REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Poruka prijatelju : Rat još nije gotov,borba se nastavlja govoreći istinu a ako to ne radimo izgubit ćemo ga šutnjom"




Povod za ovaj članak je rasprava koju sam vodila sa svojim prijateljem, vezano za laži i istine, te tumačenje istih od strane jugokomunjara i naše strane. Čovjek je rekao da je umoran više od ponavljanja jednih te istih stvari i kako ne vidi svrhu u tome da se stalno iznova govore isto, jer onaj tko nije shvatio iz prve, neće ni shvatiti. I nastavit će po svom.

 

Razumijem u potpunosti svog prijatelja. Čovjek je hrvatski branitelj, dragovoljac od prvog dana, tri puta ranjen. Dao je za Hrvatsku sve što je mogao. I dosta mu je toga da istinu mora ponavljati ne neprijateljima, nego ljudima sa kojima se borio rame uz rame, ili onima koji su svim srcem za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, svojim istomišljenicima.

Ali mu ovim putem želim reći da griješi.

Trebali smo nešto naučiti iz povijesti. Trebali smo puno toga naučiti od neprijatelja. Od svršetka WW2 prošlo je 65 godina. Sve do Domovinskog rata, mi smo više od pola stoljeća svakodnevno slušali laži kojima su nas zatrpavali putem televizije, časopisa i raznoraznih komunističkih skupova i govora. Dvije generacije Hrvata rasle su slušajući te laži, a odgovoriti istinom na laži, u ono vrijeme, bilo je staviti potpis na svoju smrtnu osudu ili zatvorsku kaznu.

I to je bilo uspješno. Ljudi su se radjali i odrastali u uvjerenju kako je lijepo biti Jugoslaven, u Jugoslaviji, te da slobodnu i samostalnu Hrvatsku žele samo ustaše i ekstremisti.

Od završetka Domovinskog rata prošlo je petnaest godina. I svo to vrijeme, ponovno slušamo laži. Laži kojima se truje hrvatski narod, kojima se pokušava izbrisati sjećanje na Domovinski rat kao na nešto časno i plemenito, te stvoriti neka nova istina, u kojoj su agresor i žrtva izjednačeni u nekom tamo gradjanskom ratu, koji je započet bez ikakve potrebe.

Ponovno nove generacije Hrvata odrastaju hraneći se lažima. Kojekakve udruge, koje su sve, samo ne hrvatske, poput Documente, GOLJP-a, REKOM-a, uče nas hrvatskoj povijesti, u kojoj su hrvatski branitelji zločinci za čije se zatvorske kazne i osude oni bore u naše ime. To su ljudi kojima ništa nije sveto, a ponajmanje Hrvatska država, Domovinski rat i branitelji. I takvi nas ljudi zastupaju, bez da smo ih mi za to ovlastili, u kreiranju naše, hrvatske povijesti. Takvi ljudi, koji ne znaju što je rat, jer su ga ili proveli u podrumima ili u inozemstvu, nama govore o tome što smo u ratu smjeli a što nismo. Oni se postavljaju kao moralni autoriteti svima onima koji su branili Hrvatsku, a ja duboko i iskreno vjerujem, da bi najradije htjeli da nas nema, da si svi prosviramo glavu ili da nas strpaju u zatvore.

Ali, ovaj put, bar ne moramo šutjeti. Dapače, ne smijemo šutjeti. Na svaku njihovu laž, taman da je tisuću puta ponove u jednom danu, mi moramo tisuću i jedan put odgovoriti istinom.

Znam da je takvo stajalište teško prihvatiti. Teško je dovesti se u situaciju kada moraš nekom svom suborcu objašnjavati što se doista dogadjalo. A bio je tamo. Teško je narodu, za čiju si slobodu bio spreman umrijeti, govoriti o istini, jer polaziš od stajališta da je istina jedna, jedina, te da ju svi znaju.

Ali to je pogrešno.

Ljudi istinu jednostavno ne znaju. Ono što znaju, to je ono što pročitaju ili vide na televiziji. A to je jedna laž veća od druge, koja im se kontinuirano, iz dana u dan, tim putem ulijeva u glavu. Tako dugo, dok ta laže ne postane istina.

Nije dovoljno to što MI znamo istinu. Tu istinu mora znati svijet, ali prije svega, tu istinu mora znati hrvatski narod. 

Nikako nije dovoljno misliti kako si jednom svoje rekao i nemaš više što za reći, a da se ne ponavljaš.

Jer, treba se ponavljati. Stalno i iznova. Treba se ponavljati tako dugo, dok se ponavljaju jugokomunističke i pročetnike laži.

U protivnom, mi svojom šutnjom potvrdjujemo te laži, prešutno im dopuštamo da govore u naše ime, puštamo ih da u svojim lažima odgajaju sve buduće naraštaje Hrvata.

Ne činimo li i mi onda zločin, jer svojom šutnjom pomažemo svim neprijateljima Hrvatske da budu još glasniji. Ako netko govori u moje ime, nešto sa čim se ja ne slažem, ja ću odreagirati svaki put nakon izrečene laži. Jer, šutnjom ću tu laž potvrditi.

Borba za Hrvatsku nije gotova. I ne vidim joj skori kraj.  Ovaj čas, nemamo protiv sebe četnike i jugoslavene naoružane puškama i tenkovima, nego te iste ljude, ovaj put naoružane hrpom medija koji su u njihovom vlasništvu, te debelo novčano potpomognute od strane svih antihrvatskih organizacija, kako u zemlji, tako i u inozemstvu.

Rat još nikako nije gotov.

A mi ćemo se ili boriti govoreći istinu, ili ćemo se predati šutnjom.

Na nama je da odlučimo

 Diana Majhen

 

Ovaj članak posvećujem svom dragom prijatelju NINJI07

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI