REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Turanj - KA-0037

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE JS

 

 

Broj 511-05-02/2-8- K-1060/92.

Datum 05. 08. 1992.

 

O K R U Ž N O M JAVNOM  TUŽIOCU

 

K A R L O V A C


 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

SVETOZAR KONČALOVIĆ otac Dragan i majka Milica rođene Vukić

rođen dana 05. 01. 1949. u Koranskom Brijegu , općina Duga Resa R Hrvatska , stanuje u Karlovcu ulica Tuškanova broj 8 b) , općina Karlovac

narodnost Srbin , državljanin RH-a zanimanje djelatnik       ,

porodične prilike oženjen, 2 djece završio je SSS zna pisati

 

 

lišen slobode dana 05. 08. 1992.

 

istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu ,  dana 05. 08. 1992.

z b o g     krivičnog djela iz članka 236. F KZ RH-a  -  oružana pobuna

 

 

na način što je dobrovoljno pristupio nelegalnim, neprijateljskim formacijama tzv. TO SAO Krajine tijekom 09. mj. 1991.  godine s namjerom ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

 

Prilog:

 

  1. Zapisnik o uzimanju izjave od xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, dana 05. 08. 1992.  godine.

 

 

Opis činjeničnog stanja:

 

Djelatnici ove Policijske uprave došli su do saznanja da je prijavljeni Svetozar

Končalović pripadnik nelegalnih, neprijateljskih formacija tzv. TO SAO Krajine.

 

Na osnovu takovih saznanja zavedena je kriminalistička obrada u toku koje je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

 

 

 

Prijavljeni Svetozar Končalović učestvovao je kao pripadnik nelegalnih,

neprijateljskih formacija tzv. TO SAO Krajine tijekom druge polovice 1991. godine, te prve polovice 1992. godine, naoružan kratkim i dugim oružjem odjeven u SMB uniformu. Isti je viđen na prvoj liniji fronte od Kamenskog prema Turnju više puta, te prilikom zadnjih razmjena u 03, 04. i 05. mjesecu 1992.  godine na Turnju, što potvrđuje u svojoj izjavi gospodin xxxxxxxxxxxx (Prilog: 1).

 

Na osnovu naprijed opisanog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Svetozar Končalović počinio krivično djelo iz članka 236. F KZ RH-a – oružane pobune.

 

Budući se osnovano sumnja da je prijavljeni Svetozar Končalović učestvovao u oružanoj pobuni na području Kamenskog – Turnja, predlažemo da se odredi mjera pritvora nad istim po članku 191. stavak 2. točke 2. ZKP-a jer postoji osnovana sumnja da će isti napustiti mjesto stanovanja te otići na tzv. „krizno područje“ pa se ne bi moglo osigurati njegovo prisustvo u krivičnom postupku.

 

Prilog:                                                                                   N A Č E L N I K

Zvonimir Krajačić

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

ODSJEK ZA SUZBIJANJE GOSPODARSKOG KRIMINALITETA

 

Broj 511-05-02/2-     /92.

Datum 05. 08. 1992.

 

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

 

Sastavljen u ime Policijske uprave Karlovac dana 05. 08. 1992. godine, u prostorijama  PU Karlovac

 

Prisutni su:

Ovlaštena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar: Elvira Kasunić

 

Započeto u 12,15 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u  Karlovcu

dao je sljedeću izjavu:

 

„U vremenskom periodu od 09. - 12. mj. 1991. godine obnašajući redovnu djelatnost, kao djelatnik PU Karlovac xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, na prvoj liniji fronte od Kamenskog prema Turnju viđao sam slijedeće osobe, pripadnike nelegalnih, neprijateljskih formacija tzv. SAO Krajine, odjevene u SMB uniformu, naoružane dugim i kratkim naoružanjem,

 

  1. Svetozar Končalović, bivši djelatnik Benzinske pumpe na Švarči („Energopetrol“), kojeg sam viđao u par navrata u prvo vrijeme u uniformi „Energopetrola“ naoružanog dugim i kratkim naoružanjem, a zadnjih 3-4 puta (3, 4, 5 mj. 1992 godine) prilikom razmjene zarobljenika u uniformi bivše „JNA“ također sa dugim i kratkim naoružanjem na suprotnoj strani.

 

Prilikom razmjena zarobljenika isti se veoma bahato ponašao i upućivao pogrden izraze našoj (Hrvatskoj) vojsci kao npr.: „Ustaše, doći ćete i vi na red.“ i sl.

 

  1. Jovo Brakus, bio je zaposlen na Benzinskoj pumpi kraj Autobusnog kolodvora.
  2. Miodrag Jakšić, zvan „Miki, prodavač voća na Novoj tržnici.
  3. Čirović zvani „Čkalja“, viši vozač u „Žitoproizvodu“.
  4. Milan Kokir, vlasnik kafića „Sirena“.
  5. Gabrić zvani „Đuka“, prodavač voća i povrća na Novoj tržnici.

Zapisnik sam saslušao po diktatu, na isti nemam primjedbi, te ga u znak suglasnosti vlastoručno potpisujem.“




Završeno u  12,38 sati.

 

Broj: Kir. 150/92-2

 


 

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

 

od 5. kolovoza 1992.

 

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

 

 

Prisutni od suda:                                             Krivični predmet protiv okrivljenog

Sudac: Zvonimir Matan                                         Končalović Svetozara

Zapisničar: Tonka Rendulić Zbog krivičnog djela iz čl. 236.f.st.1. KZ

 

 

Početak u  15 sati

 

na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

 

1. Porodično i rođeno ime, nadimak: KONČALOVIĆ SVETOZAR zv. „Miki“ i „Kečiga“

2. Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke: Dragana i Milice rođ. Vukić

3. Mjesto prebivališta ili boravišta,

ulica, kućni broj: Karlovac, Tuškanova 8/b

4. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo: 5.1.1949.g. u Koranskom Brijegu, Općina duga Resa

Srbin, drž. Hrvatske

5. Zanimanje, položaj  u zanimanju,

gdje je zaposlen: prodavač, „Ribarsko gazdinstvo“ Beograd, OD 20.000 Jugo. din.

6. Porodične prilike (bračno stanje, broj
i starost djece) oženjen sa Mirom, zaposlena, dvoje mldb. djece

  1. Da li je pismen i kakve je škole
    završio: gimnazija
  2. Imovinske prilike, gdje i kakovu
    imovinu posjeduje: bez imovine
  3. Gdje i kada je služio vojsku, čin
    i gdje se vodi u vojnoj evidenciji:   oslobođen od služenja vojnog roka, ne vodi se u VE

10.  Da li je odlikovan: -

11.  Da li je kad i zašto osuđivan: nije osuđivan

12.  Da li je gdje i kada kaznu izdržao: -

13.  Da li se protiv njega vodi postupak
za koje drugo kriv. djelo: -

14.  Ako je maloljetan, tko mu je
zakonski zastupnik: -

 

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

 

Predočili ste mi što mi se prijavom PU Karlovac stavlja na teret, te moja prava i to da se mogu braniti na način koji smatram da je za mene najpovoljniji, da mogu imati branitelja već kod ispitivanja, da uopće nisam dužan iznositi obranu, niti odgovarati na posebno postavljena pitanja, pa izjavljujem, da mi je jasno što mi se stavlja na teret i da su mi jasna moja prava, time da branitelja ne trebam, barem ne za sada, i da ću obranu odmah dati.

 

Zatim se branim:

Poričem da bi izvršio djelo koje mi se prijavom stavlja na teret.

Naime, ja sam do dana 26. 8. 1991. god. živio i radio tu u Karlovcu i to na benzinskoj stanici na Švarči, do 24. 8. sam odlazio u rodno mjesto gdje sam gradio kuću sa roditeljima, dakle, išao sam u rodno mjesto kad se već teško prolazilo jer su na cesti prema Slunju postojale već dvije različite vojske, odnosno policije, tako da me je na kraju, upravo spomenutog datuma, jedan pripadnik milicije rekao da se više tuda ne šetam, pa sam tako i prekinuo, a dana 26. 8. 91.g. sam otišao u Beograd. Tamo, naime imama bratića, to je sin od mog ujaka, koji je rukovodio u poduzeću „Ribarsko gazdinstvo“ Beograd i koji mi je obećao, da u slučaju dolaska u Beograd će mi osigurati u tom poduzeću zaposlenje čim se takva mogućnost pojavi. I ja sam tamo i došao  i doista me on i zaposlio, time da sam primljen u radni odnos na određeno vrijeme od 3 mjeseca, tako da sam u tri navrata produživao zaposlenje na rok od 3 mj. i faktički sam bio tamo uglavnom do jučer do 4.8.92.god. Istina, zadnji mjesec dana nisam stvarno radio jer sam bio na bolovanju, a inače se je predviđalo da bi dobio otkaz sa 31.7.92.god., tog mi je datuma zapravo isticao taj radni odnos na određeno vrijeme.

 

U Beogradu sam čitavo to vrijeme radio na tržnicama prodajući ribu, zamjenjujući druge prodavače i sl., a najviše vremena sam radio na tržnici „Zeleni venac“. Radno vrijeme mi je stalno bilo do 6-17 sati. Za vrijeme mog rada sreo sam bezbroj karlovčana i oni bi to mogli potvrditi.

 

Za čitavo vrijeme nisam niti na jedan cm. izašao iz Beograda, ili preciznije niste me točno razumjeli, nisam krenuo prema tzv. „Krajini“.

 

Drugim riječima tvrdim da nisam nikada bio na frontu oko Turnja, Kamenskog ili sl., niti na kom drugom frontu.

 

Već sam dajući podatke naveo da sam inače nesposoban za vojsku koju inače nikada nisam služio, pa kada sam stigao u Beograd, ja sam se tamo već 30. 8. 91. i prijavio kod Crvenog krsta, a inače su drugi ljudi koji bi došli odavde izbjegavali da se prijavljuju, što se odnosi na muškarce, jer bi mogli biti pozvani u vojsku. Kako sam ja nesposoban za vojsku, meni takva opasnost nije ni prijetila i nisam zaista ni od koga niti pozivan u vojsku niti me bilo tko nagovarao da u nju idem. Napomenuo bih da oružje nikada nisam imao u rukama, osim kao đak u predvojničkoj obuci.

 

Ja mogu sada predočiti potvrde iz kojih proizlazi kako mi je radni odnos produživan u Beogradu, ako je moguće da se na bilo koji način provjeri da sam u Beogradu bio prijavljen kao osoba u radnom odnosu.

 

Ja sam sada doputovao iz Beograda preko Mađarske i Slovenije, u Metlici sam bio 3 dana, a jučer sam stigao u Karlovac i onda sam se sam javio MUP-u. Napominjem da sam i prije 3 mjeseca došao također u Karlovac, također sa istom namjerom, ali je još uvijek bio prisutan neki strah i odmah sam slijedeći dan otputovao vlakom prema Sloveniji i vratio se u  Beograd. U vlaku su me kontrolirali pripadnici policije, čak su provjeravali neke podatke o meni i kako je sve bilo u redu, nastavo sam put u Beograd.

 

Ja sam došao sada u Karlovac da tu živim kao lojalni građanin ove države, ako mi to bude moguće.

 

Na pitanje tužitelja izjavljujem:

 

Poznajem i Brakus Jovu, on je ranije tu radio na benzinskoj pumpi, u Beogradu je on, vidio sam mu i oca, a tamo mu je i brat, Jovo je dobio posao na pumpi u Beogradu, a brat Miroslav u Kragujevcu, gdje Miroslav i  sada radi. Međutim, obzirom na svoje ponašanje nakon 3 mjeseca je dobio otkaz.

 

dovršeno u 16,10 sati

 

Istražni sudac:                         Zapisničar:                                          Osumnjičeni:

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                  Broj: Kir. 150/92-3

 

 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

od 5. kolovoza 1992. god.

 

 

 

Prisutni zamjenik xxxxxxxxxxxxxxxx nakon ispitivanja privedenog Končalović Svetozara predlaže da se spram imenovanom odredi pritvor zbog opasnosti od bijega, uticaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja istovrsnog kriv. djela, temeljem odredbe čl. 191. st. 2. toč. 1. 2 i 3 preuzetog ZKP-a. To tim više što imenovani posjeduje putnu ispravu a prema vlastitoj izjavi već je dolazio u Karlovac i odlazio natrag u Beograd.

 

 

dovršeno

 

 

 

Zamjenik VT:                                                                         ISTRAŽNI SUDAC:

Zdravko Car                                                                            Zvonimir Matan

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                  Broj: Kir. 150/92-4

 

 

 

R J E Š E N J E

 

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu Zvonimiru Matanu, u kriv. predmetu protiv KONČALOVIĆ SVETOZARA, zbog, kriv. djela iz čl. 236-f.st.1. KZ  RH-a, postupajući po prijedlogu vojnog tužiteljstva Karlovac, datog na službenu bilješku kod suda dana 5. kolovoza 1991. god.,

 

r i j e š i o     j e  :

 

I – Temeljem čl. 191. st. 2. toč. 1., 2 i 3. preuzetog ZKP-a (N.N.53/91) protiv

 

KONČALOVIĆ SVETOZARA, sin Dragana i Milice r. Vukić,

rođ. 5.1.1949.god. u Koranskom Brijegu, Općina Duga Resa, sa

stalnim prebivalištem u Karlovcu, Tuškanova 8/b, radnika, Srbina, drž. RH,

 

ODREĐUJE SE PRITVOR

 

II – Pritvor po ovom rješenju počinje teći dana 4. 8. 1992. god. u 23,00 sati.

 

Obrazloženje

 

PU Karlovac podnijela je ovom sudu krivičnu prijavu protiv Končalović Svetozara kojom mu se stavlja na teret da je izvršio kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236-f.st.1. KZ RH-a, te je uz prijavu imenovanog privela po svojim radnicima istražnom sudu, koji ga je i ispitao.

 

U svojoj obrani osumnjičeni djelo koje mu se stavlja na teret kategorički poriče tvrdeći, da je čitavo vrijeme od 26. 8. 1991. god. kada je napustio Karlovac, pa do jučer kada se vratio ponovno u mjesto stalnog prebivališta boravio u Beogradu. Što više tamo je bio i zaposlen, a kako je nesposoban za službu u vojsci, nije mobiliziran, niti mu je prijetila kakva opasnost. Posebno kategorički tvrdi da nije nikada boravio na bojištima u neposrednoj blizini Karlovca, pa niti na području tzv. „SAO Krajina“.

 

Unatoč ovakove obrane, osumnjičenog sud nalazi da postoji osnovana sumnja da je Končalović izvršio djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, u krivičnoj prijavi osim što se navode mjesta na kojima je viđen na bojištu, navode se i mjeseci posebno iz ove godine, kada je viđen od pripadnik HV ili policije prilikom vršenja raznih razmjena zarobljenika, a navedena su i imena tih osoba koje su ga vidjele.

 

Obzirom na navedeno sud smatra da postoji osnovana sumnja da je djelo izvršio.

 

Iz tih činjenica, pa dalje proizlazi doista osnovana bojazan da bi osumnjičeni u slučaju da ostane na slobodi mogao pobjeći, isto tako postoji realna mogućnost i bojazan da bi mogao da utiče na svjedok ili eventualne saučesnike i da na taj način ometa daljnji krivični postupak. Konačno u slučaju bijega mogao bi se vratiti u neprijateljske vojne formacije pa djelo i ponoviti.

 

Prema tome, po ocjeni suda ostvareni su razlozi za određivanje pritvora koje propisuje odredba čl. 191. st. 2. toč. 1, 2 i 3 preuzetog ZKP-a.

 

Stoga je riješeno kao u izreci.

 

U Karlovcu, 5. kolovoza 1992. god.

 

ISPITRAŽNI SUDAC:

Zvonimir Matan

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 24 sata od trenutka primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi u 2 istovjetna primjerka, pismeno ili usmeno na zapisnik putem ovog suda.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

Dna:

  1. VT Klc.
  2. Končalović Svetozar
  3. Uprava Okr. zatvora Klc.-odjel III.
  4. Predsjedništvo Vojnog suda Klc.

N:

I - vidi up. „Kir“

II - rješenje nepravomoćno

III – dostavi kao gore

IV – kal. – 2 dana

 

U Klc., 5.8.92.g.

 

Sudac:

 

Gornje Rješenje u 16,30 sati priredili:





 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-601/92.

 

Karlovac, 06. kolovoza 1992. godine:

ZC/AB

 

 

Temeljem članka 45. stavak 2. točka 2. u svezi članka 158. stavak 2. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) podnosim zahtjev za provođenje istrage

 

protiv                                                              SVETOZAR KONČALOVIĆ, sina Dragana,


i Milice r. Vukić, rođ. 05. 01. 1949. godine u

Koranskom Brijegu, SO Duga Resa, prebiva u

Karlovcu, Tuškanova 8B, djelatnik, Srbin, drž.

Republike Hrvatske,

 

jer postoji osnovan sumnja da je:

 

točno neutvrđenog dana krajem 1991. godine u Karlovcu u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, za vrijeme oružane agresiej tzv. „JNA“ i drugih paravojnih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku s ciljem odcjepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. „SAO Krajine“, samovoljno napustio svoje radno mjesto prodavača na benzinskoj pumpi na Švarči, te dobrovoljno pristupio terorističkim srbo-četničkim oružanim formacijama na području Turnja, SO Karlovac, gdje je zadužio dugo i kratko naoružanje, te aktivno sudjelovao u akcijama protiv HV, zbog čega je područje Turnja okupirano kao i  područje Kamenskog koje nije pod kontrolom hrvatskih vlasti,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanja

Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio kriv. djelo protiv Rep. Hrvatske – oružanom pobunom- označeno i kažnjivo po članku 236-f stavak 1. KZ RH.

 

R a z l o z i

 

Policijska uprava Karlovac je podnijela prijavu protiv Končalović Svetozara radi kriv. djela pobliže opisanog u izreci zahtjeva.

 

Saslušan pred istražnim sucem osumnjičeni poriče djelo tvrdeći da se čitavo vrijeme od 26. 08. 1991. godine, kada je napustio Karlovac, nalazio u Beogradu kod rođaka, međutim iz izjave xxxxxxxxxxxxxx slijedi da je osumnjičenoga vidio na području Turnja kao pripadnika srbo-četničkih formacija, naoružanog zbog čega postoji osnovana sumnja da je djelovao protiv hrvatskih snaga s ciljem odcjepljenja dijelova teritorija Rep. Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“.

 

Zbog osnovane sumnje da su zastupljeni bitni elementi kriv. djela oružane pobune valjalo je podići ovaj zahtjev koji je opravdan i na zakonu osnovan, a budući da je postojala vjerojatnost da će osumnjičeni pobjeći, utjecati na svjedoke kao i ponoviti ovo krivično djelo predložen je pritvor koji je i određen rješenjem istražnog suca.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

ZDRAVKO CAR

 

 

 


 

 

 

Broj Kio. 114/92-3

 

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 7. kolovoza 1992. godine

u Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac  Zvonimir Matan                                  Končalović Svetozara

Zapisničar: Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz člana

236-f. st. 1. KZ RH

Početak u 9,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:     Voj. tužilac

 

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:  sada pripadnik 70 bojne Vojne policije Klc.

Mjesto rođenja i godina starosti: Karlovac

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti zavadnji sa okriv.

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 218. i čl.231. st. 2. ZKPa iskazuje:

 

Ja još iz vremena prije ovog rata poznajem okrivljenog Končalović Svetozara iz grada iz viđenja, nisam se s njime družio ili slično, ali ga ipak znam. Ja sam do 5 mj. ove god. bio pripadnik MUP-a a kada sam prešao u Vojnu policiju, gdje sam i sada na službi.

Kao pripadnik MUP-a sam negdje u prvom ili drugom mjesecu ove god. bio na Turnju na osiguranju kad je vršena razmjena zarobljenika. Ta je razmjena vršena na nekakvoj granici koja postoji i sada, a to je odmah iza škole na Turnju. Ja sam se tamo nalazio sa ostalim iz osiguranja, pa sam vidio i pripadnike neprijateljske vojske za vrijeme vršenja te razmjene, jer su bili udaljeni od nas jedno 50 m., možda koji metar više. Ti ljudi koji su sa protivne strane, vjerojatno također bili u osiguranju, uglavnom su se kretali po cesti, a bilo ih je ukupno oko 10-15 ljudi. Svi su bili obučeni u SMB uniforme i imali kratko i dugo naoružanje. Među njima prepoznao sam više osoba koje od ranije poznajem, tim više što su neki praktički susjedi, Među njima sam prepoznao i Končalović Svetozara koji je isto bio obučen u SMB uniformu i imao je AP, a na opasaču i neki pištolj. On je bio jedan od onih koji je čak na nas galamio, pa nam je vikao da smo ustaše, psovao nam majku i govorio da ćemo i mi doći na red. Osim njega prepoznao sam braću Drakulić Mišu i Miki, zatim još jednog Drakulića kojeg po nadimku zovu Ox, ne znam mu ime, ali čini mi se da mu je ime Mihajlo. Prepoznao sam i Bašić Ljubomira.

Na vaše posebno pitanje izjavljujem da sam siguran da sam vidio i prepoznao Končalović Svetozara.

Ta razmjena kojoj sam prisustvovao održana je negdje oko 11 sati, inače u razmjene vršene obično oko podneva od 10-12 sati. Te zgode naša je strana od protivnike preuzela 5 ljudi, a to su bili uglavnom starci, dok je protivnoj strani predano 4 ili 5 osoba ali mladih.

Na jednoj od narednih razmjena našoj strani predan je i moj stric xxxxxxxxxxxxx sa Turnja, koji mi je kasnije pričao da je za vrijeme zatočeništva bio u Vojniću i da ga je tamo tukao i maltretirao Nebojša Duduković, koji je također ranije bio naš susjed.

Moram dodati da sam ja prisustvovao u više navrata ovakovoj razmjeni zarobljenika i da sam upravo Končalovića vidio dva ili tri puta sigurno. Koliko sam inače mogao saznati, on je bio na položaju na Jelašima ili na Šancu, pa kad se ovakove razmjene vršene, dio od njihovih ljudi je dolazio na mjesto razmjene, pa sam tako bio u mogućnosti da ih vidim, odnosno da vidim Končalovića. To je sve što imam za iskazati.

 

Upozoren u smislu čl. 82. ZKP-a izjavljujem da sam pratio diktat zapisnika i ne tražim da ga čitam.

 

dovršeno u 9,00 sati

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                          Svjedok:


Broj Kio. 114/92-4

 


 

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 7. kolovoza 1992. godine

u Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac  Zvonimir Matan                                  Končalović Svetozara

Zapisničar: Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz člana

236-f. st. 1. KZ RH

Početak u sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:     Voj. tužilac

 

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište: xxxxxxxxxxxx sada pripadnik vojne policije 70.

Mjesto rođenja i godina starosti: xxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti zavadnji sa opt.

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 218. i čl.231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

Ja Končalović Svetozara poznajem od ranije, naime, kad bi ja poslovno išao u Rijeku, onda smo dosta često svraćali kamionom na benzinsku pumpu na Švarči i točili gorivo, a Končalović je tamo (nečitko) Do 1. svibnja ove god. ja sam bio pripadnik mUP-a, a tada sam prešao u Vojnu policiju. Još kao pripadnik MUP-a prisustvovao am razmjenama zarobljenika na Turnju, u okviru osiguranja. Tako sam prisustvovao jednom osiguranju negdje na drugom mjesecu ove god., a ta razmjena je vršena odmah iza škole na Turnju, pa sam vidio pripadnike neprijatelja koji su vjerojatno isto bili na osiguranju sa svoje strane, a među njima sam na cesti jer su se tamo uglavnom nalazili prepoznao Konačovića. Još je bio obučen u radno odijelo kakovo su imali radnici „Energo-petrola“ na benzinskim pumpama i bilo je narandžaste boje. Kod sebe je od oružja imao tada sam pištolj.

 

Prisustvovao sam još jednoj razmjeni, ne znam točno datum, ali mislim da je to bilo negdje u 3 mj. 1992. na istom mjestu, i u istom svojstvu, pa sam ponovno na drugoj strani vidio Končalovića sada je međutim bio obučen u SMB uniformu, imao je AP sa preklopnim kundakom, a i pištolj, tada sam se čak i obratio vičući nam da smo ustaše i da ćemo  i mi doći na red, a kod toga je rukom pokazivao ispod brade, dakle gestom kao da će nas klati.

 

Kod ovih razmjena ja sam bio vrlo blizu pripadnika neprijateljske strane, tako da je rastojanje između mene i njih iznosilo jedva kojih 20 m. Naime, mene je s obzirom da sam s Kamenskog jako zanimalo da li su među ljudima sa protivničke strane ljudi iz Kamenskog koji su ostali na protivnoj strani. Međutim, nikoga od tih poznatih sa Kamenskog nisam vidio.

 

Ja sam inače bio prisutan u jedno tri ili četiri navrata priliom ovakovih razmjena, a Končalovića sam vidio i prepoznao dva puta kao što sam već naveo.

 

Od prisutnih osoba na tim razmjenama nikog drugog nisam prepoznao.

 

To je sve što imam za iskazati.

 

Upozoren u smislu čl. 82 ZKPa slušao sam diktat zapisnika i ne tražim da ga čitam.

 

dovršeno u 10 sati

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                          Svjedok:

 

 

 


 

 

Broj Kio. 114/92-5

 

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 7. kolovoza 1992. godine

u Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac  Zvonimir Matan                                  Končalović Svetozara

Zapisničar: Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz člana

236-f. st. 1. KZ RH

Početak u 10,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:      Voj. tužilac

 

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište: xxxxxxxxxxx, sada pripadnik 70 bojne Vojne policije

Mjesto rođenja i godina starosti: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u rodu niti zavadnji sa okriv.

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 218. i čl.231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

Ja sam sada od 1.5.92. pripadnik Vojne policije, a do tada sam bio pripadnik rezervnog sastava policije, pa sam ili službeno ili privatno iz znatiželje prisustvovao u nekoliko navrata na Turnju razmjenama zarobljenika. Kad sam išao službeno, onda sam išao zbog osiguranja, a kada nisam bio službeno, tada sam išao jednostavno na mjesto razmjene da vidim kako se to odvija.

 

Prisustvujući takvim razmjenama najmanje sam tri puta vidio Končalović Svetozara na protivničkoj strani. Njega naime poznajem dosta dobro jer je on do rata radio na benzinskoj pumpi na Švarči. Kad sam negdje početkom godine, jer datum se više ne sjećam prvi put bio prisutan takvoj razmjeni vidio sam Končalovića time da je tada još bio obučen u radno odijelo „Energo-petrola“ narandžaste boje, a bio je i naoružan.

 

kod narednih razmjena ponovno sam ga vidio, ali je sada bio obučen u vojničku SMB uniformu i nosio je kratko i dugo naoružanje. Od dugog naoružanja imao je AP pušku koju mi nazivamo Srbijanka, jer je proizvodnja „CZ“. Za pištolje se ne može reći kakav je kad se to slabo vidi. Kod ovih razmjena Končalovića sam viđao na cesti, preciznije na rubu ceste, odnosno trotoaru, udaljenost između nas iznosila je približno 20 m, pa sam ga mogao dobro vidjeti.

 

kod ovih razmjena ja sam prepoznao i jednog čovjeka kojeg sam poznavao ranij etakođer samo iz viđenja, znam da mu je prezime Lončar, za ime mislim da je Nikola, ali nisam u to siguran. Druge osobe koje sam tamo vidio nisam prepoznao. Ove razmjene kojima sam prisustvovao vršene us na Turnju iza škole na uzbrdici.

 

Razmjene kojima sam prisustvovao vršene su obično prije podne, otprilike oko 11 sati, obično se je tim razmjenama čak i kasnilo.

 

To je sve što imam za iskazati.

 

Pratio sam diktat zapisnika pa ne tražim da ga čitam.

 

dovršeno u 10,30 sati

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                          Svjedok:

 

 

 


 

 

 

Broj Kio. 114/92-6

 

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 7. kolovoza 1992. godine

u Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac  Zvonimir Matan                                  Končalović Svetozara

Zapisničar: Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz člana

236-f. st. 1. KZ RH

Početak u 11 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:     Voj. tužilac

 

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište: xxxxxxxxxxx, sada pripadnik 70 bojne Vojne policije Klc.

Mjesto rođenja i godina starosti:xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti zavadnji sa okriv.

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 218. i čl.231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

Ja Končalović Svetozara poznam dobro i to oko 20 god., naime, vrlo često sam autom išao prema Rijeci, pa sam obično na benzin. pumpi na Švarči točio gorivo, a Končalović je tamo na pumpi radio.

 

Sada tokom rata ja sam najprije bio zapovjednik specijalne jedinice MUP-a u Klc., a tek kasnije sam prešao u Vojnu policiju. Kao pripadnik te specijalne jedinice dosta vremena boravio sam na Turnju i u drugim dijelovima fronta, a prilikom razmjene ratnih zarobljenika prisustvovao sam kod tih razmjena i upravo kao zapovjednik najčešće sam sa osobama koje su rukovodile tu zamjenu bio u neposrednoj blizini naših predstavnika i predstavnika protivne strane, tako da je rastojanje između nas iznosilo jedva 2 m. Kod takvih razmjena najmanje četiri puta sam vidio i prepoznao Končalovića. Kod prvih razmjena početkom godine vidio sam ga na na nešto većem odstojanju i tada je još bio obučen u narandžasto radno odijelo „Energopetrola“ kakovo je koristio na svom poslu, no iako u takvom odijelu bio je naoružan. Čak je bio i bezobrazan jer nam je dovikivao „Ustaše, doći ćete i vi na red“.  U tom odijelu mislim da sam ga vidio dva puta. Kasnije kod narednih razmjena bio je obučen u vojničku SMB uniformu sa oznakom petokrakom zvijezdom, imao je kod sebe AP i pištolj, i te kako sam ga dobro vidio i poznao jer je tada bio u mojoj neposrednoj blizini, kao što sam već rekao jedva 2 m. udaljen, a prilikom tih susreta sam uočio da je jako smršavio u odnosu na stanje od prije rata. Kod tih razmjena vidio sam i bivšeg šefa „Tekstilke“ koji se zove Vlado, ali nisam siguran da il mu je prezime Malić ili Malović, vjerojatnije Malić. Ovaj je čak i pokušavao da se sa mnom rukuje. Također sam vidio i Boška Bijelića, ranijeg pripadnika „Milicije“ iz Karlovca, koji je tamo prisustvovao u istoj uniformi kakovu je ranije nosio, ali na lijevoj nadlaktici imao je natpis „Milicija SAO Krajina“.

 

Napomenuo bih da nam upravo spomenuti Vlado Malić ili Malović, radio i neprilike, posebno kada je trebalo da se neki veći broj zarobljenika, a radilo se o 7 autobusa, koji su dopremali zarobljenike.

 

Kod ovih razmjena vidio sam i medicin. sestru, a za koju nisam siguran kako se zove, ali prezime joj je Vignjević. Ona je čak kontaktirala sa liječnikom koji je s naše strane bi prisutan Spudić Borisom.

 

Kako sam prisustvovao većem broju ovih razmjena, doživio sam razne dogodovštine koje su u biti žalosne, ali su na licu mjesta ispadale čak i smiješne, no o tome nemam što govoriti jer se ne odnose na ovaj slučaj.

 

To je sve što imama za iskazati.

 

Pratio sam diktat zapisnik i ne tražim da ga čitam.

 

dovršeno u 11,15 sati

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                          Svjedok:

 

 


 

„Ribokombinat“

SLOŽENA ORGANIZACIJA SLATKOVODNOG RIBARSTVA JUGOSLAVIJE

RO RIBARSKO GAZDINSTVO „BEOGRAD“ – BEOGRAD, JEVREJSKA 24

RADNA ZAJEDNICA – BEOGRAD, JEVREJSKA 24

TEL. CENTRALA: 632-555; 632-534; DIREKTOR: 620-001; FIN. DIREKTOR: 620-944

ŽIRO RAČUN: 60801-601-10836; POŠT. FAH 1; TELEGRAM: RIBGAZD

 

NAŠ ZNAK 6210/NC.                                                            DATUM 07.08.1992. GOD.

 

 

P O T V R D A

 

 

 

Ovim se potvrđuje da je KONČALOVIĆ /Dragana/ SVETOZAR, iz Karlovaca, Ul. Tuškanova, br. 8-b, bio u neprekidnom radnom odnosu u preduzeću Ribarsko gazdinstvo „Beograd“ – sektoru „Trgovina“, iz Beograda, Ul. JEVREJSKA 24, u vremenu od 01. novembra 1991 godine, zaključno do 31. jula 1992 godine.

Potvrda se imenovanom izdaje na lični zahtev, radi podnošenja nadležnim organima u Karlovcu i u druge svrhe se ne može upotrebiti.

 

 

Zam. direktora RO

Direktor sektora „T r g o v i n a“

 

/Dipl. Ing. Tomaš Sekulović/

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-601/92

Karlovac, 13. kolovoza 1992. godine

ZC/JK

 

 

VOJNI SUD

 

 

K A R L O V A C

 

 

Temeljem članka 45 stavak 2 točka 3 u svezi članka 174 stavak 2 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) podižem,

 

O P T U Ž N I C U

 

 

protiv                                                             

 

SVETOZARA KONČALOVIĆ, sin Dragana i

Milice, rođ. Vukić, rođ. 5.1.1949. U Koranskom

Bregu, SO Duga Resa, prebiva u Karlovcu,

Tuškanova 8-b, djelatnik, Srbin, držav. RH, u

pritvoru od 4.8.1992.g. u 23 sata,

 

 

da je :

 

dana 26. kolovoza 1991. godine u Karlovcu, u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, za vrijeme oružane agresije tzv. „JNA“ i drugih paravojnih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku sa ciljem otcjepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. „SAO Krajine“, samovoljno napustio svoje radno mjesto prodavača na benzinskoj pumpi na Švarči, te dobrovoljno pristupio terorističkim srbočetničkim oružanim formacijama na području Turnja, SO Karlovac, gdje je zadužio dugo i kratko naoružanje te aktivno sudjelovao u akcijama protiv hrvatske vojske, zbog čega je dio područja Turnja i područje Kamenskog okupirano i nije pod kontrolom hrvatske vlasti,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

 

-stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
  2. da se na raspravu pozove okr. Končalović Svetozar, te svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

  3. da se na raspravi izvrši uvid u rješenje o pritvoru (6), dopis složene organizacija „Ribokombinat“ iz Beograda (15), fotokopiju radne knjižice okrivljenika (16-18),

  4. da se temeljem članka 191 stavak 2 točka 1 i 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) nad okrivljenikom produži pritvor.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

policijska uprava Karlovac podnijela je prijavu protiv Končalović Svetozara radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci optužnice, pa je zbog osnovane sumnje provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

 

U svojoj obrani u istrazi okrivljenik poriče djelo. Tvrdi da je do 26.8.1991.g. živio i radio u Karlovcu i to na benzinskoj stanici na Švarči, a dana 26. 8. 1991. g. otišao je u Beograd. U Beogradu ima bratića, koji je rukovodioc u poduzeću „Ribarsko gazdinstvo“ Beogradi koji mu je obećao da će mu u slučaju dolaska u Beograd osigurati zaposlenje. Otišao je i zaposlio se tako da je faktički do 31. 7. 1992. g. boravio u Beogradu kada je dobio otkaz. Čitavo vrijeme je radio na tržnici prodavajući ribu, i za to vrijeme nije napuštao Beograd niti je bio na području tzv. „Krajina“. Tvrdi da nije bio na frontu oko Turnja, Kamenskog ili na bilo kojem drugom frontu na strani neprijatelja. Iz Beograda je doputovao preko Mađarske i Slovenije, u Metlici je bio tri dana, a u Karlovac je stigao 4. 8. 1992. g. kada se javio u zgradu MUP-a.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da okrivljenika poznaje još iz vremena prije rata, iako se sa njim nije družio. Tvrdi da je kao pripadnik Mup-a bio u 1. i 2. mj. 1992.g. na području Turnja na osiguranju razmjene zarobljenika i tada je primijetio i okrivljenog Končalović Svetozara koji se nalazio na neprijateljskoj strani, obučen u SMB uniformu, naoružan automatskom puškom i pištoljem. Upravo je okrivljenik bio jedan od onih kojih je često galamio, vikao im da su ustaše, psovao majku i govorio da će i oni doći na red. Također je iskazao da je kao pripadnik MUP-a u razmjeni zarobljenika prisustvovao u više navrata i da je upravo okrivljenika Končalović Svetozara vidio dva ili tri puta. Okrivljeni je bio na položaju u Jelašima ili na Šancu ili na području gdje su se vršile razmjene, tako da ga je vrlo lako mogao vidjeti.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da poznaje Končalović Svetozara od ranije budući je često svraćao vozilom na benzinsku pumpu na Švarči gdje je bio zaposlen okrivljenik. Kada je počeo rat prešao je u vojnu policiju pa je u tom svojstvu prisustvovao razmjenama zarobljenika na području Turnja. Vidio je i pripadnike neprijateljskih snaga među kojima je prepoznao okrivljenika, a isti je najprije bio obučen u radno odijelo kako su imali radnici „Energopetrola“, a kasnije u trećem mjesecu 1992.g. okrivljenik Končalović je bio obučen u SMB uniformu, naoružan automatskom puškom sa preklopnim kundakom, pištoljem i često im je govorio da su ustaše, te pokazivao rukom ispod brade kao gesta da će pripadnike hrvatskih snaga klati.

 

Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxx iskazali su identično kao svjeodci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

 

Iz dopisa „Ribokombinata“ iz Beograda proizlazi da je Končalović Svetozar, sin Dragana bio u neprekidnom radnom odnosu u poduzeću „Ribarsko gazdinstvo“ iz Beograda u vremenu od 1. studenog 1991. g. do 31. srpnja 1992. g.

 

Iz fotokopije radne knjižice na listovima 16-18, proizlazi identičan podatak.

 

S obzirom na sve navedeno obranu okrivljenika smatram neprihavtljivom. Okrivljenik Končalović Svetozar je u svojoj obrani iskazao da je napusti Karlovac 26. kolovoza 1991. g. i otišao u Beograd gdje je cijelo vrijeme bio zaposlen u poduzeću „Ribokombinat“ gdje je na tržnici u Beogradu prodavao ribu. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su se nalazili na ratištima oko Karlovca proizlazi da su upravo okrivljenika  u više navrata vidjeli u neprijateljskim formacijama, naoružanog automatskom puškom, pištoljem, a također je i prijetio pripadnicima hrvatske vojske na način da im je govorio da su ustaše, te prijetio da će ih klati. Upravo zbog toga smatramo da se ne može prihvatiti obrana okrivljenika da se nalazio cijelo vrijeme od 8. m. 1991.g. pa do 31. 7. 1992. g. na području Beograda, jer je okrivljenik bio poznata osoba zaposlena na benzinskoj pumpi na Švarči prije rata, a svi svjedoci ga vrlo dobro poznaju i prepoznali su ga među neprijateljskim formacijama. Dakle, nameće se jedini zaključak, a to je da je Končalović Svetozar bio pripadnik neprijateljskih oružanih formacija, kojima je bio cilj okupacija dijelova teritorija RH, pa upravo zbog toga dio Turnja i područje Kamenskog niej pod kontrolom Hrvatskih snaga. Postupak okrivljenika se uklapa u oružanu agresiju tzv. „JNA“ i drugih srbočetničkih formacija koje su akcije usmjerene na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranja tzv. „SAO Krajine“ te nasilnog rušenja legalno izabranih organa vlasti Republike Hrvatske. Sve su to bitni elementi krivičnog djela oružane pobune, zbog čega je i valjalo podiži ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana.

 

S obzirom da i dalje postoji opasnost od bijega okrivljenika, a također i postoji bojazan da bi mogao ponoviti ovo krivično djelo, smatram da postoji opravdani razlozi za primjenu propisa iz članka 191 stavak 2 točka 1 i 3 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) pa je valjalo predložiti produženje pritvora.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

 

Zdravko Car

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA DUGA RESA

Broj: 511-05-10/2-5-1722/1-1992.

Duga Resa, 18.08.1992.

 

 

VOJNOM SUDU

 

K A R L O V A C

 

 

PREDMET: KONČALOVIĆ Svetozar,

izvod iz kaznene evidenc.

V E Z A:      Vaš br. Kio. 314/92-2

 

Izvješćujemo, da je Končalović Svetozar, sin Dragana i Milice, rođen 05.01.1949. godine u Koranskom Brijegu, osuđivan presudom Općinskog suda u Karlovcu br. K-126/78. na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, uvjetno na dvije godine, radi krivičnog djela iz čl. 43. st. 1. KZ. Kazna je brisana.

Uz štovanje!

 

ZAPOVJEDNIK  PS:

Dragutin Mataković

 

 

 


 

 

 

 

KONČALOVIĆ SVETOZAR

OKRUŽNI ZATVOR

KARLOVAC

 

 

REPUBLICI HRVATSKOJ

VOJNOM SUCU

KARLOVAC

 

 

Vojni sud u Karlovcu br: IV K-194/92-Ku-139/92 svojim rješenjem, produžio mi je pritvor u istražnom zatvoru u Karlovcu.

Smatram da razlozi ne postoj:

- nisam zarobljen niti uhićen, nego sam se sam javio u MUP Karlovac da objasnim gdje sam duže izbivao izvan Karlovca.- pri dolasku sam direktno otišao u MUP bez da sam posjetio familiju, koja ja trenutno u Karlovcu, pa ih nisam ni vidio

- na svjedoke ne mogu utjecati, pošto su već dali svoje pismene izjave, a i ne poznajem ih

- da sam htio otići na teritoriju RH koja još nije pod kontrolom RH, učinio bih to prije, a ne bih dobrovoljno došao u istragu.

 

Molim Vas da ponovno pročitate uvijek žalbu i uvažite je ako je to moguće HVALA!

 

KARLOVAC, 18. kolovoz, 1992.

OKRUŽNI ZATVOR

KONČALOVIĆ SVETOZAR

 

 


 

 

Broj IV K-194/92-9

 

Z A P I S N I K

 

od 10. rujna 1992.

o glavnoj raspravi ko Vojnog_________________ suda u  Karlovcu

 

Prisutni od suda:                                                             Krivični predmet:

Mladen Kosijer____________________Tužilac: Vojno tužiteljstvo Karlovac

Nina Bubaš Okrivljeni: SVETOZAR KONČALOVIĆ

Juraj Boljkovac Zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZ RH

Sanda Rastovski Broj vojnog tužilaštva KT-601/92

Predsjednik vijeća  - Sudac otvara zasjedanje  u 12,00 sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

1. zamj. V Tužilac Anton Stanković Moćan

2. Oštećeni ______________________________

3. Okrivljeni osobno uz branitelja Bačić Josipa odvjetnika iz Karlovca

 

 

Pred. vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavne rasprave kao i sastav sudbenog vijeća te se konstatira da na sastav vijeća nema primjedbi.

 

Glavna rasprava je javna.

 

Utvrđuje se identitet okrivljenika

 

Okr. KONČALOVIĆ SVETOZAR, podaci kao na listu br. 3. ZKP-a.

 

Glavna rasprava počinje.

 

Čita se optužnica.

 

 

Okr. izjavljuje da je primio i razumio optužnicu branitelja je angažirao u osobi Josipa Bačića odvj. iz Klc te nakon što je poučen da nije dužan iznositi obranu niti odgovarati na postavljena pitanja izjavljuje da će obranu dati a potom

 

 

s e      b r a n i :

 

Konstatira se da se brani identično kao u istražnom postupku a listu 3 i 4 te dodaje i tvrdi da niti jednog momenta nije bio u neprijateljskoj vojsci niti sudjelovao u bilo kakvim akcijama već je čitavo vrijeme bio u Beogradu i kao prodavač riba bio zaposlen u Ribokombinatu. Ima rođaka koji se zove Vukić Slobodan a koji je inače zaposlen u istoj firmi i radi kao šef maloprodaje. Točno je da je jednom prilikom prije 3 mjeseca negdje u V mjesecu 1992. godine bio samo jednu noć u karlovcu i zbog straha od eventualnih posljedica što bi mu se moglo desiti u gradu, da je ponovo napustio i vratio se u Beograd.

Ja sam radio prije odlaska na benzinskoj pumpi na Švarči u Karlovcu, imao sam sukob sa jednim četnikom a potom nakon ubojstva jednog kolege sa pumpe odnosno ranjavanja ja sam se osjećao ugroženim zbog prezimena i zato sam napustio Karlovac. Ovaj sukob sa tim čovjekom bio je puno ranije o čemu sam obavijestio MUP, a neposredno prije odlaska čuo sam na radiju da je navodno srpsko selo Končalović napalo hrvatsko selo pa sam se osjetio ugroženim i napustio Hrvatsku. Pogotovo s obzirom da mi je kolega na poslu rekao da nisam noću spavao.

Osim toga dodajem da je bilo incidenta na samoj pumpi prije početka rata.

Na pitanje da li poznajem svjedoke koji su ga prepoznali a koji su navedeni u optužnici navodi da ih po imenima ne poznaje možda kada bi nekoga vidio prepoznao bi ga, a niej mu niti poznato zašto bi ga oni teretili.

Ja niti jednog trenutka nisam bio ugrožen od legalnih organa hrvatske vlasti.

 

Tvrdim da su navodi iz optužnice neosnovani jer nisam imao nikakovu namjeru oružane agresije i napustio sam Karlovac, automobilom autoputom Zagreb-Beograd, te sam otišao na godišnji odmor i obavijestio rukovodioce.

Napominjem da uopće vojsku nisam služio jer imam blokadu srca prvog stupanja, a osim toga i vene tako da sam nesposoban za dugo hodanje. Osim toga imam versiju prema oružju i zbog straha nisam niti na benzinskoj pumpi bio prisutan kada se službeno oružje dijelilo odnosno primalo ili predavalo. Osim toga prigovara iskazima svjedok i tvrdi da mene nisu nikako mogli prepoznati jer ja nisam bio na Turnju i na tim mjestima gdje su me vidjeli.

Konstatira se da okrivljeni iskazao da je 26.8.1991.godine otišao u Beograd sa svojim automobilom i sa svojom familijom tj. moja žena, kćerka i sin od žene iz prvog braka. Podatak da sam Karlovac napustio 26.8.1991. godine dao sam osobno ja na MUP-u te nakon odlaska u Beograd sin se je odmah vratio, žena nakon nekog vremena, a budući je kćerka krenula u školu ja sam sa njom ostao u Beogradu.

Žena se prvi puta vratila u karlovac nakon 20 dana, a zatim je još dva puta bila u posjeti u Beogradu, odnosno nakon što je boravila par dana u Karlovcu, vratila se ponovo u Beogradu te je bila tamo sve do početka XII mjeseca.

Nakon povratka iz Beograda u Karlovac, moja žena je dobila otkaz u Medicinskom centru i zatim se vratila u Beograd.Želim dodati da poslije 12.mj.1991. godine da je moja supruga dva puta dolazila u Beograd i to jedanput preko Bosanskog Šamca, a drugi puta preko Mađarske te sam i ja do ovog dolaska u Karlovac, jedno pet puta bio u Metlici gdje sam se s njome sastajao . U Metlici sam jedno tri puta se odnosno doveo sam svoju kćerku sa sobom, a mojoj ženi je poznato da sam radio u Ribokombinatu te sam gotovo svakodnevno sa telefonom kontaktirao i razgovarao.

Ja sam u Karlovcu od 1964. godine, tj. praktički rođen u Karlovcu, a dodajem da ne bi pristao na nikakovu razmjenu i već su me to i pitali iz Crvenog križa.

Želim napomenuti da smo mi familija koja pripada ovog gradu, te žena i ja samo dali svoj bod u košarkaškom sportu. Želim napomenuti d sam prije imao 157 kg, i da sam sada izgubio sigurno 50 kg te da me je cijeli grad morao znati i stoga u ovom fizičkom izgledu želim opisati mogućnost velike zabune u prepoznavanju.

Ja prigovaram iskazima svjedoka i smatram da nisu istiniti.

Moja majka je cijelo to vrijem bila u Beogradu sa mnom i znala gdje sam radio a vratila se negdje u IV mj. ove godine. Smatram da su potpuno neosnovani razlozi za pritvor te sam se ja sam javio MUP-u Karlovac.

 

 

 

 

DOKAZNI POSTUPAK

 

Branitelj okrivljenika predlaže da se saslušaju kao svjedoci majka, supruga i kćerka okrivljenika koji se nalaze na sudskom hodniku a na okolnost da je okr. bio cijelo vrijeme u Beogradu.

Vt se protivi provođenju navedenih dokaza jer bi iste samo potvrdile obranu okrivljenika, a kćerka ima tek 12 godina.

 

Vijeće donosi

 

r j e š e n j e

 

 

Saslušat će se majka i supruga okrivljenika, time da se odbija prijedlog saslušanja kćerke obzirom na mladost, i dob djeteta.

U sudnicu pozvana majka ork. te se prelazi na uzimanje podataka.

 

Svjedok MILICA KONČALOVIĆ sin Miloša, stara 65 godina, domaćica,

majka okrivljenog, propisno upozorena otklanja blagodat svjedočenja

te iskazuje:

 

Ja sam sve od 1.9.1991. godine pa negdje do početka IV mjeseca

1992. godine bila u Beogradu kada sam se vratila i prijavila mUP-u a sve zbog početka zemljišnih radova. U Beogradu sam boravila od moje majke i sestre a moj sin je bio kod bratića, Vukić Slobodana. Ukoliko je meni poznato sin je tragao za poslom, u početku gotovo cijeli 9 i 10. mjesec 1991. godine posla nije mogao dobiti a zatim se zaposlio u Ribarnici time da je mijenjao „pijace“. Ja sam sretala u početku i suprugu mog sina koja je bila sa kćerkom koja je išla u školu a negdje u 1. mjesecu je prešao od bratića kod moje mame i bili smo svi zajedno. Kao što sam navela svakodnevno sam viđala sina i on se nije nikuda udaljavao iz Beograda, niti se unuka potužila da se tata udaljio od nje.

Također mi je poznato da je sin sa kćerkom subotom ili nedjeljom znao otić u Metliku da se sastane sa svojom suprugom, odmah se potom vratio jer su imali obaveze dijete u školu a sin na posao.

Ja osobno nisam išla sa sinom u Metliku.

 

To je sve što imam za iskazati.

 

U sudnicu pozvana supruga okrivljenika pa se utvrđuje identitet:

KONČALOVIĆ MIRA, kćerka Mile, stara 40 godina, med. sestra, Tuškanova

8 b, Karlovac, supruga okr. propisno upozoren i otklanja blagodat svjedočenja

iskazuje:

 

Potvrđujem da smo 26.8.1991. godine zajedno sa kćerkom i sinom te okr.

napustili Karlovac i otišli u Beograd, time da sam ja bila u Beogradu sve do polovice XII mjeseca još sam dva puta išla u Beograd, a jedno 4-5 puta smo se sreli u Metlici, time da smo gotovo svakodnevno kontaktirali telefonom. Ne znam točno ali negdje u X ili XI mj. 1991. godine zaposlio se u Ribokombinatu, a za to vrijeme je naša kćerka u Beogradu išla u školu. Pre početka ove školske godine negdje 2.8.1992. godine muž je dovezao kćerku u Metliku pa se ona vratila sa mnom u Karlovac.

 

Karlovac smo napustili zbog napuštanja jednog općeg meteža i straha. Kćerka je kazala da je kroz tu godinu upoznala svog oca i da je nije napuštao.

 

To je sve što imam za iskazati.

 

VT predlaže da se pročitaju iskazi saslušanih svjedoka te da se izvrši uvid u predložene dokumente dok se obrana protivi čitanju iskaza i predlaže neposredno saslušanje.

Branitelj predlaže da se pribavi podatak kada su točno bile razmjene početkom godine, da li je okr. ikada bio prijavljivan nakon razmjena od svjedoka ili nekog drugog, da li je išao na godišnji odmor u 8, mjesecu 1991. godine i kad je dobio plaću, te da se pribave svjedoci koji su razmijenjeni, ako očevici da su vidjeli okrivljenika prilikom razmjene, te da se izvrši uvid u priložene dokumentacije okrivljenika.

 

VT smatra provođenje navedenih dokaza nepotrebnim.

 

Vijeće donosi

 

r j e š e n j e

 

Odbija se prijedlog obrane radi neposrednog saslušanja svjedoka te radi pribavljanja predloženih podataka, u pogledu razmjene, godišnjih odmora plaće, i te nakon upoznavanja sa tekstom iskaza saslušanih svjedoka se čitaju iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Također se prihvaća prijedlog radi uvida u priloženu dokumentaciju te se vrši uvid u ovlašćenje, izbjegličku dokumentaciju, izbjeglički karton, uvjerenje o nesposobnosti, evidencioni karton, legitimaciju, izvještaj specijaliste, rješenje o zasnivanju radnog odnosa, fotokopiju đačke knjižice, a koji dokumenti se zadržavaju u spisu.

 

Vrši se uvid u fotokopije dopisa složene organizacije Ribokombinata Beograd, u fotokopiju radne knjižice.

 

Daljnjih dokaznih prijedloga nema.

 

DOKAZNI POSTPAK DOVRŠEN.

 

Vijeće daje riječ strankama:

 

Zamjenik VT smatra da na osnovu iskaza svjedoka utvrđenim da je okr. počinio utuženo djelo dok njegovu obranu i iskaze članova porodice smatra neprihavatljivim i da su ga svjedoci nesporno prepoznali, pa predlaže da se proglasi krivim i osudi po zakonu.

 

Branitelj okr. smatra da djelo nije dokazano, jer su upravo svjedoci nejnepouzdanije dokazno sredstvo, a iskazi svjedoka koji terete okr. su potpuno kontradiktorni. Osim toga nije bilo nikakovih razmjena poslije kojih bi odmah okr. bio prijavljen po svjedocima, i kako se sam javio u MUP prilikom povratka, a sama činjenica da je bio određeno vrijeme odsutan ne znači da mu se može pripisati da je sudjelovao u neprijateljskim formacijama. Upravo je bitan dokument da je kćerka izostala samo 12 sati sa nastave, pa apeliram na sud da obzirom da nema dokaza da donese oslobađajuću presudu i da se okr. pusti iz pritvora jer za to ne postoje nikakovi razlozi. Okr. prihvaća završnu riječ branitelja, dodaje da pripada ovome gradu i tvrdi da nije bio tamo na mjestu za koje ga se tereti.

 

GLAVNA RASPRAVA DOVRŠENA

 

Vijeće se povlači na vijećanje te donosi a predsjednik vijeća javno izriče slijedeću

 

P R E S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

Okr. SVETOZAR KONČALOVIĆ

 

k r i v     j e

 

što je:

 

dana 26. kolovoza 1991. godine u Karlovcu u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, za vrijeme oružane agresije, tzv. „JNA“ i dr. paravojnih oružanih formacija, na Republiku Hrvatsku, sa ciljem odcjepljenja dijelova njenog teritorija i staranja tzv. „SAO Krajine“ samovoljno napustio svoje radno mjesto prodavača na benzinskoj pumpi na Švarči te dobrovoljno pristupio terorističkim četničkim oružanim formacijama na području Turnja, LSO Karlovac, gdje je zadužio dugo i kratko naoružanje te aktivno sudjelovao u akcijama protiv Hrvatske vojske, zbog čega je bio na području Turnja i područje Kamenskog okupirano i nije pod kontrolom hrvatske vlasti,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f st. 1 KZ RH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

O S U Đ U J E

 

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Temeljem čl. 50 preuzetog KZ-a (NN 53/91) okr. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4.8.1992. godine.

 

Temeljem čl. 98 ZKP-a okr. je dužan naknaditi trošak sudu u paušalnom iznosu od 5.0000 HRD.

 

Vijeće donosi

 

r j e š e n j e

 

 

Temeljem čl. 353 st. 1 preuz. ZKP-a okr. se produljuje pritvor.

 

Dovršeno.

Pred. vijeća: Mladen Kosijer

Zapisničar: Sanda Rastovski

Broj K-194/92-10

ZAPISNIK O VIJEĆANJU I GLASOVANJU

od 10. rujna 1992.

 

sastavljen kod Vojnog suda u  Karlovcu

 

Prisutni:                                                                        Krivični predmet:

Mladen Kosijer___________Vojni_____tužitelj Klc_______________________

Juraj Boljkovac Okrivljeni: Svetozar Končalović

Nina Bubaš Zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 KZ RH

Sanda Rastovski Broj voj. tužilaštva KT-601/92

Predsjednik vijeća  - Sudac otvara zasjedanje  u 12,00 sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

1. zamj. V Tužilac Anton Stanković Moćan

2. Oštećeni ______________________________

3. Okrivljeni osobno uz branitelja Bačić Josipa odvjetnika iz Karlovca

 


 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

Okr. SVETOZAR KONČALOVIČ

 

k r i v    j e

 

 

što je:

 

dana 26. kolovoza 1991. godine u Karlovcu, u namjeri da oružjem  stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, za vrijeme oružane agresije, tzv. „JNA“ i dr. paravojnih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, sa ciljem odcjepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranje tzv. „SAO Krajine“ samovoljno napustio svoje radno mjesto prodavača na benzinskoj pumpi na Švarči te dobrovoljno pristupio terorističkim četničkim oružanim formacijama na području Turnja, LSO Karlovac, gdje je zadužio dugo i kratko naoružanje te aktivno sudjelovao u akcijama protiv Hrvatske vojske, zbog čega je bio na području Turnja i područje Kamenskog okupirano i nije pod kontrolom hrvatske vlasti,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f st. 1 KZ RH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

O S U Đ U J E

 

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Temeljem čl. 50 preuzetog KZ-a (NN 53/91) okr. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4.8.1992. godine.

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             IV K-194/92-11

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijer kao predsjednika vijeća, te sudaca Nine Bubaš i predsjednika Vojnog suda Juraja Boljkovac kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski u kriv. predmetu protiv okr. SVETOZARA KONČALOVIĆ zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, nakon provedene glavne rasprave ocjenjujući osnov daljeg zadržavanja okr. u pritvoru, temeljem čl. 353 st. 1 Zakona o kriv. postupku koji je preuzet na temelju čl. 1 Zakona o preuzimanju Zakona o kriv. postupku (NN 53/91) kao Zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu ZKP), dana 10. rujna 1992. godine

 

 

r i j e š i o     j e

 

Produljuje se pritvor protiv SVETOZARA KONČALOVIĆ koji je određen rješenjem istražnog suca vojnog suda Karlovac, br. Kir-150/92 od . kolovoza 1992. godine, a koji je započeo teći dana 4. kolovoza 1992. godine u 23,00 sata.

 

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

Obrazloženje

 

Povodom optužnice VT Karlovac br. KT-601/92 od 13. kolovoza 1992. godine, proveden je postupak pred vojnim sudom Karlovac protiv okr. Svetozara Končalović radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, te je okr. po provedenoj raspravi nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Propisom iz ZKP-a čl. 353 st. 1 navedeno je da kada se izrekne presudu kojom se okrivljenik osuđuje na 5 godina zatvora ili težu kaznu vijeće će odrediti pritvor ako se optuženik već ne nalazi u pritvoru. Prema tome vidljiv je obavezan osnov za određivanje pritvora, radi toga obzirom na izrečenu kaznu vijeće vojnog suda okrivljeniku produljuje pritvor.

 

Osim toga Vijeće smatra da i nadalje egzistiraju svi razlozi navedeni u posljednjem rješenju o produljenju pritvora od 13. kolovoza 1992. godine. Međutim vidljivo je da je sud bio vezan obaveznim produljenjem pritvora predviđenim Zakonom pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci.

 

Karlovac, 10. rujna 1992. godine

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

Sanda Rastovski                                                                                 Mladen Kosijer

 

 

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi usmeno u 3 istovjetna primjerka ili usmeno na sudski zapisnik. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Karlovac na KT-601/92
  2. Končalović Svetozar Okružni zatvor Karlovac – odjel III
  3. Branitelj po službenoj dužnosti Bačić Josip odvjetnik iz Karlovca
  4. Uprava Okružnog zatvora Karlovac – odjel III
  5. Predsjedništvo Vojnog suda Karlovac

 

 

N.

I rješenje nepravomoćno

II vidi upisnik K

III dostavi kao gore

IV u cal 3 dana

 

 

Karlovac, 11. rujna 1992. godine

 

 

Sudac: Mladen Kosijer

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IKž 708/92

 

VOJNI SUD

 

 

K A R L O V A C

 

 

Na br. IV Kž 194/92

Vraća se spis br. K 194/92 u krivičnom predmetu protiv opt. Končalović Svetozara zbog kriv. djela iz čl. 236.f.st.1.KZRH time da ispitate da li u smislu Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske /Narodne novine, br. 58 od 25. rujna 1992/ postoje uvjeti za primjenu tog Zakona.

U Zagrebu, 28. listopada 1992.

 

Prilog: spis                                                                             SUDAC IZVJESTITELJ

 

Frančula mr. Rudolf

 

 

 


 

 

ADVOKAT

JOSIP RAČIĆ

Karlovac, Vl. Lisinskog 2

Te. 047-25 812

Karlovac, 22.10.1992.

 

 

OKRUŽNI SUD KARLOVAC

 

Vojni sud Karlovac

 

 

Okr. KONČALOVIĆ SVETOZAR

 

 

Presudom Naslovnog suda osuđen sam na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina zbog krivičnog djela iz čl. 236 f st. 1 RH.

 

Zakonom o oprostu oslobođen sam od izdržavanja kazne zatvora.

 

Predmetni sudski spis nalazi se na radu na vojnom sudu Karlovac i to na vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, i to kao rješenje iako se radi o drugostepenoj presudi.

 

Smatram osnovanim na konkretni predmet primijeniti spomenuti zakon o oprostu.

 

Budući se ovaj spis nalazi kod Naslova, to molim da predmet čim prije uzme u razmatranje.

 

u protivnom molim da ovaj predmet Naslovni sud čim prije proslijedi na rad Vojnom sudu Karlovac budući je prošlo već mnogo vremena od kada je spis dostavljen Vrhovnom sudu Hrvatske na rad.

 

Mišljenja sam, dakle, da ovaj predmet bude čim prije riješen po spomenutom Zakonu, bilo vojni sud Karlovac ili Vrhovni sud hrvatske.

 

 

Končalović Svetozar

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             K-194/92-21

Kv-232/92

 

 

R J E Š E N J E

 

 

 

vojni sud u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Vojnog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijer i Marijan Janjac kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski u kriv. predmetu protiv okr. SVETOZARA KONČALOVIĆ radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 1. studenog 1992. godine

 

r i j e š i o     j e

 

I. – Temeljem čl. 1 st. 2 Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv okr. SVETOZARA KONČALOVIĆ radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH se

o b u s t a v l j a .

 

II. – Temeljem čl. 1 st. 3 Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka z kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv okr. SVETOZARA KONČALOVIĆ ima se pustiti na slobodu nakon pravomoćnosti ovog rješenja.

 

III. – Temeljem čl. 99 preuzetog ZKP-a trošak krivičnog postupka pada na teret budžetskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

VT Karlovac pod brojem KT-601/92 od 13. kolovoza 1992. godine podnijelo je optužnicu vojnom sudu Karlovac kojom je osudilo Svetozara Končalović radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, kako je to pobliže opisano u izreci optužnice.

 

Povodom navedene optužnice provedena je glavna rasprava dana 10. rujna 1992. godine, te je okr. radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Protiv presude blagovremeno je uložio žalbu okr. po branitelju Josipu Bačiću odvjetniku iz Karlovca, dana 21. 9. 1992. godine o kojoj vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučivao već je vratio spis dana 2. 11. 1992. godine time da I stepeni sud ispita da li postoje razlozi  u smislu Zakona o oprostu od krivičnog progona (NN 58/2).

 

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU                                                              K-194/92-22

 

 

OKRUŽNOM ZATVORU

K A R L O V A C

 

 

Obavještava se Naslov da je Rješenje ovog suda od 2. studenog 1992. godine br. Kv-232/92 (K-194/92-21 danas u 15,00 sati postalo pravomoćno, te se po istom može postupiti, posebno po točci II izreke, odnosno okrivljeni KONČALOVIĆ SVETOZAR može se pustiti na slobodu.

 

Karlovac, 3. studeni 1992. godine

 

 

Sudac: Mladen Kosijer

 

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                 IV K-194/92

 

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

 

Vojni sud Karlovac, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijera kao predsjednika vijeća, te sudaca Nine Bubaš i predsjednika Vojnog suda Juraja Boljkovac, uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski, u kriv. predmetu protiv okr. SVETOZARA KONČALOVIĆ radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, nakon glavne javne rasprave, zakazane povodom optužnice vojnog tužiteljstva Karlovac br KT-601/92 od 13. kolovoza 1992. godine, dovršene dana 10. rujna 1992. godine u prisutnosti zamjenika VT Karlovac Antuna Stanković Moćan, te okrivljenika osobno uz branitelja Josipa Bačić odvjetnika iz Karlovca

 

 

 

p r e s u d i  o    j e

 

 

 

okr. SVETOZAR KONČALOVIĆ, sin Dragana i Milice, r. Vukić, r. 5.1.1949.

godine, u Koranskom Bregu, SO Duga Resa, prebiva u Karlovcu,

Tuškanova 8b, djelatnik, Srbin, državljanin RH

 

 

k r i v     j e

 

 

što je:

 

 

dana 26. kolovoza 1991. godine u Karlovcu, u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te da nasilno obori njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, za vrijeme oružane agresije, tzv. „JNA“ i drugih paravojnih oružanih formacija na Republiku hrvatsku sa ciljem odcjepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. „SAO Krajine“, samovoljno napustio svoje radno mjesto prodavača na benzinskoj pumpi na Švarči, te dobrovoljno pristupio terorističkim srbo-četničkim oružanim formacijama na području Turnja, SO Karlovac, gdje ej zadužio dugo i kratko naoružanje te aktivno sudjelovao u akcijama protiv hrvatske vojske, zbog čega je dio područja Turnja i područje Kamenskog okupirano i nije pod kontrolom hrvatske vlasti.

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

 

čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno po čl. 236 f st. 1 KZH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

O S U Đ U J E

 

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 5 (pet) godina.

 

Temeljem čl. 50 krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1 Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (NN 53/92) kao Zakona Republike Hrvatske (u daljem tekstu KZJ-u) okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. 8. 1992. godine pa nadalje.

 

Temeljem čl. 98 Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1 Zakon o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) kao Zakon Republiek Hrvatske (u daljem tekstu ZKP) okr. je dužan naknaditi trošak krivičnog postupka sudu u paušalnom iznosu od 5.000 HRD.

 

Obrazloženje

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac pod br. KT-601/92 od 13. kolovoza 1992. godine, podnijelo je optužnicu Vojnom sudu Karlovac protiv okr. Svetozara Končalović, radi kriv. djela iz čl. 236 f st 1 KZH kako je to pobliže opisano u izreci presude.

 

Okr. Svetozar Končalović u svojoj obrani poriče izvršenje utuženog dijela. Navodi da je do 26. 8. 1991. godine živio i radio u Karlovcu i to na benzinskoj stanici na Švarči. Sve do 24. 8. 1991. godine odlazio je u rodno mjesto gdje je gradio kuću sa roditeljima, a tada se već teško prolazilo cestom jer su postojale dvije različite policije pa su ga upozorili da tuda više ne prolazi. Obzirom na osjećaj ugroženosti i straha 26.8.1991. godine osobnim automobilom, sa suprugom, kćerkom i sinom od žene iz prvog braka otišao je u Beograd. U Beogradu mu je bratić Vukić Slobodan koji je šef maloprodaje u poduzeću „Ribarsko gazdinstvo“ obećao zaposlenje čim se takova mogućnost pojavi. Stoga je doista najprije zaposlen na određeno vrijeme od 3 mjeseca te u tri navrata produživao zaposlenje i faktički radio sve do 4.8.1992. godine iako je zadnjih mjesec dana bio na bolovanju, a radni odnos na određeno vrijeme bio je predviđen do 31. 07. 1992. godine. Za cijelo to vrijeme radio je u Beogradu an tržnicama prodavajući ribu i susreo mnogo Karlovčana koji bi to mogli potvrditi. Ni jednog momenta nije htio na frontu oko Turnja, Kamenskog ili na bilo kojem drugom frontu. Dodaje da je nesposoban za vojsku i da kada je stigao u Beograd da se javio kod „Crvenog Krsta“ te da ni od koga niej pozivan u vojsku. Iz Beograda je te da ni od koga niej pozivan u vojsku. Iz Beograda je preko Mađarske i Slovenije doputovao u Metliku te se 4. 8. 1992. godine javio u Karlovac u MUP sa namjerom da u Karlovcu živi kao lojalni građanin ovoj državi.

 

Na glavnoj raspravi opisuje napuštanje Karlovca i da je obavijestio svoje rukovodioce te je navedenog datuma otišao na godišnji odmor. Opisuje zdravstveno stanje, bolest srca i vene pa d zbog toga je nesposoban za dugo hodanje i da nikada nije volio oružje već naprotiv imao strah od oružja. Podrobno opisuje da mu je kćerka išla u Beogradu u školu, a da je žena u Beogradu boravila sve do XII mjeseca, da bi zatim još dva puta dolazila u Beograd, jedanput preko Bosanskog Šamca a drugi puta preko Mađarske i da su se u više navrata sreli u Metlici, kada je on dolazio sa kćerkom. Svjedoke koji su ga navodno vidjeli na filmu ne poznaje po imenima i prigovara njihovim iskazima sa obzirom na promjenu u fizičkom izgledu jer je jako izvršavao smatra da se moglo raditi o velikoj zabludi u prepoznavanju. Stoga izričito tvrdi da je za cijelo to vrijeme odsustvovanja iz Karlovca bio u Beogradu i da niti jednog trenutka nije učestvovao u bilo kakovim borbama ili da bi uopće bio negdje na liniji fronte oko Karlovca ili negdje drugdje.

 

U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je saslušao kao svjedoke majku okriviljenika Milicu Končalović, suprugu okrivljenika Miru Končalović, te pročitao iskaze svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, izvršio uvid u fotokopije dopisa složene organizacije Ribokombinata-Beograd, fotokopiju radne knjižice, te u priloženu dokumentaciju po okrivljeniku posebno izbjeglički karton, uvjerenje o nesposobnosti, evidencioni karton, legitimaciju, izvještaj specijaliste, rješenje o zasnivanju radnog odnosa i fotokopiju đačke knjižice.

 

Sud je odbio prijedlog radi neposrednog saslušanja kćerke okrivljenika obzirom da se radi o djevojčici od 12 godina jer se postavlja pitanje psiho-fizičke mogućnosti praćenja postupka, a obranu okrivljenika potvrdile su njegova supruga i majka pa je izvođenje tog dokaza smatrao nepotrebnim. Također je sud odbio prijedlog radi neposrednog saslušanja svjedoka čije iskaze je pročitao jer su iskazi navedenih svjedoka decidirani i svi navode da okr. poznaju od ranije te se u ovom slučaju en bi radilo o bilo kakovoj identifikaciji niti prepoznavanju pa je smatrao također njihovo neposredno saslušanje na raspravi nepotrebnim.

 

Svjedok Milica Končalović majka okrivljenika u svom iskazu navodi da je sve od 1. 9. 1991. godine pa do početka 4. mjeseca 1992. godine bila u Beogradu kod majke i sestre i da je njezin sin za cijelo to vrijeme radio u Beogradu u Ribarnici time da je mijenjao „pijace“ i da jedino odsustvovao iz Beograda subotom i nedjeljom kada je sa kćerkom znao ići u Metliku da se sastane sa suprugom. Također Konačlović Mira supruga okrivljenika potvrđuje obranu okrivljenika da su se sreli u Metlici u više navarata i da su svakodnevno kontaktirali telefonom i da je kroz cijelo to vrijeme njezin suprug bio zaposlen u Ribokombinatu u Beogradu a tamo je i školu pohađala i njezina kćerka.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazao je da je još prije ovog rata poznavao okr. Končalović Svetozara iz Grada iako se s njime nije družio. Do V mjeseca 1992. godine bio je pripadnik MUP-a, a potom prešao u vojnu policiju. Kao pripadnik MUP-a negdje u I ili II mjesecu 1992. godine bio je na Turnju na osiguranju kada je vršena razmjena zarobljenika a to je bilo odmah iza škole na Turnju. Uočio je pripadnike neprijateljske vojske a za vrijeme vršenja te razmjene koji su bili udaljeni od njih jedno 50 metara. Ti ljudi sa protivne strane koji su vjerojatno bili u osiguranju, a bilo ih je oko 10-15 svi su bili obučeni u SMB uniforme i imali kratka i duga naoružanja. Među njima prepoznao je više osoba koja od ranije poznaje. Tako je prepoznao Končalović Svetozara koji je isto bio obučen u SMB uniformu i imao AP a na opasaču i neki pištolj. On je bio jedan od onih koji je na njih galamio pa im vikao da su „ustaše“ psovao im majku i govorio da će i oni doći na red. Osim njega prepoznao je Drakulić Mišu, i još jednog Drakulića po nadimku „Oks“ kao i Baršić Ljubomira. Ta razmjena je održana negdje oko 11,00 sati i bilo je razmjerno 5 osobasa protivne strane dok je sa hrvatske strane predano 4 ili 5 mlađih osoba. potpuno je siguran da je prilikom razmjene vidio i prepoznao Končalović Svetozara.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx iskazuje da Končalović Svetozara poznaje od ranije i da je često svraćao kamionom na benzinsku pumpu na Švarči gdje je Končalović radio kao prodavač. Do svibnja 1992. godine bio je pripadnik MUP-a a zatim prešao u Vojnu policiju. Kao pripadnik MUP-a prisustvovao je razmjenama zarobljenika na Turnju u okviru osiguranja. Tako je bio prisutan na jednom osiguranju u III mjesecu 1992. godine, a ta razmjena izvršena je odmah iza škole na Turnju. Među osobama sa protivne strane prepoznao je Končalovića koji je bio obučen u radno odijelo kakovo su imali radnici energopetrola na benzinskim pumpama tj. narančaste boje, a kod sebe je od oružja bio imao pištolj. prisustvovao je o još jednoj razmjeni misli da je to bilo u III mjesecu iste godine na istom mjestu u istom svojstvu, te je na protivnoj strani uočio Končalovića koji je bio obučen u SMB uniformu a imao je i AP sa preklopnim kundakom kao i pištolj te im se čak obratio vičući im da su „Ustaše“ i da će i oni doći na red a kod toga je rukom pokazivao ispod brade, gestom kao da će ih klati. Kod ovih razmjena bio je na udaljenosti svega 20-ak metara tako da je siguran u prepoznavanje Končalovića.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazao je da je do 1. 5. 1991. godine bio pripadnik redovnog sastava policije pa je u nekoliko navrata na Turnju prisustvovao razmjenama zarobljenika. Prisustvujući takovim razmjenama najmanje tri puta vidio je Končalović Svetozara na protivničkoj strani kojeg poznaje dobro od prije rata jer je radio na benzinskoj pumpi na Švarči. Ne sjeća se točno datuma ali prvi puta kada je bio prisutan takvoj razmjeni da je vidio Končalovića koji je bio obučen u radno odijelo energopetrola narančaste boje. Kod narednih razmjena bio je obučen u vojnu SMB uniformu i nosio kratko i dugo naoružanje, a od dugog naoružanja imao je AP pušku. Kod ovih razmjena Končalovića je vidio na udaljenosti od oko 20 metar pa je siguran da ga je mogao dobro prepoznati. Ove razmjene bile su iza škole na Turnju.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da Končalović Svetozara poznaje jer je često točio benzin na pumpi na Švarči. Kao pripadnik specijalne jedinice dosta vremena boravio je na Turnju i drugim dijelovima fronta, prilikom razmjene ratnih zarobljenika prisustvovao je tim razmjenama i susretao se sa osobama koje su rukovodile te zamjene kako sa našim tako i predstavnicima protivne strane. Upravo zbog tih kontakata bili su u neposrednoj blizini pa je tako kod takovih razmjena najmanje četiri puta vidio i prepoznao Končalovića. Kod prvih razmjena početkom godine vidio ga je na nešto većem odstojanju i tada je bio obučen u narančasto radno odijelo Energopetrola kakovo je koristio na svom poslu te je bio naoružan. Kasnije kod narednih razmjena bio je obučen u SMB uniformu sa petokrakom zvijezdom te je imao AP i pištolj. Često puta su znali biti svega dva metra udaljeni a prilikom tih susreta uočio je da je jako smršavio u odnosu an stanje od prije rata. Čak im je dovikivao „Ustaše, doći ćete i vi na red.“ Osim toga spominje koje sve osobe je prepoznao kao na primjer Malića. Boška Bijelića itd.

 

na listovima 15 do 18 nalaze se fotokopije koje treba odnosno koje je predala majka okrivljenika dana 10. kolovoza 1992. godine. Iz potvrde na listu br. 15 Ribokombinata Beograd, od 7.8.1992. godine potvrđuje se da je Končalović Svetozar bio u neprekidnom radnom odnosu u preduzeću Ribarsko gazdinstvo Beograd u vremenu od 1.11.1991. godine zaključno do 31.7.1992. godine sa potpisom zamjenika direktora dipl. ing Tomaš Sekulović. Iz fotokopije radne knjižice za Končalović Svetozara također stoji žig Ribarskog gazdinstva Beograd da je bio zaposlen od 1.11.1991. godine zaključno do 31.7.1992. godine. Iz fotokopije Đačke knjižice za Končalović Svjetlanu proizlazi da je školske 91/92 godinu završila VI razred Osnovne škole „Goce Delčev“ u Zemunu. Iz Uverenja o nesposobnosti za vojnu službu  u JNA, Vojnog okruga karlovac od 14. 12. 1990. godine Končalović Svetozar proglašen je nesposobnim za Vojnu službu u mirnodopskom stanju.

 

Izk evidencionog kartona Fonda za zapošljavanje Srbije, vidljivo je da je Končalović Svetozar prijavljena sa 1.11.1991. godine. Priložena legitimacija Crvenog krsta glasi an ime Zorana Mrkalja. Izbjeglička legitimacija sa slikom okrivljenika izdana je 10.7.1992. godine i mjesto prijave boravišta jeZemun, Slavonska 20 a, a kao datum i mjesec prijavljivanja izbjeglištva naveden je 30.80.4991. godine. Također je izbjeglički karton broj 7015701605 izdan sa datumom 10.70.1992. godine u Zemunu. Izvještaji specijaliste o posjekotini nožem iz Urgentnog centra ortopedije Univerzitetskog kliničkog centra u Beogradu nosi datum 19. 4. 1992. godine. Također se u spisu priložena tri rješenja o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme Ribarskog gazdinstva Beograd sa Končalović Svetozarom i to sa datumom 5. 11. 1991. godine, 1. 2. 1992. godine, i 5.5.1992. godine time da po prvom rješenju radni odnos traje od 1.11.1991. do 31.1.1992. godine, po drugom rješenju 31.1.1992. do  30.4.1992. godine, a po trećem rješenju od 1.5. do 31. juna 1992. godine. Također je izvršen i uvid u ovlašćenje Ribarskog gazdinstva Beograd od 25. 10. 1991. godine iz kojeg proizlazi da je po Slobodanu Vukiću ovlašten Svetozar Končalović da zamjenjuje Rajka Aščelića za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u sakupljanju pazara iz prodavaonice Ribarskog gazdinstva Beograd.

 

Analizirajući provedeni dokazni postupak pred sudsko vijeće postavilo se pitanje ocjene iskaza svjedoka koji su vidjeli i prepoznali okrivljenika na Turnju kao i obrane okrivljenika koju potvrđuje njegova familija i koju potkrepljuje navedenom dokumentacijom. sud je nakon ovako provedenog dokaznog postupka prihvatio iskaze svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx uvjerljivim i istinitim te nije prihvatio obranu okrivljenika, iz slijedećih razloga. Naime, nesporno je da je okrivljenik kroz inkriminirano razdoblje boravio izvan Karlovca, samo se postavlja pitanje na kojem području u to vrijeme boravio i da li je doista bio u neprijateljskim formacijama. Činjenica je da se okrivljenik po Zakonu ima pravo braniti na način koji njemu najbolje odgovara, pa su tako njegova supruga i majka potvrdili da je za cijelo to vrijeme boravio u Beogradu i radio u Ribokombinatu, međutim jasno je da su kao članovi familije navedeni svjedoci potvrdili obranu optuženika želeći mu pri tome svakako pomoći, jer su nesporno zainteresirani za ishod postupka. Postavlja se pitanje vjerodostojnosti dokumentacije u kojoj je izvršen uvid. Činjenica je da formalno pravno rat nikada nije objavljen ali da je Republika Hrvatska praktički bila u sukobu sa neprijateljskim formacijama tzv. „bivše JNA“ i raznim neprijateljskim srpskim formacijama čiji je cilj bio odcjepljenje dijela teritorija RH i stvaranje tzv. „SAO Krajine“. Upravo obzirom na navedeno okolnosti postavlja se pitanje vjerodostojnosti navedenih dokumenata. To pogotovo obzirom da je bratić okrivljenika Slobodan Vukić šef maloprodaje i da je na određeni način mogao ishoditi potrebnu dokumentaciju okrivljeniku.  No posebno treba imati u vidu da je od sve te dokumentacije izbjeglička legitimacija izdana tek sa datumom 10.7.1992. godine, pa se postavlja pitanje kako da takovu legitimaciju okrivljenik nije dobio i ranije čim je otišao u Beograd. Sve su to određene okolnosti koje treba gledati u vezu tj. dovesti u vezu sa iskazima svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Naime, navedeni svjedoci iskazali su da od ranije poznaju okrivljenika i da su ga u više navrata vidjeli prilikom razmjene ratnih zarobljenika na Turnju kod škole u neprijateljskim formacijama naoružanog automatskom puškom, i pištoljem, te da im je prijetio. Potpuno su sigurni da su prepoznali okrivljenika i da je u početku prilikom prvih razmjena bio u uniformi Energopetrola a kasnije u SMB uniformi. Čak je pri tome svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx opisao da je bio na udaljenosti kod okrivljenika svega dva metra i da je okrivljenik znatno smršavio u odnosu na težinu prije rata. Doista moglo bi se posumnjati u iskaz jednog svjedoka međutim upravo sva četvorica svjedoka decidirani su u svojim iskazima pa kako tvrde da su ga prepoznali među neprijateljskim formacijama nameće se jedini zaključak da je okrivljenik bio pripadnik neprijateljskih formacija kojima je bio cilj okupacija dijelova teritorija RH, pa upravo zbog takvog djelovanja bio dio Turnja i područje Kamenskog nije pod kontrolom hrvatskih snaga. Stoga se postupak okrivljenika uklapa u oružanu agresiju tzv. „JNA“ i drugih neprijateljskih formacija koje su bile uperene na odcjepljenje dijelova teritorija RH te nasilnog rušenja legalno izabranih organa vlasti RH.

Stoga sud zaključuje da su u ponašanju okrivljenika sadržani bitni elementi utuženog krivičnog djela oružane pobune.

 

Kod odmjeravanja kazne sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost ocijenio da je oženjen, otac dvoje mldb. djece, dok je nesporna činjenica da je okrivljenik već od samog početka kroz duže vrijeme sudjelovao u neprijateljskim akcijama i da se radi  o teškom krivičnom djelu uperenom protiv legalnih organa RH pa smatra da će se izrečenom kaznom postići svrha krivično pravne zaštite. Kako je okr. proglašen krivim sud ga je obavezao na naknadu troškova krivičnog postupka u paušalnom iznosu u skladu sa dužinom i složenošću istoga kao i njegovim materijalnim prilikama, a također u skladu sa pozitivnim propisima u izrečenu kaznu uračunato mu je i vrijeme provedeno u pritvoru.

 

Karlovac, 10.rujna 1992. godine

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

Sanda Rastovski                                                                                 Mladen Kosijer

v.r.                                                                                              v.r.

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ili usmeno na sudski zapisnik. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Karlovac na KT-601/92
  2. Končalović Svetozar Okružni zatvor Karlovac-odjel III
  3. Branitelj po službenoj dužnosti Bačić Josip
    odvjetnik iz Karlovca

 

 

Za točnost otpravka:

 

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI