REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

ŠTO VIŠE UBIJENIH HRVATA, TO VEĆI ANTIFAŠIZAM


Od antifašista Đujića do antifašista Josipovića - 70 godina klanja Hrvata i plesanja po njihovim grobovima


 
 2010_07_26_draza_josipovic.jpg Nakon što smo postali jedina država u svijetu koja je dopustila da se sudi njenoj pobjedničkoj vojsci, sutra ćemo još po nečemu postati jedini i jedinstveni.
Financirat ćemo i proslaviti obilježavanje datuma na koji su četnici poklali stotine Hrvata, uključujući bespomoćne starce i malu djecu. I ne samo da će se to proslaviti i financirati, nego će se na proslavi pojaviti hrvatski politički vrh, kako bi svemu dali na vjerodostojnosti.
Prema najavama, u Srbu se očekuje i srpski predsjednik Tadić, što će onu gomilu u kojoj će se nalaziti Pusićka, Josipović, Mesić, Kajin, Milanović  i njima srodne duše, u potpunosti zaokružiti.
Kao popratnu glazbu ovom veličanstvenom skupu ne bi bilo loše pustiti onu pjesmu o Josipu Brozu Titu  „Sve je isto samo tebe nema“ jer mi ne pada na pamet niti jedna koja bi  više odgovarala prilici, izuzev možda one  „Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“.

Pokušaj da se ovaj četnički dernek u Srbu prikaže kao dan ustanka antifašističke borbe možda i nije toliko sulud čin kako se čini na prvi pogled. Pa nisu li četnici i partizani u samoj Srbiji izjednačeni, a obzirom kako Ivo i Boris obnavljaju bratstvo i jedinstvo, moguće da se već radi na tome da se izjednače i kod nas.
Ako možemo isplaćivati zaostale plaće i mirovine onima koji su za vrijeme Domovinskog rata bili s druge strane, dobar dio njih pod kokardama i s oružjem u ruci, zašto da ne? Još da podignemo neki spomenik npr Draži Mihajloviću, uz prijedlog Vladi da isti financira, a možda i redovne proslave  godišnjice njegovog rodjenja.

Hoćemo li slaviti i Šljivančanina, Miloševića, Hadžića, Karadžića…..

Sve junak nad junacima, iza kojih su ostajale stotine i tisuće mrtvih Hrvata. Pa ako se pogibija Hrvata ubijenih od četničke ruke slavi u Srbu, tko nam kaže da se uskoro neće slaviti i pogibije Hrvata pobijenih u Domovinskom ratu?

Kako Josipovićev frend Tadić ionako traži zabranu proslave Oluje, moguće na kraju odluče da se 5. kolovoz proglasi danom žalosti. I podigne neki spomenik „napaćenom srpskom življu“, tik uz neki „antifašistički“.
Spomenici „antifašistima“ financiraju se iz državnog budžeta (čitaj, financiramo ih svi mi, htjeli to ili ne), a spomenici našim braniteljima se uglavnom financiraju iz lokalnih zajednica i dobrovoljnim prilozima. Nije teško za predvidjeti čijim će spomenicima naša zemlja uskoro biti posuta, uz sve ove silne koji već postoje. 
A obzirom da je za našu vladu očito petokraka i kokarda jedno te isto, što dokazuju proslavom u Srbu, ne bi nas trebali začuditi nikakvi eventualni budući spomenici četnicima.
Ako se usporedi tretman koji imaju hrvatski branitelji i onaj koji imaju abolirani četnici u Hrvatskoj, u biti ne postoji ama baš ništa što bi nas trebalo iznenaditi.
I ne čudi mene to što će se hrvatska Vlada sjatiti na dan proslave četničkog pokolja. Kod mnogih, vrijedi ono da krv nije voda, a kod mnogih ona – jednom komunist, uvijek komunist, jednom udbaški potomak, zauvijek UDBA u srcu.

Ono što me doista čudi, to smo svi mi. Koji mirno, već godinama i godinama, podnosimo jedno poniženje veće od drugog, jednu nepravdu za drugom,  koji mirno podnosimo sva hapšenja i optužbe za ratne zločine, koliko god optužnice apsurdne bile, koji dopuštamo da nam i dalje vladaju oni koji su nas u komunizmu zatvarali i progonili.
Jugoslavija se nikada nije maknula iz Hrvatske. Rat koji smo dobili i za koji smo platili tolikim životima, pretvorio se u zločinački pothvat, a učesnike istoga svako malo hapse i zatvaraju. Ljudi koji su nam nekada uništavali živote, danas sjede u hrvatskoj Vladi i upravljaju našim životima.
I nekako se ne mogu osloboditi osjećaja da ćemo svi mi jednoga dana odgovarati baš onima kojih više nema, onima koji su za slobodnu i neovisnu Hrvatsku dali svoje živote, što smo dopustili da njihova žrtva postane tako uzaludna.

I kakva god kazna bila, bit će nam premala.
 
Diana Majhen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI