REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Vojnic - KA 0027-b

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

Broj: 511 – 05 – 02/2 – 11 – K – 374/92.

Datum: 24. 03. 1992.

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

K  A  R  L  O  V  A  C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

Ime i prezime: DRAGOMIR BOŽIĆ,

otac Jovan i majka Nevenka rođene Grković, rođen dana 02. 08. 1964. u Krnjaku, općina Karlovac, R Hrvatska, stanuje u Karlovcu, ulica Krnjak broj 12., općina Karlovac, narodnost Srbin, zanimanje stražar, završio je ŠUP,

 

zbog krivičnog djela iz članka 144. preuzetog krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika,

 

n  a    n  a  č  i  n  što je kao pripadnik tzv. ''Milicije SAO Krajine'' vršio dužnost upravnika zatvora u Vojniću i to u periodu od 10. mjeseca 1991. godine na dalje kršeći pravila međunarodnog prava, dozvoljavao stražarima kao i pripadnicima nelegalnih vojnih vršenje mučenja i nanošenja povreda tjelesnog integriteta ratnih zarobljenika.

 

D  o  k  a  z  i  :

  1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja

Prijavljeni Božić Dragomir, bivši djelatnik Okružnog zatvora Karlovac, gdje je radio do 08. 08. 1991. godine na poslovima i radnim zadacima stražara, dobrovoljno je pristupio nelegalnoj formaciji tzv. ''Miliciji SAO Krajine'' te kao takav je radio u zatvoru Vojnić kao upravnik.

Kako je obradom utvrđeno u periodu od 10. mjeseca 1991. godine pa do kraja 02. mjeseca 1992. godine kao upravnik dozvoljavao je stražarima, policijskim iseljenicima da maltretiraju ratne zarobljenike. Isto tako prijavljeni je prešutno dozvoljavao ulazak u prostorije sa zarobljenicima i pripadnicima nelegalnih oružanih formacija (JA, TO i Milicije SAO Krajine) kojima je dozvoljavao maltretiranje, tuču ratnih zarobljenika, prijetnje smrću te tjeranje na pjevanje četnički pjesama. Isto tako tokom 1992. godine prije svake obavljene razmjene zarobljenika prisiljavao je zatvorenike da potpisuju Izjave o dobrom i korektnom postupanju stražara, o tome da su imali medicinsku pomoć.

 

 

Na osnovu naprijed utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Božić Dragomir počinio krivično djelo iz članka 144. preuzetog KZ – a – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

 

Da se radi o obilježjima gore pomenutog krivičnog djela potvrđuju izjave na osnovu kojih su sastavljene Službene bilješke ( Prilog: 1. i 2.).

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

Priloga: 2

N  A  Č  E  L  N  I  K

Zvonimir Krajačić

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

sastavljena dana 05. 03. 1992. godine u prostorijama PU Karlovac, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Hrvat, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Razgovor na okolnosti njegovog zatočenja u zatvoru Vojnić  obavljen je 04. 03. 1992. godine u prostorijama Medicinskog centra Švarča gdje se navedeni liječi od prostrijelne rane noge zadobivene prilikom borbi oko vojarne Logorište 04. 11. 1991. godine. Isti je izjavio da je iz Savezne Republike Njemačke dobrovoljno došao i pristupio u redove Hrvatske vojske na bojištima oko Karlovca. Dana 04. 11. 1991. godine nakon povratka iz Duge Rese gdje je otpratio ranjenog prijatelja, pokušao se probiti do Belajskih Poljica, ali bez uspjeha. Na tom području vodile su se teške borbe, pa je s grupom pripadnika Hrvatske vojske otišao do kuće pričuvnog policajca Bobana da bi se zajedno s njime pokušali probiti do Vinice. Boban i on krenuli su u izvidnicu prilikom koje je Boban poginuo pogođen rafalnom paljbom iz pravca neprijateljskih položaja, dok je on sam pogođen u nogu u predjelu gležnja. Ostao je ležati gotovo cijelu noć da bi se ujutro pokušao probiti nazad do svoje grupe. Nakon stotinjak metara naletio je i bio zarobljen od rezervista JNA iz Subotice, koji su ga počeli tući, skinuli mu zlatni lančić, a tražili su i zlatni prsten s ruke. Vjerovatno bi ga ubili da se nije pojavio jedan aktivno kapetan i odveo ga u ambulantu vojarne Logorište.

 

Tamo je ispitivan, maltretiran (navlačili ga za kosu, tukli po tijelu) i odbijeno mu je pružanje liječničke pomoći. Prisutni aktivni zastavnik srednjih godina, mršav, crne kose, visine oko 175 cm, izjavio je da ne može dobiti liječničku pomoć ''jer za vojni metak nema ništa''. Nakon toga prebačen je u ćeliju gdje je već bila grupa zarobljenika – civila s područja Belajskih Poljica. Bačen je na pod, a zatim su stražari kroz zatvorena vrata pucali u njega. Oko 14. 30 sati 15. 11. 1991. godine svi zarobljenici izvedeni su u dvorište vojarne gdje su morali proći kroz ''špalir'' rezervista koji su ih tukli rukama, nogama, kundacima, da bi im na kraju naredili da skinu kapute i ostavili ih u majicama i košuljama.

 

Natjerani su da krenu u pravcu Goljaka, a usput su morali nositi njihove ranjenike. xxxxxxxxxxx koji je bio gotovo stalno u nesvjesti nosili su Kolar i Škrtić. Na prelaz preko Korane čekali su duže vrijeme i za to vrijeme padao je u nesvijest i tresao se pa su rezervisti vikali ''gledaj drogiranog ustašu''. Nakon prelaza rijeke Korane utrpani su u kamione i odvezeni u zgradu tzv. ''Milicije SAO Krajine'' u Vojniću. Ponovno je ispitivan i maltretiran od strane vojnih lica i inspektora Vuletić nikole. Dana 06. 11. 1991. godine, zavezanih očiju odvezen je u ambulantu, najvjerojatnije na Petrovoj Gori gdje mu je pružena liječnička pomoć i stavljena longeta na nogu.

 

Dan poslije prebačen je u zatvor u zgradu koja se nalazi u parku između zgrade ''Milicije'', poduzeća ''Jugoturbina'' i prenoćišta. u ćeliji je bilo 20 – tak ljudi, civila iz sela kraj Karlovca, spavalo se uglavnom na podu, a i hrana ja bila nezadovoljavajuća. U susjednoj prostoriji bila je grupa gardista – Hercegovaca, zarobljena krajem 09. ili početkom 10. mjeseca 1991. godine.

 

Nakon 10 – tak dana odveden je u prostorije, najvjerojatnije voojne policije, u Vojniću gdje je ispitivan o karti, radio stanici koje su nađene kod njega. Ponovo se pojavio i Vuletić Nikola obučen u maskirnu uniformu i pošto nije bio zadovoljan njihovim odgovorima pustio je nekoliko rezervista da ga maltretiraju i tuku. Udarali su ga nogama, polomili mu longetu i prijetili da će ga zaklati.

 

I sami stražari iz zatvora nisu bili ništa bolji. Tukli su zarobljenike, dovodili rezerviste iz Valjeva, Negotina, Loznice da obave ponekad taj ''posao'' za njih, često ih tjerali da pjevaju četničke pjesme. U tome su se naročito isticali stražari Kosijer Milan, Knežević Dragan ( ili Željko), Dokić Mirko (sada zapovjednik tenka u Kamenskom). Zapovjednik zatvora u Vojniću Božić Dragan nije u tome učestvovao, ali nije ni spriječio takva zvjerstva. Jedini stražar koji nije u tome učestvovao i ponašao se ljudski bio je Sikirica Dragan. Gardisti – Hercegovci pričali su xxxxxxxxxxxx kako su vođeni na streljanje, a u zatvoru je u leđa ranjen od strane rezervista ili stražara neki Gale Stipe iz Duvna. Osim toga dvojica civila umrla su od posljedica maltretiranja odmah nakon dolaska u zatvor i to Papa Nikola star 82 godine iz Belajskoh Poljica i Gojak Josip star 55 godina iz Sajevca. Vidio je kada je Kolar Ivan doveden u šatorskom krilu, u nesvjesnom stanju i pretučen.

 

Dana 18. 12. 1991. godine iz zatvora je uspio pobjeći Tuka Zoran iz Janković sela pored Travnika, a 28 . 12. 1991. godine iz zatvora su pušteni civili Škrtić Marko, Lipovšćak, Goršćak Janko i Drago iz Cerovca, Papa Ivan iz Belajskih Poljica koji su potpisali izjavu da su za suživot sa Srbima, da im je u zatvoru bilo dobro i da se neće vratiti u Karlovac.

 

Stalna maltretiranja i pretnje da će ih pobiti prestala su negdje polovinom 01. mjeseca 1992. godine kada su svi zarobljenici morali potpisati izjavu da nisu dirani niti maltretirani i da im je pružena liječnička pomoć. To je učinjeno najvjerojatnije iz straha prema mirovnim snagama Ujedinjenih naroda, a organizator potpisivanja bio je Vuletić Nikola.

 

Osim navedenog Vuletić Nikole, koji je bio zadužen za zarobljenike, ispitivao ih je i maltretirao vidio je još i Pajić Tošu i Cvijetić Marka koji s njime nisu imali kontakta, ali čuo je da su i oni ispitivali zarobljenike. Prijatelji su mu rekli da je osoba koja je dolazila povremeno u zatvor dr. Kresojević, ali on tamo nije nikada dolazio u svojstvu liječnika.

 

 

Ovl. sl. osoba

Tihomir Perše

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

sastavljena dana 10. 03. 1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Hrvat, državljanin RH – a

 

Dana 04. 03. 1992. godine obavljen je informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx na okolnosti njegova zatočenja u zatvoru u Vojniću. Isti je izjavio da je dana 05. 11. 1991. godine išao u Belaj xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Tom prilikom isti je bio u vatrogasnom odijelu sa oznakama činova i funkcijama koje obavlja. Dolaskom u Belaj u zasjedi dočekala ga je aktivna vojska koja ga je zarobila. Nakon toga prebačen je u vojarnu Logorište gdje je već bilo zarobljeno 11 civila. Pošto su ga doveli u Logorište ubacili su ga u jedno sobu gdje su se nalazili i ostali civili, a za njim su ispalili metak koji je prostrijelio vrata ali srećom nitko nije ranjen. U ćelijji su bili Kolić Josip iz Belajskih Poljica, Brozović Ivan također iz Belajskih Poljica ali su njih 20. 01. 1992. godine zajedno sa Grčić Markom pustili kući. U ćeliji su ih zadržali negdje oko 2 sata nakon čega su ih izbacili van gdje su ih tukli i maltretirali te su tada najviše tukli Brizanac Jakova koji je bio ranjen a pripada je ZNG – u. Nakon toga su ih svukli u majice da bi ih opet pretukli te im naredili da iz vojarne prenose ranjenike do rijeke Korane tako da su zajedno sa ranjenicima prevezli se gumenim čamcima na drugu stranu rijeke Korane. Kad su prešli na drugu stranu ponovo su ih tukli te su ih vezali i ubacili u vojni kamion koji ih je odvezao  prema Tušiloviću da bi u Tušiloviću iz kamiona izbacili 6 staraca – ne zna se što se zbilo s njima. Ostale su odvezli pred Policijsku stanicu Vojnić. Dolaskom pred PS Vojnić iste su dočekali policajci tzv. ''SAO Krajine'' kao i veća grupa rezervista koji su bili obučeni u vojne uniforme a isti (vojni rezervisti) su krenuli prema zarobljenicima koji su došli kamionom da ih tuku ali je neki od oficira rekao da se odmaknu od zarobljenika. Među uniformiranim rezervistima xxxxxxxxxxxxxx je prepoznao Blagojević Milića (učitelj). Zarobljenike su smjestili u pritvor u Policijsku stanicu Vojnić, xxxxxxxxxxxxx su do ćelije u šatorskom krilu odnijele njegove kolege jer je isti bio toliko pretučen da se nalazio u nesvjesti. Za njih 11 bio je zadužen Vuletić Nikola koji je saslušavao, jedne prilike kada ih je Vuletić saslušavao ušla su u kancelarilu 4 policajca ''Milicije SAO Krajine'' i pretukla ih na što Vuletić opće nije reagirao.

 

Isti su u ćeliji bili 5 dana te su nakon toga prebačeni u vojni zatvor, a misli se da je to bivša zgrada suda. Dolaskom u zatvor xxxxxxxxxxxxx je prepoznao pojedine osobe koje su bile prije stražari zatvora u Karlovcu:

 

  1. Božić Dragana koji je bio upravnik zatvora, isti je bio donekle korektan ali je ipak dozvoljavao tuču zatvorenika
  2. Dokić Mirka – on je bio zamjenik upravitelja zatvora u Vojniću te je isti tukao zatvorenike, maltretirao ih je, a mislim da je isti sada komandant tenka.

 

Stražari u zatvoru Vojnić su Kosijer Milan koji je najviše maltretirao i tukao zarobljenike, najviše ih je tukao palicom; Knežević Željko – isti je uvijek bio u smjeni sa Kosijer Milanom te su zajedno puštali rezerviste u ćeliju da tuku civilne zarobljenike te ih prisiljavao da pjevaju četničke pjesme. Sikirica Dragan bio je ključar u zatvoru te se najkorektnije ponašao prema zarobljenicima, čak je nabavio i cigarete. Stoiljković Gojko ponašao se službeno. Crnković Pajo također se ponašao službeno, kao i Željković Željko.

 

Zarobljenike osim Vuletića saslušavao je i Gvozdenović Nikola, Pajić Tošo te su isti najviše saslušavali Maleš Josipa pošto su ga navodno poznavali. Također su se u drugoj ćeliji nalazili i srpski rezervisti ali prema njima se dosta humanije postupalo te su više imal islobode kretanja od ostalih.

 

Stalna maltretiranja su prestala negdje polovinom 01. mjeseca 1992. godine kada su svi zarobljenici morali potpisati izjavu da nisu maltretirani, da se prema njima humano postupalo, da su imali dobru hranu, te da im je pružena liječnička pomoć.

 

Također je xxxxxxxxxxxxx jednom prilikom u zatvoru vidio i dr Kresojevića koji je po priči ostalih zarobljenika odbijao pružiti liječničku pomoć zarobljenicima.

 

 

Ov. sl. osoba

Andrija Tufeković

 

 

 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU                                                              Broj: III K – 112/92 – 9

 

 

P   R  E  S  U  D  A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Janjac Marijana kao predsjednika vijeća, te Matan Zvonimira i Kosijer Mladena kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Čurjak Blaženke, u kriv. predmetu protiv I okr. Božić Dragomira i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 – f st. 1 u svezi čl. 236 – o st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave povodom optužnice VDO Karlovac, broj KT – 439/92, od 17. lipnja 1992. godine, dovršene u prisutnosti VDO Karlovac Car Zdravka, u odsutnosti okrivljenika, a u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti Pavlović Nikole odvjetnika u Karlovcu, dana 10. veljače 1994. godine

 

p  r  e  s  u  d  i  o      j  e

 

I okr. BOŽIĆ DRAGOMIR sin Jovana i Nevenke rođ. Grković, rođ. 10. 08. 1964. g. u Krnjaku, Općina Karlovac, gdje i prebiva na kbr. 12, Srbin,

 

II okr. KOSIJER MILAN sin Petra, rođ. 23. 01. 1954. u Vojniću, Općina Vojnić, s posljednjim prebivalištem u Karlovcu, Kralja Petra Krešimira IV br. 2, Srbin,

 

III okr. KNEŽEVIĆ ŽELJKO sin Dušana, rođ. 22. 03. 1962. u Mlakovcu, Općina Karlovac, s posljednjim prebivalištem u Karlovcu, Mlakovac br. 1, KV tokar, Srbin,

 

IV okr. DOKIĆ MIRKO sin Milića, rođ. 12. 06. 1963. g. u Vojniću, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vojniću, Kuplensko br. 34, KV tokar, Srbin,

 

V okr. KOSIJER MILENKO sin Mile i Savke rođ. Konjev, rođ. 26. 04. 1954. g. u Karlovcu, s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Tiranj bb,

 

k  r  i  v  i    s  u

 

što su:

 

u razdoblju od mjeseca listopada 1991. godine do mjeseca ožujka 1992. godine nakon donošenja odluke o izdvajanju Općine Vojnić iz Republike Hrvatske i pripajanju tzv. ''SAO Krajini'', I okr. Dragomir Božić prihvatio dužnost upravnika zatvora u Vojniću, a ostali optuženi dužnost zatvorskih stražara, sve s ciljem da na taj način učestvuju u otporu organima vlasti i proganjanju pučanstava hrvatske narodnosti, te zlostavljanju zarobljenih pripadnika hrvatske vojske, pa je I okr. Dragoljub Božić dopuštao ostalim okrivljenima da sami tuku zatvorenike, da se na njima iživljavaju i puštaju druge osobe da ih premlaćuju, uslijed čega su zatvorenici bili vrijeđanji i premlaćivani, a posebno Berislav Tomac, Vladimir Papa, Ivan Brozović, Josip Kolić, Marko i Tomo Grčić, Milan i Stjepan Tuškan, Ivan Kolar, Josip Goršćak, Josip Moćan, Dragutin Radočaj, Dragan Lipovšćak, Andrija Brletić, Marko Magdić, Nikola Papa i Andrija Gojak koji su tako zadobili i to Nikola Papa i Andrija Gojak tako teške i po život opasne povrede da su ubrzo po povređivanju i umrli u ovom zatvoru,

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,

 

čime su počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235 ( 236 – f)  st. 1 u svezi čl. 244 (236 – o) st. 1 KZRH, pa se po čl. 244 st. 1 KZRH

 

o  s  u  đ  u  j  u

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15 /petnaest/ godina svaki. –

Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda. –

 

Obrazloženje

 

VDO  u Karlovcu stavlja na teret okr. da su počinili krivična djela pobliže opisana u optužnici.

 

Obzirom da su nedostupni službenim organima Republike Hrvatske pravomoćno je rješenje da se suđenje održi u odsutnosti, pa je postavljen i branitelj po službenoj dužnosti u osobi Nikole Pavlovića odvjetnika u Karlovcu te je pravomoćnim rješenjem određen i pritvor, a izdana je i naredba o izdavanju tjeralice.

 

U dokazanom postupku pročitani su iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te je izvršen uvid u izvod iz KE za V okr., kao i uvid u liječ. dokumentaciju. Nadalje izvršen je uvid u liječničku dokumentaciju na listu 81.

 

Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da su na različitim mjestima uhićeni po osobama obučenima u uniformu bivše JNA i da su uglavnom te osobe na kapi imale zvijezdu, ali da nisu imali neke posebne oznake. Utvrđeno je nadalje da su bili ispitivani na različite okolnosti  tj. gdje su im sinovi, što rade, da li su u gardi i sl. , te da su ih te osobe tukli i šakama i pendrecima i prisiljavali ih da sami jedan drugoga šamaraju. Spavali su u jednoj velikoj prostoriji suda u Vojniću koju su kasnije sami zatvorenici pregradili u nekoliko prostorija. Spavali su na nekom kartonu, a za pokrivanje su dobivali stare šinjele od bivše JNA. Higijenski uvjeti bili su loši kao i hrana. Svjedok  xxxxxxxxxxxx, list 51, posebno ima saznanje da je krajem listopada 1991. godine u zatvor doveden i Gojak Andrija koji je bio u vrlo lošem stanju i sav isprebijan, a zatim da je doveden i Nikola Papa te da su isti umrli u ćelijama. Znaju odnosno zna da je također da je dovedena grupa zatvorenika iz Belajskih Poljica te mu je poznato da je upravnik tog zatvora bio i okr. Božić Dragomir, a da su stražari bili ostali okr. tj. Kosijer Milan, Knežević Željko, Dokić Mirko, a da ih od ranije nije poznavao te da je to s vremenom saznao iz njihovog međusobnog oslovljavanja i da ne može znati da li su to njihova prava imena, ali da bi ih prepoznao da ih vidi. Postojao je također i neke vrste zatvor i u policiji Vojnić, gdje su oštećeni proveli neko vrijeme te bili maltretirani na različite načine. Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je sa sigurnošću da su zatvorenici bili fizički i psihički maltretirani, da je ishrana bila veoma loša, a higijenski uvjeti doslovno nikakvi. Svjedok xxxxxxxxxxxx prepoznao je sa sigurnošću na fotografiji Kosijer Milenka, V okrivljenog. Proizlazi da su ti stražari i ostale osobe bili u SMB uniformama i u maskirnim uniformama, a oštećeni xxxxxxxxxxxxx bio je već prvog dana pet puta pretučen, a tukli su ga cipelama, pendrecima, koricama noža, opasačima i to su znali raditi po trojica ili četvorica ulazeći u ćeliju. Ispitivali bi uglavnom koliko gardista ima u njegovu kraju, u kojoj se ulozi nalazi i slično.

 

Iz liječničke dokumentacije koja prileži vidljivo je kakve su sve povrede oštećeni zadobili, pa dakle nije sporno da su bili maltretirani, a na liječničke preglede upućeni su neposredno nakon što su razmjenom došli u hrvatsku nadležnost.

 

Ocjenjujući rezultate postupka sud je utvrdio da su okr. počinili kriv. djela koja im se stavljaju na teret. Nije naime sporno da se I okr. primio dužnosti upravnika zatvora u Vojniću, a ostalih zatvorskih stražara jer su prepoznati od oštećenika i svjedoka, a tu dužnost preuzeli su u jednoj umjetnoj tvorevini ''SAO Krajini'' te na taj način učestvovali u otporu organima vlasti, a isto tako nije sporno da su maltretirali građane hrvatske narodnosti, pa tako xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx ističu da su bili pretučeni, xxxxxxxxxxxxxxxxx iskazuje da su ga tukla trojica vojnika, potvrđuje slično i xxxxxxxxxxxxxx, dok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx potvrđuje kako je i bio psihički maltretiran i to upravo od II i III okr., a xxxxxxxxxxxxxxxx da su sami zatvorenici bili prisiljavani da se sami tuku.

 

Isto tako utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke iz čl. 235 – f KZRH tj. da su obavljanjem svoje dužnosti svi okrivljenici učestvovali u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog poretka Republike Hrvatske, a obzirom da je sve to bilo popraćeno teškim nasiljem, a došlo je i do smrti najmanje dvije osobe, otvoreni su i bitni elementi u svezi kažnjavanja iz čl. 244 – o KZRH.

 

Stoga je okr. valjalo izreći i najstrožiju kaznu obzirom da se radi o najtežem obliku krivičnog djela iz čl. 235 – f KZRH. Naime ne postoje nikakve olakšavajuće okolnosti koje bi primjenjivale odnosno koje bi opravdavale izricanje neke blaže kazne.

 

Prilikom pismene izrade presude sud se ograničio samo na bitne razloge jedine točke u smislu odredbe  čl. 18 Uredbe (NN br. 73 od 31. 12. 1991. g.). Ocjenjuje se da će ovakvom presudom biti otvorena svrha kažnjavanja kako pojedinačno tako i generalno. Budući da okr. sada nisu dostupni organima vlasti ocijenjeno je da trošak postupka padne na teret proračunskih sredstava suda.

 

U Karlovcu, 10. veljače 1994. godine. –

 

ZAPISNIČAR                                                             PREDSJEDNIK VIJEĆA

Čurjak Blaženka                                                                   Janjac Marijan

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti  žalbu u roku od 8 dana. Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj ploči suda (čl. 123 st. 4 ZKP).

 

DOSTAVLJENO

  1. VDO Klc. na KT – 439/92
  2. I – V okr., ogl. ploča suda
  3. Odvj. Nikola Pavlović, Klc.
  4. Predsjedništvo suda

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

 

N  A  R  E  D  B  A

 

Općinski sud u Karlovcu u kaznenom predmetu protiv osuđenog KOSIJER MILENKA radi kaznenog djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – iz članka 235 (236 – f) st. 1. u svezi čl. 244 (236 – o) st. 1 Kaznenog zakona Republike Hrvatske,

 

n  a  r  e  d  i  o     j  e

 

I Temeljem članka 97. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela privredne prijestupe i prekršaje, o d r e đ u j e   s e   i z d a v a nj e   t j e r a l i c e   protiv osuđenog KOSIJER MILENKA sin Mile i Savke rođen 26. 04. 1954 godine u Karlovcu gdje mu je i zadnje poznato prebivalište Turanj bb sada nepoznatog boravka,

 

II Nalaže se Policijskoj upravi Karlovačkoj da osuđenog Kosijer Milenka pronađe, uhiti ga i privede u ovaj sud ili u Okružni zatvor u Karlovcu, odnosno u najbliži kazneni zavod mjesta gdje bude uhićen, jer se nalazi na nepoznatoj adresi boravka, pa mu sud ne može uručiti poziv za nastu na izvršenje kazne zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, na koju kaznu je osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 10. 02. 1994. godine broj: K – 112/92 – 9, a ova presuda je postala pravomoćna dana 14. 03. 1994. godine. godine.

 

Kada osuđenog uhite potrebno je odmah obavjestiti ovaj sud pozivom na gornji broj, pa će biti prepraćen na izdržavanje kazne zatvora.

 

Zastara izvršenja kazne u ovom predmetu nastupa 14. 03. 2024.  godine.

 

U Karlovcu ?1. 06. 1994. g.

 

Predsjednik suda:

Vladimir Brkić

 

 

Dostavljeno:   1. Policijskoj upravi Karlovačkoj (dva primjerka)

2. Na spis Vojnog suda u Karlovcu K – 112/92.

3. Okružni zatvor u Karlovcu

4. Spis – o v d j e –

 

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU                                                       Broj Su Ik – 79/94 – 3

 

RJEŠENJE I NAREDBA

 

Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N. N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP – a, dana 19. studenog 1996. g.

 

r i j e š i o   j e

 

I. O b u s t a v lj a   s e   izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku BOŽIĆ DRAGOMIRU.

 

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Božić Dragomira, koja je izdana kod ovog suda 21. 06. 1994. g., pod brojem SuIk – 79/94 – 2.

 

Obrazloženje

 

Osuđenik Božić Dragomir, odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 – f (235) st. 1 u svezi čl. 236 – o (244) st. 1 KZ RH.

 

Dana 21. 06. 1994. g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem SuIk – 79/94 – 2 protiv okr. Božić Dragomira, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijema istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.

 

U Karlovcu, 19. studeni 1996. g.

 

 

PREDSJEDNIK SUDA

Ante Ujević

 

DOSTAVITI

  1. okr. Božić Dragomir, putem oglasne ploče suda
  2. Vojnom tužiteljstvu na broj KT – 439/92
  3. Vojni sud u Karlovcu, na spis K – 112/92
  4. PU Karlovačka, po pravomoćnosti
  5. u izvršni spis

 

 

 

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U KARLOVCU                                       Broj: K – 112/92 – 24 (VS)

 

N  A  R  E  D  B  A

 

Županijski sud u Karlovcu po predsjedniku vijeća Jasminki Jerinić Mušnjak, u kriv. predmetu protiv I okr. Dragomira Božić i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 236 – f (235) st. 1 KZRH u svezi čl. 236 – o (244) st. 1 KZ RH

 

n  a  r  e  d  i  o    j  e

 

I.Temeljem čl. 540 ZKP protiv:

 

I.DRAGOMIRA BOŽIĆ sina Jovana, rođ. 12. 08. 1964.g. u Krnjaku, Općina Karlovac, gdje i prebiva na br. 12, Srbina,

 

II.MILANA KOSIJER sin Petra, rođ. 23. 01. 1954. g. u Vojniću, s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Ul. kralja Petra Krešimira IV br. 2, Srbina,

 

III.ŽELJKA KNEŽEVIĆ sin Dušana, rođ. 22. 03. 1962. g. u Mlakovcu, s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Mlakovac kbr. 1, Srbina,

 

IV.MIRKA DOKIĆ sina Milića, rođ. 12. 06. 1963. g. u Vojniću, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vojniću, Kuplensko 34,

 

V.MILENKA KOSIJER sina Mile, rođ 26. 04. 1954. g. u Karlovcu, s posljednjim poznatim prebivalištem Karlovac, Turanj bb,

n  a  r  e  đ  u  j  e    s  e     p  o  v  l  a  č  e  nj  e     t  j  e  r  a  l  i  c  e

 

čije izdavanje je naređeno naredbom Vojnog suda u Karlovcu od 25. lipnja 1992. g. broj K – 112/92 – 3.

 

II.Kako je na gore navedene osobe primjenjen Zakon o općem oprostu i obustavljen krivični postupak, to je i naredba o raspisivanju tjeralice postala bezpredmetna pa ju je valjalo i povući.

 

III.Temeljem čl. 541 ZKP ovu naredbu izvršit će PU karlovačka.

 

U Karlovcu, 21. ožujka 1997. godine. –

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Jasminka Jerinić – Mušnjak

 

DOSTAVLJENO:

PU KARLOVAČKA

 

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT – 439/92.

Karlovac, 17. lipnja 1992. godine.

DN/AB

 

VOJNOM SUDU

KARLOVAC

 

 

Na osnovu članka45. stavak 2. točka 3. i članka 147. stavak 2. Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O  P  T  U  Ž  N  I  C  U

 

protiv

 

I okr. DRAGOMIRA BOŽIĆ, sina Jovana i Nevenke, rođ. Grković, rođ. 12. 08. 1964. godine u Krnjaku, općina Karlovac, gdje i prebiva na kbr. 12, Srbina,

 

II okr. MILANA KOSIJER, sina Petra, rođ. 23. 01. 1954. godine u Vojniću, općina Vojnić s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Ul. kralja Petra Krešimira IV kbr. 2, Srbina,

 

III okr. ŽELJKA KNEŽEVIĆ, sina Dušana, rođ. 22. 03. 1962. godine u Mlakovcu, općina Karlovac, s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Mlakovac kbr. 1, Srbina, KV tokara,

 

IV okr. MIRKA DOKIĆ, sina Milića, rođ. 12. 06. 1963. godine u Vojniću, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vojniću, Kupresko kbr. 34, Srbina, KV tokara,

 

V okr. MILENKA KOSIJER, sina Mile i Savke rođ. Konjev, rođ. 26. 04. 1954. godine u Karlovcu, s posljednjim poznatim prebivalištem Karlovac, Turanj bb, osuđivan prema izvodu iz KE,

 

da su:

 

u razdoblju od listopada 1991. godine do ožujka 1992. godine nakon donošenja odluke o izdvajanju Općine Vojnić iz Republike Hrvatske i pripajanje tzv. ''SAO Krajini'' I okr. Dragomir Božić prihvatio dužnost upravnika zatvora u Vojniću, a ostali dužnost zatvorskih stražara, sve s ciljem da na taj način učestvuju u otporu organima vlasti i proganjanju pučanstva hrvatske narodnosti, te zlostavljanju zarobljenih pripadnika hrvatske vojske, pa je I okr. Dragomir Božić dopuštao ostalim okrivljenim da sami tuku zatvorenike, da se na njima iživljavaju i puštaju druge osobe da ih premlaćuju, uslijed čega su zatvorenici bili vrijeđani i premlaćivani, a posebno xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx time da su xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx zadobili tako teške i po život opasne povrede da su ubrzo po povređivanju i umrli u ovom zatvoru,

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,

 

pa da su time počinili krivična djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236 – f stavak 1. u svezi članka 236 – o stavak 1. KZ RH, a kažnjivo po članku 236 – o stavak 1. KZ RH.

 

Stoga

 

p  r  e  d  l  a  ž  e  m

 

1)da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

 

2) da se okrivljenicima sudi u odsutnosti (članka 300. stavak 3. i 4. preuzetog Zakona o krivično mpostupku),

 

3)da se pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxx (spis Kio 129/92. list 55), xxxxxxxxxxxxx (spis Kio 129/92. list 67), xxxxxxxxxxxxxxxx (spis Kio 129/92, list 63), xxxxxxxxxxxxxx (spis Kio 85/92. list 33), xxxxxxxxxxxxx (spis Kio 85/92. list 37), xxxxxxxxxxxx (spis Kio 129/92. list 72), xxxxxxxxxxx (spis Kio 129/92. list 79),

 

4)da se na glavnoj raspravi izvrši uvid i to iz spisa Kio 129/92. u izvod iz kaznene evidencije (75), liječničku dokumentaciju (81) i iz spisa Kio 85/92. u nalaz i mišljenje Peranić dr Dragutina (19), liječničku dokumentaciju Vladimira Papa (25), izvod iz kaznene evidencije (30), te liječničku dokumentaciju ta xxxxxxxxxxx (39 – 41), također predlažem da se na glavnoj raspravi pročitaju iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

O  b  r  a  z  l  o  ž  e  nj  e

 

 

Po puštanju prvih uhićenika iz zatvora u Vojniću, a na prijedlog Centra za zaštitu Ustavnog poretka Istražni centar Okružnog suda Karlovac proveo je hitne istražne radnje saslušanjem tih osoba kao svjedoka. Na osnovu iskaza tih svjedoka Centar za zaštitu Ustavnog poretka podnio je krivične prijave protiv okrivljenih, a također je krivične prijave podnijela i Policijska uprava Karlovac.

 

Protiv okrivljenih je provedena istraga.

 

Svi okrivljeni nisu dostupni organima vlasti Republike Hrvatske te stoga u ovom postupku nisu dali obranu.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxx veoma detaljno je opisao na koji način je lišen slobode, opisao je kakav je bio tretman prilikom dolaska, time da je najprije bio u policijskoj stanici, a zatim je zajedno s Markom Magdić, Stjepanom Goršić i Ivanom Goršić prebačen u zgradu suda u Vojniću u jednu ogromnu prostoriju, gdje je zatekao više drugih muškaraca iz okolice Turnja. U toj prostoriji ih je bilo oko tridesetak, spavali su na betonu, a ispod sebe su dobili samo nešto kartona i novina, a za pokriti kasnije stare šinjele. Tu je ostao zatečen sve do 22. 01. 1992. godine i kroz cijelo to vrijeme higijenski uvjeti bili su vrlo loši tako da su se svega dva puta kupali, a donje rublje uopće nisu mijenjali. Ovaj svjedok iskazao je da su ih stražari neprestano vrijeđali, psovali ih i govorili im da su ustaše, te ih nazivali raznim pogrdnim imenima. Svjedok je iskazao da su ga jedne noći stražari izveli napolje, a tu su ga u mraku dočekale neke osobe, izudarale šakama, pendrecima i nogama, time da je to udaranje trajalo oko desetak minuta. Sve to što se dogodilo njemu događalo se i mnogim drugim zatvorenicima, a posebno krajem listopada i početkom studenoga 1991. godine kada je ta velika prostorija bila pregrađena, time da su također negdje početkom studenoga u zatvor, gdje je on bio, dovedena jedna grupa muškaraca iz Bel. Poljica, sve civili među kojima je prepoznao Josipa Kolića i Berislava Tomac, na kojima se vidjelo da su najjače istučeni. Pored ovih osoba posebno je napomenuo da su bili dovedeni pretučeni Andrija Gojak i Nikola Papa, koji su umrli u ćelijama. Svjedok je iskazao da je upravnik zatvora bio Božić Dragan, a stražari Milan Kosijer, Crnković Pajo, Stojaković Gojko, Dragan Sikirica, Željko Knežević, Željko Zavišić i Mirko Dokić, svi su bili obučeni u vojne uniforme.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx je u suštini iskazao isto kao i prethodni svjedok, time da je istakao da njega nitko fizički nije zlostavljao ali da su ostali zlostavljani. Ovaj svjedok je posebno iskazao da su izvodili zatvorenike iz ćelija i kada bi se vratili bilo je očigledno da su ih tukli, od stražara da je lično od ranije poznavao Milutina Banda, jer je ranije radio s njime u ''ŽE-ČE''. I ovaj svjedok je iskazao da je negdje polovicom studenoga 1991. godine u prostorije zatvora dovedeno više civila, starijih osoba, uglavnom s područja Bel.Poljica. Među njima je bio Nikola Papa zvan „Mika“, star preko 80 godina i Andrija Gojak zvan „Jandrica“ iz Sajevca, ova dvojica su bili u jako kritičnom stanju, time da je svjedok vidio Gojak Andriju da je umro nekoliko dana kako je tu doveden, da je tražio liječnika ali mu je ovaj rekao da za njega nema lijekova. Svjedok ga je htio pogledati po tijelu da vidi kakve je batine dobio ali ovaj to nije dao jer se očevidno bojao.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxx veoma je detaljno opisao kakva je situacija bila u policiji, a kasnije u zatvoru, posebno je istaknuo da je upoznao Kosijer Milenka, kojeg od ranije nije poznavao, ali da je vrlo dobro upamtio i da ga vidi da bi ga sa punom sigurnošću prepoznao. Svjedok je također posebno ispričao kako su bili premlaćivani jer je on bio iz grupe koja je dovedena iz Bel. Poljica, govorio o neljudskim uvjetima u zatvoru, a posebno je istakao da su bili premlaćivani Berislav Tomac, Milan Tuškan, Ivan Brozović, Vladimir Papa, time da je najjače batine dobio Mika Papa star 83 godine, iz Bel. Poljica, koji je bio jako istučen, da je negdje oko 20. 11. 1991. godine u ćeliji umro. Svjedok je posebno istakao da je bio sav izubijan i krvav po glavi i tijelu, te pun modrica. Također nakon dva dana u ćeliji je od zadobivenih povreda umro i Jandrica Gojak star oko 55 godina, kojeg također dobro poznaje.

 

Svjedoci xxxxxxxxxxxxxx   xxxxxxxxxxxxxxx iskazali su da su bili tučeni, međutim, oni lično nikoga nisu prepoznali, ali je xxxxxxxxxxxxxxx rekao da je netko od civila prepoznao Milenka Kosijer.

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxx je također detaljno opisao kako je bio zarobljen, a u pogledu zatvora posebno je iskazao da su u zatvor dolazili dva do tri vojnika koji su ga tukli oprtačem, nekakvim kablom i koricama od bajuneta. Dolazili su u ćeliju s pitanjem gdje su ustaše i tada su ih tukli, prisiljavali su i da psuju mater predsjedniku Tuđmanu i Papi i da su to morali činiti po njihovom naređenju. Ovaj svjedok je iskazao da njega nitko od stražara nije tukao.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxx veoma je detaljno opisao kako je doveden u zatvor, posebno je istakao da ga je jednom izveo Dokić van zgrade, gdje su ga tukli, a jednom ga je iz ćelije izveo Milan Kosijer, te su ga u mraku tukla dvojica, no ne zna tko. Svjedok je posebno iskazao da je strah i trepet bio Milan Kosijer, ali njega lično nije tukao, no međutim, veoma često je izvodio ljude iz ćelija koji su vani bili tučeni. Svjedok je iskazao da je šef zatvora bio Dragan Božić, a zatvorski stražari Milan Kosijer, Željko Knežević, Mirko Dokić i dr.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx je opisao kako je bio premlaćivan, ali u policijskoj stanici, dok u samom zatvoru on batine nije dobivao. Međutim i ovaj svjedok je istakao da su bili psihički maltretirani i to posebno od Milana Kosijer i Željka Knežević, za čije smjene su ih često dizali po noći, prisiljavali ih da se križaju s tri prsta, da pjevaju četničke pjesme i da vrijeđaju predsjednika Tuđmana, Papu i druge. Ovom svjedoku u dobrom sjećanju od zatvorskih stražara su ostali upravnik Dragan Božić, Gojko Stojaković i Dragan Sikirica.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je isto kao i prethodni svjedoci, time da je posebno istaknuo da je po njegovom mišljenju šef zatvora bio Mirko Dokić i da je dobro postupao, ovaj svjedok je posebno istaknuo da je tu bio i Milenko Kosijer koji je naređivao da se zatvorenici međusobno tuku, ali njega lično nije tukao.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxx je veoma detaljno opisao uvjete u zatavoru, time da je posebno istaknuo da su ih u vojnom zatvoru psovali i vrijeđali Milan Kosijer i Željko Knežević, koji su izvlačili ljude iz ćelija i tukli ih. I ovaj svjedok je govorio o teškom psihičkom maltretiranju, u čemu su se isticali upravo Milan Kosijer i Željko Knežević, dok su po njegovom mišljenju ostali stražari bili korektni. Također svjedok je kao i ostali svjedoci istaknuo da su za vrijeme boravka u vojnom zatvoru umrli Mika Papa i Andrija Gojak. I ovaj svjedok je u svojem iskazu govorio o veoma teškim uvjetima u zatvoru.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx istaknuo je da njega u zatvoru nije nitko tukao, ali su stražari sve vrijeđali i psovali. Ovaj svjedok lično ne pozna Milenka Kosijer, ali je istaknuo da su ostali zatvorenici pričali da takva osoba postoji u Vojniću i da je ranije bio milicioner u Duga Resi. U pogledu drugih stražara istaknuo je da su bili u vojnoj uniformi, prepoznao je Mirka Dokića, a u pogledu Mike Papa istaknuo je da je njemu umro na rukama.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxx veoma je detaljno opisao koga je sve zatekao u zatvoru u Vojniću, posebno je opisao što je radio tko od zatvorskih stražara time da je posebno istakao da ga je izvodio Milan Kosijer, a da su ih maltretirali Dokć, Crnković, a za Kosijera je svjedok doslovce rekao ''da je životinja na dvije noge u ljudskoj spodobi''. I ovaj svjedok je potvrdio da je u zatvoru umro Andrija Gojak, a također je istakao da je vidio da tuče Željko Knežević, Gojko Stojaković, Dragan Sikirica i drugi. U pogledu upravnika zatvora istaknuo je da je on govorio da se zatvorenici ne smiju tući.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je isto kao i prethodni svjedoci, time da je ovaj svjedok posebno opisao kako su premlaćivali u zatvoru, a on lično prepoznao je Željka Knežević i Mirka Dokić, Dragana Sikiricu, Stojakovića i Dragana Božić. U pogledu Mirka Dokić istaknu je da je vidi ojednom kako tuče civila Grginčić.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pripadnik hrvatske vojske, veoma je detaljno opisao kako je bio premlaćivan na Logorištu, mučen u policiji, te kakvi su uvjeti bili u vojnom zatvoru u Vojniću. U pogledu zatvora istaknuo je da je upravitelj bio neki Dragan Božić, a stražari Milan Kosijer, Dokić, Željko Knežević, te Dragan Sikirica. Posebno se brutalnošću i nečovječnošću isticao Milan Kosijer, Dokić i Željko Knežević. U pogledu ove trojice svjedok je iskazao da su često puta ulazili u ćelije i tukli ih, a osim toga izvodili su ih iz ćelija napolje, govorili im da ih vode na streljane, vani bi ih fizički maltretirali i ponovno vraćali u ćeliju. Svjedok je istaknuo da su bili tučeni kundakom, palicama, a da su ova trojica u ćelije puštali i rezerviste koji su ih također izvodili van i fizički maltretirali vani i u samim ćelijama. I ovaj svjedok je potvrdio da su dvojica starijih ljudi preminuli od batinjana, jedan od njih bio je i Gojak Andrija koji je bio s njim u ćeliji. U pogledu Gojaka istaknuo je da je tučen kako u ćeliji, tako i izvan ćelije.

 

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je Milan Kosijer izvodio van iz ćelije, da su vani bili tučeni, a da je izvodio kako njega tako i druge zatvorenike koji su se u ćeliji vraćali premlaćeni. U pogledu Andrije Gojak i Nikole Papa istakao je da ih je upravo Kosijer izvodio iz ćelije pa su se vraćali pretučeni, također je potvrdio da su bili psihički maltretirani, a u pogledu samog upravitelja istaknuo je da je on govorio da se zatvorenici ne smiju tući.

 

Saslušan kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx potvrdio je sve što su rekli naprijed navedeni svjedoci, potvrdio je i sam da je bio premlaćivan, tako da je zadobio niz povreda po tijelu, da mu je slomljena nosna kost, izbijena dva zuba, a također da je imao krvi u urinu. Svjedok je posebno istakao da u zatvoru u Vojniću nisu mogli dobiti niti liječničku pomoć.

 

Spisu prileži liječnička dokumentacija o povredama xxxxxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxxxxx, za koje je vidljivo da su zadobili povrede, a liječnički vještak dr. Peranić pregledao je xxxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxxxxxx te je utvrdio da obojica imaju povrede koje se mogu kvalificirati ka oteške tjelesne povrede.

 

Na osnovu iskaza svih svjedoka koji su saslušani u ovom postupku neosporno je da su zatvorenici u zatvoru Vojnić bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju, da su dobivali batine, da se radilo o takvom premlaćivanju uslijed čega su pojedinim osobama ostale trajne posljedice, a da su najmanje dvije osobe uslijed zadobivenih povreda umrle. Upravo imajući u vidu ovakve iskaze svjedoka, kao i priloženu dokumentaciju smatram da su u ponašanju okrivljenih ostvarena bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 – f stavak 1. u svezi članka 236 – o stavak 1. KZ RH.

 

Za pretpostaviti je da su svi okrivljeni još i sada zatvorski stražari u Vojniću, da i dalje kako psihički tako i fizički maltretiraju zatvorenike, premlaćuju ih, pa upravo stoga iako isti nisu dostupni organima vlasti Republike Hrvatske po mišljenju ovog tužiteljstva postoje svi uvjeti da se okrivljenima sudi u odsutnosti. Mišljenja smo da se radi o teškom djelu i o takvom zločinačkom ponašanju da samim time postoje izuzetno važni razlozi za takvo suđenje.

 

Imajući u vidu da svi okrivljeni nisu dostupni organima vlasti Republike Hrvatske potrebno je u odnosu na njih odrediti pritvor i raspisati tjeralicu.

 

Kako su na osnovu svega iznijetog u ponašanju okrivljenih ostvarena su bitna obilježja krivičnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

 

 

VOJNI TUŽITELJ

DRAGAN NOVOSEL

 

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI