REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Diana Majhen

Može li se niže?


Dubrovački hadezeovski zastupnik u Hrvatskom Saboru, Frano Matušić zvan "Časna sestra" zbog toga što ga neki prozivaju da je za vrijeme rata zbrisao iz Dubrovnika prerušen u časnu sestru što je on odlučno i histerično odbacio navevši da je za vrijeme rata na radiju vodio emisije za djecu (prava muškarčina) a da je zbrisao (ili kako on kaže, otišao uz dozvolu Ureda za obranu, kao i svaki pravi junački hadezeovac) tek kasnije, 1992. godine, kako bi mogao svirati i izvan Dubrovnika (blago nama i svim ljubiteljima lakih hadezovskih nota), drsko se, bahato i bezobrazno obrušio na branitelje tvrdeći da su braniteljske prosvjede organizirale oporbene stranke.

Moramo biti pametniji

 

2012 04 29 milsprjosblVrlo sam zadovoljna dosadašnjim radom 'naše' komunističke vlade. Nekako imam osjećaj da se sve počelo polako, ali sigurno, slagati na svoje mjesto. Ne da su ispunili moja očekivanja, nego počinjem vjerovati kako će ih i debelo nadmašiti. Sve ono što nam je trebalo, svako malo dobijamo od njih.

Počnimo samo od situacije prije izbora, kada su desne strane bile razjedinjene više nego ikada, a nisi mogao u narodu naći dva čovjeka koji isto, domoljubno misle. Nacionalne vrijednost svakim su danom bile sve manje bitne, a mi svi skupa, sve manje spremni ustati i braniti ih. Uglavnom je narod na sve odmahivao rukom i vodio računa samo o golom preživljavanju.


SDP je sve to promijenio.

Očekivano, nakon dobivenih izbora, nisu se mogli dugo suzdržavati ni pretvarati. Izdržali su koji tjedan, a onda su ispod maske 'reformiranih' komunista počeli sve više izlaziti na površinu 'antifašistički' i komunistički ideolozi i poklonici, brižno zamaskirani devedesetih u Hrvate, ali nikada ne zaboravljajući svoje korijene i ciljeve:

Uništiti svaku hrvatsku misao, svaki hrvatski nacionalni ponos, sva sjećanja na Domovinski rat i hrvatske branitelje, te približiti nas što više nekom novom modelu nikad prežaljene tamnice Hrvata, Jugoslaviji.

Nekako sam si i mislila kako oprez neće prevladati. Pa tolike su godine ili oni, ili njihovi preci, naučeni da mogu raditi što hoće, provodili svoj crveni teror bez ikakvih posljedica i odgovornosti za svoja djela, uspinjući se sve više što je više hrvatskih mrtvih tijela ostajalo za njima.

A imali su i dobar primjer, HDZ prije sebe. HDZ je radio što je htio, bacio nas na koljena i ekonomski i nacionalno i nitko nije našao za shodno ne dopustiti im da odrade svoj mandat do kraja.

I tu su crveni napravili gadnu grešku.

Pod lažnom krinkom domoljublja, HDZ-u su se uglavnom opraštale sve gadosti koje je radio, vrlo često upravo zbog straha kako će crveni biti još gori. Sa crvenima to nije slučaj. Njih Hrvati pamte kao neprijatelje koji su ih pol stoljeća ubijali i zatvarali, a petokrake u koje se i danas zaklinju podsjećaju Hrvate na one dane kada su nastojale zgaziti Hrvatsku i Hrvate, na sva zvjerstva, mučenja i uništavanja tog 'simbola mira i ljubavi' kojemu smo se suprostavljali u Domovinskom ratu.

Crveni sada pripremaju narod za ono što tek slijedi.

Njihova odluka za Bleiburg stvar je koju si nisu smjeli priuštiti, ali svejedno jesu i što se mene tiče, drago mi je što su se odlučili na to. Kako se ide sve dalje i dalje sa iskapanjem ostataka njihovih žrtava, kako na svijetlo dana izlazi sve više materijala o njihovim zločinima, oni pokušavaju ono što nije uspjelo nikome: Navesti nas da zaboravimo svoju prošlost i prihvatimo njihovu verziju iste, ne pitajući se pri tome kako je to moguće, kada nam taj zaborav nisu uspjeli utjerati mecima, vješanjem i zatvorskim kaznama 70 godina.

Oni si jednostavno ne mogu pomoći. Toliko nas mrze, nas i sve ono što je nama sveto, da ih je ta mržnja zaslijepila i nisu u stanju donositi kvalitetne odluke. Svakim svojim postupkom, svakom odlukom, vraćaju nas sve više u mračno doba komunizma, te će uskoro ono što je sada zabrana skupova i govora, a što je HČSP prvi osjetio na svojoj koži,  postati vjerojatno 'pendrečenje naroda' kao što je bilo i nekada, ukoliko se usudi progovoriti protiv vladajuće partije.

A progovorit će se i te kako, samo je pitanje vremena.

Pa kada se stope socijalni nemiri, koji nas sigurno očekuju naročito ulaskom u EU kamo su nas prodali, sa činjenicom da ponovno proživljavamo ono što smo već prošli u ex Jugoslaviji, meni to liči na mogući gradjanski rat.

Naspram kojeg će se Domovinski rat činiti kao manji okršaj u dječjem vrtiću.

Jer, ovaj put, ako do toga dodje, bit ćemo pametniji.

Budale nikada ne nauče.

Komunistički okot svakom svojom generacijom misli kako će ovaj put baš njima poći za rukom ispuniti sve svoje fašistoidne snove i zamisli, i nikada ne zna kada treba stati, opijen mogućnošću njihove apsolutne vladavine, u kojoj neće biti mjesta za nikoga tko misli i osjeća kao Hrvat.

Samo je žalosno to što mi tu njihovu glupost svako malo plaćamo životima najboljih hrvatskih sinova i kćeri. Koji uvijek iznova ustaju obraniti svoju zemlju i ljude, dok se drugi sklanjaju u podrume i bježe u inozemstvo, pišući valjda usput govore o ljudskim pravima koje čuvaju dok se rat završi, a oni budu na sigurnom.

Iz Domovinskog rata smo izvukli gorku pouku kako nije dovoljno biti hrabar i pobijediti, nego kako se kuća treba raskužiti da bi se u njoj moglo mirno živjeti. Hrvati su platili svojim životima i slobodom kada su izgubili, jednako kao što su platili kada su pobijedili.

Moramo biti pametniji.

Diana Majhen

http://www.dragovoljac.com

MISLE LI JOSIPOVIĆ I DRUŠTVO DA SMO SVI LUDI U OVOJ ZEMLJI?


 

Čitajući izjave naših vrlih političara vezano za braniteljske prosvjede, koji se kontinuirano održavaju širom Hrvatske, imam osjećaj kako ti ljudi ništa ne shvaćaju. Imali smo se prilike uvjeriti da ne rade za našu dobrobit, da ih nije briga za cjelokupni hrvatski narod, a poglavito za hrvatske branitelje, te da zlorabljuju položaje koje su stekli zahvaljujući našoj borbi za slobodnu Hrvatsku.

Malo o skupljanju 'jeftinih politikantskih bodova'

 

 

2011_04_14_lanciKako se približava dan izricanja presude našim generalima, tako se 'hrvatski' mediji pune sve više i više izjavama raznoraznih predsjednika raznoraznih braniteljskih udruga, u kojima se stalno ponavlja jedno te isto: Nikakvih skupova ne treba biti i skup najavljen za 16.travnja služi samo tome da general Sačić skupi političke bodove.

E, pogledajmo malo tko se to brine o skupljanju tih političkih bodova.

Kao prvo, svakako Josip Đakić, predsjednik HVIDRA-e. Dušu dao da druge optužuje za skupljanje političkih bodova. Već toliko dugo sjedi u saborskoj fotelji da se pitam kako se uopće uspijeva odvojiti od nje u prilikama kada je van Sabora. Ne bi me začudilo da ju počne jednoga dana nositi sa sobom. I nikako sve ove godine da shvatim, kako netko, tko prema vlastitoj izjavi, zastupa impozantan broj branitelja, smije i može biti član jedne političke stranke. Što bi to značilo, u prijevodu? Ako je Đakić član HDZ-a i u ime tog istog HDZ-a sjedi u Saboru, zastupa li on branitelje koji nisu članovi HDZ-a? I sjedi li Đakić u Saboru uopće kao branitelj, ili isključivo kao član vladajuće stranke? Ako sjedi kao član stranke, onda neka se drži samo tog dijela politikanstva, kako on to naziva. Dakle, kada govori, neka govori samo u ime HDZ-a. A ako želi zastupati branitelje, onda bi prvo morao izaći iz stranke i postati netko tko se ne bori za interese stranke, nego za interese branitelja. Kako se meni osobno čini, Đakić je ovdje u teškom sukobu interesa.

Nadalje, oglašavaju se predsjednici tzv 'krovnih' braniteljskih udruga. Koliko su krovne, to smo imali prilike vidjeti 26.veljače, kada su im članovi bili na prosvjedu na Trgu, a oni na ručku u Policijskoj akademiji. Doista bi bilo lijepo da nam u prilog tih svojih tvrdnji daju uvid u dvije stvari: koliko novaca svaki mjesec dobijaju na račun iz proračuna i koliko doista imaju članova koji plaćaju članarinu?

Najbolje od svega je to, što se navedenim predsjednicima udruga pridružila i Vesna Pusić sa identičnim mišljenjem i identičnim govorom o skupljanju političkih bodova. Nema što, ništa ljepše za vidjeti od Vesne Pusić i predsjednika braniteljskih udruga na istoj strani. Pametnom dosta.

I doista me zanima, za čije se to potrebe nedavno osnovala Udruga gardijskih brigada RH? Ima li Hrvatska premalo braniteljskih udruga? Pa uskoro će ih biti kao i branitelja, pola milijuna, ako se nastavi ovakvim tempom. I naravno, one koje budu suradjivale s Vladom, slušale Vladu i branile Vladu, postat će 'krovne' udruge J. Pretpostavlja, sa adekvatnim primanjima, za koja odvajamo svi mi.

Skuplja li Sačić doista političke bodove? Ja se iskreno nadam da skuplja. A evo i zašto.

Svi koji Sačića optužuju za politikanstvo, žive upravo od politike. Direktno ili indirektno. Počevši od Đakića, koji to radi drito iz saborske fotelje, pa preko svih ostalih, čije financiranje ovisi o Vladi. Pojednostavljeno, onako kako ja to shvaćam, njihova poruka bi bila slijedeća: Nitko OSIM NAS ne smije se baviti politikom. A mi ćemo u ime te politike šutjeti i nipošto se nećemo nigdje okupljati i protiv ničega prosvjedovati.

Pa slijedom toga, ukoliko će političke bodove skupljati netko sa kičmom, tko na politiku ne gleda kao na sredstvo osiguravanja osobne koristi bilo koje vrste, tko nije spreman na svaki povik s Markovog trga podviti rep i ušutjeti, samo neka ih skuplja. Takvi nam upravo i trebaju.

Jer, ovi do sada, izdali su i prodali svaku hrvatsku vrijednost uključivo i integritet samog Domovinskog rata. Ova je zemlja više bolesna i umorna od raznoraznih poslušnika i prodanih duša, guši se pod teretom nepravdi, korupcija i izdaja, ali još više pod teretom onih koji sve to odobravaju, uglavnom šutnjom.

I zato, naprijed Sačiću. Skupljaj te bodove za koje te optužuju.

Moj glas svakako imaš.

 

Diana Majhen

LUSTRACIJA U HRVATA

 

 

 

2011_08_22_lustracijaO tome da smo sa lustracijom zakasnili slušamo već više od jednog desetljeća.  Skoro sve redom od osoba koje bi neminovno došle na neku lustracijsku listu. O lustraciji se u Hrvatskoj rijetko govori i piše, a kada se to i radi, onda je to nekako tiho, bojažljivo, kao da se pisci osvrću svaki čas iza sebe, očekujući metak ili palicu koji bi došli kao odgovor na njihovo pitanje – zašto se u Hrvatskoj nikako ne može provesti lustracija ?

Od tisuće stupidnih obrazloženja nemogućnosti provedbe lustracije, svakako prednjače ona tipa – lustracija bi uništila pomirenje, prošlo je već previše vremena, moramo se okrenuti budućnosti a ne prošlosti i slično.

Kao prvo, o kakvom je to pomirenju riječ? Tko se to i s kim doista pomirio?

Ujedinili smo se za vrijeme Domovinskog rata, kako bi zaustavili četnike i jugohorde koji su nas nastojali izbrisati sa lica zemlje. I to je bilo to.

Nakon završetka rata, kada smo doista očekivali pravednu i pravnu državu, pokazalo se da se ništa promijenilo nije.

Zato što nije bilo lustracije.

Da je lustracije bilo, ne bi danas DORH svake godine samo prepisivao prošlogodišnje izvještaje o žrtvama koje su partizani pobili, strpali u jame i zalili vapnom.  Zato, što oni koji su u tome imali prste ne bi imali nikakvu moć, a samim tim, ni njihovi potomci  koji ih danas štite, a nalaze se na rukovodećim mjestima posvuda u Hrvatskoj.

Pa bi onda bilo pravde.

“Anatifašistički” i komunistički zločinci ne samo da i dalje slobodno šetaju, nego i vladaju državom koju smo stvorili.  Ljudi koji su Hrvate osudjivali i trpali u zatvore za vrijeme ex Jugoslavije, danas isto to rade hrvatskim braniteljima. Jedan Mesić, koji je nekada tražio zatvorske kazne za zagovornike hrvatskog jezika, danas govori kako bi trebali izgledati hrvatski udžbenici, a dva puta je obnašao dužnost predsjednika države. Jedan Šeks ili jedan Nobilo, koji su dizali optužnice protiv Hrvata, danas su poštovani i cijenjeni ljudi, umjesto da odgovaraju za sve  nevine žrtve svog komunističkog progona. Jedan Bebić, koji je sedamdesetih u dolini Neretve “tamanio nacionalizam i šovinizam” danas je predsjednik hrvatskog Sabora. Takvih je primjera bezbroj.

A gdje je tu bilo kakva logika?

Kako se čovjek može pomiriti sa nekim tko mu je pobio obitelj a nikada za to nije odgovarao?

Da je tome tako, da je to ispravan put, onda uopće ne bi postojali sudovi ni zatvori.  Jednostavno bi se ubojice i obitelji žrtava izljubili i izgrlili i time bi stvar bila rješena. Svi bi dalje koračali skupa u sretnu budućnost, u kojoj bi ubojice vladale.

Nadalje, kako čovjek može povjerovati da netko, tko je prije Domovinskog rata sudio ili izdavao naloge za ubijanje Hrvata zato što su htjeli svoju državu, danas iskreno brine o hrvatskim interesima, u toj istoj hrvatskoj državi protiv koje se borio svim mogućim nedopuštenim sredstvima, sve dok nije postao svjestan toga da će bitku izgubiti? Kako čovjek može povjerovati da će nekom takvom danas u interesu biti boljitak Hrvatske i hrvatskog naroda, a ne njegov osobni interes i poduzimanje svih mogućih mjera da se ne otkrije tko je on i što je sve radio u životu.

Zemlja nam propada pod teretom kriminala i korupcije. Ne prodju dva dana a da neka afera ne ispliva na površinu, a bili bi doista lakovjerni kada ne bi shvatili kako je to tek vrh ledenog brijega, kako se žrtvuju sitni lopovi radi sigurnosti onih daleko većih.

Tko je zaslužan za to što nam je zemlja danas u takvom stanju?

Sigurno ne oni koji su prije rata robijali  ili bježali od UDBA-e, a za vrijeme rata držali puške u rukama. Nego upravo oni, koje smo trebali lustrirati, kako ne bi mogli nastaviti raditi protiv Hrvatske i Hrvata, ovaj put ne pod okriljem članstva u KPJ, nego sa pozicija samog vrha hrvatske Vlade.

Zašto bi čuvali državu koju nikada nisu htjeli? Pa kad  već nisu mogli spriječiti njezino stvaranje, onda ju mogu rasprodati i baciti na koljenja pod teretom malverzacija, lopovštine i korupcije.

Jer, još su na vlasti. I još uvijek se trude da Hrvatska, kao samostalna država koja će samostalno donositi odluke, ne postoji, jednako kao što su se trudili nekada.

Nema bez lustracije ni prava ni pravde. Niti pomirenja.

Sve dok nam bivši predsjednik Mesić objašnjava kako je Bleiburg bio razumljiv čin osvete, pravdajući tako pokolje stotine tisuća nevinih ljudi, a sadašnji predsjednik Josipović predvodi četničke derneke u Srbu, slaveći četničke pokolje nad Hrvatima, a sve to financiramo svi mi, uz blagoslov naše Vlade, o kakvom je tu pomirenju riječ?

Stvarnog pomirenja nema i nikada ga biti neće.

Uvijek ćemo biti MI i ONI. MI, koji smo osjetili na vlastitim ledjima sve “blagodati” njihove “antifašističke” i komunističke vladavine u zatvorima širom ex Jugoslavije stvorene za “nepoćudne i nepodobne”  i koji još pamtimo svoje mrtve za koje nitko odgovarao nije.

I ONI, koji su desetljećima nekažnjeno ubijali i zatvarali neistomišljenike,   protiv kojih nikada nisu podignute optužnice i nikada nisu osudjeni za svoja nedjela.

Prošlo je previše vremena, zakasnili smo sa lustracijom?

Pa kako to da je ta lustracija zakasnila samo za Hrvatsku, a većina drugih zemalja ju bez problema provodi? Ne mjeri se vrijeme valjda u Hrvatskoj drugačije nego u ostalim zemljama, pa ono što se drugdje redovno obavlja, u Hrvatskoj nije moguće, jer smo negdje 50 godina u budućnosti?

Ogromna većina zemalja provela je ili provodi lustraciju na različite načine, u različitim oblicima i širinom, ali ju provodi.

Evo baš ovih dana Makedonija nastavlja sa lustracijskim postupkom, bit će kako je lustracija uhvatila vlak za Makedoniju, a propustila ga za Hrvatsku.

Kakve nam još bajke ostaju?

Zajednička sretna budućnost?

Sa takvim pričama ne možemo više ni djecu uspavljivati. Previše se nevine hrvatske krvi prolilo da bi se moglo samo tako zaboraviti. A sve dok nitko za to ne odgovara, ne može se ni oprostiti.

Pa tako, izbor nam baš i nije velik.

Ili ćemo provesti tu lustraciju, slijedom koje bi konačno Hrvatska mogla postati pravna država u kojoj bi ta pravda bila dostupna za sve nas, a ne samo za odabrane.

Ili nas jednom, u budućnosti, vjerojatno čeka neki novi rat, koji će biti daleko gori i daleko krvaviji od ovog prošlog.

Zato, što će ovaj put, za razliku od prethodnog, doista biti gradjanski rat.

Mišljenja sam kako je lustracija daleko bolje rješenje.

 
Diana Majhen

Kukuriku vlada – najgora vlada u povijesti Hrvatske?

 

2012_03_14_kokvratIako još nije prošlo prvih 100 dana nove Vlade premijera Zorana Milanovića, već sad je u najvećoj mjeri kristalno jasno da se radi o rijetko vidjenoj plejadi jeftinih birokrata, nesposobnjakovića, sitnih lopova, krupnih lopova, likova s poremećajima osobnosti, totalnih mediokriteta i, kao nikad do sada, teških kompleksaša.

Da sami sebi ne lažemo, u gotovo dvadeset i dvije godine demokratske Hrvatske istom su ministrirale svakojake spodobe, no nikada se nije dogodila ovakva koncentracija bizarnosti, prije svojstvena nekom propalom putujućem cirkusu nego ključnoj poluzi državne vlasti.

Nije prošlo ni tri mjeseca, a već je bjelodano vidljivo da je cijeli Kukuriku projekt loša i na brzinu sklepana PR fasada bez naznake ikakve suvisle ideje, čak i bez ikakvog cilja zadanog kojem ista ima namjeru težiti. Nekakav ozbiljan politički projekt, čak i ako nema politički program, imao bi bar scenarij preživljavanja za godinu-dvije. No, u slučaju Kukuriku koalicije, ne postoji čak ni politički projekt, ne postoji ni politička osnova koja bi se mogla zaokružiti političkim marketingom. Postoji samo zbrda-zdola nabacana gomila pojedinaca kojima je jedini cilj samoreklama.

Iako je bilo teško za očekivati da bi bilo tko bio u stanju nadmašiti neuspjehe prethodne vlade, apsolutno svaki potez nove vlade sugerira da će ista to biti u stanju napraviti, i to na dnevnoj razini. Jer, osim baljezganja gluposti, javnog bahaćenja, puštanja probnih balona, ogromne količine samohvale i brižljivog pripremanja javnosti na daljnja otpuštanja, rasprodaju nacionalnih vrijednosti i sveopću bijedu, do sada su isključivo radili na poslovima kadroviranja samih sebe i zapošljavanja podobnih, te na nastavku upropaštavanja gradjana, što kroz povećanje poreza, a što kroz daljnje gomilanje nesposobne birokracije.

Prvo imamo premijera koji jedva da ima kapacitet vodjenja kućnog savjeta i to eventualno u nekoj prizemnici, a svoje "sposobnosti" skriva iza isprazne unaprijed smišljene retorike u nekom političkom think-tanku. Tu je i prvi podpredsjednik, grandiozni poduzetnik specijaliziran u neracionalnom trošenju tudje love na loše projekte na loš način, a koji je umislio da je u najmanju ruku reinkarnacija Mesije, Bude, Roosevelta, Einsteina i Henryja Forda u isto vrijeme. Onda imamo podpredsjednicu vlade iz reda naše najdraže manjine kojoj je to prvi ozbiljni posao u životu. Tu je još jedan podpredsjednik, opet iz redova naše najdraže manjine, gospodarski stručnjak koji nikad nije zaradio niti jednu kunu mimo rada u javnom sektoru. Tu je i ministar financija, klasični komunistički direktor i pretakač iz šupljeg u prazno, koji bi, da je malo stabilniji, normalniji, pošteniji i simpatičniji, nalikovao na ministra financija iz popularnog stripa Maxmagnus.

Slijedi mladjahni ministar obrane, svježi akademski obrazovani gradjanin koji je lani uspio diplomirati u 42. godini života, inače poznat i po svome uspješnom upravljanju u danas propalim tvrtkama. Obzirom da je njegov sektor u Vladi već tako i tako odavno preminuo, očito su pretpostavili da je to idealno mjesto za njega.

O antipatičnoj vanjskopolitičkoj ministrici-profesorici iz velikosrpsko-ustaško-antifašističke familije, znanstvenici koja nikad nije objavila nikakav relevantan znanstveni rad i koja živi za oprost grijeha ljubljenoj Srbiji, suvišno je trošiti slova.

U vladinoj močvari još se posebno ističu i neiživljeni ministar znanosti, obrazovanja i sporta (i taj je najdraži "manjinac"), za kojeg i laik može zaključiti da ima poprilično velikih problema u izražavanju vlastitog karaktera i koji je vjerojatno u mladosti prečesto i prerevno gledao Robin Hooda što je definitivno tragično utjecalo na njegov duševni razvoj. Imamo i ministricu zaduženu za zaštitu okoliša koja ima veze sa zaštitom okoliša kao i s vlastitim ukusom, koja dolazi iz miljea nečega što se zove ekofeminizam i koja već mjesecima kao krucijalnu i epohalnu stvar najavljuje donošenje jednog zakona. Tu je i ministar uprave koji nikada nije ničime upravljao, i koji se u svega par godina uspio obogatiti radeći kao državni činovnik. Onda je tu i ministar poduzetništva koji nikada nije radio u poduzetništvu, osim ako pod poduzetništvo ne računamo sam SDP i pokoju državnu tvrtku. Kao posebnu priču, kao Natreen na kraju, definitivno spomenuti i našeg najdražeg ministra branitelja, dragovoljca koji je ujedno i mobiliziran, mučenika i patnika, brigadira i umalo generala koji je na ratištu proveo gotovo 50 dana i koji nikada nije nikome zapovijedao, koji je uredno primao povlastice kao PTSP-ovac pri čemu se nije liječio od istoga, da bi onda nevjerojatno i bez terapije ozdravio taman kad se pojavila mogućnost da ga se ponovno vještači.

Ima ih još koji nisu spomenuti, ali vjerujem da je ovo dovoljno. Sve u svemu, ako je i postojao netko tko je vjerovao da prethodno navedena gospoda i gospodje, odnosno drugovi i drugarice ipak imaju neku političku vrijednost do danas se morao definitivno rastrijezniti.

Kako bi zaokružili sliku, dodajmo još i lika s Pantovčaka, pripadnika iste partije, po kojemu je uloga predsjednika države ta da što više radi protiv nje, trčkarajući okolo po svijetu i ispričavajući se svima u ime Hrvatske i Hrvata, te hvaleći se usput tatom partizanom (Goli otok ne spominje) i za kojeg nikada sa sigurnošću ne možeš reći da li je gori državnik ili gori glazbenik.

Što se mene tiče, nadam se da će svi skupa nastaviti ovako. U tom nam slučaju ne ginu socijalni nemiri, možda kao uvertira u raščišćavanje situacije.

 

Diana Majhen

 

Kraj 'Lepog Baje' svaki četnik mirno spava

 

2011_10_15_mladen_bajicU nekoliko medija jučer se pojavila vijest o tome kako je hrvatsko državno odvjetništvo ustupilo  srpskom tužiteljstvu za ratne zločine optužnicu protiv generala Aleksandra Vasiljevića i potpukovnika Miroslava Živanovića zbog ratnog zločina protiv civila i ratnih zarobljenika u srpskim logorima Begejcima, Stajićevu, Srijemskoj Mitrovici, Nišu i Staroj Gradiški.

Nije da se radi o nekoj velikoj vijesti, jer se o tome govori već dugo vremena, ali obzirom kako je ovo došlo NAKON svih ovih tjeralica koje je Srbija raspisala za našim braniteljima, potrebno je postaviti neka pitanja.

Dakle, prvo i osnovno pitanje koje se treba postaviti i ne odustajati od njega dok se ne dobije odgovor je slijedeće: Što je Hrvatsko državno odvjetništvo radilo sve ove godine, kako bi zaštitilo hrvatske nacionalne interese i hrvatske državljane?

Meni se čini kako je na čelu DORH-a hrpa nesposobnih, nezainteresiranih i protuhrvatski raspoloženih ljudi. Drugo objašnjenje jednostavno ne vidim.

Nakon okupacije Vukovara, kroz srpske koncentracijske logore odvedeno je više od 10 000 osoba, od kojih se pouzdano zna da je 300 ubijeno, a 495 se vodi kao nestali.

Ne treba biti genij u matematici da bi se došlo do nekog približnog broja čuvara u tim logorima, no do dana današnjeg, Udruga pravnika Vukovar 1991. uspjela je prikupiti dokaze za 54 osobe, a kao što vidimo, za samo dvije je DORH podignuo optužnice. I to nakon više od 6 godina od kako je podnesena kaznena prijava. Da se samo malo htio baviti time, u 6 godina DORH je mogao izvući ime i optužiti skoro sve četnike koji su izvršili agresiju na RH, a ne jedva sklepati optužbu protiv dva čovjeka.

Van zdrave pameti je kako se  bivši logoraši, koji su prošli kroz pakao srpskih logora, moraju sami boriti za pravdu, umjesto da se takvim stvarima bavi DORH sa Mladenom Bajićem na čelu.

Takodjer, ne smijemo zaboraviti ni sve one silovane žene, za koji gnusan čin nikada nije odgovarao niti jedan četnik, a niti javnost ima bilo kakvih saznanja kako DORH na tome radi.

Pa tko to nama doista sjedi u DORH-u?

Ostaje nepoznanica čime se to Mladen Bajić bavi tolike godine, izuzev što nastoji ostati na čelu DORH-a, a u čemu mu svesrdno pomažu i vladajući i oporba.

2011_10_15_sanader_bajicBorba protiv korupcije? Pa Bajić se nije usudio ni u wc otići bez Sanaderovog odobrenja, kamoli podignuti neku optužnicu. I mi takvog čovjeka i dalje imamo na čelu DORH-a. Ako mu je prije Sanader naredjivao što smije a što ne smije, tko to sada radi?

Svaku stvar koju je bilo nužno napraviti u cilju zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, integriteta Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, Bajićev je DORH propustio učiniti.

Skupa sa Ministarstvom pravosudja.

Je li moguće toliko slučajnosti i toliko ljudske gluposti, ili se radi o nečemu posve drugom?

I vratimo se na pitanje dana.

Dakle, Hrvatska ustupa optužnice protiv Vasiljevića i Živanovića Srbiji. Idiotsko objašnjenje je slijedeće: Vasiljević i Živanović su nedostupni hrvatskom pravosudju, pa se to mora ustupiti Srbiji, koja će odlučiti hoće li im suditi ili ne. I, ukoliko Srbija odluči kako im neće suditi, nikome ništa, živjet će kao slobodni ljudi.

Pa tko je ovdje lud?

Naši su branitelji na tjeralicama koje je raspisala Srbija i svaki izlazak iz Hrvatske može ih odvesti ravno u srpske zatvore. Veljko Marić već robija u srpskom zatvoru i čeka još jedno sudjenje.

Gdje su hrvatske tjeralice za ovim zvijerima koji su silovali naše žene i mučili naše ljude po logorima? Zašto hrvatsko pravosudje nije poduzelo ama baš ništa u vrijeme dok se Srbija proglašavala nadležnom za sudjenja svima na teritoriju ex Jugoslavije? Jesu li u ministarstvu i DORH-u svo ovo vrijeme spavali zimski san?

Možda isti onaj koji uredno spavaju godinama kada su u pitanju zločini 'antifašista' protiv kojih prijave griju dno nečijih ladica u DORH-u, čekajući da i posljednji 'antifašist' krepa kako mu ne bi morali suditi.

Mladen Bajić, onako kako ga ja vidim, ili je totalno nesposoban, ili prodan, a jedno ne isključuje drugo.

Ostaje pitanje, za koju od te dvije stvari ga se svaki put nagradjuje novim mandatom.

Diana Majhen
http://www.dragovoljac.com

Kosorica – desno krilo SDP-a

 

 

2012-04 23 kosortitoNema tome ni tri godine, kako je HDZ, na čelu sa Jadrankom Kosor, instalirao Jovu Yusipovića na mjesto predsjednika Hrvatske. Podsjetimo se, u drugom krugu smo mogli birati izmedju Milana Bandića i vrlog nam 'antifašiste' Yusipovića. Nije da je neki izbor, i nije kako bi Milan Bandić bio idealan na mjestu predsjednika države. No, ako usporedimo Bandića i Josipovića, ne samo da je Bandić manje od dva zla, nego je nedvojbeno milijun puta pozitivnija ličnost po pitanju hrvatskih nacionalnih interesa.

A što je uradio Kosoričin HDZ? Dao zabranu svim svojim članovima da na bilo koji način podrže Bandića. Onih nekoliko koji su to javno učinili, dobili su pošteno po glavi od strane premijerke i njene svite.  Dodajmo tome kako je HDZ u prvom krugu sabotirao vlastitog kandidata Hebranga i još k tome instalirao dodatna dva svoja kandidata, Vidoševića i Primorca, kako bi razmrvio domoljubno biračko tijelo . Time je HDZ pomogao SDP-u da na Pantovčak dodje Yusipović, a što je HDZ dobio za uzvrat, valjda ćemo jednom saznati. Do sada se čini da su dobili jedino sudske procese, javnu blamažu i zatvor. Možemo samo zamišljati što bi sve čitali da su kojim slučajem postupili kao ljudi, pa odbili pomoći Yusipoviću. Bit će da je ovo što je do sada isplivalo u javnost samo mali dio onoga što se doista dogadjalo u HDZ-u. No, cijena je izgleda plaćena, imamo komunjaru na Pantovčaku i vjerojatno daleko manje hdz-ovaca po zatvorima nego bi ih inače bilo.

Ovih dana Kosorica nastavlja sa svojom politikom podrške SDP-u. Umjesto da nastoji bar prividno zaštititi hrvatske interese od komunista, ona daje javnu podršku Milanoviću izjavom kako bi i ona zabranila skup desničara da je na mjestu premijerke.

E, pa baš radi toga, ona NIJE više na mjestu premijerke, niti je HDZ na vlasti. Domoljubni Hrvati na prošlim su izborima odlučili da neće više podržavati HDZ. Nije tu riječ o tome što su krali, daleko od toga da crveni ne rade to isto. Dovoljno je samo pogledati što rade Čačić, Linić i ostalo društvo, ne treba više.  Riječ je o tome da je HDZ prodao i izdao svaki hrvatski interes koji je mogao. Onoga časa kada je Sanader došao na mjesto premijera, to je bio početak kraja HDZ-a.

A Jadranka Kosor ?

Ona nije čak ni Sanader. Što se mene tiče, ona je samo jedna velika nula. Osoba koja je na vlast došla tako što ju je Sanader instalirao na mjesto predsjednice, bez da su to odlučili članovi HDZ-a. Bivša članica KPJ koja i dan danas radi za njih i njihove interese. Ja osobno, doživljavam ju kao neku zloćudnu, amorfnu masu, koje se pod hitno treba riješiti kako bi čovjek ozdravio.

Uostalom, tko još vjeruje u to kako je godinama bila Sanaderova desna ruka koju je proglasio i svojom nasljednicom, a da se nije slagala sa antihrvatskom politikom koju je Sanader provodio i koja je tijekom njegove vladavine uspjela uništiti veći dio hrvatskog nacionalnog bića?

Pobjedi li Kosorica na izborima HDZ-a, to će značiti konačni kraj za HDZ.

Vjerujem kako će se, poput pravaša, raspasti na sto frakcija i strančica i svaka će biti posvadjana sa drugima.

Ima u tome neke poetske pravde. 

Pravaši upravo HDZ-u mogu zahvaliti to što su od izuzetno jake političke struje postali neparlamentarne stranke.  Vjerujem kako će se pravaši, s pravom, dobro zabavljati promatrajući raspad HDZ-a.

Cjelokupna situacija trebala bi konačno osvijestiti hrvatske domoljubne snage i natjerati ih da shvate kako postoje samo dvije solucije: Ili će se konačno ujediniti, ili će komunjare iz SDP-a vladati vječno.

Što se mene pak tiče, duboko se nadam kako će Milanović i cijela  njegova komunistička bagra, skupa s onim s Pantovčaka, nastaviti što jače i što više sa  zabranama svih mogućih vrsta. Voljela bih da nam otmu kuće i stanove, uzmu mirovine i plaće i zabrane nam disati.

I da nas počnu javno vješati, kao što su njihovi preci radili našima.

Da nam učine sve ono što nam i te kako žele učiniti, samo da nisu u strahu.

Možda bi hrvatski narod onda konačno progledao.

I oglasio se.

Diana Majhen

KONAČNO, SJETILI SMO SE DEVEDESETIH

 

Jučerašnji prosvjedni skupovi hrvatskih branitelja nisu samo znak da je braniteljima svega dosta, da je konačno stigla i ona kap radi koje se čaša izlijeva. Ti skupovi poručuju puno, puno više.

Bez medijske potpore, bez novaca, bez prave organizacije i u jako kratkom roku, bez aktivnog učešća  skoro svih velikih braniteljskih udruga, hrvatski su branitelji konačno odlučili reći – DOSTA!

KOMUNISTI ILI KOMUNISTI LIGHT?

 

2010_12_29_komunisti_lightRazmišljam o predstojećim izborima i lagano mi se diže kosa na glavi. Već unaprijed vidim predizbornu kampanju, svake godine istu, bez ikakvih iznenadjenja i bez ikakve nade da će se nešto promijeniti nabolje. Ponovno će to biti bitka izmedju HDZ-a i SDP-a, gdje će ovi više crveni predbacivati manje crvenima kako su pokrali državu, kao da i oni nisu to uredno radili 4 godine dok su bili na vlasti, a rade to i dok su u opoziciji.

Kome smeta Hrvatska pravoslavna crkva?

 

Bura koja se posljednjih dana digla na sam spomen osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve u najmanju je ruku zanimljiva za promatranje.  Evo je i episkop (što god to bilo) dalmatinski Fotije zatražio pomoć ni  manje ni više nego od predsjednika Josipovića, kako bi ovaj spriječio osnivanje takve Crkve.

KOLIKO ĆE NAS KOŠTATI TADIĆEVO GAŽENJE PO NAŠIM SVETINJAMA?


Evo čitam kako se po „hrvatskim“ medijima pitaju koliko će nas koštati Papin dolazak i tko to želi platiti. Doista zanimljivo pitanje. Žao mi samo što su dežurni dušebrižnici našli za shodno reagirati tek kada je u pitanju Papa.

Gdje su bili kada se trebalo pitati narod želi li plaćati 500 specijalaca i policajaca koji su osiguravali Gay pride? Ili, želimo li plaćati one srpske „Novosti“ u kojima kontinuirano pljuju po nama? Jel nas netko možda pitao da li smo htjeli plaćati ljetovanje na Brijunima Tadićevoj obitelji, raznoraznim šerbedžijama i onoj hrpi SDP-ovaca koji su kao tamo provodili radni odmor?

KERESTINEC – NOVA GROBNICA 70000000000 SRBA

 

Dan uoči dolaska Josipovićevog najboljeg prijatelja Tadića po ne znam koji put u Hrvatsku, valjda njemu u slavu i veselje, uhapšeno je više branitelja, djelatnika vojnog zatvora u Kerestincu. Kako se meni čini, ova su se dvojica dogovorila kako će poravnati krivnju za srpsku agresiju na Hrvatsku, a obzirom da naši ljudi koji su prošli najgore torture u srpskim logorima nikako da ušute, nego već skoro 20 godina traže pravdu, valjda je i tu pao neki dogovor.

Kazneni zakon je jasan: Puhovski i Čičak trebaju biti uhićeni

 

Povodom najnovijeg vala agresivnih medijskih istupa prof.dr. Žarka Puhovskog i njegovog kolege Ivana Zvonimira Čička vezanim uz oslobađajuću presudu Josipa Markovića na kninskom prekršajnom sudu u slučaju poznatom kao "Slučaj Za dom spremni", ovom prilikom recikliramo jedan naš stariji tekst, malo osvježen.

Kao izvor informacija koristimo Statut i Rješenje Udruge dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Grada Zagreba i unaprijed se istima na navedenom ispričavamo. Napominjemo da je u Hrvatskoj službeno i uredno registrirano 28 različitih udruga dragovoljaca HOS-a i te nekoliko sportskih klubova, te da velika većima za službenu oznaku ima prilagođenu oznaku HOS-a iz vremena Domovinskog rata, na kojoj piše ZA DOM SPREMNI. Dodatno, koristimo i važeće odluke državnih tijela RH, Ustav i zakonske propise.

Članak 5. Statuta UDHOS Zagreb kazuje slijedeće:

Udruga posjeduje pečat. Pečat Udruge okruglog je oblika, promjera 40 mm. Uz vanjski obod trostrukog pletera je ispisan puni naziv te adresa sjedišta Udruge a u sredini stilizirani grb Republike Hrvatske. Iznad stiliziranog hrvatskog grba, upisano je velikim slovima HOS, a ispod stiliziranog hrvatskog grba upisano je manjim velikim slovima od gornje upisanog HOS za 50 % manji ispis i glasi ZA DOM SPREMNI. Oko grba je stilizirani pleter.

Statut UDHOS Zagreb je, inače, donesen dana 16.12.2010. godine i predstavlja novi statut udruge. Navedeni članak se nije mijenjao još od 1998. godine. Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba, koji je upravno tijelo Grada Zagreba, je dana 14.02.2011. ovjerio navedeni Statut koji uključuje i navedeni članak 5. Obzirom da je Zakonom o Gradu Zagrebu obavljanje poslova državne uprave iz djelokruga ureda državne uprave u Gradu Zagrebu povjereno upravnim tijelima Grada Zagreba, te da u obavljanju poslova iz domene državne uprave upravna tijela Grada Zagreba imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave, jasna je, neupitna i institucionalno točna činjenica da je POZDRAV ZA DOM SPREMNI U REPUBLICI HRVATSKOJ DOPUŠTEN, i to od strane tijela državne uprave, dakle od države same.

Također, Članak 2. važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji definira pojam hrvatskog branitelja kao osobu

koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata, što direktno ukazuje da su postrojbe HOS-a pod oznakom ZA DOM SPREMNI zakonita institucija u Republici Hrvatskoj, odnosno je naziv ZA DOM SPREMNI zakoniti naziv u Republici Hrvatskoj.

Podsjećamo i na navod iz Izvorišnih osnova Ustava RH koji kazuje slijedeće: Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost  hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu  hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo...u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi  hrvatskog naroda i  hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.-1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Slijedom svega navedenog, napominjemo da su medijski istupi dvojice tzv. "intelektualaca" Čička i Banca, u kojima navedeni izraz Za dom spremni proglašavaju ustaškim i fašističkim čime korisnike istog proglašavaju ustašama i fašistima, te zagovaraju pravne sankcije protiv korisnika tog izraza u bilo kojem obliku, pa čak i traže stegovni postupak protiv državne službenice, sutkinje Katarine Peršen, samo zato što ista dobro radi svoj posao i poštuje zakone RH, neviđena drskost, bezobrazluk, očito vrijeđanje i grubo uznemiravanje hrvatskih dragovoljaca, branitelja, članova njihovih obitelji, obitelji poginulih i umrlih dragovoljaca i svekolike hrvatske javnosti. Ujedno se radi o grubom kršenju važećih hrvatskih propisa i samog Ustava RH, a sve to dolazi od strane dvojice likova koji su izbjegli sudjelovanje u Domovinskom ratu, da bi sad na ovako nevjerojatan način prosipali nečuvene objede.

Obzirom da Kazneni zakon izričito sankcionira takvo ponašanje, i to stavkom 1. članka 321. u kojem stoji da će se netko tko drugoga poziva na otpor prema zakonitim odlukama ili mjerama državnih tijela ili prema službenoj osobi pri obavljanju zakonite službene radnje kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine, te stavkom

1. čl. 322. u kojem stoji da će se netko tko iznosi, pronosi ili širi glasine za koje zna da su lažne s ciljem da njima izazove uznemirenje većeg broja ljudi, i takvo uznemirenje i nastupi kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine, postoji službena dužnost Ministarstva unutarnjih poslova RH i Državnog odvjetništva prema navedenoj "gospodi" i procesuiranje istih od strane nadležnog suda prema navedenim člancima Kaznenog zakona.

Na redu je pravna država, vladavina prava i poštovanje zakona. Gospodi je mjesto u zatvoru na najmanje tri mjeseca.

 

Uredništvo

www.dragovoljac.com

KARAMARKO I BOŠNJAKOVIĆU, SRAM VAS BILO

 

Konačno se jučer oglasio glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec, te potvrdio ono u što smo u biti svi već sumnjali. Ovu državu vodi hrpa lažljivaca i pokvarenjaka. Za tjeralicu koja je raspisana za uhićenim vukovarskim braniteljem Tihomirom Purdom hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova zna već više od tri godine, a zna i Ministarstvo pravosudja, obzirom da ga je MUP obavijestio o tome.

KAO JANJAD NA KLANJE


2010_06_29_kao_janjad_na_klanje.png Kako iz godine u godinu, ne samo da ne jenjava, nego eskalira hajka na hrvatske branitelje, kao da se radi o nekoj nagradnoj igri čiji je dobitak pobrati onaj tko više branitelja osudi i strpa u zatvore, čovjek ne može a da se ne zapita neke stvari.Pogledajmo malo ljude koji su u Hrvatskoj optuženi za ratne zločine, a branili su tu istu Hrvatsku sa puškom u ruci. Uz rijetke iznimke, njihova je sudbina uglavnom povjerena braniteljima po službenoj dužnosti, a svi znamo što možemo očekivati od nekoga tko te brani a da ne očekuje poveliku svotu novca u slučaju pozitivnog ishoda, čak i u slučajevima kada ishod nije pozitivan, ali je bar uložen trud u to da bude.

Kako Ivo Goldstein grmi i oblači 'hrvatskom' televizijom

 

2011_03_19_ivo_goldstein_yutelZa slučaj da nam još nije jasno na kakve se sve načine 'hrvatska' televizija pretvara u jugoslavensku, najbolje može poslužiti posljednji primjer, koji se dogodio pri izboru članova Programskog vijeća HRT-a.

Za mjesto predsjednika Programskog vijeća HRT-a bila su dva kandidata: Nada Zgrabljić Rotar i Milan Kujundžić.  Za Zgrabljić Rotar zna se da je rodjena Beogradjanka, članica SDP-a, a za Milana Kujundžića da je ravnatelj KBC Dubrava, i član HDZ-a.

No, novost svakako predstavlja imenovanje Ive Goldsteina u Programsko vijeće.  Ja se iskreno pitam, znači li to da ćemo na hrvatskoj televiziji pod obvezno gledati serijale o Jasenovcu i hoće li naša djeca učiti povijest 'po Goldsteinu' putem te iste 'hrvatske' televizije.

A da Goldstein nije tek puka figura u tom vijeću, nego da će u njemu imati i te kakav utjecaj, potvrdilo se već pri samom izboru predsjednika istoga.

Nakon što su u prvom krugu Kujundžić i Zgrabljić Rotar dobili izjednačen broj glasova, na scenu je stupio Goldstein. Optužio je Kujundžića kako je prije izvjesnog broja godina posjetio grob Ante Pavelića u Španjolskoj, te se javno upitao kako netko, tko je uradio tako nešto, može postati predsjednik Programskog vijeća HRT.

Naravno, time je Goldstein u biti donio odluku o predsjedniku, jer su poznate hrvatske reakcije kada ih Židovi prozovu za bilo što. Podvije se rep medju noge, šuti i povladjuje.

Naravno da je u drugom krugu Kujundžić  izgubio. A izgubio je isključivo zato što se u svoje slobodno vrijeme, u svom privatnom životu, odlučio posjetiti grob Ante Pavelića. Pa ljudi, gdje mi to doista živimo? Ovo je scenarij iz najgorih dana ex Jugoslavije. Još je Kujundžić i dobro prošao, mogli su ga poslati na Goli Otok.

Pa tako,  ako do sada niste bili zadovoljni programom HRT, od sada ćete vjerujem biti zadovoljni još puno manje.

Dok su se do sada držali na ledu i nisu prikazivali serijali o Vukovaru, a istovremeno se prikazivao serijal koji je napravio agresor, o svom vlastitom napadu na Dubrovnik, upitajmo se što će se tek sada prikazivati, a što će biti cenzurirano.

Želite HRVATSKU televiziju?

Jedini način da se do nje dodje je masovno otkazivanje pretplata.

U suprotnom, možemo nakon ove crnogorske, očekivati i po koju srpsku seriju u kojem će branitelji Vukovara biti prikazani kao agresori, a Srbi kao nevine žrtve.

O Jasenovcu da ne govorim.

U biti, čini se da možemo očekivati sve osim onoga za čega plaćamo:

Hrvatske televizije.

Diana Majhen

Kako Fred Matić pokušava zacrveniti Kninsku tvrdjavu

2012 08 03 kninsdpKako je to najavio najpoznatiji hrvatski mobilizirani dragovoljac, a trenutni ministar branitelja, čije imenovanje nije prestalo izazivati smijeh i nevjericu, Predrag Matić-Fred, u buduće će se drastično promijeniti pravila ponašanja prilikom proslave Oluje.

Kaže Matić, kako bi  na Kninskoj tvrdjavi trebali prisustvovati samo predsjednik države, premijer, predsjednik Sabora, te ministri obrane, unutarnjih poslova i branitelja.

Na prvi pogled, sve u redu, ako zlo ne možeš iskorijeniti, bar ga možeš smanjiti.

Svima nam je već zlo od pogleda na političare koji se svake godine uredno naslikavaju u Kninu, da bi zatim otrčali u Sabor i dignuli ruku glasajući da se uhapsi još koji branitelj kojemu možemo zahvaliti što je Knin oslobodjen od četnika. U biti, svi oni koji su npr lovili generala Gotovinu po cijelom svijetu kako bi ga isporučili u Haag upravo radi te Oluje, prvi su kada se na proslavi Oluje treba slikati i davati izjave.

KAKAV PREDSJEDNIK, TAKAV I SAVJETNIK


 
2010_03_28_ivo_josipovic.jpg Najava Predsjednika Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damira Jašarevića  kako će prijaviti sebe i Freda Matića, savjetnika za braniteljska pitanja Ive Josipovića, kao lažne branitelje i invalide, otvorila je cijeli niz pitanja vezano za objavu registra branitelja, kao i za sam Josipovićev izbor.Naravno, predsjednik ima puno pravo odabrati savjetnika prema svom mišljenju, al je doista neobično da na takvo mjesto nije postavio nekoga tko je prošao hrpu bojišnica,  pa je samim tim malo bolje upućen u ono što se dogadjalo, kao i u cijelu braniteljsku problematiku općenito.

JOVO U NJEMAČKU – JOVO IZ NJEMAČKE

 

Samo što se vratio iz Njemačke, u kojoj, unatoč svojim izjavama, izgleda baš i nije bio najbolje dočekan, Josipović se primio pitanja branitelja.  Ne znam da li je možda revoltiran time što su čak i Mesićevi posjeti Gruziji bili daleko više medijski popraćeni nego njegov posjet Njemačkoj, ali uz njegove jasne komunističke stavove, te izbjegavanje bilo kakvih odgovora kada su u pitanju ubojice koje Hrvatskom slobodno šeću, a ubijale su u ime komunističke ideologije, nije bolje mogao ni očekivati.

Josipoviću, ponovno ti se omaknulo !

 

2011_09_15_josipovic_liar'Komentirajući u ponedjeljak u Rijeci slučaj Božidara Vučurevića, predsjednik Republike Ivo Josipović kazao je da ono što Hrvatska može jest inzistirati na izručenju, a ako postoji zapreka, jer je Vučurević državljanin BiH i ne može biti izručen, onda mora inzistirati da mu se sudi u BiH. To je dosta čvrst dio međunarodnog kaznenog prava, kazao je Josipović, dodavši da, ako BiH ne može izručiti svog državljanina, onda mora organizirati suđenje.'(Vjesnik, 12.09.2011.)

 

E pa, hvala precedniku Josipoviću što nam je pojasnio neke stvari. Kada je već tako lijepo započeo i obrazložio nam kako se u biti ne trebamo uzrujavati, jer će Vučureviću biti sudjeno u BiH, možda bi nam mogao objasniti i jedan, potpuno identičan slučaj u kojem ga nismo čuli kako se poziva na bilo kakvo medjunarodno pravo.

 

Riječ je, naravno, o ocu njegovog savjetnika Saše Perkovića, Josipu Perkoviću. I o njegovom šarenom udbaškom društvu uključivo Zdravka Mustača,  Ivana Lasića, Borisa Brnelića, Brunu Smokvina, Ivana Cetinića i Marina Modrića. Te ljude već godinama Njemačka traži kako bi im sudila za ubojstva Hrvata, ali u Hrvatskoj se jednostavno ne poštuje nikakav zakon kada je u pitanju sigurnost i blagostanje udbaških djelatnika.

 

Dakle, Josip Perković i društvo, hrvatski su (na žalost) državljani. Obzirom kako ih Njemačka ne traži radi nikakvih ratnih zločina, ne postoji nikakva prepreka da se isti Njemačkoj izruče.

 

No, njih ne samo da se ne izručuje, oni mirno žive i spavaju snom pravednika u Hrvatskoj, iako se nalaze na tjeralicama. Znaju oni dobro na kakve su sve odgovorne funkcije u Hrvatskoj namjestili svoje nasljednike, ne trebaju se radi ničega uzrujavati.

 

U medjuvremenu, da stvar bude bolja, Mladen Bajić postaje skoro pa najmoćniji čovjek u državi. Isti onaj Mladen Bajić koji je taj posao trebao odavno odraditi, obzirom kako se već godinama nalazi na čelu DORH-a, a sama činjenica kako za Bajića redovno glasaju i vladajuće i oporbene stranke govori dovoljno sama za sebe.

 

Bajić, čiji ured svake godine prepisuje stare izvještaje o partizansko-komunističkim zločinama, uz neznantne kozmetičke izmjene. I čiji ured do sada nije optužio niti jednog jedinog udbaša za sve one Hrvate koje su poubijali.

 

Taj isti Bajić danas, stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona RH, de facto 'drma' Hrvatskom. Jer, ukoliko niste udbaški djelatnik, po tom zakonu nemate skoro pa nikakvih prava. Mogu vas neovlašteno prisluškivati, pratiti, snimati i to na svakom mjestu. Mogu vas do 5 godina držati u pritvoru. Vaš odvjetnik ne smije biti prisutan kada se ispituju svjedoci optužbe protiv vas. I što je najbolje, svi protupravno skupljeni dokazi protiv vas mogu se upotrijebiti u sudskom postupku. Po ovom novom zakonu, prava gradjana Hrvatske stavljena su negdje ispod prava gradjana Kine, a glavni državni odvjetnik postao je osoba koja će cijelim tim cirkusom vedriti i oblačiti.

 

Pa sad, kako vjerovati Bajiću, koji je bio i ostao pogodan svim režimima i svakoj vlasti, a istovremeno nije učinio ama baš ništa kako bi dokačio nekog za kradju iz vladajućih ešalona, sve dok taj netko nije prestao biti dijelom istog?

 

Da li je onda Bajić nesposoban ili potplaćen? I jedno i drugo su strašne mogućnosti obzirom da se radi o osobi koja je postala neka vrsta glavnog šerifa kada je u pitanju provodjenje zakona u RH. I kada ste svjesni toga kako će baš takva osoba odlučivati o tome hoće li se protiv vas dići neka optužnica ili neće.

 

A nisam primjetila kako je Bajić do sada posvetio 5 minuta privodjenju pravdi nekog udbaša.

 

Hrvatska je vlada, kao i Pantovčak i pravosudje, prepuna bilo udbaških potomaka, bilo njihovih sljedbenika, a sami udbaši još uvijek su u Hrvatskoj izuzetno moćni ljudi. Oni godinama štite jedni druge i godinama se kod nas ponavlja isto:

 

Udbaši slobodno šetaju, a hrvatskim braniteljima pune se zatvori.

 

Za udbaše zakoni ne postoje, za hrvatske branitelje nisu ni potrebni, dovoljna je riječ bilo kojeg četnika da ih se zatvori.

 

Udbaši aktivno učestvuju u kreiranju hrvatske političke scene, iako su desetljećima radili protiv Hrvatske i ubijali Hrvate na svakom koraku.

 

Hrvatski branitelji ne smiju ni blizu politici, izuzev ako nisu sateliti neke stranke, iako su stvorili Hrvatsku  i spašavali hrvatske živote.

 

Etc…etc…

 

Iskreno me čudi što u Hrvatskoj još nije proglašena neka udbaška stranka. Kada se već nalaze posvuda u obnašanju vlasti u našoj zemlji, mogli bi mirne duše osnovati i svoju stranku.

 

Problem je vjerojatno u tome što bi HDZ i SDP spali na minoran broj članova, svi bi pohitali u tu novoosnovanu stranku.

 

No, vratimo se izjavi čuvenog, naročito od Haaga priznatog pravnika, precednika Josipovića.

 

Dakle, Josipoviću, možeš li ti ovom hrvatskom narodu, kojemu si na žalost predsjednik, objasniti kako to da se u jednom slučaju poziva na 'čvrsto medjunarodno pravo' po kojemu se MORA suditi državljaninu neke zemlje u njegovoj matičnoj zemlji, ako ga se već neće izručiti, a u drugom slučaju se to isto ne mora učiniti?

 

Pa nisi li ti skoro objašnjavao članovima HČSP-a kako je Perkoviću i ostalima nemoguće suditi dok Hrvatska ne udje u EU, kako bi se mogao primjenjivati europski uhidbeni nalog?

 

Što je, naravno, čista nebuloza, jer koji nas to zakon SPRIJEČAVA da kao prvo, izručimo Perkovića i društvo, a kao drugo, istima sudimo ovdje, u Hrvatskoj?

 

Zar je nama potreban nekakav europski uhidbeni nalog na temelju kojeg bi sudili u našoj zemlji ubojicama koji su naši državljani?

 

Zašto se onda ista stvar ne primjenjuje na naše hrvatske branitelje?
Zašto ne čekamo nekakve imaginarne europske uhidbene naloge kako bi im se sudilo, nego ih Bajić i društvo, skupa sa nalogodavcima, proganjaju kao divljač i to bez lovostaja?

 

Našem vrlom pravniku i pravedniku Josipoviću omaknulo se nešto što si nikako nije smio dopustiti. Svojom je izjavom vrlo točno opisao stanje u Hrvatskoj, što se zakona, prava i pravednosti općenito tiče.

 

Postoje udbaši i oni su nedodirljivi. Na njih se nikakvi zakoni ne primjenjuju.

 

I mi ostali,  koji se svaku večer trebamo pitati jesmo li slučajno krivo pogledali kojeg četnika, pa ćemo već sutra završiti u zatvoru.

 

 

 

Diana Majhen

 

 

 

JOSIPOVIĆEVA ПРАВДА

 

2011_02_05_tadic_josipovicRazlozi radi kojih je Tihomir Purda još uvijek zatočen u BIH zatvoru, a Veljko Marić čeka sudjenje u srpskom zatvoru, raznovrsni su. Jedan od njih je sporazum koji je u ime DORH-a potpisao Mladen Bajić još 2006. godine sa srpskim pravosudjem, a na temelju kojeg je presudno za nadležnost suda izvršenje kaznenog djela i ratnog zločina. Dobro jutro, hrvatski narode.

JOSIPOVIĆEV RAT SPOMENICIMA

 

U srijedu, 8.12.o.g., Ivo Josipović otkriva još jedan partizanski spomenik. Prema navodima medija, spomenik po nazivom Poziv na ustanak posvećen je žrtvama fašističkog terora replika je spomenika koji je svojedobno izradio Vojin Bakić. Iako na prvi pogled djeluje nebulozno da se u spomen na žrtve podiže spomenik pod nazivom Poziv na ustanak, kad su u pitanju partizani ništa nije čudno. Za njih su žrtve, prave ili izmišljene, samo sredstvo za pobuđivanje najnižih osjećaja kod pripadnika vlastite sljedbe, poriva za osvetom i opravdavanjem masovnih zločina protiv neistomišljenika. 

Još malo i bit će vrijeme da se krene

2012 07 27 linmilcacid1

Jedan od najvećih problema naše zemlje svakako je taj što se na vlasti redovito smjenjuju HDZ i SDP, dok ostale stranke jednostavno ne mogu probiti medijsku cenzuru, obzirom da skoro sve medije u rukama drže baš navedeni. No, to nipošto nije naš najveći problem, iako se možda tako čini. Naš je najveći problem u tome što ama baš svaka vlada, što god radila, uredno odradi svoj mandat do kraja.

Time je poruka koja se šalje svim budućim Vladama slijedeća: Možete lagati, varati, krasti, pljačkati narod, pljuvati po braniteljima i Domovinskom ratu. Možete zatvarati hrvatske branitelje i slaviti četnike, možete falsificirati našu povijest. Možete se i dalje bogatiti i živjeti u luksuznim vilama dok narod prekapa po kantama za smeće, možete dizati cijene grijanja, struje, hrane…Možete što god hoćete.

Jer, narod šuti.

Pa, ako su svjesni toga kako ih nitko neće spriječiti u tome da 4 godine, na koliko su izabrani, sve to rade, zašto to ne bi i radili?

JOŠ JEDAN ČETNIČKI DERNEK, OVAJ PUT U VUKOVARU


Da Ivo Josipović nema morala, to mi je bilo jasno od prvog dana. Počevši od mutnih poslova vezano za izvlačenje love iz propadajuće banke, kada su svi ostali gradjani Hrvatske satima i satima stajali u redu i na kraju ostali bez svog novca. Kandidirati se za predsjednika države i to ni manje ni više nego pod sloganom „Pravda za sve“ nakon tako nečega govori sasvim dovoljno o moralnim vrijednostima čovjeka koji je to uradio.

JESMO LI JOŠ UVIJEK – LJUDI ?


Ili smo to bili tek u odredjenom trenutku naših života, u periodu kada smo takoreći goloruki jurišali na tenkove i skidali jugočetničke avione više zahvaljujući hrabrosti, a manje zastarjelom i rijetkom naoružanju?
U kojem smo to točno trenutku odlučili da je period od 5 godina sasvim dovoljan da se bude čovjek, a da se nakon njega ponovno možemo vratiti svom sluganskom, sveprihvaćajućem mentalitetu, zahvaljujući kojemu smo pola stoljeća bili roblje, prije nego smo postali ljudi?
U zemlji za koju smo se borili, u onoj našoj Hrvatskoj, o kojoj smo sanjali, ništa nije kako je trebalo biti.

Je li Bajić u biti učinio uslugu HDZ-u?



Potez vječnog i glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića, kojim je neposredno prije izbora stavio cijelu jednu političku stranku pod istragu, blokirao joj imovinu i time onemogućio ravnopravne izbore na prvi  pogled ostavlja mjesto samo jednom pitanju: Koliko su mu iz SDP-a platili i što su mu sve obećali u zamjenu za ovo?

Doista je vrijeme savršeno tempirano i to nakon istraga koje su trajala mjesecima i godinama, a ticale su se HDZ-ovskih dužnosnika. I ni manje ni više, baš mjesec i pol prije izbora, Bajić stupa na scenu.
Time se, naravno, u redovima onih koji podržavaju HDZ stvorio opravdani revolt. Da je situacija kojim slučajem obrnuta, već vidim Milanovića, Čačića, Pusićku i društvo kako trče po cijeloj Europi i urlaju na sav glas o povrijedjenim ljudskim pravima, namještenim izborima i tko zna o čemu sve ne.

No, pogledajmo malo i druge mogućnosti.

HDZ, kao takav, teško da bi dobio ove izbore. S jedne strane, napravili su katastrofalnu pogrešku za vrijeme dok su bili na vlasti, a to je što su dopustili da se samo i isključivo čiste njihovi redovi u borbi sa korupcijom. Svi mlaki pokušaji da se dohvate Čačić, Linić i svi ostali za koje već godinama čekamo da ih strpaju iza rešetki završili su neuspjehom. Moguće je HDZ pripremao veliku završnicu, u kojoj bi glavni akteri bili baš navedeni, čime bi se neposredno prije izbora nanijela gadna šteta SDP-ovcima. Kako god bilo, očito je pokušaj propao, a razni crveni kriminalci i dalje slobodno šeću.

S druge strane, HDZ je u osam godina vladavine uradio sav prljavi posao, uključivo ono čuveno lociranje, hapšenje i transferiranje čovjeka kojega svi poštivamo, generala Gotovine. Obrušio se na hrvatske branitelje svom snagom, napunivši zatvore na svakom koraku onima koji su stvarali Hrvatsku. U ime dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom, dopustio je da se Srbija proglasi nadležnom za ratne zločine na području ex Jugoslavije i time u biti predao naše branitelje na milost i nemilost onih koji su ih već jednom pokušali ubiti, onda u ratu, danas u nekakvom kvazi miru. Prihvaćao je srpske optužnice, da bi se tek prije izbora sjetio Zakona o ništetnosti, koji u biti ne štiti nikoga osim na području Hrvatske, a pitanje je koliko će vrijediti ukoliko nas uspiju strpati u EU. Umjesto da je prekinuo diplomatske odnose sa Srbijom, izmijenio optužnice i pokrenuo nove procese protiv aboliranih četnika, čime bi Srbiji bila poslana jasna poruka o tome što će se dalje dogadjati ukoliko se nastavi sa agresijom na Hrvatsku.

Uz sve navedeno, HDZ je izgubio najveći dio svog inače stalnog biračkog tijela, hrvatske branitelje. Kao i one hrvatske domoljube koji ne podupiru takvu politiku klečanja pred EU i Srbijom.
Time je HDZ praktički ostao na vjetrometini, uz vrlo slab zaklon.
No, upravo tada stupa na scenu Bajić i podiže optužnicu protiv HDZ-a. I što se dogadja?

Hrpa onih koji inače ne bi ni u ludilu dali glas HDZ-u, okreću se ponovno prema njemu. Samo iz razloga što se izbori ovim Bajićevim potezom čine namješteni, a takodjer i iz straha kako ćemo, uz crvenog Josipovića, dobiti crveni SDP, čime će se ostvariti ona njihova najava o crvenoj Hrvatskoj. Još gore, ovo što se tumači kao Bajićev udar na HDZ, ostavlja mjesta sumnji hoće li se HDZ ikada kao stranka u potpunosti oporaviti, ili su komunisti iz SDP-a jedino što će vladati Hrvatskom u godinama koje slijede.

I tako, izborni poraz koji bi HDZ najvjerojatnije pretrpio pretvara se u nešto sasvim drugo: U nasilno dovodjenje na vlast Komunističke partije koja se danas naziva SDP i koja je, k tome, još poštedjena svih pravih istraga o korupciji, lopovluku i štetnim potezima po Hrvatsku za vrijeme dok je bila na vlasti.
Oni koji su napustili HDZ, razočarani time u što im se stranka pretvorila, polako joj se vraćaju. Potpora HDZ-u  u narodu ne pada, nego jača.
Ukoliko HDZ, što se čini sasvim izvjesnim, izgubi izbore, ostat će kao dovoljno jaka opozicija koja će zadavati gadne probleme SDP-u, ukoliko ovi dobiju te izbore. Bez ovog Bajićevog poteza, HDZ je bio u opasnosti jednostavno nestati sa političke scene.

Kada čovjek sve  skupa sabere, to nalikuje na borbu izmedju dvije frakcije komunista. Jedni su više crveni i silom nas hoće u novu Jugoslaviju, pod okriljem Europe. Drugi su malo manje crveni, njima ne treba Jugoslavija, ali su nas spremni prodati kao roblje EU a da ni ne trepnu okom.
Za Hrvate ostaje samo treća opcija, a to je hrvatska domoljubna opcija, koja nema veze ni sa HDZ-om ni sa SDP-om.
Mi jednostavno moramo ostaviti HDZ i SDP neka igraju svoje igrice, u stalnim izmjenama obnašanja vlasti u Hrvatskoj, te se okrenuti nekome tko do sada nije vukao izdajničke poteze, tko nije opljačkao zemlju za koju se umiralo, tko nije izdavao hrvatske nacionalne interese.

Ukoliko to ne uradimo, u godinama koje slijede možemo samo promatrati kako nam čas jedni, čas drugi, rasprodaju Domovinu, hapse branitelje i sve naše svetinje bacaju u blato.
To možemo promijeniti jedino svojim glasovima na izborima.
Ako to ne učinimo, upitajmo se, jesmo li uopće zavrijedili imati Hrvatsku?
 
Diana Majhen

IZDAJNICI

 

2011_01_09_hr.ratnikDa su Josipović i Kosorica preveslali rodbinu nestalih Vukovaraca odavno je jasno. Obećavajući nekakve dokumente koje je navodno Tadić trebao donijeti sa sobom, a koji bi trebali rasvijetliti sudbinu onih za kojima još uvijek tragamo, uspjeli su prošetati Tadića Vukovarom i Ovčarom bez većih incidenata. Očajni ljudi, koji ne znaju što se dogodilo sa njihovim najmilijima i koji se za svaku slamku hvataju kao za spas, podnijeli su i to poniženje, vjerujući kako će im to pomoći da saznaju njihovu sudbinu.

Imaju li Hrvati pravo na samoobranu?

 

 

2012 06 04 sinanoovicKako stvari stoje, izgleda da je jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na samoobranu, nešto što se ne odnosi na Hrvate. A ako su ti Hrvati još i hrvatski branitelji, dolazim do zaključka kako su se, prema zakonima koji se danas provode u Hrvatskoj, svi trebali predati četnicima, a nipošto braniti se.

Posljednjih dana mediji su se, poput lešinara, obrušili na Don Ivicu Sinanovića.  Jednostavno ne prestaju. Kakvo uživanje, kakva poslastica za jugoslavene, srbe, komuniste, ateiste…..

Čovjek je ujedno i hrvatski branitelj i katolički svećenik. Gdje ćeš bolje. Jedinstvena prilika za udariti i po braniteljima i po katoličkoj vjeri. Sva mržnja, sve nakupljene frustracije onih koji su zauvijek izgubili svoju Jugoslaviju isplivale su na površinu i svi su se brže-bolje dohvatili tipkovnica kako ne bi propustili priliku za obračun sa predmetom svoje mržnje.

Nikoga ne zanima i nitko ne postavlja pitanje radi li se tu u možebitnoj nužnoj samoobrani. Jer, ako ti netko lupa po vratima u dva u noći, teško je zamisliti da to radi zato da bi ti poželio laku noć. Ili da je došao u prijateljski posjet popiti kavu.

Da stvar bude gora, i pokojni Kraljević takodjer je hrvatski branitelj. Tako da je u ovom, tragičnom slučaju, upravo smrt jednog hrvatskog branitelja poslužila tome da se sotoniziraju branitelji općenito, a napose Katolička crkva.

Umjesto da se stvar svede na ono na što bi se svela u svakoj normalnoj zemlji, umjesto da se postavlja pitanje kako bi bilo tko reagirao u takvoj situaciji, umjesto da se javnosti omogući da čuje i što Don Sinanović ima za reći po tom pitanju, jedino što imamo je neprestana medijska haranga na svećenika.

Ovdje moram napomenuti kako me je posebno ogorčilo ponašanje naše Katoličke crkve. Ona je Don Sinonovića razrješila dužnosti TRAJNO i do daljnjega mu zabranila vršiti sve čini svećeničkog reda. I dok s jedne strane imamo svećenike koji su dokazani pedofili, a koje premještaju iz jedne župe u drugu, u ovom slučaju je sama Crkva osudila čovjeka prije suda, kao da za njega ne vrijedi ono da je nevin sve dok mu se ne dokaže krivica.

Postoji li mogućnost da je čovjek jednostavno branio sebe i svoj dom, ili se ta mogućnost unaprijed odbacuje kao neprihvatljiva, obzirom da nigdje nije ni spomenuta?

Nije slučaj Don Sinanovića nipošto jedini, prisjetimo se što se dogodilo Goranu Radanoviću, takodjer, na njegovu nesreću, hrvatskom branitelju. Njemu je  u stan u kojem su mu spavali i žena i djeca  u ponoć provalilo šestoro muškaraca, a kada je Radanović u samoobrani ranio jednog napadača, drugi je pucao i ranio njega. Obzirom da je bio ranjen, a napadači su bili u stanu, Radanović  je na njih bacio bombu. Nije baš da je imao izbora i ne znam tko bi normalan postupio drugačije.

No, naše pravosudje smatralo je kako je Radanović prekoračio nužnu samoobranu i proveo je dva mjeseca u zatvoru, a osudjen na četiri i pol godine. Srećom je bio pametan pa je nestao prije odsluženja kazne, jer je godinama nakon toga Vrhovni sud ukinuo osudjujuću presudu i naložio ponovno sudjenje. Da je bio ovdje, Radanović bi naravno odrobijao svoju kaznu. Nije Radanoviću pomoglo čak ni to što je Srbin, jer, bio je hrvatski branitelj i branio je Hrvatsku, pa je očito da je tu Hrvatsku smatrao svojom Domovinom.

A da stvar bude bolja, čovjek je taj isti dan prijavio policiji prijetnje, na što je dobio odgovor kako nema za što brinuti.

Ja se doista pitam, što bi bilo tko od nas napravio da mu šestoro naoružanih ljudi bane u kuću u kojoj mu spava obitelj. Bi li ih ponudili pićem? I kakvo je to prekoraćenje nužne samoobrane kada se braniš od šestoro naoružanih ljudi u vlastitom domu? Jel prvo trebao pustiti da mu možda pobiju ženu i djecu, pa tek onda reagirati?

A možemo govoriti i u globalu, počevši od samog Domovinskog rata. Pa nisu zatvori puni četnika koji su napadali, nego branitelja koji su branili.

Mi Hrvati nismo imali pravo na samoobranu devedesetih. Tako kaže Haag, a tako kažu i oni što su zaposjeli državu koju smo stvorili i vladaju njome. Nemamo pravo na obranu ni danas, tako kaže pravosudje koje je trebalo biti hrvatsko, ali to, izuzev imenom, nikada nije postalo.

Time nam se jasno poručuje kako pravo na samoobranu nemamo ni u budućnosti. I što nas čeka ukoliko se pokušamo braniti.

A to se poglavito odnosi na hrvatske branitelje i kako vidimo, na katoličke svećenike.

Ne poznajem osobno Don Ivana Sinanovića. No, od puno ljudi čula sam samo riječi hvale za njega. Kažu kako se uvijek trudio pomoći svakome i kako je uvijek imao lijepu riječ za svakog. 

Nisam bila ni prisutna dogadjaju radi kojeg je  u zatvoru, ali mi zdrava logika kaže kako bi se u medijima trebala čuti i njegova strana te priče.

No, toga u medijima nema.

Postoji samo medijski linč koji se provodi nad njim, te koji može i te kako utjecati na konačnu presudu, a za što nikoga nije briga.

Mislim da bi sve nas trebalo biti itekako briga, jer Don Sinanović je živo otjelotvorenje onoga do čega držimo: obrane naše Domovine i naše vjere.



Diana Majhen
http://www.dragovoljac.com

Ili ćemo se pod hitno riješiti Milanovića, ili će se on riješiti nas

 

2012 18 26 milllvragKao što svi znamo, lik po imenu Zoran Milanović je u ovoj državi na vlasti već osam mjeseci. On je premijer, odnosno nositelj izvršne vlasti. On je postavio ministre, on upravlja ministrima. On je na čelu državnog aparata koji u ovoj državi donosi ključne odluke. O kakvoći njegovih odluka govore najnoviji statistički podaci.

Cijene su na godišnjoj razini veće za 2,3%. Hrana je skuplja za 4,3%. Stanovanje i režije su skuplje za 12,8%. Struja je skuplja za 22,1%. Plin je skuplji za 25,8%. Proizvođačke cijene svih proizvoda u prosjeku su veće za 5%. Industrijska proizvodnja je smanjena za 5,5%.

U odnosu na prošlu godinu, u ovoj je izdano 23,9% manje građevinskih dozvola. Opseg građevinskih radova manji je za 9,1%. Promet trgovine na malo je smanjen za 5,1%. Ukupni transport je smanjen za 25,2%, željeznički za čak 52,8%. Prekrcaj tereta je manji za 13,1%. Prijevoz na vodenim putevima je manji za 12,5%.

Prosječna plaća je manja za 1,9%. Istovremeno je smanjen i broj zaposlenih u pravnim osobama za 1,8%, od toga u proizvodnim granama kao što je građevinarstvo za 7,2%, u rudarstvu za 6,5%,u industriji za 3,7%.

Kao kuriozitet, potkraj srpnja 2012. bilo je evidentirano 298.690 nezaposlenih osoba, što je za 3.813 osoba, odnosno 1,3% više nego prethodnoga mjeseca te za 11.095 osoba, odnosno 3,9% više nego u srpnju 2011. To je po prvi put od stoljeća sedmog da je u Hrvatskoj, turističkoj zemlji u kojoj turizam praktično postoji samo u srpnju i kolovozu, zabilježen porast nezaposlenosti u srpnju u odnosu na lipanj.

Što znače ovakve brojke, i radi li se ovdje zaista samo o običnoj statistici tipičnoj za zemlje poput Hrvatske? Ni najmanje. Ovako loši gospodarski rezultati su istinska rijetkost u povijesti čovječanstva. Padovi u pojedinim gospodarskim granama na godišnjoj razini od 5 ili 10%, a kamoli od 20 ili 25% ne događaju se ni u najtežim gospodarskim krizama. Ne događaju se čak ni u ratu, pa čak ni u slučaju okupacije neke države. Ovakvo jako i brzo gospodarsko propadanje jedne države ne može se nazvati ni cunamijem, niti kataklizmom, ono je puno gore od toga.

Što se to događa u Hrvatskoj? Je li možda ove godine pala neka atomska bomba? Je li bio neki masivni razorni potres koji je u vatrenu utrobu Zemlje povukao pola Hrvatske? Je li zavladala masovna epidemija ebole, i to onog najviralnijeg oblika? Samo bi takve nepogode objasnile ovako intenzivno nazadovanje nacionalnog gospodarstva. Ne, ništa od toga. Stvar je u državnoj vlasti, u premijeru i njegovoj Vladi. Jednostavno, ovom državom upravlja lik po imenu Zoran Milanović, uz pomoć izabranih kadrova Čačića, Linića, Bauka, Jovanovića, Grčića, Marasa, Zmajlovića, nekoliko Ostojića, Mrsića, Jakovine i ostalih.

Da stvar bude gora, kako Milanović i Kukuriku sve više preuzimaju pozicije, tako gospodarstvo sve brže propada. Iz mjeseca u mjesec rezultati su sve lošiji i porazniji. Mi Hrvati smo kao narod bili prisiljeni trpjeti svakakve vladare, možda i više u odnosu na druge narode, no povijest ovakvu situaciju ne pamti. Nekako smo preživjeli na ovim prostorima nekih 14 stoljeća, no sada su u pitanju godine. Uz ovakvu Vladu, na korak smo od masovnog umiranja od neimaštine, gladi i bolesti, i to nije nikakvo pretjerivanje, nego realno predviđanje. Samo čekajte, nećete trebati čekati dugo: u pitanju su mjeseci.

Netko će reći da je kriza u cijeloj Europi. To je točno, ali isto tako je točno da ovako loše gospodarske rezultate na svim područjima nema nitko. Također, niti jedna zemlja na svijetu nije zabilježila ovako nagao obrat gospodarskih trendova. Svjetska kriza na našu krizu utječe s možda 10 ili 20%, sve ostalo je Milanović; sve što je taknuo on ili njegovi ministri propalo je kao kula kod karata. Ono što je do sada bilo nezamislivo i smiješno, ideja postojanja opće anarhije u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća, danas se ne čini tako lošim: doista bi za većinu građana bilo bolje da danas uopće nemamo Vladu.

Ovo samo što se tiče gospodarskih 'uspjeha' Milanovićeve vlade. Nacionalnih pitanja se još nismo ni dotaknuli.

Kako se čini, uskoro nećemo ni morati, jer ako se ovako nastavi, postoje samo dva scenarija: Hrvati izumrli od gladi i bolesti, ili Hrvati izbrisani kao nacija sa karte svijeta.

Ili ćemo se pod hitno riješiti Milanovića i njegove "vlade", ili će se oni po kratkom postupku riješiti nas.

Ovo je postala borba za golo preživljanje i opstanak cijele jedne nacije, nacije Hrvata.

A jugoslaveni su već prevalili dobar dio puta koji vodi ka našem uništenju.

Diana Majhen

I THOMPSONA UBIJAJU, ZAR NE?

 

Teško da će neki istinski hrvatski branitelj prepoznati više zemlju u kojoj se nalazi, kao zemlju za koju se borio. Danas smo svjedoci sustavnog uništavanja svih hrvatskih vrijednosti, svega za što se umiralo i svega do čega Hrvati drže.

Pa tako više nemamo Domovinski rat, nego imamo, prema riječima srpske ministrice pravosudja, ORUŽANU POBUNU PROTIV BEOGRADA. Zanimljivo da nitko iz Vlade i Pantovčaka nije našao za shodno suprotstaviti se ovakvoj nebuloznoj izjavi, izuzev, da ironija bude veća, Vladimira Šeksa, vjerojatno zato što je u tom razgovoru i on prozvan.

Hvala ti, Ante !

 

2012 12 02 gotovinaNakon što se euforija zbog oslobadjajuće presude u Haagu počela pomalo stišavati, dogodilo se ono što smo i očekivali. Ljevičari, jugokomunisti, potencijalni stvaratelji nove Jugoslavije, koji su već unaprijed slavili Tvoju osudjujuću presudu i proglasili je konačnom smrtnom presudom Tuđmanovoj Hrvatskoj (odnosno Hrvatskoj), nakon početnog šoka počeli su ponovno zbijati redove. Čvrsto riješeni da svoj poraz pretvore u pobjedu i da se, kao i 1995. godine na brzinu svrstaju na pobjedničku stranu, a od Tebe stvore novu ljevičarku ikonu, skoro pa reinkarnaciju njihovog nikad prežaljenog druga Tita.

Pa su tako, umjesto najavljenog gosta Save Štrbca koji bi trijumfalno nabrajao tisuće 'sprske nejači' koji su zbog Tebe poginuli, na 'hrvatsku' televiziju brže-bolje pozvali neke naše ljude, koji su govorili istinu.

Ali ta njihova lica, to se neće zaboraviti nikada. Skamenjena, u nevjerici, čak se nisu mogli ni nasmijati na silu, kao da im je tom presudom srušen cijeli svijet. I doista i jest: u par minuta čitanja konačne presude Žalbenog vijeća srušeno im je sve što su gradili punih 17 godina.

Naši me ljevičari doista podsjećaju na Srbe, koji uporno slave poraz na Kosovom polju, iako ih je tamo turska vojska rastavila na dijelove i natjerala u bježaniju skoro pa ravnu onoj u Oluji.

Tako i oni danas slave Tebe, a preko Tebe, slave i Oluju, Šuška, Tuđmana, samo što to još izgleda ne shvaćaju.

I svakako, trebaju  Te slaviti.

Da nisi bio takav kakav jesi, čovjek sa visokim moralnim načelima, kao što su to bili i tvoj zapovjednik Tuđman, ministar Šušak i svi ostali, moglo ih je danas u ovoj našoj zemlji biti daleko manje. Trebaju Ti biti zahvalni i slaviti te do kraja svojih bijednih života. Da su Oluju zaista vodili zločinci kako su tvrdili punih 17 godina, tvoji tadašnji progonitelji, a danas novopečeni slavitelji, odavno bi zaplivali leđno Zrmanjom, Krkom, Čikolom ili Cetinom.

A najviše Ti trebamo biti zahvalni mi, koji smo te godinama podupirali i godinama stajali iza tebe. Zato što nas ni u jednom jedinom času nikada nisi iznevjerio.

Svi dobro znamo da bi iz Haaga izašao drugi dan, samo da si pristao ono što su Ti stavljali na teret prebaciti na predsjednika Tudjmana. Time bi u zamjenu za osobnu slobodu Hrvatskoj državi potpisao osudjujuću presudu, Tudjmana pretvorio u ubojicu i krvoloka, a Oluja bi doista dobila naziv udruženog zločinačkog pothvata. Mogu si samo zamisliti pritiske kojima si bio izložen i ponude koje si dobijao.

Ali nikada nisi posustao i predao se.

Kao što si u ratu branio svoju zemlju, jednako si ju branio i u Haagu. I oba puta si ju uspješno obranio.

Zahvaljujući domoljublju generala Markača, Čermaka i tvom osobno, propala je svaka nada starih komunističkih i novih projugoslavenskih kadrova kako će nas obilježiti kao genocidni narod, a Hrvatsku kao genocidnu tvorevinu.  Godinama su zadovoljno trljali ruke u iščekivanju toga, a vi ste im to onemogućili. I dali ste nam ponovno našu Hrvatsku, onakvu kakva ona doista i jest: stvorena u pravednom, oslobodilačkom ratu, čistom kao sunce i neumrljanom srpskim lažima koje su godinama podupirali i propagirali ovi koji su do jučer bacali Tvoje slike iz javnih ustanova, hodali s transparentima „Svi smo mi Carla del Ponte“, klevetali te da si osuđeni kriminalac, „narednik“, trećerazredni general, etnički čistač, diler droge i koji su dijelili otkaze ljudima koji su te branili, da bi danas  'otkrili' kako si ti u biti dobar čovjek i ugodno iznenađenje.

Zalijepio si im takvu 'šamarčinu' od koje se ni oni ni njihove buduće generacije neće oporaviti nikada.

Doista mi je drago pročitati iz njihovih pera sve ove lijepe riječi koje ovih dana imaju za Tebe oni koji su se nadali da ćeš dobiti bar 20 godina robije.  To je njihovo priznanje nama, koji smo stajali uz Tebe, kako smo bili u pravu. Kako smo podržavali čovjeka koji je to zavrijedio, a ne ubojicu, kriminalca, „narednika“, dilera droge, masovnog zločinca i lopova kakvim su te oni godinama pokušavali predstaviti.

I zato, hvala ti, Ante.

Hvala ti što si im srušio svaki prljavi san o izjednačavanju krivnje, o predsjedniku Tudjmanu kao ratnom zločincu, o Oluji kao zločinačkom pothvatu, o dogovorenom ratu, o svemu čemu su se nadali i što su pokušavali provesti.

Hvala ti što bi bio i ostao čovjek i što se nisi dao slomiti.

Hvala ti što si nam još jedanput dao Hrvatsku, njima usprkos. U pravu si. Ovo je naša zajednička pobjeda, i njihov vječni poraz. 

 

Diana Majhen

HSP 'Dr Vesna Teršelič'

 

 

U nizu svojih 'domoljubnih' akcija i djelovanja, HSP Dr Ante Starčević prije tri dana udario je žig na sve ono što je do sada odradio.

Ne mogu reći kako me je to posebno iznenadilo, obzirom da rad stranke koju vodi Ruža Tomašić odavno vuče upravo u tom smjeru, bar kako ja to vidim. Ali nikako da shvatim, zašto se ta stranka uporno pokušava prikazati kao domoljubna, a još manje kakve veze pravaštvo ima sa tom strankom?

Što je stranka Ruže Tomašić do sada napravila, a da bi se njeno djelovanje moglo proglasiti domoljubnim?

Prvo su koalirali sa SDSS-om. Ono što HDZ uredno radi već osam godina i radi čega se tog istog HDZ-a odrekla hrpa članova i simpatizera, stranka Dr Ante Starčević nastavlja. Abolirani četnici u koaliciji sa pravašima, pa gdje to postoji?

Vjerojatno jedino u 'pravaškoj' stranci koja ne samo da se odriče pozdrava Za dom spremni, nego i osudjuje oni koji ga upotrebljavaju. Tim zanimljivije, što je upravo njihova predsjednica, prema svjedočanstvima ljudi iz Kanade, u toj istoj Kanadi svojevremeno paradirala u ustaškoj uniformi.

Od ustaške uniforme do zajedništva sa aboliranim četnicima, dalek je to i uspješan put.

Istovremeno, predsjednica stranke prima odlikovanje od Ive Josipovića. Iz iste one ruke koja je oduzela, ovaj put zaslužena odlikovanja generalu Norcu i generalu Glavašu. Ja se doista pitam, koliko karaktera mora imati, ili bolje rečeno nemati, netko tko uzme odlikovanje iz Josipovićeve ruke? Nema tih novaca i nema te prisile koje bi me natjerale da učinim tako nešto.

Potom smo imali glasanje kojim se generala Gotovinu trebalo proglasiti počasnim gradjaninom Vukovara, na prijedlog Petra Macuta. I što radi HSP Dr Ante Starčević? Ostaje suzdržan kod glasanja i time u biti pomaže da se odluka ne donese.

Jedan general Gotovina očito po Tomašićki i njezinoj stranci nije zavrijedio biti proglašen počasnim članom grada koji je simbol stradanja naše zemlje za vrijeme Domovinskog rata. Ako nije general Gotovina, tko jeste, možda netko iz njima bratske (koalicijske) stranke SDSS-a? Moguće Vojislav Stanimirović, bivši gradonačelnik Vukovara?

Ali je kruna dogadjaja svakako njihov posljednji potez.

Prije par dana, član Tomašićkine stranke Tomislav Džanak, koji inače zahvaljujući tim raznim koalicijama, što sa crvenima što sa onima  koji su svojevremeno na crnom nosili mrtvačke glave obnaša u Vukovaru dužnost predsjednika gradskog vijeća, svečano je dao za svoj potpis za REKOM.

Ovdje se ne može govoriti o privatnom činu nekog pojedinca, obzirom da je gospodin Džanak baš kao član stranke HSP Dr Ante Starčević došao na funkciju na kojoj jeste.

Ljudi moji, pravaši koji daju potpis za REKOM, pa to je još gore od koalicije sa četnicima.

REKOM, za kojeg dobro znamo što radi i što mu je cilj, dodatno osnažen potpisom nekog tko sebe naziva pravašem.

Mora da svi ti jugonostalgičari i četnici koji nastoje izjednačiti žrtve i agresora, koji nam pokušavaju napisati svoju istinu o Domovinskom ratu i relativizirati sve što se dogadjalo u našoj zemlji zadovoljno trljaju ruke.

Pa stoga možda ne bi bilo loše objasniti im slijedeće:

Da, postoji stranka koja se naziva HSP Dr Ante Starčević.

Svjetlosnim godinama udaljeni ne samo od pravaštva, nego od bilo koje prohrvatske domoljubne opcije.

Nekako mi se čini, da je po svim svojim uvjerenjima najbliža REKOM-u, za kojeg je dala svoj potpis

Diana Majhen

 

 

 

Hrvatsku vode lešinari ravno u ralje još gorih lešinara

 

 

2011_12_17_eulesinarLažna slika o tome kako su izbori prošli i sada nam ostaje samo čekati što će i kako će dalje nova Vlada kod mnogih je ljudi uspješno projicirana. Kao da je ono najvažnije obavljeno i može se živjeti dalje bez puno razmišljanja.

 

Pri tome se 'zaboravlja' kako Hrvatsku tek čeka najvažniji dogadjaj, referendum o pristupanju EU i kako su, u odnosu na to, izbori bili daleko manje bitni.

 

Uostalom, što se to dogodilo na izborima a što nas je trebalo iznenaditi? Sve je bilo savršeno jasno još dosta vremena prije njih. HDZ odlazi, crveni dolaze, desnica se ne uspijeva ujediniti i gubi glasove. I to je to.

 

Ali se sa dezinformiranjem ne prestaje. Poput onoga da su glasovi desnice otišli SDP-u ili da su bačeni u vjetar.

 

Pa, da razjasnimo. Glasovi desnice nisu otišli SDP-u, nego proporcionalno svim strankama koje su prešle prag i ušle u Sabor. A o tome kako su glasovi desnice bačeni u vjetar, jesu, ali ne u odnosu na HDZ nego u odnosu na desnicu. Da smo se uspjeli ujediniti, danas bi imali hrpu naših predstavnika u Saboru i vezano na to, možemo govoriti o glasovima koji su otišli u vjetar. Ali ti glasovi nikako nisu otišli u vjetar kada je u pitanju HDZ, upravo suprotno, 'pogodili su u sridu'.

 

Poslali su HDZ-u poruku kako ćemo radije i dalje bacati glasove u vjetar, nego ih dati njima, sve dok rade protiv hrvatskih nacionalnih interesa kako su radili posljednjih osam godina. Pa, neka razmisle o tome i odluče što će dalje.

 

Kao što i mi moramo odlučiti hoćemo li se više spustiti na zemlju i nastupati jedinstveno, ili će i dalje svaka domoljubna opcija raditi za sebe tako dugo dok i posljednja ne nestane za sva vremena sa hrvatske političke scene. Ako nam ono što se dogodilo pravašima nije dovoljna opomena, onda nam ništa neće ni biti.

 

Od svih desnih opcija, jedino je Ruža Tomašić uspjela ući u Sabor. Pitanje je da li bi to uspjela da nije bilo koalicije sa HČSP-om. Što nam govori slijedeće: Čak i takva, jedna jedina koalicija, polučila je uspjehom. A ruku na srce, tu moram reći još nešto. Čak je i Ruža Tomašić na kraju bila spremna staviti svoj ego na stranu i pokušati se ujediniti sa ostalim pravašima, što vjerujem kako nije bilo lako obzirom na Djapića.

 

Naravno, ništa nije pomoglo, počasni je predsjednik i ovaj put uspio odraditi svoje.

 

No, nad onim što je bilo ne vrijedi plakati, nego samo izvući pouku za budućnost.

 

A nas pak, čeka nešto što podsjeća na borbu Davida protiv Golijata. Pokušati hrvatskom narodu reći istinu o tome kako će nam doista biti ako nas zguraju u EU. Jer, ta se istina od naroda brižljivo sakriva i umata u tako debeli sloj celofana da se više ne može ni nazrijeti.

 

Najpodlije je svakako to, što se narodu cijela stvar predstavlja kao da je već gotova, kao da je referendum već bio, ulazak u EU je izglasan i sada samo treba otići i zaokružiti ono 'da', jer se ništa drugo i ne smije zaokružiti.

 

Nikada se ne govori AKO Hrvatska udje u EU, nego KADA udje u EU. Sudeći po tome, mi se ništa i ne pitamo, nije na nama da odlučimo. Oni su već odlučili mimo nas i u naše ime, a mi možemo samo sanjati o nekim svojim pravima i nekom uvažavanju naših glasova. A ako je tome tako, onda nam u biti šalju jasnu poruku da će referendum biti namješten u korist ulaska u EU.

 

Stoga je od iznimne važnosti izaći na referendum, zaokružiti NE i vratiti im tu poruku natrag u lice.

 

Hrvatska će, svojim eventualnim ulaskom u EU, postati neka vrsta odlagališta svih vrsta smeća, počevši od onog stvarnog kojeg radi opasnosti po zdravlje druge zemlje ne žele odlagati kod sebe, pa do onog u ljudskim resursima.

 

Usporedbe radi, jedna Francuska jednostavno natovari avione Romima zato što ih ne želi u svojoj zemlji i pošalje ih van. I nikome ništa. Nikakvih zgražanja nad rasizmom, povredi ljudskih prava, apsolutno ništa. Sad, pokušajte zamisliti da mi natovarimo avione s abolirani četnicima (ne Srbima, da ne bude zabune, nego baš aboliranim četnicima) i pošaljemo ih van Hrvatske. Nema te zemlje koja nam isti čas ne bi skočila za vrat.

 

I to nam govori sasvim dovoljno o tome kakva je sudbina Hrvatskoj namijenjena u EU.

 

Ni malo ne sumnjam kako će za koju godinu Hrvatskom šetati sve moguće vrste ludjaka, psihopata, kriminalaca i ljudskog ološa, koje će članice EU izbaciti  iz svojih zemalja i poslati nam ih na poklon. Vjerujem kako će biti opasno promoliti glavu iz kuće. Istovremeno, u Hrvatskoj će se pokupovati zemlja, otoci, nekretnine, poduzeća koja su od vitalne važnosti za opstanak bilo koje samostalne zemlje. Nakon toga, za ništa drugo doli za odlagalište otpada im i ne trebamo.

 

O tome narod ne zna skoro ništa. Narod sluša o visokom standardu u članicama EU, o boljem životu i boljoj budućnosti. Samo mu se pri tome nipošto ne spominje to, da se taj visoki standard i bolji život neće odnositi na Hrvatsku i njene gradjane, kao što se ne odnosi na jednu Grčku ili hrpu drugih zemalja koje su ušle u EU, pa danas proklinju dan kada su to uradile.

 

Svi vole bajke, naročito one sa sretnim završetkom. Ali ovo nije jedna od njih. Ovo je bajka koja će u završetku imati još goru nezaposlenost, još niži standard, još više stranih gospodara i u kojoj ćemo na kraju postati roblje u svojoj državi, koju nismo dobili na poklon, nego smo ju stvorili svojom krvlju.

 

Ja se prva slažem sa tim da odluku treba donijeti narod.

 

Ali, narod koji je pravilno informiran o svemu, koji je svjestan i dobih i loših strana (ako koja dobra postoji, ja je još nisam uspjela naći). Ne narod koji danonoćno na televiziji i ostalim medijima gleda i čita kako će nam u EU kapati med i mlijeko, a niti jedne jedine reklame ili informacije protivne ulasku u EU nema nigdje, iako sve te reklame plaćamo i mi, porezni obveznici koji su protiv ulaska u EU.

 

Zagovornici ulaska u EU su dvije najveće političke opcije, SDP i HDZ i po svemu do sada vidjenom, nitko se bolje ne slaže od njih kada je to u pitanju. Što znači kako mi, koji se tome protivimo, moramo računati sa vrlo ozbiljnim protivnicima.

 

Čitajući o tome što sve čeka naše vrlo političare koji podupiru ulazak u EU, kakve plaće i kakve fotelje, očito je kako ni pod koju cijenu neće odustati od toga da nas tamo strpaju, jer to nije borba za Hrvatsku, pa da im se živo fućka kao i do sada. To je borba za njihovu budućnost i blagostanje, pa se ovaj put bore za svoje osobne interese i borba će postati još gora, kako se referendum bude približavao.

 

Stoga apeliram na sve hrvatske domoljubne snage da, poučeni rezultatima izbora, ovaj put čvrsto stanu jedni uz druge, u borbi protiv zajedničkog neprijatelja koji pokušava zbrisati sve ono za što su umirale generacije Hrvata.

 

Slobodnu i neovisnu hrvatsku državu.

 

Svaka stranka, svaka udruga i svaki pojedinca tu može učiniti jako puno.

 

Udružimo se, zaboravimo na ono što nas razdvaja i gledajmo samo na ono što nas spaja: Ljubav prema  Domovini.

 

Ne dopustimo da sva hrvatska krv bude prolivena uzalud, suprostavimo se ovima što nas nisu uspjeli baciti na koljena u Domovinskom ratu, ali to pokušavaju sada, potpomognuti svojim stranim gospodarima.

 

Ovaj put, svi skupa samo za jedan cilj.

 

Za Hrvatsku!

 

Diana Majhen

http://www.dragovoljac.com

 

HRVATSKA, NEKADA, DANAS I SUTRA

2010_06_20_hrvatska_danas_sutra.jpg Evo slušam kako se već danima ne stišava galama oko humanitarnog koncerta održanog 13.06.o.g. u svrhu prikupljanja sredstava za pravnu pomoć našim generalima.Ova put  su i premijerka i predsjednik na istom braniku (ne braniku Domovine, naravno, taj ne bi mogli pronaći sve i da hoće), složni kao nikada prije, čak i bez onih uobičajenih prepucavanja koja uglavnom služe tome da narodu zamažu oči i da se povjeruje kako nije sve unaprijed dogovoreno i odlučeno.

HRVATSKA, MIRNO SPAVAJ


2010_05_31_tadic_hrvatska_mirno_spavaj.jpg Napokon možemo odahnuti i prestati razbijati glavu strahovima oko toga što li je to premijerka Kosor potpisala sa Pahorom i gubimo li mi dio svog teritorija ili ne.  Zahvaljujući  curenju podataka iz Ministarstva vanjskih poslova, sada možemo mirno spavati sa saznanjem da postoji netko tko će se brinuti o našim granicama.  Ni manje ni više, nego predsjednik Srbije, Boris Tadić.

Hoćemo li pustiti Nikolića u Hrvatsku?

 

2012 05 27 josnikbir'Vukovar je srpski grad, Hrvati nemaju što da se vraćaju tamo' izjavio je novoizabrani predsjednik Srbije, četnički vojvoda i Šešeljov suradnik Tomislav Nikolić. Još dok nije završio rečenicu do kraja, hrvatsko političko vodstvo dignulo se na noge. Hrvatski premijer uputio je oštre riječi kritike na ovu Nikolićevu izjavu, kojom je nedvosmisleno poručio Srbiji kako Hrvatske neće trpjeti još jedan srpski pokušaj stvaranja velike Srbije. Predsjednik je pak u svojoj izjavi za tisak naglasio kako Hrvatska ne namjerava više suradjivati sa Srbijom, nakon što je postalo očito kako je ta suradnja jednostrana i dovodi u opasnost hrvatske nacionalne interese.

Ovo je, naravno, fikcija. Ovako bi to izgledalo kada bi Hrvatskom vladali Hrvati, kada bi imali političare koji misle i osjećaju hrvatski. Obzirom da mi imamo ili okorjele komuniste ili Jugoslavene i Srbe, a i oni koji se nazivaju Hrvatima sve su samo ne to, situacija izgleda potpuno drugačije.

U trenutku dok ovo pišem, jedini koji je dao kakvu-takvu izjavu po pitanju Nikolićevih baljezganja o Vukovaru je Fred Matić. Kaže da je i on sanjao Claudiu Shiffer, ali je odustao od tih snova. Želi li nam Fred poručiti kako će vjerojatno i Nikolić odustati od snova o velikoj Srbiji, pa se trebamo strpjeti i šutke čekati dok se to eventualno ne dogodi? A ako pak Nikolić ipak ne odustane, nećemo valjda ponovno u rat za Hrvatsku i Vukovar? Ma tko bi preživio još jedno izvlačenje iz podruma i prisilnu mobilizaciju i tko zna da li bi se nakon toga to ponovno uspjelo zataškati tako da se može sagraditi politička karijera! Osim toga, ne želimo valjda dovesti Freda u neugodnu situaciju da se svadi doma sa svojima, zato što je bezobrazno odgovorio Nikoliću? Jer, nije Svetlana iz Vukovara pobjegla u Zagreb, nego ravno u Srbiju. Krv nije voda, kako god okreneš. Zato je valjda i Fredov zaključak kako mi sa Srbijom moramo i dalje suradjivati, jer su nam susjedi. To što su ti susjedi pobili i popalili sve što su mogli u Hrvatskoj, manje je bitno. Jedino je bitno ne zamjeriti im se ni na koji način, taman da nas sve pobiju.

Ima tu čak i neke logike. Prošli put nismo mirno htjeli leći i čekati da nas pobiju, pružili smo otpor i branili svoje. Pa je završilo tako da svako malo netko od tih naših koji su branili svoje ode u zatvor radi toga, a oni koji su nas napadali slobodno šeću.

Izuzev ove Fredove nebuloze, na koje smo uglavnom već navikli, nitko živ iz hrvatske Vlade ili Pantovčaka nije odreagirao na Nikolićevo nedvosmisleno pokazivanje neumrlih srpskih pretenzija na Hrvatsku, poglavito hrvatski grad-heroj, Vukovar.

Predsjednik šuti. Premijer šuti. Čak i najveća oporba koja je ovih dana dobila novog predsjednika uz kojekakva obećanja kako će Hrvatsku vratiti Tudjmanovim korijenima, takodjer šuti. Koliko se ja sjećam, ako je već riječ o povratku Tudjmanu, Tudjman nije šutio kada su nas Srbi napali, nego je organizirao otpor. Ostaje misterija čijim se to korijenima vraća HDZ, ali izgleda kako su to korijeni nekoga tko je na sve i uvijek samo šutio.

Ja si već zamišljam kako Josipović postavlja crveni tepih za Nikolića, u osiguranju sami članovi 'Belih orlova', onih istih četnika koji su nas napadali, da bi nakon abolicije bili vraćeni u hrvatsku policiju, dok su istovremeno mnogi Hrvati izletjeli iz nje. Pa onda malo zajedničke šetnje Vukovarom, kako bi Nikolić mogao izbliza pogledati 'srpski grad', a nakon toga mali izlet do Ovčare, kao sa Tadićem. Za kraj, mogao bi Nikolića provesti malo zatvorima po Hrvatskoj, koji su natrpani hrvatskim braniteljima koji eto, nisu htjeli bacati cvijeće na srpske tenkove, nego su, sram ih bilo, branili svoju zemlju od istih. Neka Nikolić vidi kako u Hrvatskoj prolaze oni koji su se usprotivili braći Srbima i pokušali im osporiti pravo na 'vekovni srpski teritorij'.

Da, mogao bi ovo biti početak jedne ljubavi još veće od one sa Tadićem. Evo Nikolić već najavljuje kako očekuje posjet hrvatskog predsjednika Srbiji. Malo je nejasan ovaj pridjev 'hrvatski', al pretpostavljam da misli na Josipovića, i to valjda samo zato što se na žalost nalazi na mjestu predsjednika Hrvatske, što naravno nipošto ne znači da je Hrvat. Kod nas HRVATI uglavnom stoje u redovima na burzi, ne obnašaju visoke dužnosničke poslove.

Za to vrijeme, sinovi i kćeri jugooficira koji danas uglavnom vladaju Hrvatskom, putem medija koje drže u rukama, objasnit će hrvatskom narodu kako mi moramo uraditi SVE kako bi zadržali dobre odnose sa Srbijom, jer će nas inače EU, koja je Nikolića očito i instalirala na mjesto predsjednika Srbije, strogo ukoriti.

Za njih, stvar riješena.

A za nas?

Dopustimo li eventualni Nikolićev posjet Hrvatskoj, zavrijedjujemo da nakon toga k nama dodju i srpski tenkovi i srpska vojska. Dok još nisu izmijenili Ustav, on nam garantira pravo na prosvjede, koje u tom slučaju moramo iskoristiti do maksimuma, duž cijele Hrvatske.

Ili to, ili napraviti ono što devedesetih nismo htjeli. Istaknuti bijelu zastavu i predati se u ruke svim Srbima, Jugoslavenima i komunjarama koje već godinama nastoje zatrti slobodnu Hrvatsku državu.

I ovaj put, kao devedesetih, sve je na nama.

Diana Majhen

HDZ: Tri puta Bog pomaže!

 

 

2011_11_24_hdznikadviseOvih dana postalo je sigurno kako HDZ po treći put za redom igra na istu kartu: Od dva zla manje, te strah od crvene Hrvatske. Nije to u biti nimalo loša strategija. Prošla je dva puta,  zašto ne bi još jednom?

Prvi put, potpuno shvatljivo. Narod je mislio kako glasa za onaj stari, Tuđmanov HDZ. A onda je stiglo otrežnjenje u liku i (ne)djelu Ive Sanadera i njegovih poslušnika, koji su izdali svaki domoljubni glas koji su na izborima dobili. Prvi potez Sanaderovog HDZ-a bio je odbacivanje pravaša i dovodjenje na vlast aboliranih četnika u SDSS-u, sa kojima su ušli u koaliciju. Nastavilo se dalje.

Dvije godine kasnije, generala Gotovinu se 'lociralo, uhitilo i transferiralo' dok se nama istovremeno objašnjavalo kako je HDZ to odradio u našem interesu. Grade se kuće i stanovi za izbjegle Srbe i abolirane četike, koji nam se vraćaju u masovnom broju,  dok mnogi hrvatski branitelji i Hrvati općenito istovremeno nemaju krov nad glavom.

Polako je postajalo jasno kako ovaj, Sanaderov HDZ, veze nema sa onim HDZ-om koji je stvarao državu.

Pred izbore 2007. HDZ odjednom mijenja politiku. Optužnice protiv hrvatskih branitelja skrivaju se od očiju javnosti, nalaze se u statusu mirovanja. Nisu povučene, da ne bude zabune. Samo privremeno obustavljene, dok ne prodju izbori. HDZ se sjetio riječi 'domoljublje' koja je protekle četiri godine njegove vladavine spavala negdje zimski san. Predizborna retorika naprosto odiše domoljubnim nabojem, a narod, suočen sa mogućnošću dolaska crvenih na vlast, uz još crvenijeg Mesića, počinje se nadati kako možda nije još sve izgubljeno, kako će HDZ ako pobjedi ovaj put biti drugačiji. Četiri godine antihrvatskih poteza HDZ-a jednostavno blijede u sjećanju naroda i HDZ ponovno pobjedjuje. Ovaj put tijesno, ali pobjedjuje.

I, što se dogadja?

Isti čas nakon pobjede HDZ zaboravlja svaku svoju domoljubno izgovorenu riječ. Nastavlja sa svojom antihrvatskom politikom svom snagom. One optužnice protiv hrvatskih branitelja aktiviraju se, te se pristupa ponovno 'lociranju i uhićivanju' ovaj put u Hrvatskoj i ovaj put daleko masovnije. SDSS, koji je naravno ostao koalicijski partner, ovaj put traži i dobija još više, uključivo ćirilicu i još puno stvari koje tek polako izlaze na vidjelo.

EU interesi i dalje su daleko iznad hrvatskih interesa, a Srbija se bez ikakvog protivljenja od strane hrvatske Vlade uspjela nametnuti kao neka vrsta mjerodavnog tijela kada je u pitanju Domovinski rat. I dok Srbija hapsi naše branitelja i podiže optužnice protiv njih, Tadić je u Hrvatskoj izgleda najpoželjniji gost.

Danas, neposredno prije izbora, situacija je potpuno identična.

Imamo s jedne strane Pusićku, Čačića, Milanovića i ostale crvene, koji bi najradije isti čas stvorili novu Jugoslaviju, što će i biti u mogućnosti napraviti ako dobiju dvotrećinsku većinu. Debelo potpomognuti crvenim Josipovićem, za kojeg mi se čini kako bi i rodjenu majku prodao ako bi to omogućilo povratak bratstva i jedinstva.

 

S druge pak strane, imamo HDZ. Koji  bi, sukladno svom djelovanju od 2003.g. pa do danas, doista iz naslova trebao izbaciti ono – Hrvatska.

A Jadranka Kosor  svo to vrijeme nije bila na Marsu. Bila je rame uz rame Sanaderu, njegova desna ruka, osoba od povjerenja. Da je tome tako najbolje govori činjenica kako ju je baš Sanader instalirao na mjesto premijerke, poput kralja koji odredjuje svoga nasljednika. Provela  je više od šest godina na tom položaju, a njezino 'Kud Ivo, tud i ja' izgleda se izgubilo negdje kada je Ivo otišao u Remetinec.

Dakle, shodno tome, postoji par mogućnosti:

-        Jadranka Kosor nije odobravala što radi Sanader, ali je šutjela i pomagala mu u tome. To bi je opisalo kao beskičmenjaka, osobu kojoj su jedino bitne moć i vlast, daleko iznad naroda. I kao kukavicu, koja se ne usudi izreći svoje mišljenje

-        Jadranka Kosor je odobravala sve što je Sanader radio, a sada se pretvara kako nije, u svrhu dobivanja izbora

-        Jadranku Kosor baš briga što se radi, sve dok je ona na vlasti i njoj je dobro

Ne znam koja od ovih mogućnosti je gora, ali ni jedna ne zvuči poput osobina nekoga za koga bih htjela da je na vlasti.

No, izgleda kako ima još dosta ljudi koji se ponašaju kao da imaju kolektivnu amneziju, pa nastoje po svaku cijenu spasiti taj isti HDZ, od kojeg nismo doživjeli nešto domoljubno i pozitivno u posljednjih osam godina njihove vladavine. Zaboravljaju se izdaje i prodaje, zaboravlja se lociranje i transferiranje, zaboravljaju se abolirani četnici u Vladi. Zaboravljaju se tamnice pune hrvatskih branitelja, politički montirani procesi,  srpske optužnice, izjave njihovog koalicijskog partnera Stanimirovića kako su Hrvati krivi za Vukovar….sve se zaboravlja.

Ili je u pitanju jako kratko pamćenje, ili se jednostavno gradi politička karijera.

Svakako da opasnost od crvenih ne treba umanjivati niti jednog jedinog trena. Oni su uglavnom ono što su i bili, komunisti koji su morali postati nešto drugo nakon uspostave Hrvatske države, ali su u srcu ostali isti. Nikada nisu odustali od Jugoslavije i nikada nisu prestali raditi u tom pravcu. Uz pomoć predsjednika, koji je izgleda još gori od svih njih skupa, bit će u mogućnosti baciti nam državu na koljena i uvesti ju u jugo integracije.

No, pokušavam vidjeti što je to za mene, ili bilo kog drugog domoljubnog Hrvata sada dobro, dok je HDZ na vlasti. Uz najbolju volju, ne nalazim ništa.

Svaki hrvatski branitelj može se pitati samo jedno: Kada će doći po mene? Kada ću platiti zatvorom zato što sam branio zemlju?

U najboljem slučaju, može očekivati srpske istražitelje koji će ga podvrgnuti poniženju i ispitivanju. U onom drugom, može očekivati sudbinu Veljka Marića, za kojeg nisam čula kako se HDZ pretrgnuo u pokušajima da ga izbavi iz četničkog zatvora.

Ja jednostavno nigdje ne vidim te promjene o kojima se piše i na koje se pozivaju oni koji su pohrlili u pomoć HDZ-u. Po čemu se to HDZ vraća onom izvornom, Tudjmanovom HDZ-u? Za tako nešto nije dovoljno ime Tudjmanovog sina, niti nekoliko generala i intelektualaca koji su ušli u HDZ, ili ga podržavaju.

Sve ostalo je isto kao i prije. Osim što su se sada, pred izbore, ponovno sjetili domoljublja.

Narodu se nameće mišljenje kako mora odlučiti samo jedno: Hoće li da slijedeći period protiv države i naroda rade oni koji se otvoreno svrstavaju protiv naših interesa, ili oni koji se lažno predstavljaju kao naši?

A to jednostavno nije istina.

Obzirom kako se desne stranke nisu uspjele ujediniti, jedino što se može je truditi se da u Sabor udje što više ljudi koji prohrvatski misle i osjećaju, kako bi dalje mogli zastupati naše interese. Jer, to nećemo dobiti ni od HDZ-a a još manje od SDP-a. A najmanje od onih koji će baš na domoljubnim glasovima požuriti u koalciju sa HDZ-om, ukoliko ovaj uopće bude imao izgleda za sastavljanje Vlade.

Potrebno je dobro razmisliti o tome tko nas nikada do sada nije prodao i izdao, tko nikada nije radio protiv interesa Hrvatske i Hrvata.

A što se HDZ-a tiče,  (ovog Sanaderovog i Kosoričinog, a ne onog Tudjmanovog), on je do sada dva puta pobijedio.

I dva puta nas izdao.

Tko želi da ga se još jednom izda, neka glasa za HDZ!

 

Diana Majhen

http://www.dragovoljac.com

Gdje to u Ustavu piše da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu?

 

Danas, kada smo na korak (ili bolje reći par koraka, obzirom da ipak nije pametno nasjedati na igrokaze Kosorice i Karamarka da će zaista omogućiti funkcioniranje pravne države i procesuiranje partizanskih masovnih ubojica nevinih ljudi) od slike antifašističkih zločinaca iza brave očekivano su se probudili i veličatelji masovnog ubojice Tita i njegovog zločinačkog tzv. "antifašističkog" pokreta i pojačali svoju kampanju utjecaja na javno mišljenje vezano uz kaznene progone.

Jedna od najpoznatijih kovanica te kampanje je kretenoidna izmišljotina da se po Ustavu Hrvatska temelji na antifašizmu, što, uz primitivce koji trabunjaju po internetskim portalima i neobrazovane pijance koji spavaju po Saboru, redom ponavljaju čak i veleuvaženi sveučilišni profesori, kao i sadašnji i bivši predsjednici "države utemeljene na antifašizmu", počevši od kavanskog šegadžije pa do muzikanta. Posljednji očito neuki i nepismeni genijalac koji se raspisao o navodnom u Ustavu zapisanom antifašizmu je EPH-ova perjanica,  tobožnji opinion-maker notorni Davor Butković koji danas u Hrvatskoj predstavlja ono što je u Srbiji devedesetih predstavljao Brana Crnčević, a koji je navedenu glupost spomenuo u svom pamlfetu u slavu masovnog ubojice Tita čak četiri puta (uz opasku da je na internetu dostupan samo dio Butkovićevog teksta).

Pa, da vidimo što to točno piše u Ustavu, preciznije u dijelu pod nazivom "izvorišne osnove":

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Ni uz najbolju volju u izvorišnim osnovama nisam uspjela naći kovanicu da se Hrvatska temelji na nekakvom antifašizmu. Doduše, spominju se odluke ZAVNOH-a (i to samo iz 1943. godine) u kojima je navodno izražena državna suverenost, ali kakve veze imaju odluke nekog samoproglašenog šumskog političkog tijela s ideologijom antifašizma na koju se drugovi pozivaju? Osim kao dio imena ZAVNOH, bilo kakav spomen antifašizma se u Ustavu apsolutno nigdje ne postoji, dakle uporište za laž da u Ustavu piše da je "Hrvatska utemeljena na antifašizmu" je samo naziv ZAVNOH.

Na stranu to što ZAVNOH 1943. godine nije donio apsolutno nikakve odluke o bilo kakvoj uspostavi temelja državne suverenosti (štoviše, ZAVNOH je 1943. godine donio samo jednu odluku, odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj, a u istoj se niti na jednom mjestu ne izražava bilo što što bi imalo veze s bilo kakvim izražavanjem uspostave državne suverenosti), Ustav jasno i nedvojbeno govori samo o "uspostavi temelja državne suverenosti" koja je izražena u određenim političkim odlukama 1943. godine koje je (ako je uopće) donijelo određeno političko tijelo, a ne o ideološkom temelju istog tijela, tako da ovdje nikako nije riječ o zaštiti hrvatske suverenosti i državnosti, nego o jasno proklamiranoj tezi da je zločinačka partizansko-antifašistička ideologija temelj hrvatske države, pa ako se ista i službeno odredi kao zločinačka navedeno rezultira činjenicom da je Hrvatska nastala na zločinu. Pri tome izmišljotina da se hrvatska po Ustavu temelji na antifašizmu služi kao fini balans preko kojeg se danas vrši pritisak na pravosuđe: ako se procesuiraju zločini antifašizma i pravno će se dokazati da je antifašizam zločinački pokret i ustanoviti će se da je hrvatska državnost počiva na zločinu, što je pak protuustavno, i time se kreira nevjerojatni oksimoron da je hrvatski Ustav protuustavan, odnosno da se Hrvatska ne smije temeljiti na vladavini prava iako je to temeljna ustavna odrednica, jer je vladavina prava u suprotnosti s antifašizmom koji je također temeljna ustavna odrednica.

Naravno, navedeno je besmislica. Tumačiti ustavnu izvorišnu osnovu u kojoj se spominju neimenovane odluke ZAVNOH-a iz 1943. godine na način da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu jednako je glupo kao i tumačiti ustavnu izvorišnu osnovu u kojoj se spominju hrvatske kneževine u VII stoljeću na način da je Hrvatska utemeljena na plemenskom društvu, ili osnovu u kojoj se spominje Kraljevstvo Hrvata u X stoljeću činjenicom da je Hrvatska utemeljena na rojalizmu ili pak feudalizmu. Navedena državna uređenja danas ne postoje, štoviše načela po kojima su ista bila ustrojena danas su protuustavna i protuzakonita, poput npr. robovlasništva koje je na našim prostorima egzistiralo u srednjem vijeku i bilo je institucionalizirano i u hrvatskim kneževinama i u kraljevstvu, ili npr. kmetstva koje je također bilo sastavni dio društvenog uređenja u srednjem i novom vijeku, sve do 19. stoljeća, što naravno ne dovodi u pitanje hrvatsko državno pravo i suverenost. Ista je stvar i s tzv. "antifašizmom" koji je vladao od 1945. do 1990. i koji također nije bio ništa drugo doli ideologija i društveno uređenje temeljeno na masovnim ubojstvima, genocidu i zločinima nezapamćenih razmjera, prema kojem se čak i robovlasništvo i kmetstvo doimaju kao demokracije. Razmislimo malo: na kakvu bi osudu i podsmjeh danas naišao netko tko bi tvrdio da je Hrvatska utemeljena na robovlasništvu i da ne bi trebalo procesuirati robovlasnike jer to nije u skladu s Ustavom? Uostalom, spominju se i Ustav Narodne Republike Hrvatske i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske: smatraju li Josipović, Butković i kompanija da je današnja Hrvatska utemeljena na socijalizmu, samoupravljanju ili diktaturi proleterijata?

Stoga, nema zime za naše institucije ukoliko konačno počnu provoditi zakone i vladavinu prava i pozatvaraju antifašističke masovne ubojice, kako one iz 1945. godine, tako i one iz perioda 1945. do 1990. godine. Time neće postupiti protuustavno, naprotiv, time će u potpunosti postupati po odredbama hrvatskog Ustava. Dečki, hapsite partizane i udbaše do mile volje, Ustav je ipak na strani vladavine prava, a ne na strani zločinačke antifašističke ideologije.

Uostalom, ako Mesić, Josipović i udbaško-partizanska kompanija zaista smatraju da je kažnjavanje antifašističkih masovnih ubojica protuustavno, mogu slobodno podignuti ustavnu tužbu, pa da vidimo što će reći Ustavni sud.

Diana Majhen

 

FAŠISTI


Pokušavam si već dulje vrijeme objasniti fenomen ljudi koji sa čežnjom i ljubavlju zazivaju vremena ex Jugoslavije i žale za Titom. Vjerujem da je većina vas kad-tad čula razgovor tipa „Samo da je Tito živ, bilo bi nam svima daleko bolje“ ili bar neku varijantu istog.

Kakvi su to ljudi, u stvari?

Dr Milan Kujundžić – jedino rješenje za HDZ

 

2012 05 15 svjetiNema smisla zatvarati oči i ponašati se kao da se skorašnji izbori za predsjednika HDZ-a nas ne tiču. Sve stoji, HDZ je izdao i prodao sve hrvatske vrijednosti, to nije ni malo upitno. Takodjer, i dalje mislim kako je dobro što je izgubio izbore, jer da nije, i dan danas bi nam prodavali domoljublje a radili isto što i SDP.

No, ovi bi izbori mogli puno toga promijeniti.

Hrvatska je desnica rascjepkanija nego ikada prije, planski i smišljeno dovedena u situaciju da se njen glas skoro uopće ne čuje, poglavito ne iz Sabora. Unatoč tome što postoje neke odlične manje desne stranke, o nikakvom ujedinjenju izgleda nema ni govora, jer da je do toga trebalo doći, došlo bi prije izbora. A bez ujedinjenja, nema ni hrvatske desnice. Putem kojim je krenula, lagano ali sigurno politički izumire.

S druge pak strane, SDP je na pragu onog čemu je uvijek i stremio:  Uvodjenju apsolutne crvene diktature. Izaberu li u HDZ-u pogrešnog čovjeka, to će im servirati na pladnju.

O Kosorici ne vrijedi trošiti puno riječi. Sve što je imala za reći i učiniti,  napravila je u doba dok je bila prvi glas HDZ-a, nastavljajući politiku Ive Sanadera kojemu je godinama bila desna ruka, a koji ju na to mjesto i instalirao. Stara kumrovečka škola, stara partijska knjižica, novi načini izdaje hrvatskih nacionalnih interesa.

Kada je pak riječ o Karamarku, prva pomisao mi je J.E.Hoover. Nije li itekako opasno dati mogućnost da postane prvi čovjek u državi nekome tko vjerojatno zna kada se tko od nas budi i ide na wc? I, što bi Karamarko napravio od HDZ-a, koliko mu se može vjerovati?

Nije li riječ o istom čovjeku koji je dovukao Mesića na mjesto predsjednika države? Ja se doista ne mogu sjetiti, kada je to i kako Karamarko postao hrvatska desnica? Nekako ga uvijek povezujem sa Mesićem i njegovim društvom, a gore zlo od Mesića Hrvatska je doživjela jedino izborom Josipovića na mjesto predsjednika Države.

Sve je to neobično. Počevši od hapšenja Boljkovca, kada se dobar dio Hrvata ponadao kako će konačno 'antifašisti' odgovarati za svoja zlodjela, a koji je, eto, pušten radi 'proceduralne pogreške' kao da su oni koji su vodili cijeli taj slučaj namjerno pogriješili, kako bi podigli prašinu, pokupili bodove ali i osigurali slobodu za druga Boljkovca. Pa sve do ovog zadnjeg s Bleiburgom, kada je Karamarko odlučio da se tamo neće pojaviti radi 'prljave kampanje'.

Nikako da shvatim kakve to veze ima. Ne sumnjam u prljavu kampanju, kakva je tek bila Sanaderova, a o instaliranju Kosorice da ne govorim. No, ne bi li nekom, tko doista drži do naših vrijednosti, primarno bilo pojaviti se na Bleiburgu, taman da mu netko prljavu kampanju baci s trećeg kata na glavu?

Dodavši tome dokumente koji su procurili u javnost, a koji govore o ulozi Karamarka u slučaju našeg generala Gotovine, mislim da je rečeno sve što se može reći.

Milošević, Milinović…teško da bi uspjeli bilo što napraviti.

I tako dolazimo do Milana Kujundžića i stvar tu postaje opasna.

Kujundžića respektira skoro sva hrvatska desnica. Većina desnih stranaka itekako bi pozdravila njegov izbor na čelo HDZ-a. Jedino Kujundžić ima moć, ukoliko bude izbran, ujediniti ako ne sve, a ono dobru većinu hrvatske desne političke scene. Čovjek nema iza sebe nikakvih 'repova', nikada nije postupao suprotno hrvatskim interesima. Podupire ga obitelj Tudjman, a budimo realni, što god tko od nas mislio o pok. Tudjmanu, sigurno je da njegova obitelj nikada ne bi stala iza čovjeka koji ne namjerava HDZ –u vratiti vrijednosti iz doba dok mu je Tudjman bio na čelu.

Jedino što su o Kujundžiću uspjeli izvući je drvlje i kamenje koje je na njega svalio Goldstein, zato što je posjetio Pavelićev grob.

Pretpostavljam kako Goldstein pojma nema o tome da ljudi odlaze na sve znamenita mjesta, uključivo i groblja, taman da u nekome počiva i Adolf Hitler. Ili pak Goldstein misli kako tisuće i tisuće ljudi svake godine posjećuje npr Drakulin dvorac zato što je grof Drakula bio dobričina?

Kako god bilo, to nipošto nije stvar koja bi Kujundžiću mogla na bilo koji način naštetiti.

Taman da mu izvuku deset posjeta, ostaje kao jedini mogući izbor za HDZ, koji bi za stranku imao pozitivne posljedice u smislu vjerodostojnosti, jačanja i preuzimanja vlasti.

U slučaju izbora bilo kog drugog, HDZ je sam sebi potpisao smrtnu presudu.

One istinske domoljubne snage, koje se još nalaze u HDZ-u i koje ga se svo ovo vrijeme nisu odrekle, vjerujući kako će se HDZ jednom vratiti svojim korijenima, bit će konačno na čisto s tim da se to nikada neće dogoditi. Hoće li ti ljudi u tom slučaju osnivati svoje stranke, pridružiti se nekim postojećim ili se jednostavno povući, nije toliko bitan faktor, jer u bilo kojem slučaju, HDZ to neće preživjeti.

Jer, jednu antihrvatsku stranku već imamo, što će nam još jedna identična njoj? Tko bi to uopće više podupirao i tko bi za to glasao? Hrvatske domoljubne snage sigurno ne bi, samo bi takvom HDZ-u okrenuli ledja u puno većoj mjeri nego su mu to učinile na prošlim izborima.

HDZ bi se polako, ali sigurno, raspao po šavovima. Ako nema domoljublje kao alternativu koju može ponuditi biračima za razliku od SDP-a, što uopće ima?

Ovi su izbori posljednja šansa za HDZ.

Ili će dovesti čovjeka kojemu se vjeruje, vratiti se svojim korijenima i okupiti hrvatsku desnicu nasuprot crvenim lopovima i ubojicama.

Ili će napraviti pogrešku koja će mu ujedno biti i posljednja i vremenom nestati sa hrvatske političke scene.

A mi ćemo se sa crvenima morati nositi sami, kako znamo i umijemo.

Diana Majhen

www.dragovoljac.com

Došla dementna maca na vratanca

 

2011_11_04_nobilo_boljkovacVrhunski hrvatski, bolje reći "Jugoslovenski" odvjetnik Anto Nobilo, poznat po premlaćivanju vlastite žene i tuđe djece, očito se u slučaju druga Boljkovca dovinuo genijalnoj obrambenoj taktici: igrat će na kartu demencije svoga branjenika. Briljantno. Naime, opće je poznato da stari i dementni ljudi:

 

 

- svjedoče kao relevantni svjedoci optužbe protiv hrvatskog generala Glavaša prije svega 2,5 godine i živo se sjećaju svakog detalja iz perioda od prije 20 godina, kao što je to učinio dementni antifašista Joža

 

- uspijevaju napisati i izdati vlastitu knjigu prije manje od 2 godine u kojoj su ponovno vrlo detaljno opisali događaje od prije 20 godina, kao što je to učinio dementni antifašista Joža

 

- daju intervuje na televiziji prije manje od 6 mjeseci, u kojima vrlo precizno, uz spominjanje mjesta, vremena i ljudi, opisuju organizaciju OZNE od prije gotovo 70 godina, kao što je to učinio dementni antifašista Joža

 

- savršeno dobro znaju tko je sve živ, a tko je mrtav od ljudi vezanih uz događaje iz 1945. godine, sve u kontekstu lociranja onih koji bi eventualno mogli svjedočiti protiv Nobilovog dementnog pulenčića

 

- otvoreno prijete mogućim svjedocima i zagovarateljima pravne države da se čuvaju mračnih ulica, i to prije manje od godine dana, kao što je to učinio dementni antifašista Joža

 

 

Jadni napaćeni antifašistički starčić očito je živ živcat i vrlo aktivan: daje intervuje, svjedoči po sudovima, piše knjige...Ako je to demencija, neka svakog zadesi po jedna takva. Ako je drug Boljkovac sve navedeno u stanju raditi, onda je valjda u stanju i biti na vlastitom suđenju, i vrlo vjerojatno fasovati koju godinicu zatvora (ili njih petstotinjak). Iskreno, biti će zanimljivo, ako do istoga dođe, pratiti fantastični odvjetnički obračun Nobilo protiv Nobila, u kojem dva nobila zastupaju dva Boljkovca: prvi Nobilo tvrdi da je prvi Boljkovac dementan, a drugi Nobilo ispituje drugog Boljkovca o tome gdje je bio i što je radio prije 66 godina, pri čemu drugi Boljkovac naravno tvrdi da nije ni luk jeo, ni luk mirisao. Ovdje leži i poprilična zamka za veseli dvojac Nobilo-Boljkovac. Naime, Boljkovac kontinuirano ponavlja da on nije bio nigdje i nije radio ništa, a istovremeno tvrdi da iz toga vremena nema nikog živog tko bi ga teretio, pri čemu sam sebe ističe kao jedinog svjedoka iz toga vremena, pa igranjem na kartu demencije Nobilo sam sječe svojeg svjedoka.

 

 

Šalu na stranu, ali, koliko je poznato široj javnosti, naš drug Nobilo još nikada nije koristio taktiku neuračunljivosti vlastitog branjenika, pa je čudno da je ovoga puta istoj pristupio. Moguće je da je Nobilo vidio da je vrag odnio šalu i da je dokaza protiv Boljkovca na kamione, pa je odlučio po svaku cijenu spriječiti suđenje koje bi moglo poljuljati njegov vehementni odvjetnički kredibilitet, a također i njegovu ideologiju, ideologiju njegovog oca i svih ostalih ljubljenih nam antifašista i njihovih potomaka na kojoj su izgradili vlastite živote, uvjerenja, karijere, ugled, dvorce, vile, mercedese i jahte.

 

 

2011_11_04_nobilo_boljkovacNo, podsjetimo, ovo nije prvi put da se Nobilo u pravosudnim postupcima susreće s demencijom. Prije 25 godina Nobilo je sudjelovao u procesu s dementnim optuženikom, no tada su bili na suprotnim stranama. Nobilo je bio mlad i perspektivan komunistički državni tužitelj i udarna šaka državnog komunističkog terora, a na protivničkoj strani mu je bio dementni starčić, optužen za ratne zločine, po imenu Andrija Artuković. Za razliku od vižljastog i krepkog Jožice koji ima slonovsku memoriju, Artuković je bio totalno dementan, s dijagnosticiranom Alzeheimerovom bolešću, većinu vremena procesa nije znao ni gdje je, ni o čemu se u procesu radi, a pred kraj procesa vjerojatno nije znao ni kako se zove. Tijekom suđenja se znao kratko susresti sa članovima svoje obitelji i na licu mu se vrlo jasno moglo pročitati da ih ne prepoznaje. No, za tada perspektivnog druga Nobila, kao ni za sudsko vijeće, nikakva dementnost nije mogla dovesti u pitanje njegovu pravničku epopeju koja je okončana četverostrukom smrtnom kaznom za ustaškog ratnog zločinca. Bez obzira što je i vrapcima na grani bilo jasno da je od ministra unutrašnjih poslova NDH ostala samo prazna ljuštura i da nema nikakve, ni pravne, ni humanističke, ni psihološke, ni edukativne logike da se tu istu ljušturu pravno penalizira, Nobilo i drugovi su svoju svetu boljševičku dužnost oderali do kraja, sve po mjeri vlastite jugokomunističke ideologije.

 

 

 

Danas, 25 godina poslije, povijest je pokazala svoju šaljivu stranu i vratila Nobila u sličnu igru, ali na drugu poziciju i u protivničku momčad. U toj igri, manje pravničkoj, a više političkoj, ipak postoji nešto što se zove presedan. Presedan koji je i pravni i politički, a koji se očituje u tome da se stvarna ili lažna demencija kada su u pitanju ratni zločinci iz II sv. rata na našim prostorima NE PRIZNAJE, a pogotovo se ne priznaje ako u procesu sudjeluje i osoba po imenu Anto Nobilo, čovjek koji danas nikada ne bi bio u situaciji pokušati spašavati osumnjičene za ratni zločin na foru demencije, obzirom da je sve što u životu ima, uključujući i karijeru, stekao na kaznenom progonu dementnog optuženika za ratni zločin.

 

Osim ako, naravno, negdje u preambuli Ustava ne piše da je Hrvatska stvorena na dementnom antifašizmu.

 

 

Diana Majhen

www.dragovoljac.com

DOMOVINSKI RAT NISU VODILI ANTIFAŠISTI. BOGU HVALA ! VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA


Proslava povodom godišnjice Antiterorističke jedinice Lučko podigla je na noge kako one i do sada glasne, tako i uspavane i prikrevene antihrvatske glasove. Razlog je naravno taj, što se na proslavi klicalo zatvorenim hrvatskim generalima.

DOBRO DOŠLI U SAO HRVATSKU

 

Ovogodišnji domjenak Srpskoga narodnog vijeća u povodu pravoslavnog Božića mogao je slobodno organizirati i neko natjecanje pod nazivom „Tko se najbolje Srbima u Hrvatskoj uvlači, predsjednik ili premijerka? S tim što bi ishod, radi silnog truda kandidata, vjerojatno ostao nepoznat.

DO KADA ĆE HDZ ZLORABITI TUĐMANOVO IME?


Jednostavno nisam više u stanju slušati i čitati kako se HDZ u svakoj prilici, koja bi im išla u korist, poziva na pok. predsjednika Tudjmana. To ne samo je van svakog ljudskog dostojanstva, nego je laž bez premca, zahvaljujući kojoj i dan danas kupe glasove birača koji su oduvijek cijenili i podržavali predsjednika Tudjmana.

Dan poslije


 
Iako su svi pokazatelji upućivali na to da će nam nakon 04.12.2011.g. na vlast doći crveni, ipak je nekako drugačije kada to postane i zvanično potvrdjeno. Mislim kako čitateljima ovog portala nema potrebe pojašnjavati tko i što su Milanović, Pusić, Čačić, Linić i ostalo društvo. Oni su naši prirodni neprijatelji, ljudi koji nikada nisu prežalili Jugoslaviju i bratstvo jedinstvo, nikada nisu prestali raditi u korist povratka na staro, u intermezu kada nisu punili svoje džepove. Zagovornici iste one petokrake koja je prvo ubijala Hrvate nakon WW2 pola stoljeća, a onda i u Domovinskom ratu.
Takvi ljudi, skupa sa trenutnim precednikom Josipovićem koji valjda drugu boju osim crvene i ne priznaje, uspjeli su učiniti ono što su prije par godina i najavljivali: Obojili su Hrvatsku u crveno.

Kao najvećeg krivca za to što smo danas u situaciji da imamo crvenu vladu i crvenog precednika vidim upravo HDZ. Taj je HDZ u osam godina svoje vladavine utro put crvenima da danas mogu raditi što hoće.
Nikada, nikada crveni ne bi uspjeli napraviti sve ove izdaje nacionalnih interesa bez da bi se narod dignuo na noge. Zato je to umjesto njih odradio HDZ, prepustivši im da nas dokrajče.

Nije da smo imali izbora. Dati glas HDZ-u po treći put, nakon svih izdaja i prevara, bilo bi maloumno. To bi bilo kao da tražimo da nas i dalje zatvaraju, sude nam i izdaju, a za sve to ih nagradimo i trećim mandatom.
HDZ je morao izgubiti. Jer, tek sada kada je izgubio možda, samo možda, shvati kako je kažnjen za generale Gotovinu i Markača koji sjede u Haagu, za generala Brodarca kojeg su ubili pritovorom, za generala Glavaša kojem su smjestili politički montiran proces, za sve one hrvatske branitelje koji su im omogućili fotelje, a kojima su, u znak zahvalnosti, napunili hrvatske zatvore. I naravno, za prodaju Hrvatske EU, pri čemu su sebi osigurali astronomske dohotke a narod bacaju ravno u ralje onih koji će ga do kraja opljačkati i iskoristiti na sve moguće načine.

Dakle, ne, nije mi žao što je HDZ izgubio.

Ali, istovremeno, gadi mi se i sama pomisao da živim u državi kojom vladaju zagovornici 'antifašističkih' pokolja, zagovornici izjednačavanja krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu, ljudi kojima ništa nije sveto i koji još uvijek plaču nad lešinom Jugoslavije.

Što  od njih možemo očekivati, osim da nas, kao naciju Hrvata, pokušaju zbrisati sa lica zemlje?
Na žalost, desne se stranke nisu uspjele ujediniti, ignorirajući sve pozive na ujedinjenje koji su cijelo vrijeme dolazili iz naroda. Da jesu, danas bi politička scena u Hrvatskoj izgledala bitno drugačije.
Čini se kako će se nužnost tog jedinstva očitovati u mjesecima koji dolaze, jer mi Hrvati izgleda prvo moramo dobiti po glavi i to pošteno, pa tek nakon toga eventualno nešto poduzeti.

Ni malo ne sumnjam kako ćemo od crvenih po glavi dobivati svakodnevno. Kada pogledam odaziv birača, rekla bih kako ponovno dobivamo ono što smo i zavrijedili. Nadam se samo kako će svi oni koji su ostali doma umjesto da su izašli na birališta jednako tako šutjeti i ostajati doma u slijedećem periodu, što god se dogadjalo. Oni su, po meni, svoje pravo da bilo što kažu izgubili danas.

Mišljenja sam kako prava bitka tek predstoji. Jedna je referendum za ulazak u EU, u koji nas jednakom snagom i jednakim namještaljkama pokušavaju stjerati i SDP i HDZ. I za koji ja osobno duboko vjerujem kako će biti namješten.
Drugo je bitka protiv crvenih.

U oba slučaja radit će se o goloj opstojnosti hrvatskog nacionalnog bića i hrvatske države kao takve.
Iako bih, nakon ove pobjede crvenih, najradije plakala, odavno znam da od suza koristi nema, nego samo i isključivo od djelovanja.

Nadajmo se kako će HDZ konačno shvatiti, sada  u oporbi, kako je politika koju je provodio od smrti pok. Tudjmana bila skoro pa identična ovoj SDP-ovskoj i kako je izbore izgubio radi toga, te da su potrebne korijenite i drastične promjene u samoj stranci, što automatski povlači za sobom i odnos te stranke prema hrvatskim nacionalnim vrijednostima, a posebice prema Domovinskom ratu i braniteljima.

Takodjer se nadajmo kako nas pravaši, koji ulaze u Sabor, neće iznevjeriti i kako će ovaj put zavrijediti svaki glas koji su dobili na izborima.

Tu je još i Akcija za bolju Hrvatsku, koja nastavlja sa svojim radom, bez obzira na izborne rezultate koji u biti nisu ni malo loši. Stranka koja se oformila tek prije par mjeseci, koja je cijelo ovo vrijeme radila bez ikakvih donacija i takoreći bez prebite pare, izuzev onoga što su uzeli svojima od doma za dobrobit svih nas. Stranka koju su mediji sustavno ignorirali i kojima su podmetani klipovi na svakom koraku. Kada se sve sabere, u biti uopće nije loš izborni rezultat. Ovi im izbori mogu poslužiti kao odskočna daska za daljnje djelovanje, a mišljenja sam kako je braniteljska stranka nužno potrebna ovoj zemlji.

A nama ostaje da u budućnosti podržimo sve one koji se bore za naše interese i dignemo glas protiv svih koji će nas pokušati izdati, prodati i strpati u novu Jugoslaviju.
Nekako mi se čini da na te pokušajte nećemo dugo čekati.
 
Diana Majhen

DA LI JE IVICA GRGIĆ DOISTA MORAO UMRIJETI?

 

Hrvatski branitelj Ivica Grgić danas  je našao mir. Postao je još jedna brojka u nizu one od preko dvije tisuće branitelja koji su dignuli ruku na sebe, a o čemu se samo povremeno nešto pročita, a puno toga sakrije. Ono što je Grgić danas uradio nije se moglo sakriti, pa je cijela ova priča uspjela napuniti stranice naših, inače za branitelje rijetko zainteresiranih medija. A da se sve odvijalo negdje pod okriljem noći i daleko od ljudskih očiju, veliko je pitanje na koji bi način bilo prezentirano javnosti.

Crveni, a je li to baš doista tako?

 

 

2011_03_14_josipovic_manifestTo da izdaja i kradja koju je provodio HDZ za vrijeme svojeg mandata ne znači kako nam na vlasti trebaju oni koji su radili to isto za vrijeme svog mandata, izgleda da tek treba naučiti tzv Kukuriku koalcija, predvodjena sadašnjim precednikom Josipovićem i bivšim precednikom Mesićem.

Bez daljnjeg, HDZ je svojim postupcima otvorio širom put crvenima, a ukoliko se ti isti crveni dokopaju vlasti, možemo očekivati kako će nas bez milosti gaziti na svakom koraku, zato, što im je HDZ pokazao kako to mogu i kako smo mi spremni istrpjeti sve i svašta, uglavnom šutke.

Već se na sve strane zadovoljno trljaju ruke i megalomanski snovi o crvenoj Hrvatskoj u njihovim glavama izgleda svaki dan sve više postaju stvarnost.

Pa tako Josipović naveliko prekoračuje svoje ovlasti, igrajući se mirovnog posrednika, a u biti odradjujući svoju zadaću, zagovarajući datum izbora, što uopće nije njegov posao, niti se ima pravo miješati u tako nešto. Ako će netko rušiti HDZ, onda to treba biti narod, kojeg je isti prevario i opljačkao, a ne Josipović u korist crvenih.

No, u svemu tome, SDP radi kardinalnu pogrešku.

Čak i da propadnu svi naši napori u ujedinjenju domoljubnih stranaka, čak i da se dogodi najcrnji scenarij i SDP dodje na vlast, ne znači da će na njoj dugo i  ostati. Jer, iako su SDP i HDZ skoro u svemu identični, postoji jedna velika razlika, koju SDP zanemaruje.

A ta razlika je itekako bitna. HDZ se godinama šlepao na imenu pok. Predsjednika Tudjmana. Šlepao se na mnogim vrijednim i poštenim ljudima, koji su ga stvarali i koji ga nisu bili spremni napustiti, uzalud se nadajući da će to opet jednom postati hrvatska stranka, koja gleda hrvatske nacionalne interese. I dok je iste prodavao na sve strane, HDZ je još uvijek živio na devedesetima u glavama mnogih ljudi, kada je bio simbol hrvatskog otpora jugočetnicima. HDZ je imao mnoštvo kredita, od kojih je svaki iskoristio i zlouporabio, ali je činjenica da ih je imao.

Što ima SDP sa svojim satelitima?

Čačića, koji nam svako malo održi lekciju o moralu i poštenju, dok ga istovremeno hvataju u sukobu interesa? Čačića, koji je ubio dvoje ljudi u Madjarskoj i ponaša se kao da je pregazio mrtve kokoši na cesti, jer uz toliku 'istinoljubivost' Čačić jednostavno ne može biti kriv za tako nešto, čak i kada na cesti vidi maglu, koju osim njega ne vidi nitko.

Pusićku? Osobu koja nas je odavno proglasila agresorima u Domovinskom ratu, a sada nas proglašava i opasnima, iako duboko vjerujem kako nam nikada neće oprostiti stvaranje slobodne i neovisne Hrvatske te gubitak Jugoslavije.

Kajina i IDS? Pa Kajin nema u sebi toliko poštenja da se nikada nije ispričao svima nama koje je optužio kako smo postavili onu bombu u Pazinu, prije Thompsonovog koncerta, a na kraju je ispalo da je tu bombu podmetnuo upravo njegov 'antifašist'. Nakon tog saznanja, Kajin je samo zašutio i nikakvu ispriku nismo čuli. Čovjek koji tako olako, bez ikakvog dokaza, optužuje neistomišljenike i to javno, putem medija, zloporabljujući svoj politički položaj, po meni je spreman na sve. A to sve sigurno ne vodi ničem dobrom za nas.

Milanović? Pa taj ne vidi ništa drugo osim slike druga Tita i crvene Hrvatske, te sebe kao lidera iste. Taj nema čak ni djelić Račanove sposobnosti i osobnosti, što god mi o pok. Račanu mislili.

A ne zaboravimo i Mesića, tipa koji je dva mandata za redom bio predsjednik ljudi koje je lagao, govoreći kako nije svjedočio u Haagu. Čovjeka koji je pjevao Juru i Bobana dok je skupljao lovu od naših ljudi u inozemstvu, da bi nakon toga postao vodeći 'antifašist' koji svako malo pita gdje je završila ta lova, kao da smo ju skupljali mi, a ne on. Mesića, koji je bivši isto toliko koliko je i sadašnji, za čiji ured i sve ostale potrebe svi mi debelo izdvajamo, a koji i dalje zloporabljuje svoj položaj kako bi direktno utjecao na pravosudje, direktno zagovarajući prekid istraživanja zločina počinjenih za vrijeme i nakon ww2.

I naravno, precednika Josipovića, čiji je predizborni slogan 'Pravda za sve' postao neka vrsta vica, kategorije cni humor, koji nam je prošetao Tadića Ovčarom, ispričao se za svakog ubijenog srbina gdje god je stigao, podigao spomenik četničkom pokolju nad Hrvatima, te nas svakim danom gura sve više i više u novu Jugoslaviju. I čiju su pobjedu SDP-ovci proslavili pjevajući 'Od Vardara pa do Triglava' uputivši nam time nedvosmislenu poruku o njegovim daljnjim političkim namjerama.

Dodajmo ovoj hrpi likova još i protekle četiri godine njihove vladavine, u kojoj su uspjeli proširiti ingerenciju Haaškog suda na Oluju, radi čega sada naši generali sjede u Haagu, dodajmo sve pljačke i otimačine koje su se dogodile u te četiri godine.

Možda to i jeste neki kredit u očima aboliranih četnika, jugoslavena i komunista, ali ova se zemlja ne sastoji samo od njih. Za mnoge, SDP će zauvijek ostati simbol svih strahota komunističke ex Jugoslavije, kojom je desetljećima vladala ikona SDP-a, zločinac Tito.

SDP bi bilo tisuću puta lakše rušiti s vlasti nego HDZ. Koji krivi potez i prvi bi branitelji bili na nogama, a sigurno ne bi u tome ostali usamljeni.

Pa tako, crveni drugovi, prestanite se zadovoljno smiješiti. HDZ treba otići s vlasti, to uopće nije upitno. Mi s druge strane nastojimo ujedinite domoljubne snage, ali  čak i da ne uspijemo,  čak i da se ostvari naša noćna mora i vi se dokopate vlasti,  svakog dana ćete se morati pitati nije li vam baš taj dan, posljednji dan u kojem ste na vlasti.

 

Diana Majhen

Burn in hell!

 

 

2011_09_24_hell9Vijest kako je hrvatski branitelj Veljko Marić osudjen na 12 godina zatvora u Srbiji nikog pametnog nije iznenadila, iako nada umire posljednja. Pa što smo drugo od četnika i mogli očekivati? Svakog tko je branio Hrvatsku od njihovih koljačkih hordi osudili bi na isto, ili više, samo da ga se dokopaju. To je činjenica, toga smo uglavnom svi svjesni i ne predstavlja ništa novo.

 

No, druga strana medalje je i te kako alarmantna i na nju se mora reagirati. A ta druga strana medalje nekako se čini savršeno proporcionalna onoj prvoj. Riječ je o postupcima Vlade koja se naziva hrvatskom, precednika koji se naziva hrvatskim, kao i crvene oporbe koja se isto tako naziva.

 

Jučer je, prema mojim informacijama, ministar Bošnjaković na sastanku sa predstavnicima udruga izjavio kako su uspjeli da se Marić premjesti u drugu ćeliju i kako je hrvatska Vlada učinila sve što je mogla. Za nevjerovati!

 

Što je još gore, nisam čula kako je netko ustao protiv toga, ako sam u krivu, neka me netko ispravi.

 

Potrebno je pod hitno uputiti zahtjev Vladi, opoziciji i precedniku kojim bi tražili kako više ništa ne čine za nas. Od kako se 'zauzimaju' za nas, broj utamničenih branitelja povećava se iz dana u dan, kao i broj optužnica, što gotovih, što u pripremi.

 

Haaški istražitelji nisu prestali hodočastiti Hrvatskom, što bez blagoslova navedenih nikako ne bi mogli. Evo je sada na potezu Zapadna Slavonija te ispitivanje 81. Gardijske bojne, Kumova i ostalih. Sve se to od javnosti taji. Kao što se računa kako narod nije dobro shvatio ono kako će se od Haaga preuzimati dokazi i isti upotrebljavati u procesima našim braniteljima koji će se voditi ovdje, u Hrvatskoj.

 

A optužnice koje je Srbija podigla protiv 40 hrvatskih branitelja vjerojatno nikada ne bi ni ugledale svjetlo dana, da Vekić nije sazvao konferenciju za tisak u kojoj je to obznanio.

 

Na udaru su, naravno, hrvatski dragovoljci. Oni, koji su prvi i dragovoljno uzeli puške u ruke i stali u obranu Hrvatske. Zato, što je to ono najbolje što Hrvatska ima. To su ljudi, koji nisu čekali nikakav mobilizacijski poziv pa da se odazovu, nego su vodjeni ljubavlju prema svojoj Domovini i svom narodu, samoinicijativno stali u obranu iste. Budimo realni, koliko je devedesete doista bilo dragovoljaca? Sigurno manje od 50 000. Kao realna brojka u većini slučajeva uzima se brojka od cca 35 000. Uvijek mi je na pameti izjava našeg prijatelja Damira Markuša-Kutine, koji je izgovorio sada već legendarnu rečenicu: 'Ni devedesetih nije bila neka gužva'.

 

I doista, nije.

 

Dobar dio tih naših dragovoljaca nikada se nije vratio iz rata. Neki su se vratili potpuno psihički uništeni, neki kao teški invalidi. Za nekima se još traga. Veliki broj je digao ruku na sebe, jer više nije mogao gledati u što im se država pretvorila. A dio je pozatvaran.

 

Sada se očito pristupa završnoj fazi, a to je 'čistka' onih koji su, na nesreću vladajućih, još uvijek živi, zdravi i ne žele šutjeti.

 

Kako bi se ovaj perverzni naum mogao ostvariti, potrebno je skloniti sve one koji se tome protive. A savršeno je logično za pretpostaviti, kako su najopasniji upravo oni, koji su prvi ustali protiv tog 'bratstva i jedinstva' koje je godinama tlačilo hrvatski narod.

 

Mi svakih par desetljeća izgubimo najvrjednije ljude, najveće hrvatske patriote. Slučajnost? Nisam baš sklona povjerovati u to. To mu više dodje kao selekcija kako u našoj zemlji ne bi ostalo previše onih kojima je do Hrvatske doista stalo. Jugoslaveni, podrumaši, četnici, sve to mirno živi u Hrvatskoj. Samo hrvatski domoljubi ne.

 

A što rade oni koji obnašaju vlast u Hrvatskoj?

Kada uspiju proviriti iz stražnjica EU moćnika, ljubakaju se sa Srbijom ili šetaju Tadića Ovčarom. Ni na pamet im ne pada odgovoriti Srbiji istom mjerom, a i te kako se može. Bar je naša zemlja prepuna četnika koji njome slobodno šeću, uglavnom zahvaljujući aboliciji.

 

Nikakav problem ne bi bio preimenovati optužnice tim četnicima iz oružane pobune u ratne zločine, jer su doista i činili ratne zločine, za što postoje dokazi. Ne može se?

 

Ma i te kako se može. Bar se može kada su u pitanju hrvatski branitelji. Prisjetimo se što su uradili pripadniku Tigrova Dejanu Miliću, te kako su mu prekvalificirali optužnicu kako bi mu mogli ponovno suditi. A sigurno on nije jedini. Pa, ako se može hrvatskim braniteljima, onda se valjda može i četnicima. I za promjenu, napuniti hrvatske zatvore tim aboliranim, tako da hrvatski branitelji mogu bar malo odahnuti izmedju hapšenja.

 

E, ali za tako nešto, potrebno je imati hrvatsku Vladu, koja brine o Hrvatima, koja shvaća kako je tu da bi radila za dobrobit Hrvata, a ne EU ili četnika. Mi tako nešto nemamo. Mi imamo prodavače magle koji na žalost tu maglu uspješno već godinama prodaju hrvatskom narodu, dok mu istovremeno zabijaju nož u ledja.

 

A moj jadni narod nikako ne može shvatiti kako hodanje s nožem u ledjima nije nešto normalno, nešto što se mora, nego kako bi se svaki zdrav i normalan čovjek gledao tog noža što prije riješiti kako bi mogao ozdraviti.

 

I tako, ne bih se nikako složila s Bošnjakovićem kako je hrvatska Vlada učinila sve što je mogla.

 

Postoji nešto što zaista možete učiniti za nas:

 

Gonite se, bando prodana, izdajnička i pokvarena, primite se pod ruke i otplovite ili u Srbiju ili u EU. Ostavite nam našu zemlju za koju niste vi ratovali, niste vi ginuli i za koju vas i nije briga. Nemojte zaboraviti sa sobom povesti i kvazi-opoziciju te sve vaše poslušnike, koji su nekada bili ljudi, a danas samo lutke na vašem koncu.

 

Ostavite nam našu Hrvatsku, oslobodjenu od lopova, izdajnika i prodanih duša.

 

Za takvu se Hrvatsku umiralo, za Hrvatsku bez vas.

 

Koliko ćemo puta morati umrijeti kako bi takvu Hrvatsku dobili?

 

Diana Majhen


http://www.dragovoljac.com


BOLUJE LI PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ OD MANIJE PROGANJANJA?


I na kraju, od čega je to Josipović toliko u strahu? Pa imali smo deset godina za predsjednika tipa koji je svjedočio protiv Hrvata, koji je pričao neistine i obmanjivao narod na svakom koraku, koji je opravdavao zločine na Bleiburgu i križnim putevima, pa mu nije pala ni dlaka s glave.

Stranica 2 od 3

2

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI