosnić predsjednik, a ova druga dvojica potpredsjednici.

Od domaćih Srba iz Slunja svi su u uniformama i naoružani, a ja sam najčešće viđao Srbe iz moje ulice, a to su:

 

-        Milošević Jovan,

-        Simić Boško

-        Butko Valent

-        Butko Srećko

-        Brdar Dragan, koji je ranjen u nogu

-        Grković Dane

-        Tepavac Milan

-        Tepavac Dragan

-        Vukelić Mićo

-        Ralić Milan,

-        Kovačević Dane,

-        Popović Mićo,

-        Slavović Marijo,

-        Banda Mile ''Škico'',

-        Krnić Marinko,

-        Devrnja Vlado,

-        Devrnja Borivoj,

-        Bakiš Nedjeljko,

-        Kapetan Tepavac Miljenko,

-        Polovina Đuro,

-        Dević Simo,

-        Polovina Rade,

-        Drljača Nikola,

-        Milošević Ilija,

-        Milošević Marinko,

-        Milošević Mile,

-        Ljevnajić Branko,

-        Jezdić Janko,

-        Đuro Tepavac

-        Živko Ilić,

-        Đuka Opačić,

-        Dušan Grubor,

-        Đuka Grubor,

-        Glumac  Đukan,

-        Božić Đorđe,

-        Ralić Čedo,

-        Ralić Gojko,

-        Ralić Miloš,

-        Vukojević Nikola,

-        Pašić Zdravka,

-        Vlado Kosanović,

-        Babić Božo.

 

Milicijska stanica se nalazi u hotelu ''Park'' glavni u miliciju su:

 

-        Škorić Ljuban i Klipa Ljuban, a od milicije tu su još:

-        Mane Trbojević,

-        Đuro Cimeša,

-        Miladin Jančić,

-        Mane Čokeša,

-        Dmitar Višnjić,

-        Darko Višnjić,

-        Škorić Mišo,

-        Kotur Milan,

-        Bošnjak Dragić,

-        Mandić Milorad,

-        Milić Kosijer,

-        Milan Cimeša,

-        Dušan Bošnjak

Kad se ukazala prilika ja sam se probio sa svojim kolegama i došao sam ovamo u Karlovac, a svi smo čekali da malo olista pa da se lakše izvučemo''.

Ovl. službena osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 15.04.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx  , zanimanje xxxxxxxxxxxxxxx__,

rođen xxxxxxxxxxxxxxx..godine  Boravište – prebivalište Slunj ,  

je  dana 11.03.1992. godine u PU Karlovac

Dao ovlaštenoj osobi PS  Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

''Ja sam se nakon napada na Slunj 16.11.1991. godine povukao u mjesto Miljevac zajedno

sa xxxxxxxxxxxxxxxx iz Cerovca i xxxxxxxxxxx iz Slunja. Tu su nas zarobili mještani Miljevca i Kremena i držali su nas 24 sata, nisu nas tukli, nego su nam samo uzeli oružje. xxxxxxxxxxxxxxx su otišli prema Bosni, a ja sam ostao u Miljevcu . Nakon osam dana išao sam u Slunj jer me zanimalo da vidim kako je moj stan i da li je opljačkan. U stanu sam se skrivao dva dana i tad je bio pretres po Slunju i došlo je pet naoružanih ljudi u šarenim uniformama od kojih znam da se dvojica zovu Bakiš Simo i Glamočlija Pero. Sve su prevrtali po stanu i tražili oružje, te su našli zračnu pušku, te sam zbog nje dobio kundak u stomak.

Odveli su me u zatvor koji se nalazi u zgradi bivšeg TO u Slunju. Tu sam bio dan i pol. Ispitivao me je načelnik Pajić i pošto sve znaju o omeni ja sam sve samo potvrđivao samo da ne dobijem batina. U zatvoru su tad još bili Gržan Ive, Ugarković Tomica, Radočaj Marko i još pet ljudi svi iz Slunja i okolica, a ja ih sve znam iz viđenja, ali im neznam imena. Čuvari u zatvoru su bili kao šef Mirčić Petar i Tepavac Đuro. Mene nisu tukli, a ove druge su jako tukli. Nakon ispitivanja pustili su me kući i svako jutro sam se javljao u 8 sati u krizni štab gdje je krizni štab gdje je komandant, odnosno predsjednik kriznog štaba Krmar Željko koji je raspoređivao ljude Hrvate tko će što taj dan raditi.

U štabu sam još vidio da rade Mitra Kekić i njena kćer i Nena Kovačević. Ja sam radio u ekipi sa Lalić Ivom i Ugarković Tomicom na isključivanju i poravljanju žica za struju koje su pokidane. U uniformi u Slunju su gotovo svi Srbi iz Slunja. Tko nije htio obući bio je prisiljen da je obuče, a tako obučeni i oni koji su naknadno došli u Slunj. U uniformi sam vidio: Miljenka Tepavac, Iliju Miloševića, Željka Topića, Ratka Ribić, Sinišu Belković, Dragana Brdar, Danu Grković, Livnajić Branka, Miljković Čedu, Trbojević Milana, Vojnović Željka, Dereta Peru, Višnjić Milana, Miljušević Đuru, Miljušević Milu, Devrnja Vladu, Trbojević Đuku, Trbojević Nenada, Krnić Davora, Zec Branka, Barać Nikicu, Katić Branka, Trbojević Radu.

 

U policiji rade Trbojević Mane, Čokeša Mane, Mandić Milorad, Jančić Miladin, Bošnjak Dragić, Cimeša Milan, Škorić Ljuban, Škorić Mišo, Višnjić Darko, a u specijalnoj policiji Nenad Topić, Sudar Predrag, Tepavac Nikola, Karamarković nadimak ''Kiki''.

U Slunju je bezvlašće, a na vlasti su ljudi iz Vojnića Mile Bosnić i drugi, tako da su domaći Srbi nezadovoljni. Ja sam dobio propusnicu od svog šurjaka Miše Škorića i oko 16.02.1992. godine došao sam preko Beograda i Mađarske u Zagreb.

 

 

Ov. službena osoba:

Tomislav Kotić

 

 


 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 15.04.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxx zanimanje xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

 

godine, boravište – prebivalište Slunj, , ulica ____________, broj 

 

je dana 01.03.1992. godine u PU Karlovac.

 

dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.

Slijedeće obavijesti:

 

'' Ja sam ostala u Slunju jer nisam ni znala da se vojska povlači zajedno sa narodom iz Slunja. 16.11.1991. godine normalno sam radila, odnosno dežurala sa doktorom Krušićem u DZ Slunj. Pred noć, kada se je pucanje stišalo ja sam pošla iz DZ u grad da vidim kako je i što ima novo. Naišla sam na vojno oklopno vozilo odmah kod ''Belkovićeve šternje'' i čim su me ugledali vojnici sa transportera odmah su me zarobili i zadržali. Pitali su me kud sam pošla, na što sam im ja odgovorila da sam pošla u grad po cigarete.Nisu me pustili u grad nego su me tu zadržali do jutra. Kad sam ujutro došla u DZ dr. Krušić se ljutio i pitao me gdje .sam cijelo vrijeme i zašto mu ge nisam javila. Doktor i ja smo tako radili u DZ i negdje oko 25.11.1991. god. su me optužili da sam ja izjavila da ću '' klati Srpsku djecu i dva uniformirana  policajca su me odveli u zatvor koji se nalazio u bivšem vojnom odsjeku.

Tu je čuvar zatvora bio Simo Dević iz Slunja, Pero Mirčić iz Primišlja i Gordana Sijerić iz Slunja. Tu sam im ja radila i čistila cijelo vrijem i ispitivao me neki inspektor Peurača. Nakon nekoliko dana išla sam na vojni poligon na ispitivanje i tu me ispitivao potpukovnik Šuput, mislim da se zove Stanko. ,Ja sam tu negirala da sam izjavila tu izjavu, a on me još ispitivao za mog bivšeg direktora Miću Popovića, da li znam gdje je, zatim su me pitali za komandira garde Katića i pitao me za moje susjede iz Podmelnice koji su gardi. Na poligonu sam vidjela i vojno lice Nuriju Omanovića koji me je vređao i psovao majku ustašku.

Zatim me je ponovno ispitivao jedan poručnik  vojne policije, također me provocirao i nakon svih

tih ispitivanja ja sam pisala izjave o onom što sam rekla. Pitali su me za Vladu Katića, Ivana Lukača i što mislim o Paniću, te sam rekla da je on izdajnik, a poručnik je tvrdio da je on saradnik, da je on htio smanjiti policiju na 50 ljudi i htio izvjesiti bijelu zastavu, ali nije dao Katić. Poslije sam opet' bila u zatvoru u Slunju i tu sam im radila sve moguće, davali su mi neke tablete od kojih si poslije ovisan. Dok sam bila na vojnom poligonu, onu tamo je bila jedna priručna ambulanta i non stop su dovozili ranjenike, neznam ni sama od kuda. Jedan dan u zatvoru  su mi rekli da je doktor Krušić ubijen kod gostionice ''Suzi'',  , vl. Jurice Turkalja u Taborištu, a ja sam doktora vidjela kada je ležao u mrtvačnici. Imao je dosta rupa po sebi, a na licu i  po bradi je imao kao urezano slovo "U".

Poslije sam čula da je njegov ubojica navodno u zatvoru u Vojniću i da je dobio sedam godina zatvora.

 

Negdje oko 07.12.1991. godine ja sam puštena iz zatvora u kojem su me cijelo vrijeme maltretirali i tukli, ali sam imala radnu obavezu čišćenje grada i Tvornice televizora. Te radne obaveze su imali svi Hrvati koji su ostali u Slunju, a vidjela sam i Nadu Rudan da čisti grad. Tad sam vidjela Milana Radovića iz PS Slunj da se šeće po Slunju ,i: vidjela sam ga sa bivšim radnicima policije Cimeša Milanom i Čokeša Manom. Išao je u gostionicu kod Dragana Orlovića i ja sam ga htjela pozdraviti, ali me on nije htjeo pogledati. Bio je obučen u civilno odjelo. Dok sam čistila Slunj sretala sam i Milicu Vukašinović također radnicu PS Slunj i ona me je pozdravljala. Ona je uvjek svoje kolegice pozdravljala sa "Zdravo drugarice". U milicijskoj uniformi SAO Krajine vidjela sam Milana Kotura, Miladina Jančića, Nenada Topića,

Miću Vukojevića, a u rezervnoj uniformi sam vidjela Ranka Čaćića iz Komunalca.

 

Jedan. dan sam Juri Jurašinu zv. ''Štrucak" , išla pomagati pokopati Milana Kovačevića zv."Macan"i njegovu ženu Anu. Milan  je ubijen na stepeništvu kod svoje kuće, a Anu smo našli izmasakriranu u donjem vešu u njenoj sobi i bila je sva izbodena nožem. , Samo smo je zamotali u plahtu i stavili u sanduk.

 

Stanovala sam kod.xxxxxxxxxxxxx. i tu me je još jednom posjetio potpukovnik Šuput i rekao da je došao samo da me vidi, te mi usput priopćio da je doktor Ljuština novi šef Doma zdravlja - jedan obični kriminalac, te da ,ima podršku iz Beograda i da se bavi švercom droge i ljekova.

 

Iz Slunja sam pobjegla uz pomoć jednog Srbina koji me je jednostavno pokupio i odvezao u Bosnu, Jer sam trebala po njegovim riječima biti ubijena,a iz Bosne sam nakon nekog vremena

stigla u Karlovac, te sam se iznenadila kad sam vidjela neke ljude da rade u policiji.

Ovl. službena osoba:

Tomislav Kotić

 

 



 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 25.06.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx  , zanimanje xxxxxxxxxxxxxx__,

rođen xxxxxxxxxxxxxxx.godine  Boravište – prebivalište Slunj , xxxxxxxxxxx, privremeno Karlovac

xxxxxxxxxxxx  je  dana 24.06.1992. godine u Prostorijama PU Karlovac – PS

Slunj  u vezi boravka istog na privremeno okupiranom području općine Slunj do

01.06.1992.godine.

Dao ovlaštenoj osobi PS  Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

''Prije agresije i privremene okupacije mjesta i općine Slunj dana 16.11.1991. godine ja sam bio mobiliziran kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a u Slunju i raspoređen na borbene položaje Debelo Brdo. Sam napad agresora dana 16.11.1991. godine zatekao me kod moje kuće u ul. Plitvička br. 117, Slunj, a zbog same siline artiljerijskog napada nisam se mogao nikuda kretati.

Sve dane od 16.11.1991. do 26.11.1991.god. proveo sam u svojoj kući sakrivajući se da me ne bi slučajno tko primjetio, a kriomice sam posmatrao prolazak neprijateljskih tenkova i kamiona cestom iz smjera Slunj – Plitvice i obrnuto. Neke moje komisije su također ostale kod kuće i već nakon par dana po okupaciji isti su se prijavili okupatorskoj vlasti u Slunju, te sam i ja nakon deset dana skupio hrabrosti i otišao se prijaviti u njihov Krizni štab smješten u zgradi bivšeg komiteta SK. Tu sam od Šime Milošević dobio propusnicu kojom mi se odobrava stalno kretanje na području grada Slunja potpisanu od načelnika SJB Pajić Miloša. Tog dana u Kriznom štabu zatekao sam Milana Vujičića u uniformi SMB, a na kapi je imao srpsku trobojnicu i Krimar Željka isto uniformiran, što znači da su isti pripadnici TO. Istog dana bio sam raspoređen na poslove čišćenja ulice po Slunju, a sa mnom u grupi radio je Flanjak Slavo, Flanjak Lovre, a ujedno smo obavljali poslove uginulih životinja. Našom grupom rukovodio je veterinar iz Slunja Novaković Mile. Nedugo zatim bio sam u radnoj grupi koju je vodio Milan Obajdin – zidar, za obavljali smo poslove popravka oštećenih zgrada koje su njima bile potrebne kao općina, BZ, vojne zgrade u ? ulici.

Tu grupu nadzirao je Šaša Nikica sve dok nije bio mobiliziran negdje u 12 mj 1991.god. Tokom 12 mj. zapaljene su neke kuće Hrvata u mjestu Slunj kao Cindrić Ivice i Obrovac Ivice. Krajem 12. mjeseca Mlađan Mile ''Šilota'' tada podpredsjednik općine rasporedio me je na rad u mlinu u Rastokama gdje sam radio zajedno sa Kovačević Pavom zv. ''Braco'' i morali smo mljeti svima koji su došli bilo Srbi bilo Hrvati i nismo smjeli uzimati kusur, niti bilo kakovu naknadu. U to vrijeme bilo je dosta pucnjave po Rastokama, a jednog dana došla su dvojica Srba, jedan je bio Đuro Tepavac, a drugog ne poznajem, bili su naoružani i obučeni Đuro u uniformu SMB, a ovaj drugi u šarenu uniformu. Taj drugi je istukao Bracu bez ikakvog povoda. Đuro je bio naoružan papovkom, a ovaj drugi automatskom puškom. Drugi dan ja sam otišao u Krizni štab i rekao da dolje više neću raditi, te su me rasporedili u radnu jedinicu koju je vodio Šaša Nikica, a radio sam sa Flanjak Slavom na popravcima vodovodnih cijevi, a išli smo i po svim kućama zatvarati vodu. To sam radio oko deset dana, a zatim su me opet prebacili u mlin, gdje sam radio sve do 3. ili 7. maja 1992.godine. U to vrijeme u Rastokama su dolazile grupe pljačkaša, a jednom prilikom vidio sam Čaćić Bracu i njegovu ženu Desu kćer od Dragana Kosanovića, zalazili su u kuću Marka Škukana i u ostale kuće u Rastokama. Ne znam što su iznosili, jer smo se tada morali sakrivati, jer da su nas vidjeli mogli su nas jednostavno ubiti.

Nina Tepavac zv. ''Garin'' krao je iz moje stare kuće i iz kuće mog pokojnog brata Mile, iznoseći neke sitnije stvari koje je stavljao u svoj osobni automobil ''Lada'' Karavan zelene boje, a ja sam mu morao još reći dobar dan. To isto sve vidjela je i   Krnić Milja, koja mi je rekla da zna tko je iznosio i vrednije stvari namještaj i odvozio kamionom, te da će ona to sve jednog dana prijaviti. U samoj blizini nalazila se patrola milicije, ali ništa nisu oduzimali. Početkom maja ove godine osnovana je firma ''Komunalac'', kojoj je direktor bio Miljušević Đuro. On me je pozvao kod sebe i rekao da ću od sada raditi u ''Komunalcu'' te da ću za rad biti plaćen. Tu sam radio sve do 01.06.1992.godine. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Od nas radnika određena je grupa 4 do 5 ljudi koji su kopali grobove i zakopali umrle. Oko 20.05.1992.godine izdali smo oko desetak škrinja, ali neznam kuda su otišle i za koga. Od Srba u ''Komunalcu'' radili su Mile Gojić, Đuro Miljušević, Boba Ljevnajić, Rade Bjelivuk, Vlado Vučković, Milan Končar, Milutin Tepavac i neki Grubješić Milan. Negdje u 5 mjesecu bila je opća mobilizacija, te su svi oni otišli na vojni poligon, a jedino se Đuro Miljušević nakon par dana vratio.

U Slunju su svi Srbi nosili uniforme SMB i oružje, osim starijih Zec Dušana, Potkrajac Miće, Zinaić Pepe i Race Katića.

Često sam viđavao Jančić Miladina, Pekeč Milu zv. Žiko, njegovog sina Miloša, Klipe Ljubana – mislim da je on sada glavni u stanici, potpisuje propusnice, Milana Čimešu, Duška Bošnjak, Milorada Mandić, Kotur Milana, Cimeša Đuru, Višnjić Darka, Blitva Slobodana – svi su oni nosili uniforme policije ''SAO Krajina'' i bili su naoružani sa dugim i kratkim naoružanjem.

Ima velik broj milicije u šarenoj uniformi, a poznajem Nenada Tepavac ''Garin'', Topić Nenada ''Bobo'', ?, Majstorović Milana, Vujičić Predraga.

Često sam viđavao slijedeće ljude, koji su bili obučeni u uniforme TO i bili su naoružani, a mislim da su bili na položaju pa navodim imena kojih se sjećam:

 

-        Tepavac Nina zv. ''Laćo'' , isti je bio na poligonu,

-        Čedo Pjevac

-        Branko Katić

-        Rađa Milošević

-        Siniša Balković

-        Dragan Orlović

-        Boško Simić

-        Miloš Kukić, rekao mi da je na poligonu zaposlen kao mesar,

-        Srećko Butko

-        Predrag Sudar ''Peco'', vozio neki kamion

-        Pero Dubajić

-        Branko Bošnjak

-        Aleksandar Čubra

-        Mića Radović

-        Bogdan Vujičić

-        Marinko Krnić zv. ''Brico''

-        Pero Katić iz Slušnice

-        Mile Katić

-        Ratko Ribić, rekao mi je da popravlja telefonske vodove

-        Milan Lacković

-        Predrag Rakinić

-        Milan Trbojević

-        Milić Kosijer, milicajac ''SAO Krajine''

-        Mile Miljušević

-        Milutin Rausavljević zv. ''Mašo'

-        Željko Topić

-        Jovica Savić

-        Branko Zec

-        Đuka Trbojević

-        Ive Žalac, radi u trgovini bivša ''Buba mara''  prodaje tekstil

Iz Primišlja su bili slijedeći:

-        Branko Cekinović

-        Željko Pjevac

-        Đoko Božić

 

U vojnom odsjeku radili su Egić Dragić, Žarko Šaša, Čedo Miljković, Janko Jezdić, Mile

Krnjeta.

Marijo Slavović, Nikica Barać, Božo Trbojević čuvali su rezervar za vodu na Slušnici. Od naših ljudi tu je bio Pero Magdić brat od Ice Magdić, koji je bio naoružan puškom M 48 i nije nosio uniformu.

U Slunju sam viđavao Dušana Grubor vozio je vojnu cisternju, Mićo Drljača radi u crvenom križu, Banda Mile zv. ''Kico'', bio je šef ''Elektre'', a sa svojom grupom Ive Lalić, Ugarković Toma, Simić Duško radio je na osposobljavanju elektrovodova.

U zadnje vrijeme viđavao sam Orlović Dragana obučen u uniformu TO i naoružan automatskom puškom.

Gostović Dmitra sam jednom vidio kada je došao na zgarište svoje kuće, te kamionom odvezao neke stvari i koje nisu izgorile. Mislim da nije u Slunju, kao ni Krnić Simo kojeg sam dva puta u prolazu vidio.

Često sam viđao Opačić Đuku, ? Đuku – mesara, Danu Popovića, Lukić Milana koji me jednom častio pićem, ? Milana – koji je vozio autobus, Valenta Butko, Radu Miškovića, Radu Pjevca i Blanuša Nikolu – oni su vozili autobuse, a jedno vrijeme linija je bila i za Beograd.

Klarić Pane i Mudrić Đuro povremeno su radili na benzinskoj pumpi i kad je bilo goriva. U ove pola godine došlo je par cisterni goriva, a isto se dobivalo na bonove koji su se dobivali u općini.

Također sam često viđao Tepavac Milana i brata mu Dragana koji je radio u ''Slunjčici'', Božu Babića, Kuzmanović Đuru, Smoljanović Đuru – kojeg sam često viđavao i u krađi kao i Kuzmanovića.

Božu Prodanovića koji je kod vojske i vozi njihov kamion.

Trbojević Danu koji je bio glavni za prikupljanje stoke po selima, mislim da je šef na klaonici.

Negdje oko 20.01.1992.godine Magdić Željko, vodnik postavljao je mine oko rezervara za vodu na Melnici i tada je bio kod mene u kući.

Jednom prilikom dok sam radio u Rastokama kao mlinar vidio sam Milana Zorića, Ribić Nikolu i njegovu ženu kako ? kućama rastočana: Skukana, Vučeta, Kovačevića i redom po svim kućama.

Pred kraj mog boravka u Slunju pozvao me je Bjeljac Ranko, inspektor da dođem u stanicu na ispitivanje, jer su se događala ubojstva Srba u Slunju i oko. Oni su sumnjali da postoji jedna grupa ustaša koja se nalazi negdje u šumi Melnica, te da ja sa njima kontaktiram i da ih hranim. Govorio mi je da ih moram prijaviti, ako dođem sa njima u kontakt, te ako se ubojstva budu ponavljala da meni nitko ne garantira sigurnost. Jednostavno je htio da ja sa njim surađujem, na što sam ja govorio da nemam veze sa nikim i da ne znam ništa o nikakvoj grupi. Tada sam ocijenio da bi mi bilo najbolje da se što prije izvučem iz Slunja, što mi je i uspjelo 01.06.1992.godine.

 

 

 

Ovl. službena osoba:

Milan Hazler


 



 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-62/92

 

Karlovac, 12. lipnja 1992.godine

 

ZC/JK

 

 

 

 

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

 

 

Dostavljam materijale prethodnih obavještenja Policijske stanice Slunj sa zahtjevom da se temeljem članka 45 stavak 2 točka 2 u svezi članka 158 stavak 1 i 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) provede istraga

 

 

protiv

MILADINA JANČIĆ, zv."Naja", sin Svetozara i Soke, rođ.29.10.1953.

u Slunju, gdje i prebiva Primišlje bb, oženjen, policajac, Srbin, držav.RH,

 

 

jer postoji osnovana sumnja da je:

 

u kolovozu 1991. godine u Slunju, u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost državljana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i ilegalno izabrane organe vlasti, u uvjetima oružanih akcija tzv. "JNA" i drugih nelegalnih srbočetničkih oružanih

formacija koje su akcije upravljene na otcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske .i stvaranje tzv. "SAO Krajine", samovoljno napustio radno mjesto u Policijskoj stanici u Slunju te dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv."Milicija SAO Krajine", te je aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, ..te u napadu na Slunj kao i Drežnik grad, Rakovicu i druga mjesta pretežno nastanjena Hrvatskim pučanstvom, koje je protjerano sa svojih ognjišta, a ta mjesta nisu pod kontrolom legalnih snaga Republike Hrvatske,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom - označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

 

R a z l o z i

 

Policijska stanica Slunj je podnijela prijavu protiv Jančić Miladina radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci zahtjeva.

 

Osnovanost, sumnje da je Jančić Miladin počinio krivično djelo oružane pobune' proizlazi 'iz izjave xxxxxxx, xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te iz službene zabilješke ovlaštene službene osobe xxxxxxxxxx.

 

Osumnjičeni je do kolovoza 1991.g. bio djelatnik Policijske stanice Slunj, te je samovoljno napustio to radno mjesto u času kada su počele oružane agresije na Republiku Hrvatsku od strane tzv. "JNA" i srbočetničkih formacija, pa se dobrovoljno pridružio tzv. "Miliciji SAO Krajine", sa ciljem da oružjem stvara nemir i nesigurnost građana RH, kako bi se dio teritorija te Republike otcjepio i stvorila tzv. "SAO Krajina" i nasilno oborili legalno izabrani organi vlasti RH. U tom cilju je sudjelovao u akcijama napada na Slunj, Drežnik grad i Rakovicu, koja su mjesta nastanjena pretežno sa hrvatskim pučanstvom, a zbog takvih akcija su i okupirana i nisu pod utjecajem legalnih snaga RH.

 

Zbog navedenog postoji osnovana sumnja da je Jančić Miladin počinio krivično djelo oružane pobune, pa je valjalo podići ovaj zahtjev koji je opravdan i na zakonu osnovan.

 

Kako osumnjičeni za sada nije dostupan legalnim organima pravosuđa RH, predlažemo raspisivanje tjeralice i određivanje pritvora.

 

Prilog: spis

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

 



 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: Kio 203/92-2

 

R J E Š E N J E

 

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu - predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv Jančić Miladina, zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZ RH, odlučujući o zahtijevu za provođenje istrage Vojnog tužiteljstva Klc broj KT 62/92 od 12.1ipnja 1992.godine, temeljem čl. 159 st. 1 i 2 ZKP-a,

 

r i j e š i o  j e

Provest će se istraga protiv

 

JANČIĆ MILADINA zvo "Naja", sina Svetozara i Soke

rođenog 29.10.1953.godine u Slunju, s posljednjim prebivalištem u Primišlju bb, Slunj, Srbina, drž. RH,

zbog osnovane sumnje da je:

u kolovozu 1991.godine u Slunju, u namjeri da oružjem stvori nemir i nesigurnost državljana RH i nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, za vrijeme oružanih akcija "JNA" i drugih nelegalnih srbo-četničkih oružanih formacija upravljenih na odcjepljenje djelova teritorija RH i stvaranja tzv "SAO KRAJINA", samovoljno napustio radno mjesto u PS Slunj, a zatim dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim-formacijama tzv "MILICIJA SAO KRAJINA", te aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga RH, napadu na Slunj, Drežnik grad, Rakovicu i druga mjesta pretežno nastanjena hrvatskim pučanstvom, koje je protjerano sa svojih ognjišta i navedana mjesta okupirana od neprijateljskih oružanih formacija,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti RH,

pa da je time počinio kriv. djelo protiv RH – oružanom pobunom - označeno i kažnjivo po čl. 236 f st. l  KZ RH.

 

o b r a z l o ž e n j e

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac stavilo je zahtjev za provođenje istrage protiv Jančić Miladina, zbog osnovane sumnje, da je počinio kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236 f st. 1 KZ RH, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ovog rješenja.

 

Osumnjičeni nije ispitan, jer se nalazi na području okupiranom od neprijatelja i jer nije dostupan sudu, a  postoji opasnost od odgode.

Zahtjev za provođenje istrage je osnovan.

 

Osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio kriv. djelo za koje se okrivljuje proizlazi iz.kriv. prijave PS Slunj, pa je stoga, radi provođenja dokaza i prikupljanja drugih podataka potrebnih za donošenje daljnjih 'odluka, "odlučeno kao u izreci rješenja, i to prije ispitivanja osumnjičenog, obzirom 'da bi protekom vremena provođenje dokaza i prikupljanja ostalih potrebnih podataka bilo onemogućeno 'ili barem znatno otežano.

 

U Karlovcu, 10. srpnja 1992.godine.

 

Istražni sudac:

Predsjednik suda:

Juraj Boljkovac

PRAVNA POUKA:

 

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba vijeću ovog suda u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, ili usmeno na zapisnik kod suda.

 

Dna:

  1. VT Klc na KT 62/92
  2. Jančić Miladin, putem oglasne ploče suda.

 

  1. Vidi upisnik Kio
  2. Određeno provođenje istrage
  3. Zatraži izvod iz KE i soc.anamn.
  4. Dostavi kao gore
  5. Kal 8 dana

Klc, 10.07.'92.

 

Sudac:

 

 

Stavljeno na oglasnu ploču 10.7.1992.godinu.

 

Skinuto s oglasne ploče 18.7.1992.god.

 

 

Ovl. radnik:

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-3 1992.god.

Datum: 17.03.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx     , zanimanje xxxxxxxxxxxxxxx

rođen xxxxxxxxxx  godine  Boravište – prebivalište  

broj  _xxxxx je  dana 17.03.1992. godine u Prostoriji PU Karlovac

u vezi boravka u mjestu prebivališta poslije 16.11.1991.godine.

Dao ovlaštenoj osobi PS  Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

Poslije pada Slunja i drugih mjesta to jest poslije 16.11.1991. godine ja sam ostao u svom mjestu prebivališta u Arapovcu, gdje sam se skrivao. Sve do 23.01.1992.godine ja sam se nalazio na području Arapovca SO Slunj. Kod moje kuće su dolazili mještani sela Basere, Kordunskog Ljeskovca, Bogovolje i to obučeni u SMB uniforme s dugim i kratkim naoružanjem po nacionalnosti Srbin i ja sam prepoznao Milu Mandića sina Rade iz Sastavka, a koji je po zanimanju kovač, zatim sam prepoznao Slavka Orlića iz Koranskog Luga SO Slunj, Nikolu Dražića iz Mašvine sin Draže, zatim sam prepoznao jednog čovjeka iz Bogovolje kojega zovu Trboš a neznam mu točno ime i prezime.

Mislim da su bila trojica iz Kordunskog Ljeskovca, a jedan je imao na kapi kokardu, a druga dvojica kape s ušivenim zvjezdama. Ti navedeni ljudi su pljačkali po Arapovcu, odvozili traktore, tehničku robu i sve što je vrednije, a poslije pljačke su sve palili, tako je zapaljena kuća Pleš Tome iz Arapovca, Mile Hrvojevića dva sjenika, Pleš Ivi i njegovom bratu Tomiću izgorjele su kuće, Kati Klobučar kuća, zatim je izgorjela kuća Ive Karaule. Kada su pljačkali i palili ja sam se sakrio da me ne vide.

 

Jednom su me uhvatili, pa su me maltretirali, tražili od mene oružje, pa me je taj Trboš iz Bogovolja vodio na streljanje. Izveo me iza kuće, zatim rekao da se okrenem da ću biti streljan, ali ja nisam se htio okrenuti od njih, pa su me pustili i nisu me tukli. Negdje oko 10.12.1991. godine Trboš i još njih petero su od kuće odveli Pleš Ivu sina Roze ali se više nije Ive vratio kući. Dana 22.01.1992. godine Trboš i njegovo društvo je mene tražilo kod kuće, pa sam vidio da se više nemogu skrivati pa sam odlučio bježati od kuće prema Bosni.

Dok sam se još nalazio kod kuće za sada meni nepoznate osobe su ubile Radočaj Miću, njegovu suprugu Baru i sina Antu, Ivu Radočaja njegovu suprugu Rozu, Rozu Radočaj koja je udovica, zatim Zoru Potnarku svi iz Lađevačkog Selišta i samo je pronađen leš Zore Potnar dok ostali leševi nisu pronađeni. Njihove kuće su spaljene u selu uhvatila je panika, pa je Magdić Franjo, Toma Hrvojević zv. Klokmač i još njih nekoliko išlo u Slunj da prijave pokolj ali ni njih nije bilo iz Slunja 2 dana, pa smo tada odlučili bježati iz mjesta prebivališta.

Napominjem da smo dana 26.12.1991. godine išli u mjesto Slunj po propusnice za kretanje, pa sam tada vidio da je zgrada milicije spaljena, a mene, Pavu Jandrića, Juru Vukovića, Ivu Vukovića, Ivicu Klobučara, Josu Medveda je ispitivao BJELJAC RANKO iz Koranskog Luga pa su nas sve nakon sat vremena ispitivanja pustili a zadržali su Medved Josu iz Gornjeg Lađevca. U Slunju kad su nas ispitivali ja sam bio sa policajcem bivšeg SUP-a Slunj. Jančić Miladinom koji je obučen u milicijsku uniformu i Jančić je meni dao konjaka za piti i pitao mene da li koljemo svinje, jer je Jančić po zanimanju bio mesar i klao je prije svinje pa se nas dvojica dobro znamo. Prilikom tog ispitivanja mene i druge koliko mi je poznato nitko nije tada tukao.

 

U vezi napred navedenog za sada nemam što izjaviti.

 

 

Ovl. službena osoba:

Mirko Obajdin

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT – 62/92

Karlovac,25. kolovoza 1992. godine

ZC/JK

 

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

 

 

Temeljem članka 45 stavak 2 točka 3 u svezi članka 174 stavak 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) podižem.

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

JANČIČ MlLADINA. zv.''Naja'', sin Svetazara i Soke.

rođ.29.10.1953. u Slunju gdje i prebiva. Primišlje bb, policajac, Srbin.

drž.RH., oženjen,

 

da je:

u kolovozu 1991. godine u Slunju u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost državljana Republike Hrvatske. te da nasilno obori njene državne ustrojstve i legalne izabrane organe vlasti, u vrijeme oružane agresije tzv. "JNA" i drugih nelegalnih srbočetničkih oružanih formacija, kaje su akcije usmjerene na otcjepljenje djelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv.u  SAO Krajine samovoljno napustio radno mjesto u Policijskoj stanici ti Slunju, te dobrovoljne pristupiO' nelegalnim oružanim formacijama tzv. "Milicija SAO Kraj ine" te aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, zbog čega područje Slunja nije pod kontrolom legalnih snaga Republike Hrvatske već je okupirano,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio krivične djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom - označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna. rasprava,


2. da se na raspravu pozovu svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te da se provede dokaz saslušanjem xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

3. da se na raspravi izvrši uvid u izvod iz KE (7), rješenje o pritvoru (10) te naredbu o izdavanju tjeralice (Il),

 

4. da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN br53/9l) suđenje provede u odsutnosti okrivljenika.

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska stanica Slunj podnijela je prijavu protiv Jančić Miladina radi krivičnog djela oružane pobune pobliže opisanog u izreci optužnice, te je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

 

Iz iskaza Rakinić Gojka, xxxxxxxxxxxxx, proizlazi da je okrivljenik Jančić Miladin samovoljno u kolovozu 1991.g. napustio radno mjesto u Policijskoj stanici Slunj te je dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. "Milicija SAO Kraj ine" na području Slunja. Zadužio je naoružanje i opremu te je aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga RH.

 

S obzirom na sve navedeno smatram da je Jančić Miladin ostvario bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune. Okrivljenik je zadužio naoružanje i opremu te dobrovoljno pristupio neprijateljskim oružanim formacijama tzv."Milicija SAO Krajine", a nakon okupacije Slunja, te okolnih mjesta prema iskazu xxxxxxxxxxxxx okrivljenik je preuzeo i jednu od dužnosti pa je na taj način izdavao potvrde o slobodnom kretanju po području Slunja. Dakle, okrivljeni je aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga RH i nakon toga u okupaciji toga područja u Slunju koji nije pod kontrolom HV. Čitav njegov postupak prema iskazima svjedoka ukazuje da se pridružio tzv. "JNA" i drugim nelegalnim oružanim formacijama koje su izvršile agresiju na RH radi otcjepljenja djelova njenog teritorija i stvaranja tzv. "SAO Krajine".

 

Radi toga je valjalo podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana, a budući okrivljenik nije dostupan pravosudnim organima RH a smatramo da postoje osobito važni razlozi da se suđenje ipak održi, valjalo je predložiti temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) suđenje u odsutnosti.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT - -62/92

Karlovac, 25. kolovoza 1992. godine

ZC/JK

 

VOJNI SUD

 

K A R L O V A C

 

Temeljem članka 45 stavak 2 točka 3 u svezi članka 174 stavak 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) podižem,

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

JANČIĆ MILADINA, zv. „Naja“, sin Svetozara i

Soke, rođ. 29.10.1953. u slunju, gdje i prebiva,

Primišlje bb, oženjen, policajac, Srbin, držav.

RH,

 

da je:

 

u kolovozu 1991. godine u Slunju u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost državljana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, u vrijeme oružane agresije tzv. „JNA“ i drugih nelegalnih srbočetničkih oružanih formacija, koje su akcije usmjerene na odcjepljenje djelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“ samovoljno napustio radno mjesto u Policijskoj stanici u Slunju, te dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „Milicija SAO Krajine“, aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, zbog čega područje Slunja nije pod kontrolom legalnih snaga Republike Hrvatske već je okupirano,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljana na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,

  2. da se na raspravu pozovu svjedoci Rakinić Gojko, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te da se provede dokaz saslušanjem xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

  3. da se na raspravi izvrši uvid u izvod iz KE (7), rješenje o pritvoru (10) te naredbu o izdavanju tjeralice (11),
  4. da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN br53/91) suđenje provede u odsutnosti okrivljenika.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska stanica Slunj podnijela je prijavu protiv Jančić Miladina radi krivičnog djela oružane pobune pobliže opisanog u izreci optužnice, te je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

 

Iz iskaza Rakinić Gojka, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, proizlazi da je okrivljeni Jančić Miladina samovoljno u kolovozu 1991. g. napustio radno mjesto u Policijskoj stanici slunj te je dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „Milicija SO Krajine'' na području Slunja. Zadužio je naoružanje i opremu te je aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga RH.

 

S obzirom na sve navedeno smatram da je Jančić Miladin ostvario bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune. Okrivljenik je zadužio naoružanje i opremu te dobrovoljno pristupio neprijateljskim oružanim formacijama tz.v „Milicija SAO Krajine“, a nakon okupacije slunja, te okolnih mjesta prema iskazu xxxxxxxxxxxxx okrivljenik je preuzeo i jednu od dužnosti pa je na taj način izdavao potvrde o slobodnom kretanju po području slunja. Dakle, okrivljeni je aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga RH i nakon toga u okupaciji toga područja u slunju koji nije pod kontrolom HV. Čitav njegov postupak prema iskazima svjedoka ukazuje da se pridružio tzv. „JNA“ i drugim nelegalnim oružanim formacijama koje su izvršile agresiju na RH radi odcjepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. „SAO Krajine“.

 

Radi toga je valjalo podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana, a budući okrivljenik nije dostupan pravosudnim organima RH a smatramo da postoje osobito važni razlozi da se suđenje ipak održi, valjalo je predložiti temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) suđenje u odsutnosti.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

K-209/92

Kv-278/92

 

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijer i Marijana Janjac kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski, u kriv. predmetu protiv okr. MILADINA JANČIĆ, raid kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 13. studenog 1992. godine

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

I.- Temeljem čl. 1. st. 2 Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, (NN 58/92) krivični postupak protiv okr.

 

MILADINA JANČIĆ, zv. „Naja“ sin Svetozara i Soke, r. 29. 10. 1953. u Slunju, gdje

i prebiva, Primišlje bb, oženjen, policajac, Srbin, državljan RH,

 

radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1. KZRH, se   o b u s t a v l j a,

 

II.- Rješenje istražnog suca ovog suda od 20. srpnja 1992. godine br. Kio-203/92 kojim je određen pritvor protiv okr. Miladina Jnačić, stavlja se van snage.

 

III.- Naredba istražnog suca ovog suda od 20. srpnja 1992. godine br. Kio-203/92 kojom je određeno izdavanje tjeralice protiv okr. Miladina Jančić, se povlači.

 

IV.- temeljem čl. 99 preuzetog ZKKP-a trošak krivičnog postupka pada na teret budžetskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

VU Karlovac pod brojem KT-62/92 od 25. kolovoza 1992. godine podiglo je optužnicu protiv okr. Miladina Jančić zbog krivičnog djela iz čl. 236 f st. 1. KZH, kako je to pobliže opisano u izreci optužnice.

 

Istražni sudac ovog suda prije podizanja optužnice proveo je istragu pa je rješenjem i naredbom odredio pritvor i raspisao tjeralicu.

 

Postupajući u smislu Zakona o oprostu po službenoj dužnosti Vijeća je ocijenilo da postupak treba obustaviti pa je stoga rješenje o pritvoru stavljeno van snage, a tjeralice su povučene. Stoga je riješeno kao u izreci.

 

Karlovac, 13. studenog 1992. godine

 

ZAPISNIČAR:                                                                        PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanda Ristovski, v. r.                                                             Zvonimir Matan, v. r.

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja VT može uložiti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka rješenja.

Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka ili usmeno a o želbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Karlovaca na KT-62/92
  2. Okr. Miladin Janičić putem oglasne ploče suda
  3. Branitelj Željko Ljubić odvjetnik iz Karlovca
  4. Uprava Okružnog zatvora Karlovac
  5. Policijska uprava karlovac
  6. Predsjedništvo suda

 

 

Za točnost otpravka:

 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

Broj 511-05-41/1-K-3/92.

Datum: 04. 08. 1992.

 

V O J N O M TUŽIOCU

K A R L O V A C

 

Veza:  naša krivična prijava – poseban izvještaj od 13. 02. 1992.

 

Na osnovi člana 151. stav 6 Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

Kao dopuna krivične prijave  koju smo podnijeli protiv JANČIĆ MILADINA

 

 

Pod našim brojem K-3/92. podnijeli smo krivičnu prijavu protiv Jančić Miladina iz Primišlja, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 236. f KZ RH – oružana pobuna.

 

Naknadno smo obavili informativne razgovore s xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i Rakinić Gojkom, te vam njihove izjave dostavljamo na daljnje korištenje.

 

 

Prilog: 8.-

ZAPOVJEDNIK:

Mirko Obajdin

 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

Broj 511-05-41/1-K-3/92.

Datum: 07. 08. 1992.

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin Rakinić Gojko zanimanje automehaničar rođen 05. 05. 1936. godine, boravište – prebivalište Slunj broj 15

je dana 06. 05. 1992. godine u Istražnom zatvoru u Karlovcu

dao ovlaštenoj osobi PS Slunj

slijedeće obavijesti:

 

„Dana 25. 04. 1992. godine bio sam oko 16,00 sati pošao prema radnom mjestu mehaničarskoj radioni na vojnom poligonu u Slunju. Tom prilikom su me susreli u „Ladi Nivi“ radnici poligona Rade Polovina, Đuro Polovina, Nikola Milošević, Đuro Barać, te me pozvali da krenem s njima u lov na divlje svinje na poligon. To sam  i učinio. Uzeo sam pušku snajperku i pištolj TT 7,62, te sjeo u auto sa dotičnima i krenuli. Došavši na poligon rasporedili smo se, ja sam krenuo suprotno od njih i počeo birati mjesto gdje bi svinje trebale naići. Kretao sam se prema jednom brdu i tom prilikom ispred mene su bili ljudi u šarenim uniformama, čim sam i h ugledao odmah sam čuo naređenje „odloži oružje“. Isto sam  i učinio tj. tu sam zarobljen od izviđača Hrvatske vojske, razoružan i odveden u Josipdol, a zatim sproveden u Istražni zatvor u Karlovac.

U vezi agresije na Slunj od strane tzv. „JNA“ i „TO“ dajem slijedeću izjavu:

Slunj je napadnut od JNA i TO kojom je komandovao general Praščević Dobrosav, a njegovi počinjeni bili su pukovnik Bulat i potpukovnik Radaković Mirko koji su bili i neposredni izvršioci napada. U napadu sa strane TO prema mom saznanju glavno komandujući bio je Dragić Egić, a njegovi pomoćnici bili su Krnić Simo, Pekeč Lazo i Višnjić Milan. U isto vrijeme na slunj su napali tzv. „Martićevci“ iz Plaškog i titove Korenice kojima je bila važnija pljačka nego bilo što drugo.

Dokaz za isto je i to što su prilikom pohoda na Slunj odmah povezli razna kola sa prikolicama počevši od zaprežnih pa sve do teretnih kamiona. Od iemna i prezimena pljačkaša prema pričama spominju se samo neki Vučetić Vezmar, iako ih je bilo prema pričanju čak stotina - dvije čak samo iz Plaškog.

Prilikom napada na Slunj u Slunju su poginuli sa strane Hrvata Modrušan Dragan, Nine Štefanac, Joso Begović i ostalu dvojicu en poznajem. Modrušan i Štefanac su navodno poginuli od gelera granata, to mi je lično rekla majka poginulog Modrušan Dragana. Begović Joso je po mome saznanju poginuo od puščanog zrna, ali mi nije poznato tko ga je ubio.

Rušenje grada i paljevine izazvali su artiljerijska zrna i avijacija, a pojeidnosti vezano za to ne znam jer sam od 08. 11. 1991. god. do 20. 11. 1991. god. bio na liječničkom pregledu na VMA Beograd.

Novo Selo je naknadno popaljeno, navodno su ga popalili neki Ličani i Slusničani, ali im imena nisam mogao doznati. Jedino što sam čuo to da je neki Pašić Zdravko zv. „Omer“ iz Broćanca navodno ubio Kovačević Milana i njegovu suprugu Kovačević Anu zv. „Macani“, a priča se da je isti Pašić Zdravko ubio i dr Krušića, isto sam čuo od vozača kamiona petrović Borivoja.

Za ubojstvo u Furjanu prema pričanju Končar Milana – sanitarnog inspektora koji je iste sahranjivao to su radili neki pljačkaši iz Nove Kršlje i Kordunskog Ljeskovca, čija imena ne spominje pa tako ih ni ja ne znam.

Dosadašnja vlast u slunju nije reagirala na ovaj zločin.

Sadašnju vlast u Slunju koliko mi je poznato drže dvojica ljudi, a to su neki Bosnić Mile koji obavlja funkciju predsjednika, a funkciju predsjednika izvršnog vijećaMilovan Matijević. Njihov rad je samoinicijativan i za svoje postupke koliko je meni poznato ne odgovaraju nikome.

Komandant svih jedinica JNA na terenu općine Slunj je pukovnik Bulat, a potpukovnik Radaković je komandant III Kordunaške brigade koja broji oko hiljadu vojnika – rezervista. Njih oko tristo je na poligonu, a ostali se nalaze na položajima prema Perjasici – Tržiću, te na pravcu bogovolja – Cetingrad.

Od borbene tehnike na poligonu sam vidio tenkove T-84 oko osam komada, te neke haubice kojima ne znam točan kalibar kojih ima oko šest komada. Dotična borbena tehnika koliko mi je poznato do polovice mjeseca svibanja stavlja se pod kontrolu uN, a ostalo naoružanje (pješadijsko) stavlja se u neka skladišta pod kontrolu milicije i snaga UN. To se mora provesti do gore navedenog roka jer JNA i TO moraju se povući sa teritorija Republike Hrvatske, naime jedan dio TO preći će u miliciju do starosne dobi 37 godina, a ostatak ide u civil u nekakvu privredu.

Komandir milicije u Slunju je neki Škorić Ljuban, te Trbojević Mane, a milicionari su Cimeša Đuro, Jančić Miladin, Vikšnjić Darko, Mandić Milorad, Višnjić Dmitar, Topić Nenad, Kotur Milan, Kosijer Milan, Bošnjak Dragan, Bošnjak Duško, Tepavac Nenad (Garin), Duduković Milan, Karamarković Predrag, ostale pripadnike milicije poznam po viđenju, ali im imena i prezimena ne znam. Po prilici ih ima 40 do 50 u Slunju, ali ih ima po tzv. „punktovima“: Rakovica, Cetingrad, Drežnik, Primišlje i Lađevac. Na dotičnim punktovima ne znam brojčano stanje, niti znam koji su zapovjednici, ali mislim da će se prelaskom TO u miliciju ovaj broj povećati za toliko koliko se približno broj vojnika u TO smanji (do 37 godina). Od naoružanja posjeduju uglavnom pješadijsko naoružanje tj. automatske puške, puškomitraljeze i pištolje.

Vojna policija koja je stacionirana na vojnom poligonu je pod komandom Peurača Mile – kapetan. Brojčano stanje je približno oko 30. Posjeduju pješačko naoružanje i pištolje, a od motornih vozila posjeduju Pinzgauera dva komada, te Fiat 1107 jedan komad. U sastavu jedinice poligona nalazi se tzv. pozadinska baza koja u svom sastavu ima tehničko obezbeđenje radiona za popravku motornih vozila.

Komandir intendantskog odjeljenja je kapetan Dragić kojemu ime ne znam, jer je nedavno došao ih Bihaća,  a komandir stanice za gorivo i mazivo je zastavnik Boca Tihomir.

Na poligonu se nalazi neki diverzantski vod, o tome vodu ne znam skoro ništa jer se do njih lako ne dolazi, samo znam da nema više od 40 ljudi, a komandir im je neki potporučnik čije ime nikad nisam čuo. Pretpostavljam da imaju samo pješadijsko naoružanje.

Moram napomenuti da se na poligonu uz širi krug komande uz potpukovnika Radakovića nalaze i oficiri koji sačinjavaju komandu, a to su aktivni kapetan Marton Zlatko – pomoćnik komandanta za pozadinu III brigade, rezervni kapetan I klase Simo Krnić – pomoćnik komandanta za bezbednost, kapetan Pekeč Lazo i Višnjić Milan – članovi štaba. Jedan od njih je zadužen za moralno politička pitanja, ali ne zna koji. Uz dotične tu se nalaze još neki oficiri od potporučnika do kapetana za koje ne znam koje funkcije obavljaju, a to su Bogdan Vein – kapetan, Tepavac Miljenko – kapetan, Ribić Ratko – kapetan, Topić Željko – kapetan.

U vezi minskih polja na poligonu slunj znam samo toliko da ih ima uz obalu rijeke Mrežnice na liniji Čubre – Čičin most, Čubre – Suvača, Čičin most – Tržić mostl. Mine se navodno nalaze i na južnim predjelima Božić glavice, jer štite sjeverni dio kasarne, to mi je poznato jer nam je saopćeno da se ne smijemo tamo kretati.

Institucije koje rade u Slunju su: općina Slunj, a predsjednik je Mile Bosnić, njegovi pomoćnici su željko Krmar i Mlađan Mile zv. „Silota“, predsjednik Izvršnog vijeća je Milovan Matijević, radnici Gordana Ulemek, Branko Katić, Milan Končar, Đuka Trbojević, Rade Bjelobrk, Boško Kukuruzović.

Elektra: poslovođa Banda mile zv. „Škico“, Savić Ljubomir, ostale ne poznajem.

„Saobraćaj“ Slunj: direktor Srećko Butko, zamjenik direktora Rade Mišković, vozači Majstorović Milan, Polovina Đuro, Blanuša Nikola – navedeni voze autobus na relaciji slunj – Beograd, mehaničar Karamarković Milorad, ostale ne poznam.

Dom zdravlja: direktor Ljuština (ime mi nije poznato, ali znam da je iz Beograda i da je zet od Dragojevića), Sjerić Milja – glavna sestra , te Grubor duška, ostale ne znam.

Pekara: Lovre Flanjak i Bunčić Mišo, ostale ne poznam.

Pripadnici TO koji su bili obučeni i naoružani su slijedeći: Božić Đorđe, Trbojević Mile, Vujčić Milan, Slavović Mario, Krnić Dado, Katić Mile – „Bocun“, Dragan Brdar, Lacković Milan, Dane Grković, Višnjić Nikola, Orlović Dragan, Banda Mile, Dević Simo, Savić LJubomir, Krnjeta Rade, Dereta Pero, Mirčić Pero, Vukojević Milan, Miljušević mile, Grubor gojko, Kotur Nedeljko, Kotur Zoran, Tepavac Nikola, Zinaić Miroslav, Jančić Sreto, Milošević Nenad, Pašić Lepko, Pašić Zdravko, Pjevac Gojko, Pjevac Čedo, Kvočka Vajo, Belković Siniša, Čokeša Branko, Vučković Vlado, Kukić Miloš, Barać Đuro, Krnjeta Mile Perić Mićo, Perić Vlado, Pekeč Mile – matičar, Ćosić Bogdan, Krmar Mirko, Orlić Nikola, Vukojević Dragoljub, Sudar Predrag „Peco“, Čačić (Braco), Ralić Mile „Meho“, Alinčić Đuka, Alinčić Mile, Vojnović Željko, Duduković Ilija, Majstorović Milan, Polovina Đuro, Dmitrović Mile sin Mirka, Dragojević Brane, Milanović Perok Višnjić Mića „Kubala“, ostale ne poznam.

Napominjem da je prilikom napada TO na Slunj iz pravca Veljuna glavno komandujući bio Strunjaš Milan, a iz pravca Primišlja u ulozi komandira voda bio je Đuro Opačić i Vlado Vučković. To sam doznao na taj način što sam čuo razgovor između Opačića i jednog poručnika meni nepoznatog, jer isti su se hvalili i prepirali koji je bolje vodio tenkove. U tom razgovoru dobro sam čuo kad je Opačić rekao da nije nikad prije komandirao tenkovskim vodom pa je tenkove bolje rasporedio od poručnika koji je u tome profesionalac.“

 

Ovl. službena osoba:

Milan Lukač


 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

Broj 511-05-41/1-K-3/92.

Datum: 17. 06. 1992.

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxx sin xxxxxxxxxx zanimanje xxxxxxxxxxxxxxx

rođen xxxxxxxxxxxxxxx. godine, boravište – prebivalište xxxxxxxxx

je dana 12. 06. 1992. godine u prostorijama PU Karlovac

u vezi njegovog boravka na okupiranom području Slunja

dao ovlaštenoj osobi PS Slunj

slijedeće obavijesti:

 

„Bio sam na položaju u Gornjoj Glini kao rezervni sastav ZNG. Dana 16. 11. 1991. godine negdje oko 16,00 sati došao je xxxxxxxxxxxxxxx kao komandir voda, te nam rekao da se idemo povući jer da je Slunj pao i da se svi povlače. Tad smo i mi krenuli sa položaja kraj Mateša u pravcu Malog Vukovića, bilo nas je oko 14. U Malom Vukoviću sastali smo se još sa par ljudi iz slunja. Dogovorili smo se da se poslije sastanemo, a u međuvremenu da odemo svako svojoj kući. Tako smo i učinili, te smo se poslije sastali kod kuće Slave Kuterovca. Kad smo se sastali nastala je prepirka između nas, a u međuvremenu je došao i Katić Jura, pošto se ljudi nisu mogli dogovoriti što dalje činiti došlo je do prepirke, te su neki samoinicijativno odlazili u pravcu Gnojnica tj. prema bosni. Oružje su ljudi bacali tj. ostavljali, bila je tu masa oružja, a nas je ostalo samo šest. Ostao sam ja, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. To oružje smo mi pokupili, stavili u auto od xxxxxxxxxxxxxxxxxxx (pun auto) 9 odvezli kod mene. Bilo je tu puškomitraljeza, automatskih pušaka, jedan RB i papovki. To oružje smo mi 17. 11. 1991. godine (nedjelja) zakopali. Kod moje kuće poslije toga svega bili smo tri dana, a poslije dok smo bili u kući xxxxxxxxxxxxxxx vidjeli smo velik plamen prema Gornjoj Glini.

Tad smo se popeli do bazena više sela, te vidjeli da gore kuće u gornjoj glini. Tu isti noć smo se i mi dogovorili da krenemo dalje jer smo vidjeli da nema više opstanka. Ujutro idućeg dana prije nego što smo krenuli k nama j trčala Perić Milka (srpkinja) komšinica, te nam je mahajući rukom davala znak da priđemo k njoj. Kad smo joj prišli ista nam j rekla da četnici idu po Gornjoj Glini, te da sve redom pale i kolju, te da i mi moramo bježati. Tada smo se mi spustili u kanjon Korane, a sa nama su još krenuli Cindrić Jeka, Cindrić Ane i Cindrić Nikola svi iz Kremena. Sa lađom smo krenuli prema Komesarcu, te prema Kapljuvu. Ispod Kapljuva sreli smo se sa Jožom Modrušanom, Jožom Lukač, te još par ljudi. Tada su nam oni rekli da nebi trebali iži za Bosnu jer mlađe ljude hvataju i šalju u logore. Joža je otišao, a mi smo ostali na Komesarcu i prenoćili tu noć kod Capan Mile. Ujutro smo krenuli dalje u pravcu Bosne. Usput smo sastajali ljude sa slunjske općine, te su nam i oni rekli da ne idemo za Bosnu. Nismo znali što da činimo, jednostavno smo se osjećali izgubljeno, a ipak smo odlučili da se  vratimo nazad u Kremen i da se prepustimo sudbini, jer drugog izbora nismo imali.

Sa nama je još krenuo i Filipćić Mile. Kad smo se vraćali nazad nismo išli više onim putem kojim smo došli nego smo se spustili u gnojnice, te kroz šumu Bukovaču u Kremen. U Kremenu smo se sastali u podrumu xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Tu smo bili oko tjedan dana, skrivali smo se i za nas nitko nije znao. Nismo imali što da jedemo pa smo se dogovorilo da se javimo   Perić Mići i njegovoj supruzi Milki koja nas je obavijestila da bježimo. Mi smo Miću promatrali kako hrani stoku kod svoje kuće i napokon odlučili da mu se javimo. Tako smo sa njim stupili u kontakt sa namjerom da nas prijavi nekome tj. da smo tu i da vidimo što ćemo dalje. On nam je rekao da odemo u neke drage ispod sela i da ostanemo tu preko dana, a da će on otići u Kremen u komandu TO kod Višnjić Milana jer je on tamo u komandi glavni, te da će sa njim porazgovarati. On je to i učinio i kad se vratio rekao je da je bio sa Milanom, te da je mIlan rekao da odemo kod kuće Miće Perića, a da će on doći navečer. Istu noć oko 21,00 sat došao je Milan Višnjić u vojnoj uniformi sa činom kapetana, imao je neku crvenu traku na ramenu i automatsku pušku. Netko je došao sa njim u pratnji, ali je ostao vani, tako da ne znam o kome se radi. Tada nas je Milan ispitivao jednog po jednog, te pitao zašto smo ostali, te da nas je on prepoznao dok smo bili na položajima u Gornjoj Glini kako smo razgovarali preko radio-veze (rup-33), pitao nas je gdje nam je oružje. Tada sam mu ja rekao da ja imam lovačko oružje, što on i zna jer smo bili zajedno lovci, te da mi nismo bili na položaju nego da smo bili na seoskoj straži. Isto svoje lovačko oružje sam morao Milanu predati, a on je rekao da je situacija teška, te da ne zna što će napraviti.

Nije se zadržao dugo jer je  rekao da mora ići na neke zadatke. Prije odlaska nam je rekao da mora bježati tj. da ne smije tu ostati xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx jer da za njih imaju argumente. Rekao je Mići Periću da bi bilo najbolje da mi ostanemo par dana kod njega dok se stanje malo ne smiri, t se stalno raspitivao za Cindrić Nikolu vozača „Saobraćaja“ Slunj gdje je, zašto je otišao, da on nije trebao bježati, te da je on ispred komande TO stavio na Nikolinu kuću etiketu da se ta kuća ne dira. Kad je Milan otišao mi smo razgovarali sa xxxxxxxxxxxxxxxx i rekli im što je Milan poručio, ali oni nisu imali drugog izbora nego su ipak odlučili da ostanu pa što bude. U kući Miće Perića smo mi ostali oko osam dana, tu smo spavali i hranili se nas šest, ja, xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, a xxxxxxxxxx je otišao u pravcu Nikšića.

U tih osam dana dok smo mi bili kod Miće u kući je dolazio Perić Žarko sin Miće u šarenoj uniformi sa oružjem, Škorić Milan „Bajs“ isto u šarenoj uniformi sa oružjem – isti se sada nalazi u miliciji „SAO Krajina“ u Slunju. U međuvremenu je opet došao Višnjić Milan i rekao Mići da će sada biti čišćenje terena, te da mi ne izlazimo nikuda iz kuće.

Dana 27./28. 11. 1991. godine mi smo bili u sobi sa prozorom okrenutim prema Škorinki (pijeskana) na udaljenosti oko 1000 metara i oko 09,00 sati na istom mjestu primijetio sam puno ljudi u šarenim i vojnim uniformama sa naoružanjem. Oni su se razvili u strelce i krenuli prema Gornjem Kremenu i kanjonu Korana. Čim su krenuli odmah su počeli pucati, a pošto je bilo tmurno vrijeme i dosta velika udaljenost nisam mogao prepoznati nikoga od njih, ali jednom prilikom poslije toga u razgovoru sa Milanom isti je rekao da je jedva zabranio da ljudi ne idu preko puta koji dijeli srpsko i hrvatsko selo tj. naše selo i Miljevac.

Dok su oni obavljali tu akciju prema kući Marka Perića naišla je grupa od desetak naoružanih ljudi u šarenim uniformama i automatskim oružjem. Marko je izašao pred njih, te razgovarao sa njima o nečemu, nosio im vodu za piće. Nisam nikoga od njih prepoznao jer sam se morao sakriti. Tada su oni produžili dalje u smjeru one grupe što je krenula od pjeskane i istoga dana negdje navečer vidjeli su se veliki plamenovi iz sela Gnojnica, tj. paljene su kuće. Što se dalje dešavalo meni nije poznato, mi smo kod Miće ostali do nedjelje 30. 11. 1991. godine. Tada je xxxxxxxxxxxx odlučio da ode kući da vidi što je sa stokom, te ako je živa da istu nahrani.

Čim je došao odmah ej bio uhvaćen od Dudukovića iz Veljuna – isti je star oko 40 godina, a bio je u šarenoj uniformi sa oznakom vojne policije, te još jednog nepoznatog u šarenoj uniformi sa oružjem. Oni su došli sa žutim golfom. Tu su ga ispitivali tko je i što je, te pitali za mene i rekli mu da me hitno nađe i da se obadvojica do 14,00 sati istog dana javimo u Slunj u Stanicu milicije. xxxxxxxx je došao i mi smo krenuli za slunj. Na putu nismo nikog sreli, jer smo išli popreko sve do koranskog mosta. Kad smo došli na most naišli smo na 15 do 20 ljudi u šarenim i vojnim uniformama sa naoružanjem. Bili su to sve nepoznati ljudi. Pitali su nas jesmo li mi Hrvati, tražili su nas osobne karte, te pitali kuda idemo i kad smo im mi objasnili o čemu je stvar tada su nas oni pustili i mi smo produžili dalje u pravcu Slunja.

Došli smo u Slunj u Stanicu milicije koja je bila smještena na recepciji hotela „Park“. Na stepenicama su nas opet dočekali nepoznati ljudi u šarenim uniformama sa oružjem, te nas tražili osobne dokumente. Tada su nas oni odveli u zgradu bivšeg Vojnog odsjeka tj. ta zagrada gdje ej sada zatvor i neke kancelarije. Pred zagradom bila su dva stražara tepavac Đuro „Garin“ u šarenoj uniformi sa oružjem, te Dević Simo isto u šarenoj uniformi sa oružjem. Kad smo zašli u zagradu preuzeo nas je meni nepoznati čovjek u uniformi milicije sa činom inspektor.a Dok me je ispitivao rekao je da je on iz Vinkovaca, te da tu radi jer dobro poznaje Slunj.

Postavljao mi je razna pitanja od vojnih do sobnih. Pošto sam ja prije bio bolestan ima o sam od sebe tu potvrdu i sa njom sam se izvukao da nisam bio nigdje u niti jednoj formaciji niti na položaju. Ispitivao me je oko jedan sat, te me pustio van na hodnik, a onda je xxxxxxxxxxx ušao unutra. Dok sam čekao xxxxxxx vidio sam Peru Mirčića u šarenoj uniformi sa automatskom puškom (navodno je on bio šef zatvora), te Sijerić Gordanu kći Vlade u šarenoj uniformi sa automatskom puškom.

Prolazilo je tuda u tom trenutku još ljudi u uniformama i sa oružjem, ali pošto sam ja tada bio u depresiji, jer sam se bojao što će biti s nama tako da nisam obraćao pažnju na njih tj. nisam zapamtio te ljude. Kad je xxxxxxxx izašao sa razgovora za njim je izašao i taj inspektor koji nas je ispitivao, te na pitanje čuvara Đure Tepavca što će s nam pokazao rukom prema zatvoru. Kada su nas strpali  u ćeliju unutra sam našao Filipčić Milu, Radočaj Marka, Magdić Ivu (zet od Pave Gržana), Filipčić Nikolu, nekog čovjeka po nadimku „Eroj“ iz Nikšića star oko 70 godina te „Bekliju“ iz Broćanca po nacionalnosti Srbin. Nedugo zatim u zatvor su doveli Gržan Antu, i Grdić Nikolu iz Nikšića, te požega Antu zv. „Crčak“ iz Popovaca. Za vrijeme mog boravka u zatvoru u zatvor su ulazili zatvorski čuvari Novaković Mile (šilotin zet) u vojnoj uniformi sa oružjem, Vukojević Nikola iz slušnice u šarenoj uniformi sa oružejm, Boca Slobodan sin Tihomira u šarenoj uniformi sa puškom „pumparicom“.

Ulazilo je još nepoznatih ljudi u šarenim uniformama – isti su nas bjesomučno tukli i maltretirali. Tukli su samo Hrvate, a Srbe koji su bili u zatvoru izvodili su van. Vodili su nas i na ispitivanja u kancelariju kod vukojević Nikole jer je on valjda bio šef smjene, a uza njega je bila uvijek Sijerić Gordana. Vukojevića je najviše interesiralo gdje je oružje, a i sve ostalo. On je ispitivao, a Gordana je pisala. Dolazili su s vojnog poligona neki oficiri koji su nas isto ispitivali. Preko dana imali smo radne obaveze, a prije nego što smo išli na radne obaveze u hodniku nas je postrojavao Mirčić Pero, te nam je govorio da smo mi ratni zarobljenici, te nemoj slučajno da abi tko pokušao bježati, jer da će nas stražar bez upozorenja ubiti. U zatvor je još navraćao Dragić Egić u vojnoj uniformi sa činom majora, te automatskim oružjem i uvijek govorio stražarim da nas treba učiti (tj. da nas tuku). Odlazili smo svi na rad osim Filipčić Mile, jer su njega jako istukli tj. isprebijali, uopće nije ličio na čovjeka, umjesto na rad vodili su ga u ambulantu. Prije odlaska na rad svi smo bili obilježeni bijelim trakama. Išli smo na čišćenje ulica po Slunju. Dok smo čistili ulice susreo sam se sa:

- Krnić Radom „Rađan“ u vojnoj uniformi,

- Dunović Ilijom u vojnoj uniformi sa oružjem,

- Šaša Žarkom u vojnoj šarenoj uniformi sa oružjem,

- Tepavac Milenkom u vojnoj šarenoj uniformi sa oružjem,

- Macut Milom u vojnoj uniformi sa oružjem,

- Manom Trbojević u staroj milicijskoj uniformi sa činom inspektora,

- Čokeša Manom u staroj milicijskoj uniformi sa činom inspektora,

- Drljača Mićom u vojnoj uniformi sa oružjem,

- Krmar Željkom u šarenoj vojnoj uniformi sa oružjem,

- Mlađan Milom „Šilota“ u civilu,

- Pajić Milošom u šarenoj uniformi sa oružjem,

- Bosnić Milošom u civilu (predsjednik općin Slunj)..

 

Nakon 4-5 dana mog boravka u zatvoru došao je Banda Mile zv. „Škico“ u šarenoj uniformi sa oružjem, te tražio od šefa zatvora da mene pošto sam ja po struci elektroinstalater prebaci raditi u elektru, jer da sam tamo potrebniji, a i biću bolje iskorišten. Tako sam ja radio na elektromrežama, a po noći sam vraćen u zatvor. Sa mnom su još radili Jure Požega i Ive Lalić (Hrvati) i Šušnjar Branko iz Tržića u vojnoj uniformi sa oružjem, Šimunović Đuka u vojnoj uniformi sa oružje, Simić Duško u vojnoj uniformi sa oružjem, Željko po nadimku „Som“ iz Primišlja, prije radio u ugostiteljskom poduzeću „Slunjčica“ slunj isto u vojnoj uniformi sa naoružanjem, Kunić Jovica iz Primišlja u vojnoj uniformi sa oružjem, naime ti ljudi srpske nacionalnosti koji su išli sa nama na teren bili s kao radnici, ali ništa nisu radili, engo su više bili kao naši čuvari.

U zgradi Elektre drugog nikog nije bilo osim šefa Banda Mile. On nas je upućivao na rad.

Prvih dana radove smo izvodili u samom slunju, a poslije i izvan njega tj. od Tržića do Furjan, te od Broćanca, Cetingrada i ostalih bližih mejsta. U tom vremenu dok sam radio neko vrijeme sam bio vraćan na prenoćište u zatvor da bi poslije bio pušten da poslije posla odlazim kući na prenoćište. Za vrijeme mog rada, a i odlaska kući viđao sam slijedeće ljude, koji su bili u vojnim i šarenim uniformama sa naoružanjem:

- Orlović Dragana,

- Vorkapić Duška,

- Gostović Dmitra,

- Krnić Simo, na uniformi četničko obilježje,

- Simić Boška,

- Lazu Pekeč,

- Cekinović Miloša,

- Božić Đorđa,

- Jančić Miću, komadir u Tržiću,

- Dušana (bio vozač u poduzeću za ceste),

- Čokeša Miloša sin Mane – policajac PU Karlovac,

- Sušić Duška sin Sime,

- Jančić Miladina, policajac PS Slunj,

- Pjevac Željka, komandir na položajima prema Perjasici,

- Opačić Đurku, vozi vojno vozilo,

- Živko (mesar),

- Saša Jovu (trgovac),

- Krnić Radu (trgovac),

- Popović Danu sin Đuke,

- Kukić Duška (milicija „SAO Krajina“),

- Čubra Iliju,

- Bjelobrk Branka,

- Dane „Gers“ – radio na RIZ-u Slunj,

- Polovina Milana sin Mane,

- Polovina Radu,

- Polovina Đuru,

- Barać Đuru,

- Novaković Milu, (veterinar)

- Zinaić Marka,

- Alinčić Đuku,

- Alinčić Milu

- Đukinog mlađeg sina, ali mu ne znam ime,

- Ljevnajić Branka,

- Vukmirović Čedu (milicija SAO Krajina),

- Pjevac Radu,

- Čačić „Bracu“,

- Butko Srećka,

- Butko Valenta,

- Radmilović Dragana,

- Radmilović Dragu, nastavnica u OŠ

- Vučković Vladu (tenkista),

- Vučkovuić Đoki,

- Pjevac Milana (trgovac),

- Grković Danu (trgovac),

- Tepavac Milana iz slušnice (radio na odašiljaču Plješevice),

- Čačić Dušana, direktor OŠ,

- Milošević Milu iz Broćanca,

- Milošević Iliju,

- Milošević Marinka – radio na RIZ Slunj,

- Brdar Dragana,

- Drljača Nikolu (milicija SAO Krajine),

- Lukić Milana „Lukša“,

- Pavlešić Dragana – nosi odijelo sa hrvatom, viđen na RIZ-u sa Manojlovićem – ne znam koju funkciju obavlja,

- Sudar Predraga „Peco“

- Dubajić Peru (muž od Soke),

- Bošnjak Branka u činu kapetana I klase, komandant sa sjedištem u Basari,

- Bošnjak Duška (milicija SAO Krajina), šef milicijske ispostave u auto kampu „Grabovac“)

- Spasić Miomira (vodnik)

- Smrzlić Nenada sin Jane,

- Grubješić Petra,

- zastavniak koji je nosio plavu vojnu uniformu i vozio sanitetsko vozilo, ali mu ne znam ime i prezime,

Magdić Željka (vodnik),

- Čubra (sin pok. Milana i Dušanke),

- Miljković Čedu sin LJubana, raznosi pozive za mobilizaciju,

- Radović Miću sin Miloša,

- Barać Nikiću,

- Vujičić Bodana,

- Tepavac Milutina,

- Bjelobrk Milenka,

- Kukić Miloša (mesar)

- Kunić Milana (tenkista),

- Gojić Milu,

- Mandić Milorada – milicija „SAO Krajina“,

- Žalac Ivana (u civilu, delegat u Skupštini općin slunj),

- Bjelanuša Nikola sin Rade,

- Bjelivuk Rade,

- Bjelivuk – mlađi Radin sin,

- Obajdin Milana (zidar), šef Hrvata koji su se nalzili na prisilnom radu za izvođenje građevinskih radova ,

- zeta od Milana Obajdina – milicija „SAO Krajina“,

- Majstorović Milana,

- Tepavac Nikolu (Nina),

- Vujičić Milana,

- Krnić Marinka „Brico“

- Mudrić Đuru,

- Katić Peru iz Slušnice,

- Katić Manu, vozi kamion „Agroproizvoda“, te sabire stoku po Slunju i okolici,

- Tepavac Nikolu „Laćo“ – milicija „SAO Krajine“,

- Katić Radu,

- Katić Milu „Bocun“,

- Tepavac Branka,

- Jančić Marinka (kuća kod jablana u Slušnici)

- Kuzmanović Đuru (bivši radnik Slunjčice),

- Kuzmanović Božu,

- Katić Đuru „Žicar“

- Babić Božu,

- Katića – bivši radnik Poduzeća za ceste, iz slušnice,

- Jezdić Janka,

- „Beklija“ iz Brćanca,

- Tepavac Nenada sin Đure, milicija „SAO Krajina“,

- Simu „Milin“, milicija „SAO Krajina“,

- Smoljanović Đuru,

- Milošević Milu,

- Milošević Nikolu, „Nina“,

- Gajić Boška,

- Gajić Mirka,

- Kvočka Vaju (trgovac),

- Kvočka (bio portir u „Saobraćaju“ Slunj),

- Pašić Milana „Beli“,

- Pašić Zdravka „Omer“, pripadnik milicije „SAO Krajina“,

- Prodanović Božu – vozi rezerviste sa autobusom – kamionom,

- Borovica Branka, bivši radnik „Šumarije“ Rakovica,

- Borovica Milu, bovši radnik Veterinarske stnice Rakovica,

- Vein Bogdana – čin kapetana,

- Topić boru (bivši radnik AMD Slunj),

- Vukas Dragana (bivši vozač „Saobraćaja“ Slunj)

- Lapov Bogdana,

- Tumara Nenada iz Kordunskog Ljeskovaca,

- Mandić Miloša „Lošo“ iz furjana,

- Mandić Radu sin Mile iz Furjana,

- Mandić Nikolu (cestar) iz Furjana,

- Perać Radu „Lakanov“ – čin poručnika,

- Mandić Dragana iz Furjana,

- Mandić Milu iz Furjana,

- sina od Branka Mandića (lugara),

- Bjeljac Gojka (bivši radnik „Komunalca“ Slunj),

- Devrnja Božu,

- Devrnja Vladu,

- Božić Slavka (brat od Bože Božića)

- Mandić Milorada sin Dmitra,

- Božić Nikolu (muž od trgovkinje iz Basare),

- Blanuša Dragana,

- Blanuša Milu sin Milana,

- Milanović Peru (sin Anke),

- Ralić Miću sin Milana (trgovac),

- Lukić Branka,

-  Miljušević Milana (trgovac)

- Kukuruzović boška – radi u općini Slunj,

- Rakinić Slobodana sin Marka,

- Savić Dragana sin Slave,

- Karas Bogdana,

- Cimeša Milovana,

- Kukuruzović Šimu, bivši vozač „Agrokomerca“,

- Kukuruzović Milana, bivši vozač „Agrokomerca“,

- Lavrnja Stevu sin Ilije,

- Krmar Borivoja (otac od Želja Krmara),

- Pekeč Milana „matičar“,

- Dereta Peru, bivši radnik „Slunčice“ Slunj, sada vojni kapetan,

- Perić Miću iz Batnoge,

- Perić Vladu,

- Ribić Peru,

- Barać Dušana ''Dujo'',

- Dejanović Vladu,

- Ribić Milu, sin Đuke,

- Tadić Milana,

- Višnjić Vladu sin Rade,

- Višnjić Marka sin Nikole,

- Višnjić Miću ''Kubala'',

- Rebić Marka,

- Rebić Vladu,

- Rebić Miroslava, sin Marka,

- Smrzlić Miroslava sin Mile,

- Smrzlić Peru sin Mile,

- Blanuša Vladu ''Zec'',

- Višnjić Lošu, sin Nikole,

- Perić Milorada sin Mile, ''Cveko'', komandir voda na položajima prema Kruškovači,

- Perić Milu ''Cveko'',

- Cimeša Đuru, bivši policajac PS Slunj, sada pripadnik milicije ''SAO Krajina'',

- Magdić Gorana sin Pere,

- Magdić Peru,

- Višnjić Nikolu ''Niko'' sin Ilije,

- Škorić Milana ''Bajs'',

- Škorić Slobodana,

- Škorić Zorana,

- Smrzlić Milu sin Jane,

- Višnjić Darka, bivši policajac PS Slunj, sada pripadnik milicije ''SAO Krajine'',

- Višnjić Nikolu ''Stankin'',

- Škorić Ljubana, bivši portir RIZ-a Slunj,

- Škorić Micu – u civilu, ali stalno nosi dugo oružje,

- Škorić Niku sin Mice,

- Škorić Branka sin Ilije,

- Škorić Iliju,

- Škorić Gojka,

- Škorić Mišu, bivši policajac PU Karlovac, sada pripadnik milicije ''SAO Krajine''

- Perić Dušana sin Pere,

- Škorić Nikolu,

- Škorić Ljubana sin Nikole, pripadnik milicije ''SAO Krajine''

- Višnjić Dmitar, bivši policajac PS Slunj, sada pripadnik milicije ''SAO Krajine'',

- Višnjić Radu sin Nikole,

- Višnjić Radu sin Draže,

- Višnjić Rajka sin Nikole,

- Smrzlić Dragana sin Pere, bivši vozač Autotransporta Karlovac,

- Perić Žarka sin Miće,

- Perić Miću,

- Rebić Nikolu sin Mane,

- Rebić Dragana sin Mane,

- Višnjić Srećka sin Jane,

- Smrzlić Peru sin Jane,

- Smrzlić Milana sin Jane, iz Gnojnica, sada pripadnik milicije ''SAO Krajina'',

- Turkalj Nikicu sin Jove iz Cvitovića, bivše aktivno vojno lice,

- Pjevac Čedu,

- Trbojević Danu,

- Gvozdić Milu, sada šef hrvatske radne snage za obavljanje građevinskih radova,

- Grubješić Milana,

- Banda Darija sin Mile (tenkista),

- Krnić Darka sin Sime,

- Belković Sinišu sin Nike,

- Bakeš Vladu,

- Tadić Dušana,

- Topić Nenada ''Bobo'' – pripadnik milicije ''SAO Krajina'',

- Karamarković Milorada ''Karo'',

- Lacković Milana,

- Zinaić Miroslava sin Pepe,

- Zinaić Pepu,

- Savić Jovicu,

- Ribić Ratka – čin kapetana,

- Omanović Nuriju,

- Živorada (vodnik) ''Žiko'',

- Milošević Miću sin Ranke,

- Milošević Milenka sin Ranke,

- Rakinić Predraga sin Gojka,

- Trbojević Milana (trgovac),

- Krneta Milu,

- Slavović Marija,

- Bošnjak Dragana, bivši radnik PS Slunj, sada pripadnik milicije ''SAO Krajina'' – komandir ispostave u Cetingradu,

- Kosijer Milića, bivši radnik PS Slunj, sada pripadnik milicije ''SAO Krajina'',

- Cimeša Milana, bivši radnik – komandir PS Slunj, sada inspektor milicije ''SAO Krajina'',

- Miljušević Đuru – kapetan I. klase

- Miljušević Milu,

- Šaša Nikicu sin Steve,

- Topić Željka – kapetan I. klase,

- Dragojević (sin od Svete Dragojević), pripadnik milicije '''SAO Krajina'',

- Gvozdić Milorada sin Ljubana, pripadnik milicije ''SAO Krajina'',

- Gvozdić Bracu,

- Kekić Dušana,

- Banda Milu,

- Banda Mirka,

- Dragojević Branka sin Mile – nalazi se u komandi u Basari,

- Banda Đuru ''Puvalo'',

- Kozlina Peru (cestar),

- Končar Milana, bivši sanitarni inspektor,

- ? Milana (vodnik-bivše aktivno vojno lice).

Organizacije i strukture koje su u funkciji:

-        MILICIJA – glavni je bio Pajić Miloš, a poslije ga zamjenio Klipa Ljuban bivši

policajac PU Karlovac,

-        Inspektori koji su vršili ispitivanje zarobljenika:

Čokeša Mane,

Škorić Ljuban,

Trbojević Mane.

 

U miliciji radi još Čulibrk Duško, bivši radnik policije u Zagrebu, sada pripadnik milicije ''SAO Krajina'', ali neznam koju dužnost obavlja.

 

-        DOM ZDRAVLJA:

 

Glavni je doktor Ljuština.

-        medicinske sestre: Sijerić Milja,

Grubor Duška,

Trbojević (kći od Seke i Dane Trbojević),

-        zubni tehničar: Banda Melita,

 

OPĆINA:

 

-        predsjednik Bosnić Mile,

-        predsjednik IV. Matijević Milovan,

-        Breberina Đuro bivši republički inspektor za zaštitu na radu, sada radi u općini Slunj, ali neznam na kojoj funkciji,

-        Krmar Željko – bio šef ratnog štaba, a sada ne znam koju funkciju obavlja,

-        Mlađan Mile, bio potpredsjednik općine, a sada neznam koju funkciju obavlja.

-        Popović Mićo sin Žarka – sada šef za razvoj općine,

-        Savić Jovica – sada stručni savjetnik u općini

-        Katić Branko – glavni za ekonomiju,

-        Kukuruzović Boško – radi u općini, ali ne znam koju funkciju obavlja,

-        Pekeč Mile ''matičar'' – radi u kancelariji, ali neznam koju funkciju obavlja,

-        Zec Branko – stalno u vojnoj uniformi sa naoružanjem, obavlja poslove tržnog inspektora,

-        Šaša Žarko – radi u općini po vojnim pitanjima,

-        Trbojević Đuka – radi u općini, ali ne znam koju funkciju obavlja,

-        Simić Milica – službenica u općini,

 

 

 

 

TP ''KORDUN'':

 

-        glavni je Vujčić Milan,

 

Trgovci u trgovini:

 

-        Milošević Vera,

-        Končar Arifa,

-        Dević Bosiljka,

-        Žalac Ivan,

-        Milošević Milan vozač u TP ''Kordunu''

 

''SAOBRAĆAJ''

 

-        glavni je bio Butko Srećko, a sada meni nepoznat čovjek,

 

Vozači autobusa:

-        Butko Valent,

-        Majstorović Milan,

-        Blanuša Nikola,

-        Rade Mišković,

 

Vozači transportnih vozila ''FIAT'':

-        Novaković Željko i Vuletić, ali mu neznam ime, a isti je i prije vozio u ''Saobraćaju'' Slunj

 

Za vrijeme mog boravka u okupiranom Slunju viđao sam još ljudi u vojnim uniformama sa

naoružanjem koje znam iz viđenja, ali im neznam ime i prezime, tako da ne mogu reći o kome se radi.

Što se tiče pljačkanja i maltretiranja mogu reći da su pljačkali svi, a najviše domaći ljudi, tako na primjer radnici srpske nacionalnosti koji su radili u Elektri su najviše pljačkali jer im je bilo dostupno,. Tako smo jednog dana za našeg šefa Banda Milu tovarili stvari (koje su bile vrijedne) namještaj, bijelu tehniku iz stana pokojnog Krušić Dragutina – doktora (odmah isti dan poslije njegove smrti). To isto je posmatrala i Šaša Seka. Te iste stvari smo automobilom Elektre Slunj vozili u stan našeg šefa Banda Mile.

Negdje početkom 3. mjeseca 1992.godine bio sam prisutan zajedno sa Bandom, Simićem i Lalićem kad smo tovarili lamperiju, peći na drva, te građevinski materijal od kuće Jure Katića. To je bilo za Banda Milum, a Simić Duško je od Jurine kuće vozio profilne cijevi i aluminijske profile, te elektromaterijal za Primišlje.

Iz kuće Ivice Pavlešića pljačkali su Simić Duško, Kunić Jovica, Željko zv. ''Som''. Odnesli su puno alata, strojeva i elektromaterijala, a ja sam to promatrao od auta na kojega su istu robu tovarili. Bilo mi je jako teško, jer je Ivica bio moj veliki kolega, a nisam smio ništa poduzeti.

Iz kuće Pave Barića, Simić Duško i još neki ljudi iz Primišlja odvozili su elektromaterijal kojega su našli u podrumu Pavine kuće.

Djelove za strojeve i alate, te šverc automobilima koji su ostali od izbjeglih Hrvata najviše se bavio Banda Mile ''Škico'', te Grubješić Milan.

Po Kremenu su najviše pljačkali domaći ljudi iz Miljevca, pljačkali su sve što se moglo opljačkati. Tako sam jednom prilikom vidio Sudar Predraga i Gvozdić Milana sin Mirka gdje su odvezli kamion marke ''MAN'' vl. Puškarić Josice, a poslije su sa istim kamionom nasipavali puteve po Miljevcu, gdje je taj kamion poslije završio nije mi poznato.

Od kuće Cindrić Nikole zapovjednika Policijske ispostave Cetingrad Blanuša Vlado ''Zec'', Smrzlić Mile, Rebić Miroslav i Škorić Nikola vozili su traktorima rezanu građu, lamperiju, staklenu vunu, namještaj, bijelu tehniku… Kad su opljačkali tj. kad su potpuno ispraznili kuću onda su po kući pucali iz automatskog oružja, a u međuvremenu sa Nikolinog auta koji je bio u neposrednoj blizini kuće skidali u dijelove Višnjić Dmitar, Škorić Ljuban i Škorić Nikola.

Višnjić Nikola (Stankin) vodio jednom prilikom Cindrić Milu iz njegove kuće na streljanje, ali Cindrić Ane sestra od Mile molila je Ninu plačući da to ne čini i tako se Nina smilovao da nije Milu streljao. Isti je Višnjić pljačkao i od Cindrić Nikole iz njegove štale zajedno sa Smrzlić Perom odveo je dva vola i kravu u nepoznatom pravcu.

Škorić Gojko otvoreno pljačka svuda po kućama ne skrivajući se ništa, govoreći da je njegova  kuća u Karlovcu minirana i da on to mora bilo pod koju cijenu nadoknaditi.

Škorić Branko je iz kuće Cindrić Slave iz Malog Vukovića odnesao regal, tehničke stvari, bijelu tehniku i ostalo, a to je sa nama gledao i Stipetić Slavo i njegova supruga.

Trbojević Dane je iz štale Cindrić Jose odveo jednog vola u Slunj na klaonicu.

Što se tiče paljenja kuća najprije su palili od pripadnika ZNG i MUP-a, palili su po noći neprimjetno, a po danu su pljačkali, ali je najvjerojatnije tko je pljačkao taj je i palio.

Od rezane građe kod svojih kuća prave šupe, sijenike, garaže, a ostalu robu slažu kod kuće, te švercaju sa njom.

Što se tiče ubojstva doktora Krušića njega sam vidio ubijenog kad sam išao na posao iz Kremena u Slunj, ležao je na terasi gostionice ''Suzi'', vl. Turkalj Jure iz Gornjeg Taborišta. Pošto sam se vozio na motoriću, a nisam znao o čemu se radi bojao sam se da netko ima tamo još prisutnih pa zato nisam ni stao, nego sam produžio dalje. Tko ga je ubio nije mi bilo poznato, a i nisam poslije uspio saznati, samo sam u razgovoru čuo da bi izvršioc tog djela mogao biti Škorić Ljuban u vezi svoga brata Dragan, a druga mogućnost da ga je ubio doktor Zinaić zbog nekog duga novaca.

Što se tiče ubojstava u Lađevačkom Selištu nisam uspio ništa saznati, ali sam jednom prilikom pred mojom kućom u Kremenu u razgovoru sa Smrzlić Milanom doznao tj. isti mi je rekao da su Perić Milorad i Višnjić Rade ''Dražin'' jednom prilikom bili u trgovini Višnjić Miće ''Kubale'' napili i otišli u Gornju Glinu, te zapalili kuće od Jurčević Jose, Jurčević Slave tj. kod Slave su zapalili samo stogove sijena. Isti dan tj. noć isti došli su kod Puškarić Jure iz Gornjeg Kremena, istukli ga, stavili u auto i tjerali ga da ide paliti kuće od njegovog oca, Cindrić Jose, Cindrić Nikole itd. Pošto Jura nije na to pristao oni su ga stavili u auto te odvezli u Basaru kod Bjeljac Gojka da ga zakolje. Pošto je tada Gojko bio dobre volje nije ga htio klati, nego ga je samo odmjeravao, te rekao Miloradu i radi da ga voze kući, što su oni i učinili, ali usput od Basare do Kremena isti su Juru maltretirali, tukli, jedan je vozio auto, a drugi mu je držao nož pod vratom tako kad bi auto se zaljuljao nož bi nasjekao kožu na vratu od Jure. Juru su tako izmrcvarenog izbacili u Kremenu van iz auta, te istom zaprijetili da nesmije nikome ništa reći o tome, ako kome kaže da će ga oni sami zaklati, te da ga neće morati voziti kod Gojka.

Isti Perić Milorad je jednom prilikom u kući Cindrić Jože ''Vuka'' rekao da mu je najveća greška u ovom ratu što je napravio u Lađevačkom Selištu i što je Cindrić Juru vodio na klanje u Basaru.

Napominjem da je Ćosić Zlatko sada negdje u Zagrebu, a dok je bio u Slunju radio je sa nama u Elektri, nije bio ni dana u zatvoru, te da je isti nosio neke stvari iz kuća Hrvata sebi u stan, kao iz kuće Gračan Jure odnesao bušilicu, prašak za veš, kristal, nosio je i iz kuće Barić Pave elektromaterijal, a nosio je i drugi kuća. Navodno se sad isti nalazi kao pripadnik Hrvatske vojske negdje u Duga Resi''.

 

 

Ovl. službena osoba:

Milan Lukač

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI